Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž Ob-10/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Alanu Milinkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŠSD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nataši Pećarević, odvjetnici iz Zagreba, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužitelja ŠS, izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-914/2025-11 od 4. veljače 2026., 27. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja ŠS kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-914/2025-11 od 4. veljače 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 914/2025-11 od 4. veljače 2026. riješeno je:

"I. Sud Republike Hrvatske oglašava se nenadležnim.

II. Ukidaju se provedene radnje u ovom postupku te se odbacuje tužba od 16. srpnja 2025".

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj pravovremeno podnosi žalbu iz svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP) u svezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a i člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 – nastavno: ObZ) te predlaže da se žalba uvaži i ukine pobijano rješenje te postupak nastavi pred nadležnim hrvatskim sudom.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te je pogrešno primijenio i materijalno pravo obzirom se u obrazloženju svoje odluke pozvao na Uredbu Vijeća (EZ) broj 2201/03 koja više nije na snazi umjesto da se pozvao na Uredbu Vijeća (EU) 219/1111 od 25. lipnja 2025. te je pogrešno odlučio da nije nadležan u ovom predmetu. Ovo stoga jer su obje stranke hrvatski državljani.

3. Na žalbu tužitelja dostavljen je odgovor.

3.1. Tuženica žalbu tužitelja cijeni neosnovanom te smatra da Općinski građanski sud u Zagrebu nije nadležan za suđenje u postupku razvoda brakova stranaka. Nadalje, navodi da je sud morao primijeniti uredbe Vijeća (EZ) broj 2201/2003 od 27. studenog 2003.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP-a te u smislu istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. Prvostupanjski postupak pokrenut je povodom tužbe tužitelja ŠS protiv tuženice ŠSD radi razvoda braka. Iz stanja spisa proizlazi da su parnične stranke zaključile brak 23. studenog 2002. te da imaju dvoje punoljetne djece. Također razvidno je da parnične stranke borave u [adresa] od 2008.

7. Člankom 3. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (nastavno: Uredba Vijeća broj 2019/1111) propisano je da su u predmetima koji se odnose na razvod braka, zakonsku rastavu ili poništaj braka nadležni sudovi države članice

a) na čijem području:

- bračni drugovi imaju uobičajeno boravište, ili

- su bračni drugovi imali posljednje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište, ili

- protustranka ima uobičajeno boravište, ili

- u slučaju zajedničkog prijedloga za pokretanje postupka, ima uobičajeno boravište bilo koji od bračnih drugova, ili

- stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, ili

- stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka, a on ili ona je bio državljanin dotične države članice,

b) čije državljanstvo imaju oba bračna druga.

7.1. Dakle, sukladno navedenoj odredbi opća nadležnost se prije svega veže uz kriterij uobičajenog boravišta ali je navedenom kriteriju kao potpuno ravnopravna alternativa predviđena i nadležnost zasnovana na kriteriju zajedničkog državljanstva bračnih drugova time da navedena Uredba ne propisuje hijerarhiju ili prioritet između mogućih nadležnosti.

7.2. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u dijelu da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao u obrazloženju svoje odluke na Uredbu Vijeća (EZ) 2201/03 obzirom navedena Uredba više nije na snazi jer je navedenu Uredbu zamijenila Uredba Vijeća (EU) 219/1111 od 25. lipnja 2019. tzv. "Bruxelles II ter".

8. Sud EU postavio je smjernice tumačenju međusobnog odnosa alternativnih kriterija opće odredbe o međunarodnoj nadležnosti za bračne predmete odlukom u predmetu LS v LSD. Sud EU tumači da Bruxelles II bis predviđa da je nadležnost zasnovana na kriteriju uobičajena boravišta i nadležnost zasnovana na kriteriju državljanstva alternativna, te je izrijekom dozvoljena koegzistencija nekoliko potencijalno nadležnih država. Sam Sud EU prihvaća da alternativno postavljena pravila o nadležnosti mogu dovesti do „utrke na sud“, ali i da se radi o legitimnoj uporabi odredbi acquisa pri čemu nema mjesta argumentaciji zlouporabe prava.

9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije obrazlagao i imao u vidu činjenicu jesu li tužitelj i tuženica hrvatski državljani ili ne, a o čemu ovisi i primjena odredbe članka 3. točka b Uredbe Vijeća (EU) 219/1111.

10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice vezane za pitanje državljanstva tužitelja i tuženice te primjenu članka 3. točke b. Uredbe Vijeća (EU) 219/1111. Stoga je trebalo primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsko rješenje te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud analizirat će činjenicu državljanstva tužitelja i tuženice u svijetlu Uredbe Vijeća (EU) 219/1111 te potom donijeti novu odluku koja će biti valjano obrazložena.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 27. ožujka 2026.

Sudac

Ivica Raguž