Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj K-2/2026-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Biljane Đilas, predsjednika vijeća i suca Miroslava Rošca, člana vijeća te sudaca porotnika Tomislava Andrića, Dinke Rimac i Anite Delić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nikoline Velki, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JK, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. a u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11) u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO- 28/2025 od 22. listopada 2025., činjenično izmijenjene na raspravi 25. ožujka 2026., nakon javne rasprave održane 25. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Zvonka Kuharića, optuženog JK i njegovog branitelja Domagoja Pejića, odvjetnika iz Osijeka, 27. ožujka 2026. objavio je, a 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP),

u t v r đ u j e s e

da je:

optuženi JK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin J i IK rođene I, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom školom, po zanimanju strojobravar, nezaposlen, uzdržava se od mirovine pokojnog oca u iznosu do oko 200,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, vojsku nije služio, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se u istražnom zatvoru u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu,

dana 27. travnja 2025., oko 10.15 sati, u [adresa], u obiteljskom stanu na [adresa], pod utjecajem sumanutih ideja uzrokovanih paranoidnom shizofrenijom, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, nakon prethodnog fizičkog napada na teško pokretnu i bolesnu majku IK, u nakani da je usmrti, u hodniku stana prišao joj s leđa i jednim krakom razdvojenih škara, ukupne dužine 21 cm s oštricom dužine 10 cm zadao joj četiri ubodne rane na gornjem dijelu leđa, koje ozljede su bile lake tjelesne ozljede, zatim je odvukao u dnevnu sobu i srušio na tlo i nalazeći se iznad nje u sagnutom položaju istim krakom razdvojenih škara zadao jednu ubodnu ranu u područje desne dojke koja je probila tkivo dojke i penetrirala u desno prsište i plućno krilo, a koja ozljeda je bila teška tjelesna ozljeda opasna po život, a zatim joj zadao dvije pliće ubodne rane na donjoj čeljusti i bradi, koje ozljede su bile lake tjelesne ozljede, no u dovršetku djela nije uspio jer su ga u tome spriječili policijski službenici, a život joj je spašen hitnom liječničkom intervencijom,

dakle, u neubrojivom stanju s namjerom da ubije blisku osobu, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva,

čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - teško ubojstvo u pokušaju, iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. i člankom 24. KZ/11

II/ Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP optuženom FK određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci.

III/ Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog JK oduzimaju se dvije polovice škara (rukohvat s oštricom) s natpisom „Home“, koji predmeti su oduzeti tijekom očevida i koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

IV/ Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. do 5. ZKP, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podnijelo je ovom sudu u skladu s odredbom čl. 550. st. 1. ZKP optužnicu broj KO-DO-28/2025 od 22. listopada 2025. protiv optuženog JK kojom ga tereti da je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju iz čl. 111. a u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 24. KZ/11, te je postavilo zahtjev da se odredi prisilni smještaj optuženika u psihijatrijskoj ustanovi, u trajanju šest mjeseci u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 74/14. – dalje: ZZODS), koja optužnica je činjenično izmijenjena na raspravi 25. ožujka 2026.

2. Oštećena IK u ovom postupku nije postavila imovinskopravni zahtjev.

3. U smislu čl. 552. st. 2. ZKP-a, prije početka rasprave u prisustvu sudskog vještaka psihijatra prim. dr. sc. Ivana Požgaina ispitan je optuženik radi ocjene njegove raspravne sposobnosti, nakon čega je vještak iznio svoje mišljenje prema kojem je optuženi JK aktualno sposoban shvatiti o kakvom se postupku radi, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute, odnosno da je aktualno raspravno sposoban. Na temelju takvog mišljenja vještaka psihijatra, za kojeg sud ocjenjuje da je stručan i nepristran, sud je ocijenio da je optuženi JK raspravno sposoban, pa je i rasprava održana u njegovoj prisutnosti.

5. Pozvan da se očituje optužbi, a potom i o izmijenjenoj optužbi, optuženi JK izjavio je da nije počinio protupravno djelo za koje ga se tereti izmijenjenom optužnicom.

6. Budući da je optuženik porekao počinjenje protupravnog djela, predsjednik vijeća pozvao je optuženika da on ili njegov branitelj točno odrede koji dio optužnice poriču i zbog kojih razloga, a iz očitovanja branitelja optuženika proizlazi da optuženi JK ne osporava mjesto i vrijeme, niti stanje neubrojivosti, ali osporava sve ostale navode činjeničnog opisa optužnice, postupanje u cilju da usmrti majku, kao i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

7. U dokaznom postupku na prijedlog optužbe, a uz suglasnost obrane optuženika reproducirana je snimka ispitivanja svjedoka-žrtve IK s dokaznog ročišta od 17. srpnja 2025. (snimka na str. 201/3. dio spisa) i snimka ispitivanja svjedoka HK od 12. lipnja 2025. (snimka na str. 199/3. dio spisa), pročitani su zapisnici o ispitivanju žrtve IK (list 200/3. dio spisa) i svjedoka HK (list 197-198/3. dio spisa) te prijepis iskaza žrtve IK (list 218-222/3. dio spisa) i prijepis iskaza svjedoka HK (list 189-191/3. dio spisa).

7.1. Nadalje, uz suglasnost stranaka, neposredno su na raspravi ispitani svjedoci SK (str. 509/5. dio spisa) i BK (str. 510-511/5.dio spisa) te sudskomedicinski vještak dr.sc. Boris Dumenčić (str. 508/5.dio spisa), a pročitan je i njegov pisani nalaz i mišljenje od 8. kolovoza 2025. (list 247-248/3. dio spisa).

7.2. Uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Ivana Požgaina sa zapisnika od 11. ožujka 2026. (str. 498-499/5. dio spisa) i njegov pisani nalaz i mišljenje od 27. kolovoza 2025. (list 253-263/3. dio spisa), a od materijalnih dokaza pročitani su; dojava od 27. travnja 2025. (list 8/1. dio spisa), zapisnik o očevidu od 27. travnja 2025. (list 11-15/1. dio spisa), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00273358 od 27. travnja 2025. (list 16-19/1. dio spisa), nalaz KBC Osijek, protokol broj 2025001081 od 27. travnja 2025. (list 20/1. dio spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 02394373 za ŠK od 27. travnja 2025. (list 27/1. dio spisa), ispis dojave PP Osijek s ispostavom Čepin red. br. 938. od 24. travnja 2025. (list 34-35/1. dio spisa), medicinska dokumentacija KBC Osijek- otpusno pismo Klinike za psihijatriju za Danila Maričića od 27. travnja 2025. i nalaz KBC Osijek, Klinike za psihijatriju, protokol broj:2025000049 od 14. siječnja 2025. (list 43-45/1. dio spisa), posebno izvješće PU osječko-baranjske od 30. travnja 2025. s izvješćem socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek od 29. travnja 2025. (list 70-76/1. dio spisa), medicinska dokumentacija KBC Osijek, Klinike za psihijatriju za Danila Maričića (list 78-122/1.i 2. dio spisa), posebno izvješće PU osječko-baranjske od 25. svibnja 2025. s bolničkom prijavom KBC Osijek na ime IK od 27. travnja 2025. (list 167-169/2. dio spisa), medicinska dokumentacija KBC Osijek za IK (list 202-212/3.dio spisa), nalazi toksikološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" – analiza alkohola u krvi i mokraći od 9. srpnja 2025. za ŠK (list 213-216/3. dio spisa), nalazi toksikološkog vještačenja bioloških uzoraka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 23. srpnja 2025. za JK (list 241-243/3.dio spisa) i medicinska dokumentacija, ambulantni list -pregled psihijatra Zatvora u Osijeku od 8. svibnja 2025. za JK (list 264-269/3. dio spisa).

7.3. Prije ispitivanja optuženika pročitano je uvjerenje Odjela za kaznene evidencije, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na ime optuženog JK (list 282-283/3. dio spisa), potvrda Odjela za prekršajne evidencija, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na ime optuženog JK (list 284-285/3. dio spisa) i podaci o visini dohotka za optuženog JK

JK (list 285-286/3. dio spisa)

7.4. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi JK (str.512-514/5. dio spisa).

8. U obrani iznesenoj na raspravi, optuženi JK navodi da je kritičnog dana majka prema njemu bila posebno agresivna i gruba, da je na njega vikala i vrijeđala ga, izderavala se i otresala, što inače radi kada se ne osjeća dobro. Navodi da se u pravilu u tim situacijama micao od majke jer bi majka zvala policiju ili doktoricu te bi uvijek završio na psihijatriji. Tako je i toga dana, vidjevši da majci nije dobro i nakon što ga je vrijeđala i vikala na njega, otišao u svoju sobu koja ima kvaku s unutarnje strane i tamo je svirao sintesajzer jer voli glazbu i umjetnost. Navodi da je u jednom trenutku čuo nekakav prasak, majka je banula u njegovu sobu s podignutim škarama u ruci i nasrnula na njega, a on se instinktivno krenuo braniti te je majku šakom okrznuo po licu i u toj inerciji oboje su pali na krevet, za koje vrijeme je majka i dalje držala škare u ruci. Za škare navodi da su bile cijele, a kada su pali na krevet više se ne sjeća što se dalje događalo. Sjeća se da je bio s policijom i da su mu vadili krv, te da je zapalio cigaretu na psihijatriji, a drugih sjećanja na ovaj događaj nema.

8.1. Na pitanja odgovara da se po ulasku majke u sobu sa škarama u ruci, uplašio, mislio je da će ga ubiti i ruka mu je sama poletjela prema njoj, instinktivno da se obrani. Za odnos s majkom navodi da su se znali verbalno sukobiti, ponekad i naguravati, ali do ovog događaja nije nikada udario majku izuzev jednog šamara kada je bio u dobi od 16 godina i kada je majci vratio šamar i to nakon što je ona njega prva udarila. Za majku navodi da je bila sklona manipulacijama, znala je gubiti ravnotežu, udariti se da bi joj ostale masnice, a onda je jednom zgodom socijalnoj radnici pokazivala masnice i govorila da je to on učinio, što nije bila istina. Navodi da je majku fizički zlostavljao njegov otac te je ona govorila da je i on isti kao otac, bila je projicirana na njega i u djetinjstvu ga je često fizički kažnjavala. Sa sestrom HK se dobro slagao i često je posjećivao sestru, a poznato mu je od čega boluje i da mora piti terapiju. Navodi da je prekidao s uzimanjem terapija kada bi mu bilo bolje, mislio je da mu terapija više ne treba i zna da je pogriješio što je povremeno prestajao uzimati propisanu terapiju. Za majku navodi da ga je vrijeđala govoreći mu da je prljav, nesposoban, da ne vrijedi, da je govno i shizofreničar u pogrdnom smislu. Poznato mu je da je majka imala rak grlića maternice i probleme sa želucem, bila je i dementna, relativno se dobro kretala, ali se brzo umarala te joj je pomagao tako što je odlazio u nabavku, a ne sjeća se je li i kritične zgode išao u trgovinu. Navodi da mu je ponašanje majke nekoliko dana prije ovog događaja bilo čudno, znala je ulaziti u njegovu sobu bez razloga, psovala je F iako je izjavila da vjeruje u F i H, obilježavala je Božić i Uskrs te je sumnjao da je u nju ušao neki demon, jer to nije bila majka koju je poznavao. Iskazuje da se taj dan nije svađao s majkom prije nego što mu je banula u sobu sa škarama, jer inače kada vidi da se nešto sprema, pobjegne u svoju sobu. Dodaje da je njemu nasilje jako strano, ne voli nasilje, užasno mu je žao što se ovo dogodilo te je spreman odslužiti bilo koju kaznu i nada se da će majka biti još živa kad se vrati.

9. U ovom postupku nije sporno da optuženik boluje od duševne bolesti niti je sporno da u vrijeme inkriminiranog događaja zbog utjecaja sumanutih ideja uzrokovanih paranoidnom shizofrenijom nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima. Nije sporno niti da se inkriminirani događaj zbio u stanu u [adresa], na adresi [adresa], u kojem optuženik živi s majkom, oštećenom IK, kao i da je oštećena u inkriminiranom događaju zadobila ozljede.

10. Međutim, kako se optuženik brani da je bio napadnut od majke kao i da se ne sjeća na koji je način došlo do njezina ozljeđivanja, to su u postupku sporne sve ostale okolnosti, a naročito tijek samog događaja, način nastanka i vrsta ozljeda koje je zadobila oštećena, je li postupanje optuženika bilo s namjerom usmrćenja oštećene ili u nužnoj obrani, te je li postupanje optuženika bilo rodno motivirano.

11. Dinamiku događaja i način na koji je došlo do ozljeđivanja oštećene sud je utvrdio iskazom oštećene IK, iskazom svjedoka policijskih službenika SK i BK, iskazom svjedoka HK i materijalnim dokazima, što se dalje obrazlaže.

12. Ispitana kao svjedok, oštećena IK, koja je otklonila blagodat ne svjedočenja, navodi da je u posljednje dvije godine jako bolesna jer boluje od reumatoidnog artritisa s patološkim promjenama, a u stanu živi sa sinom JK koji boluje od paranoidne shizofrenije. Navodi da je kritičnog dana išla na tržnicu jer nisu imali mesa, a JK koji je inače odlazio u trgovine nije htio ići u mesnicu te se s njim porječkala prije odlaska jer je izbirljiv u jelu. Kada se vratila, počela je kuhati te je osjetila glad, a inače je jako mršava i anoreksična. Navodi da je sin JK za to vrijeme bio u svojoj sobi pa kako je kupila kuglof koji oboje vole jesti, krenula je kod njega u sobu, s time da je prethodno uzela škare i odrezala vrh kuglofa koji je bio u celofanu. Navodi da je na vratima od Danilove sobe pokvarena kvaka i razdvojene su brave pa kako je brava s Danilove strane bila zatvorena, gurnula je škare u rupu gdje je bila kvaka kako bi ušla u sobu i pitala JK hoće li i on kuglof. Nakon što je ušla u sobu više se ničega ne sjeća, ne zna je li JK spavao i gdje ga je vidjela, samo se sjeća da je JK vidio škare u njezinim rukama i da se strašno uplašio, da je vikao „pusti škare“, a njoj je bio mrak i odjednom se stvorila u svojoj sobi gdje spava, a to je zapravo dnevna soba i prvo je nazvala 112, a oni su joj rekli da zove 134, što je i učinila s time da se zaključala u svojoj sobi. Sjeća se da su je nazvali s broja 134 i pitali može li otvoriti vrata da ne provaljuju, a JK tada nije bilo u njezinoj sobi, pretpostavlja da je otišao u svoju sobu, ali se sjeća da su se u njezinoj sobi trgenjali, da je ona držala škare u ruci i da joj je on uzeo škare. Kada je otključala vrata i krenula iz sobe prema hodniku do predsoblja da otvori ovima s 134, JK je stajao u hodniku i samo je osjetila udarac u leđa, onako kao sačekuša te ju je JK ponovno odvukao u njezinu sobu i onda je čula da je policija provalila vrata. Nije osjetila nikakvu bol u leđima gdje ju je JK zarezao, čula je policiju kako govori „ostavi, ostavi ju, pucat ću“ i onda su se policajci trgenjali s JK, a potom se sjeća da je sjedila u kuhinji s nekim čovjekom i kada se nagnula počela joj je teći krv, par kapi i tu je za nju bio mrak. Ne sjeća se ni uboda, ni bola, ničega, jedino je vidjela tih par kapi krvi. Posebno upitana navodi da se sina nije uplašila, ali je pobjegla i zaključala se u svoju sobu kako bi zvala policiju jer nije znala do kuda bi to nastavilo, iako JK prema njoj nije nikada bio grub. Misli da je JK čuo kada je zvala policiju jer je stan jako akustičan i uplašio se, a i prije ovog događaja je znala zvati policiju i hitnu pomoć kada bi JK prestao piti terapiju. Poznato joj je da optuženik boluje od jedne vrste shizofrenije, istoga se ne boji kada je pod terapijom, ali nije mogla na njega utjecati da pije terapiju.

13. Svjedok SK iskazao je da je kritične zgode zajedno s kolegom ZK upućen na adresu od strane operativnog dežurstava, a po dojavi jedne gospođe da ima problema sa sinom koji je psihički bolestan. Dolaskom na adresu kucali su po ulaznim vratima, ali im nitko nije otvarao niti odgovarao te je ponovno zvao šefa smjene da kontaktira tu osobu koja je dojavila i sjeća se da ga je šef smjene izvijestio kako je uspio stupiti u kontakt s tom osobom i da će ona otvoriti vrata. Čuo je neko agresivnije otvaranje vrata, a potom krike, vikanje i pozivanje u pomoć, te je nogom udario u ulazna vrata i na taj način s kolegom ušao u stan. Dolaskom do jedne prostorije koja mu je izgledala kao dnevni boravak, uočio je jednu žensku osobu koja je ležala na leđima, malo okrenuta na bok, a iznad nje, u polučučećem ili klečećem položaju bila je muška osoba koja je tu žensku osobu ubadala nekakvim predmetom u razne dijelove tijela. Sjeća se da su naredili toj muškoj osobi da se odmakne od ženske osobe i da ispusti predmet koji je imao u ruci, a kasnije je saznao da se radilo o škarama. Za mušku osobu navodi da je ustala i okrenula se prema njima, ali kako nije ispustio predmet niti se odmaknuo od ženske osobe, uzeo je raspršivač s nadražujućom tvari, tzv. peper spray i pošpricao ga u predjelu lica, nakon čega je on ispustio predmet koji je imao u rukama i svoje ruke stavio u predio lica. Nakon toga je izvukao žensku osobu i predao kolegi, a muškoj osobi je naredio da stavi ruke na leđa te je prema njemu primijenio sredstva za vezivanje. Posebno upitan svjedok navodi da je optuženik u ruci držao samo jedan krak škara, škare su bile razdvojene na dva dijela. Kada je bio ispred ulaznih vrata čuo je da je ženska osoba zapomagala i govorila nešto u smislu „nemoj mi to raditi, upomoć, makni se“, a koliko se sjeća u toj prostoriji nasuprot oštećene bio je krevet, a s njezine lijeve strane nalazio se manji ormarić dok se s desne strane nalazio stol i nekakve komode. Navodi da se iz te sobe se može izaći samo u hodnik, dok se niže u hodniku s lijeve strane nalazi još jedna spavaća soba. Kada je vidio tu mušku osobu s predmetom u ruci, ona je ubadala žensku osobu u predjelu lica i vrata te abdomena, a zamasi su mu djelovali mahnitalo i slijedili su jedan za drugim.

14. Svjedok BK iskazao je da je kritične zgode zajedno s kolegom SK po dojavi iz operativnog dežurstva da sin napada majku došao na adresu, [adresa], a kucanjem na vrata i zvonjenjem, ista nije nitko otvarao. Sjeća se da je čuo vrisak i pozivanje u pomoć, kolega je nogom razvalio vrata i ušli su u stan te su u jednoj prostoriji s lijeve strane, misli da se radi o dnevnom boravku, vidjeli mušku osobu kako stoji i u ruci drži nekakav predmet, dok je ženska osoba klečala na koljenima. Za mušku osobu navodi da je bila iznad ženske s jednim dijelom škara u ruci i tom prilikom nije vidio da bi ta osoba nešto radila s tim predmetom u ruci. Zna da je kolega zapovjedio toj muškoj osobi da se udalji i baci predmet, on se okrenuo prema njima ali predmet nije bacio te ga je kolega pošpricao peper sprejom i tada je bacio taj predmet za koji je utvrdio da se radi o jednom kraku škara, dok je ženska osoba još bila na podu. Koliko se sjeća, ženska osoba se nalazila između fotelje i nekakvog ormarića, a kasnije je na leđima te osobe vidio krv. Posebno upitan svjedok navodi da je u prostoriju gdje se nalazila ta ženska osoba i muškarac prvi ušao kolega SK, a on je stajao iza njega.

14.1. Budući da je svjedok BK djelomično odstupio od iskaza iznesenog u državnom odvjetništvu, istom je na temelju čl. 426. ZKP predočen dio iskaz u kojem navodi „Nakon toga smo ušli u jednu sobu za koju nam je ona naknadno rekla da ona u toj sobi spava i vidjeli smo jednu mušku osobu kako nagnuta nad tom ženskom osobom koja je bila u pognutom položaju između fotelje i nekakve komode, nekakvim oštrim predmetom zamahuje prema toj osobi“, na što je svjedok iskazao da je tako bilo i da ostaje kod tog iskaza te pojasnio da se kritične zgode nalazio iza kolege i nije imao direktan pogled na mjesto gdje su se nalazile te osobe. Svjedoku je predočen i dio iskaza u kojem navodi „Na ovoj ženi vidjeli smo ubodne rane i tragove krvi i to na prsima i na leđima pa smo zvali HMP“, na što je svjedok izjavio da ostaje kod tog iskaza jer je ranu na prsima vidio kada su tu ženu podigli i pomaknuli s tog mjesta.

14.2. Nakon iznesene primjedbe branitelja optuženika, posebno upitan sjeća li se da je u državnom odvjetništvu iskazao da je vidio mušku osobu da s nekakvim oštrim predmetom zamahuje prema toj osobi, svjedok navodi da se ne sjeća je li tako iskazao, slušao je diktat svog iskaza u zapisnik i tom prilikom nije čuo da bi osoba koja je diktirala navela nešto što nije rekao. Navodi da na zapisnik nije stavljao primjedbe i vlastoručno ga je potpisao, a od njegovog ispitivanja u državnom odvjetništvu prošlo je gotovo godinu dana.

15. Svjedok HK, otklonila je blagodat ne svjedočenja i u svom iskazu navela da saznanja o događaju od 27. travnja 2025. ima od tetke iz Šibenika koja ju je toga dana nazvala i rekla da majka u bolnici na operaciji i da ju je JK izbo škarama. Kasnije joj je majka u razgovoru ispričala da je toga jutra išla u nabavu, da je JK kao i uvijek došao ponijeti joj stvari na kat i da je potom bio u svojoj sobi na laptopu, da je ona ogladnila i uzela škare kako bi prerezala celofan s kuglofa, a pošto se u Danilovu sobu nije moglo ući s vanjske strane, ona je s tim škarama gurnula bravu i ta je brava navodno pala te da se nakon toga više ničega ne sjeća. Majka joj je rekla da se sjeća kako je u sljedećem trenutku bila u dnevnoj sobi, da je nazvala policiju i da je policija zvonila kada je došla, da su je ponovno nazvali iz policije jer nitko nije otvarao, a ona se bojala izaći pa kada su joj iz policije rekli da pokuša, ona je izašla i onda ju je JK udario škarama po glavi, bacio na trosjed i ubadao s tim škarama. Poznato joj je da je majka zadobila ozljede u predjelu leđa, brade i vrat te u dio pluća. Navodi da je s bratom JK u bliskim odnosima i da s njim nije imala nikakvih problema, a od svoje šesnaeste godine ne živi s bratom i majkom. Kada bi im dolazila u posjete nije nikada vidjela agresivnost brata prema majci, dok za majku navodi da je znala biti agresivna prema bratu, ne u smislu da bi ga fizički udarila, već više psihički na način da bi mu govorila da je nesposoban, neuredan, da ništa ne vrijedi, kontrolirala je svaki njegov pokret i govorila mu da je psihički bolesnik. Navodi da brat JK boluje od paranoidne shizofrenije, da je višegodišnje odlazio na kontrole i da nije baš redovito uzimao lijekove i u tim situacijama primijetila bi na njemu da je loše, bio je tjeskoban, depresivan, imao je suicidalne misli, a u posljednje vrijeme se povlačio u sebe, bio je tužan, zabrinut i nije mu se živjelo u takvom okruženju i takvim načinom života, ali nije bio agresivan. Za majku navodi da je imala problema s plućima i srcem, da joj je dijagnosticirana „Pankersova“ bolest, da je imala kancer maternice i psihičkih problema u smislu da je čas u redu, najbolja majka, a onda ničim izazvana postane sasvim druga osoba u smislu da vrijeđa i nju i brata, a u posljednje vrijeme se otežano kretala te joj je poznato da je uzimala Xanax u količinama većim od propisane.

16. Iz ispisa dojave Policijske uprave osječko-baranjske od 27. travnja 2025. utvrđeno da je oštećena IK, telefonom u 10.04 sati zatražila intervenciju policije kojom prilikom je navela da ju je fizički napao sin JK koji je psihički bolesnik.

17. Iz zapisnika o očevidu Policijske uprave osječko-baranjske i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 27. travnja 2025. proizlazi da je očevid izvršen u stanu na adresi u [adresa], u kojem su na podu hodnika i kuhinje te na tepihu u dnevnoj sobi zatečeni tragovi crvene boje nalik na krv. Nadalje, iz zapisnika o očevidu proizlazi da je u dnevnoj sobi na kauču koji se nalazi uz lijevi zid zatečena je jedna polovica škara i to rukohvat s oštricom ukupne dužine 21 cm, od čega je oštrica dužine 10 cm s tragom crvene boje nalik na krv u vidu brisotine dok je na stoliću u sobi, koja se nalazi u produžetku hodnika i u koju se ulazi na vrata bez ručke u bravi s vanjske strane krila, zatečena druga polovica škara s rukohvatom i oštricom istih dimenzija. Ujedno se u zapisniku o očevidu navodi da su policijski službenici od djelatnika KBC Osijek izuzeli odjeću ozlijeđene IK uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, a na majici dugih rukava, na prednjoj i stražnjoj nađene su rupe te na više mjesta i oko svih rupa, tragovi crvene boje nalik na krv.

18. Iz izvješća socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek proizlazi da je oštećena IK imenovana skrbnikom optuženog JK koji je djelomično lišen poslovne sposobnosti i to u segmentu odluke o liječenju, smještaju, pristupanju dijagnostičkim i terapijskim postupcima. Nadalje, u izvješću se navodi da je optuženik ranije bio smješten u udomiteljskoj obitelji, ali je na zahtjev oštećene vraćen u zajedničko kućanstvo, koja je 6. prosinca 2024. ponovno podnijela zahtjev za smještaj optuženika u ustanovu, koji nije realiziran jer je oštećena odustala od zahtjeva. U izvješću se navodi i da je oštećena 24. travnja 2025. nepozvana pristupila u Zavod za socijalnu skrb Osijek kojom prilikom je iznosila probleme koje ima sa sinom, da je odbila sve usluge i prava koja ima te izjavila da će ubiti sebe i sina i da će biti krvi, o čemu je obaviještena policija.

19. Dakle, u odnosu na dinamiku događaja i način na koji je došlo do ozljeđivanja oštećene, sud nalazi da su iskazom oštećene IK potvrđeni navodi obrane optuženika da je oštećena prethodno ušla u njegovu sobu držeći škare u ruci što je kod optuženika izazvalo strah, a prema iskazu optuženika i dovelo do početnog fizičkog kontakta između njih, jer optuženik priznaje da se upravo zbog straha od majke instinktivno krenuo braniti na način da je oštećenu šakom okrznuo po licu i da su u toj inerciji oboje pali na krevet. Premda optuženik navodi da je oštećena nasrnula na njega sa škarama, takvi navodi optuženika nemaju potvrdu u izvedenim dokazima. Naime, iako iz izvješća socijalnog radnika proizlazi da je oštećena tri dana prije inkriminiranog događaja izjavila da će ubiti sebe i sina i da će biti krvi, iz njenog iskaza jasno proizlazi da u sobu optuženika nije došla s namjerom napada na optuženika nego ponuditi ga kolačem, pri čemu je na posve jasan i životno uvjerljiv način iskazivala o razlozima zbog kojih je inkriminirane zgode u ruci držala škare. Osim toga, da je oštećena imala namjeru skrivati svoje navodno inkriminirajuće ponašanje, onda zasigurno ne bi priznala da je u sobu optuženika ušla sa škarama niti bi istovjetno optuženiku iskazivala o njegovoj reakciji, a pogotovo ne bi o tome govorila svojoj kćerki HK, koja je u tom dijelu u bitnom potvrdila iskaz oštećene. Obrana optuženika o navodnom nasrtanju oštećene na njega sa škarama u suprotnosti je i sa sadržajem ispisa dojave oštećene policiji iz kojeg proizlazi da je oštećena kao razlog za intervenciju policije navela upravo fizički napad optuženika, što su svojim iskazima potvrdili i policijski službenici u dijelu u kojem navode razloge zbog kojih su upućeni na mjesto događaja. Nadalje, iako iskazom oštećene nije utvrđeno kako je iz sobe optuženika došla do dnevne sobe u kojoj inače spava, ona navodi da je optuženik bio u njezinoj sobi i da joj je tijekom natezanja uzeo škare. Da su škare prešle u ruke optuženika za vrijeme boravka u sobi oštećene, a prije njezina pozivanja policije, utvrđeno je iskazima svjedoka policijskih službenika koji suglasno navode da su nakon provaljivanja u stan zatekli optuženika kako u ruci drži jedan krak razdvojenih škara, koji predmet nije htio ispustiti sve dok ga policijski službenik SK nije pošpricao peper sprejom. Činjenica da je jedna polovica škara pronađena u sobi optuženika, dok je druga polovica, na kojoj su utvrđeni tragovi krvi, pronađena u sobi oštećene, logično upućuje na zaključak da je predmet razdvojen nakon što je prešao u ruke optuženika, a prije napada na oštećenu. Nadalje, iako iskazom oštećene nije utvrđeno na koji način i kojim predmetom je zadobila ozljede, ona navodi da se nakon odlaska optuženika iz njezine sobe, zaključala i pozvala policiju pa kada je na poziv policije krenula otvoriti vrata, optuženik ju je sačekao u hodniku i tada je osjetila udarac u leđa, nakon čega ju je optuženik odvukao u njezinu sobu. Navodi oštećene da se u trenutku provaljivanja policije u stan zajedno s optuženikom nalazila u dnevnoj sobi potvrđeni su iskazima policijskih službenika. Naime, iskazom svjedoka SK, a što je potvrdio i svjedok BK utvrđeno je da su u stan provalili nakon što su čuli vikanje i zapomaganje, pa kada su došli u prostoriju koja im je izgledala kao dnevni boravak, u istoj su zatekli optuženika i oštećenu. Iskazom svjedoka SK, za kojeg je utvrđeno da se u trenutku ulaska u dnevnu sobu nalazio najbliže optuženiku i oštećenoj, utvrđeno je da je oštećena ležala na leđima, a da se iznad nje u sagnutom položaju, koji svjedok opisuje kao polučučeći ili klečeći položaj, nalazio optuženik koji je aktivno i višekratno ubadao oštećenu jednim krakom razdvojenih škara u vitalne dijelove tijela. Iskazom svjedoka BK utvrđeno je da nije izravno vidio trenutak uboda jer se nalazio iza kolege, ali i ovaj svjedok potvrđuje zamahivanje rukom prema oštećenoj i postojanje ubodnih rana neposredno nakon događaja. Dodatno, iz zapisnika o očevidu je utvrđeno da su tragovi krvi zatečeni na podu hodnika i kuhinje te na tepihu u dnevnoj sobi, što se podudara s navodima oštećene da je napad započeo u hodniku kada je krenula otvoriti vrata policiji i da je primijetila krv kada je sjedila u kuhinji, ali i s navodima policijskih službenika o mjestu na kojem su zatekli optuženika u napadu na oštećenu.

20. U postupku nije sporno da je oštećena u inkriminiranom događaju zadobila ozljede, a iz medicinske dokumentacije KBC-a Osijek na ime oštećene proizlazi da se radilo o ubodnoj rani na desnom hemitoraksu, više manjih ubodnih rana u projekciji trapezijusa obostrano više desno te pliće ubodne rane na donjoj čeljusti. Iz otpusnog pisma KBC Osijek proizlazi da se oštećena liječila u Zavodu za intenzivnu medicinu Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje do 29. travnja 2025. te da joj je u tom periodu učinjen hitni operativni zahvat.

21. Mehanizam nastanka ozljeda, njihova vrsta i težina utvrđeni su nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka.

22. Tako iz pisanog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića od 8. kolovoza 2025., pri kojem je ostao i prilikom neposrednog ispitivanja, proizlazi da je na temelju medicinske dokumentacije na ime oštećene IK utvrdio da je oštećena u inkriminiranom događaju zadobila četiri plitke ubodne rane na gornjem dijelu leđa koje su smještene u području trapezijusa obostrano više desno, veličine 1 cm, jednu ubodnu ranu veličine 1,5 cm u projekciji desne dojke koja je probila kroz tkivo dojke i penetrirala u desno prsište te dvije pliće ubodne rane na donjoj čeljusti i to jednu na bradi i jednu ispod donje čeljusti. Vještak u mišljenju navodi da su četiri ubodne rane u gornjem dijelu leđa više desno, lake tjelesne ozljede koje su nastale ubadanjem oštrog mehaničkog sredstva (škare, nož i sl.) silom slabog intenziteta, a s obzirom na distribuciju ozljeda, mišljenja je da su nastale u stojećem položaju kada je oštećena bila okrenuta leđima optuženiku. Za ubodnu ranu na desnoj strani prsišta u regiji desne dojke koja je probila tkivo dojke i penetrirala u desno prsište čime je došlo do lezije desnog plućnog krila, vještak iznosi mišljenje da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi opasnoj po život. U odnosu na mehanizam nastanka ove ozljede vještak navodi da je ista nastala ubadanjem oštrog mehaničkog sredstva (škare, nož i sl.), silom odnosno zamahom jakog intenziteta u položaju „licem u lice“, a mogla je nastati u stojećem položaju žrtve i optuženik ili na način da je žrtva ležala na leđima, a optuženik bio iznad nje, u sagnutom položaju (mogao je klečati iznad žrtve ili pak opkoračiti i sjediti na žrtvi). Za dvije ubodne rane na donjoj čeljusti vještak iznosi mišljenje da se radi o lakim tjelesnim ozljedama koje su nastale ubadanjem oštrog mehaničkog sredstva silom slabog intenziteta u položaju istovjetnom kako je navedeno za ubodnu ranu na desnoj strani prsišta u regiji desne dojke.

22.1. Neposredno ispitan na raspravi, sudskomedicinski vještak je iznio mišljenje da bi u slučaju da oštećenoj IK nije pružena hitna medicinska pomoć u odnosu na ubodnu ranu na desnoj strani prsišta u regiji desne dojke, nastupio smrtni ishod. Za sve ubodne rane navodi da su mogle nastati ubadanjem bilo kojeg oštrog mehaničkog sredstva koje osim oštrice ima i oštar vrh pa tako i djelovanjem jednog kraka škara.

23. Dakle, nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je oštećena u inkriminiranom događaju zadobila ukupno sedam ubodnih rana, i to četiri ubodne rane u predjelu gornjeg dijela leđa koje su lake naravi, jednu ubodnu ranu na desnoj strani prsišta u regiji desne dojke koja je probila tkivo dojke i penetrirala u desno prsište, koja je teške naravi i po život opasna, te dvije ubodne rane u predjelu donje čeljusti i brade koje su također lake naravi. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da su sve ozljede nanesene mehaničkim sredstvom koje osim oštrice ima i oštri vrh, a što odgovara opisu jednog kraka razdvojenih škara. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da su ozljede u predjelu leđa nastale dok je oštećena bila okrenuta leđima optuženiku, i to u stojećem položaju, dok su preostale ozljede nastale u međusobnom kontaktu licem u lice, pri čemu su oštećena i optuženik mogli biti u stojećem položaju ili u položaju u kojem je oštećena bila u ležećem položaju, a optuženik iznad nje, u sagnutom, klečećem položaju ili u položaju da je opkoračio i sjedio na oštećenoj. Takav nalaz i mišljenje u cijelosti je suglasan s iskazom oštećene, koja je navela da ju je optuženik po izlasku iz sobe sačekao u hodniku te da je najprije osjetila udarac u leđa, što odgovara utvrđenim ozljedama zadobivenim s leđa. Nadalje, isti je u suglasju s iskazom svjedoka SK, koji je naveo da je vidio optuženika kako u klečećem ili polučučećem položaju ubada oštećenu u predjelu lica, vrata i abdomena predmetom za koji je naknadno utvrdio da se radi o jednom kraku škara, što odgovara vrsti uporabljenog sredstva i lokalizaciji ozljeda utvrđenih vještačenjem. Dodatno, materijalni tragovi utvrđeni očevidom potvrđuju ovakav tijek događaja, budući da je u dnevnoj sobi pronađen jedan krak razdvojenih škara s tragovima krvi, dok su na odjeći oštećene uočena oštećenja u vidu rupa na stražnjoj i prednjoj strani majice, što upućuje na zaključak da su ozljede nanesene s leđa i s prednje strane tijela. Slijedom navedenog, sud nalazi da postoji potpuna podudarnost i međusobna suglasnost između nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka, iskaza oštećene, svjedoka policijskih službenika i materijalnih dokaza.

24. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, budući je nalaz i mišljenje dan po stručnoj osobi, koja je nalaz sačinila savjesno, uvažavajući sve raspoložive podatke iz medicinske dokumentacije, uvažavajući lokaciju i opis ozljeda, te argumentirano, nepristrano i stručno iznio svoje mišljenje o vrsti i težini ozljeda kod oštećene i mehanizmu njihova nastanka, a uz to na nalaz i mišljenje vještaka niti stranke nisu imale primjedbi.

25. Slijedom navedenog sud utvrđuje da obrana optuženika, prema kojoj ga je oštećena prva napala u njegovoj sobi, nema uporište u provedenim dokazima. Naime, u sobi optuženika nisu pronađeni tragovi koji bi potkrijepili tvrdnju optuženika o inicijalnom napadu oštećene na tom mjestu, a u provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da se oštećena nakon boravka u sobi optuženika našla u svojoj sobi i da se, nakon što joj je optuženik oduzeo škare, zaključala i pozvala policiju, što ukazuje da je njezino ponašanje bilo usmjereno na zaštitu, a ne na napad. Nadalje, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je optuženik potom u hodniku dočekao oštećenu kada je išla otvoriti vrata policiji, da joj je prišao s leđa i započeo s ubadanjem jednim krakom razdvojenih škara, kojom prilikom je oštećenoj zadao četiri ubodne rane na gornjem dijelu leđa, a potom ju odvukao u dnevnu sobu i srušio na tlo, gdje je nastavio s napadom sve do dolaska policije, na način da je nalazeći se u sagnutom položaju iznad oštećene, jednim krakom razdvojenih škara zadao oštećenoj jednu ubodnu ranu u području desne dojke koja je probila tkivo i prodrla u desno prsište i plućno krilo, a potom i dvije ubodne rane na donjoj čeljusti i bradi. Takav slijed događaja potvrđuje dosljednost, objektivnost i vjerodostojnost iskaza oštećene i iskaza policijskih službenika, dok se obrana optuženika prema kojoj je bio napadnut ukazuje nevjerodostojnom. Naime, iako sud prihvaća da je kod optuženika nastao osjećaj straha kada je oštećena ušla sa škarama u ruci, njegova obrana, koja je uz to i nepotpuna, jer sam navodi da se daljnjih događaja ne sjeća, je neuvjerljiva, nelogična i proturječna činjenicama utvrđenim u provedenom dokaznom postupku, budući da iskaz oštećene, a naročito iskazi policijskih službenika jasno ukazuju na kontinuirano i intenzivno nasilno postupanje optuženika. Kako nije utvrđeno da bi oštećena u kritično vrijeme poduzimala radnje koje bi predstavljale napad na optuženika koji bi mu dao pravo na povređivanje ili ugrožavanje oštećene, a za postojanje nužne obrane potrebno je da je djelo počinjeno radi odbijanja istodobnog ili neposredno predstojećeg protupravnog napada, to u konkretnom slučaju nije utvrđeno postupanje optuženika u nužnoj obrani niti se radi o prekoračenju nužne obrane.

26. Stoga sud iskaz oštećene u onom dijelu u kojem se sjeća inkriminiranog događaja, ocjenjuje vjerodostojnim jer je u skladu s materijalnim dokazima i rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja, a kao vjerodostojni i objektivni ocijenjeni su i iskazi svjedoka policijskih službenika, jer unatoč određenim razlikama, koje su po mišljenju suda proizašle iz različite pozicije opažanja, njihovi iskazi su međusobno podudarni u bitnim elementima. Osim toga, radi se o službenim osobama koje ne poznaju optuženika niti oštećenu te sud ne nalazi razloge zbog kojih bi ovi svjedoci neosnovano teretili optuženika. Kao vjerodostojan ocijenjen je i iskaz svjedoka HK, jer unatoč srodnom odnosu s optuženikom i oštećenom, navedena svjedokinja je objektivno iskazivala o okolnostima koje terete optuženika, ali i onima koje mu idu u korist.

27. Optuženik ne osporava da je bio svjestan dobi oštećene i da mu je donekle bilo poznato zdravstveno stanje oštećene, pa tako navodi da je majka imala rak grlića maternice, probleme sa želudcem, da je bila dementna, da se relativno dobro kretala i brzo umarala. Iskazom oštećene utvrđeno je da joj se u posljednje dvije godine pogoršalo zdravstveno stanje, da boluje od reumatoidnog artritisa i uz to je sitne tjelesne građe. Iskazom svjedoka HK utvrđeno je da oštećena ima brojne zdravstvene tegobe i da se otežano kreće, dok iz osobnih podataka oštećene proizlazi da je u dobi od 75 godina. Slijedom navedenog sud utvrđuje da je oštećena u odnosu na optuženika bliska osoba u smislu čl. 87. st. 8. i 9. KZ/11, koja je uz to i ranjiva osoba.

28. Optuženik ne osporava neubrojivo stanje, a iz njegove obrane proizlazi da je znao od čega boluje i bio svjestan da mora uzimati terapiju, no unatoč tome samovoljno je prekidao s uzimanjem propisane terapije. Navodi optuženika o prestanku uzimanja terapije potvrđeni su iskazom oštećene i svjedoka HK, ali i nalazom toksikološkog vještačenja bioloških uzoraka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz kojeg proizlazi da optuženik u inkriminirano vrijeme nije bio pod utjecajem droga, psihotropnih tvari i njihovih metabolita.

29. Stanje svijesti optuženika u vrijeme inkriminacije utvrđeno je provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Ivanu Požgainu. Tako iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik odrastao u potpunoj primarnoj obitelji, imao ureda razvoj kroz djetinjstvo te da je u srednjoj školi počeo pokazivati poremećaje ponašanja. U psihijatrijskom je liječenju gotovo dvadeset godina, ispočetka pod kliničkom slikom depresije, a kasnije zbog psihotičnih dekompenzacija koje su shvaćene u okviru shizotipnog poremećaja, da bi nakon posljednje hospitalizacije kod optuženika promijenjen dijagnostički stav prema paranoidnoj shizofreniji. Vještak navodi da se u dijagnostičkom smislu, kod optuženika radi o težem duševnom poremećaju iz shizofrenog spektra, da je aktualno dijagnostički stav bliži paranoidnoj shizofreniji, čiji su simptomi dezorganizirano ponašanje, nesistematizirane, bizarne sumanute ideje, halucinatorna doživljavanja, afektivna neadekvatnost tj. slabija afektivna modularnost, koja je i aktualno prisutna te također i prisutnost tzv. deficitarnih simptoma kao što su avolicija, anhedonija, gubitak ikakvog interesa, koji simptomi se redovito javljaju nakon prekida uzimanja terapije. U odnosu na djelo za koje se tereti, vještak navodi da je optuženik in tempore criminis bio u akutnom psihotičnom stanju pod utjecajem sumanutih ideja usmjerenih prema majci, uslijed čega nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg djelovanja niti je mogao upravljati svojim postupcima. U odnosu na prognozu budećeg ponašanja optuženika vještak navodi da i nadalje postoji visok stupanj opasnosti da bi mogao i u budućnosti počiniti slično ili teže protupravno djelo s obilježjima kaznenog djela te se stoga predlaže optuženiku odrediti prisilni smještaj u adekvatnu forenzičko psihijatrijsku ustanovu po odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

29.1. U nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2026., kada je psihijatrijski vještak neposredno ispitan, a koji je pročitan na raspravi, vještak je pojasnio da kod optuženika visok stupanj opasnosti od ponavljanja istog ili težeg djela proizlazi iz postojeće psihopatologije i sumanutih uvjerenja da se u oštećenoj nalaze demoni i da bi mu uslijed toga od nje mogla prijetiti opasnost te da su pogoršanja kod optuženika obično uslijedila kada bi prekidao s uzimanjem terapije.

30. Nalaz i mišljenje vještaka psihijatra doc. dr. sc. Ivana Požgaina sud je u cijelosti prihvatio jer je sačinjen po stručnoj i za postupak nezainteresiranoj osobi. Osim toga vještak je jasno i precizno odgovorio na postavljena pitanja, stručno obrazložio svoje odgovore, a na nalaz i izneseno mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

31. Na temelju ovako provedenog postupka, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je optuženik pod utjecajem sumanutih ideja uzrokovanih paranoidnom shizofrenijom zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, fizički napao teško pokretnu i bolesnu majku IK kada je došla u njegovu sobu sa škarama u ruci. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik, nakon što je oduzeo škare oštećenoj, u hodniku stana dočekao oštećenu kada je išla otvoriti vrata policiji i da joj je tada prišao s leđa i jednim krakom razdvojenih škara zadao četiri ubodne rane na gornjem dijelu leđa, koje ozljede su lake naravi, a zatim je odvukao u dnevnu sobu, srušio na tlo i za vrijeme dok se nalazio iznad nje u sagnutom položaju istim predmetom zadao jednu ubodnu ranu u područje desne dojke koja je probila tkivo dojke i penetrirala u desno prsište i plućno krilo, koja ozljeda je teške naravi, opasna po život, a potom i dvije pliće ubodne rane na donjoj čeljusti i bradi, koje ozljede su lake naravi. Nedvojbeno je utvrđeno su optuženika u daljnjem napadu na oštećenu spriječili policijski službenici i da joj je život spašen hitnom liječničkom intervencijom.

32. Budući da sud nije našao dokazanim da je optuženik i verbalno napao oštećenu, taj dio ispušten je iz činjeničnog opisa radnje kaznenog djela u izreci. Naime, iz iskaza oštećene, koji je ocijenjen vjerodostojnim, proizlazi da se optuženik uplašio kada ju je vidio sa škarama u ruci i da je samo vikao „pusti škare“ što se ne može smatrati verbalnim napadom, već nagonskom reakcijom kako je to i iskazao optuženik. Nadalje, kako je u postupku utvrđeno da se oštećena prije napada optuženika nalazila u dnevnoj sobi i da je na poziv policije krenula otključati vrata, a da ju je optuženik dočekao u hodniku stana, prišao s leđa i potom zadao ubodne rane na gornjem dijelu leđa, a onda je odvukao u dnevnu sobu i srušio na tlo i nalazeći se iznad nje u sagnutom položaju zadao preostale ubodne rane, to je prema rezultatima dokaznog postupka izvršena izmjena činjeničnog opisa na način kako je to navedeno u izreci presude, koja izmjena po mišljenju suda nije od utjecaja na identitet optužbe.

33. Primjenjujući odredbe materijalnog prava na ovako utvrđene i ranije izložene činjenice, sud nalazi da je optuženik u stanju neubrojivosti ostvario objektivna obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 111. t. 3. KZ/11, koje je ostalo u pokušaju, budući da smrt oštećene nije nastupila jer su optuženika u daljnjem napadu spriječili policijski službenici, a život joj je spašen hitnom liječničkom intervencijom.

34. Naime, iako se optuženika optužnicom tereti zbog počinjena protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju iz čl. 111. a u vezi čl. 34. i 24. KZ/11, analizom činjenica i okolnosti događaja nije utvrđeno da bi postupanje optuženika bilo rodno motivirano. Nije sporno da je oštećena majka optuženika, dakle njemu bliska osoba, kao niti da je u vrijeme događaja bila osoba starije životne dobi, narušenog zdravstvenog stanja i smanjene pokretljivosti. Nije sporno niti da je optuženik bio svjestan njihovog međusobnog odnosa i zdravstvenog stanja oštećene. Međutim, mišljenje je suda da navedene okolnosti nisu dovoljne da bi se djelo kvalificiralo kao pokušaj teškog ubojstva ženske osobe, već je nužno utvrditi da je postupanje optuženika imalo rodno uvjetovani motiv, odnosno da je rod (biti žena) bio ključni motiv za počinjenje djela. U konkretnom slučaju sud nije utvrdio postojanje takvih okolnosti. Iz izvedenih dokaza, prije svega iskaza svjedoka HK proizlazi da je odnos između optuženika i oštećene bio narušen, pri čemu je oštećena prema optuženiku iskazivala verbalno agresivno i kontrolirajuće ponašanje, a takvo ponašanju oštećene u svom iskazu opisuje i optuženik. Niti iz jednog provedenog dokaza, uključujući i iskaz oštećene, ne proizlazi da bi optuženik prema oštećenoj postupao nasilno zbog njezina spola, niti da bi postojali elementi rodno uvjetovanog nasilja. Nadalje, u postupku je nesporno da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio u stanju neubrojivosti. Iz njegove obrane proizlazi da je ponašanje oštećene doživio na način koji ne odgovara stvarnosti, vjerujući da je „opsjednuta“, da je su u nju ušli demoni. Takva psihotična interpretacija stvarnosti, isključuje mogućnost racionalnog prosuđivanja okolnosti na strani žrtve, slijedom čega sud zaključuje da činjenica što je oštećena narušenog zdravlja i teško pokretna, što nesporno predstavlja njezinu ranjivost, u konkretnom slučaju nije kvalifikatorna okolnost u smislu kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe, a niti kaznenog djela teškog ubojstva, jer nije dokazano da je ta ranjivost bila predmet svjesnog iskorištavanja od strane optuženika. Stoga sud nalazi da u konkretnom slučaju optuženik nije ostvario obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju, već da se radi o ostvarenju obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja teškog ubojstva bliske osobe u pokušaju.

35. Nadalje, iako optuženik osporava da mu je namjera bila usmrtiti majku, iz načina počinjenja djela, uporabljenog sredstva i okolnosti u kojima je radnja poduzeta, sud zaključuje da je optuženik postupao s namjerom usmrćenja oštećene. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je optuženik jednim krakom razdvojenih škara, dužine oštrice 10 cm, koje sredstvo je pogodno za nanošenje teških i po život opasnih ozljeda, zadao oštećenoj ukupno sedam ubodnih rana. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je optuženik najprije s leđa višekratno ubadao oštećenu predmetom koji ima oštricu i oštar vrh, nakon čega ju je odvukao u drugu prostoriju, srušio na tlo gdje je nastavio napad ubadajući je jednim krakom razdvojenih škara u predjelu prsišta i donje čeljusti. Okolnost da su ubodi dok se oštećena nalazila na tlu bili usmjereni prema vitalnim dijelovima tijela, pri čemu je nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka utvrđeno da je ubodna rana u predjelu prsišta nanesena zamahom jakog intenziteta, ukazuje na jasno izraženu volju da oštećenu liši života. Dodatno, činjenica da je optuženik s napadom prestao tek uslijed intervencije policijskih službenika, a ne svojom voljom, potvrđuje postojanje njegove namjere prema dovršenju djela. Dakle, u konkretnoj situaciji optuženik je učinio sve što je bilo potrebno za počinjenje protupravnog djela, ali posljedica nije nastupila upravo zbog intervencije policijskih službenika i pravovremene liječničke intervencije. Međutim, kako je u postupku nesporno utvrđeno optuženik boluje od paranoidne shizofrenije, kao i da je tempore criminis bio u stanju neubrojivosti, to sud utvrđuje da volja optuženika nije proizašla iz slobodnog misaonog procesa, kao kod zdrave osobe, nego je posljedica duševne bolesti zbog koje optuženik nije mogao ispravno rasuđivati, niti slobodno odlučivati.

36. Zaključno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi JK u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio u stanju neubrojivosti zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojom voljom pa stoga unatoč utvrđenju elemenata bića kaznenog djela, izostaje njegova krivnja zbog njegove neubrojivosti. Slijedom navedenog, sud je u odnosu na optuženog JK, temeljem čl. 554. st. 1. ZKP-a utvrdio da je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teško ubojstvo u pokušaju iz čl. 111. t. 3. u vezi čl. 34. KZ/11, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

37. Nadalje, kako je nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka utvrđeno da u odnosu na optuženika postoji visok stupanj opasnosti da bi optuženik mogao i u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo, koja opasnost proizlazi iz postojeće psihopatologije u sklopu paranoidne shizofrenije, slijedom čega je predložio izricanje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi prema odredbama čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, a u provedenom postupku je utvrđeno da je optuženik zbog nekritičnosti prema svojoj bolesti prekidao s uzimanjem terapije, to je sud na temelju čl. 554. st. 1. ZKP-a, odredio prisilni smještaj optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, jer će se na taj način osigurati da optuženik bude pod nadzorom liječnika i da se redovito liječi u sigurnom i stabilnom, čime će se spriječiti mogućnost ponavljanja kaznenog djela ili počinjenja težeg kaznenog djela.

38. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika su oduzete dvije polovice škara (rukohvat s oštricom) s natpisom „Home“, jer se radi o predmetu koji je uporabljen za izvršenje djela i za kojeg je određeno da e se po pravomoćnosti presude uništiti.

39. U skladu s odredbom čl. 554. st. 1. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. do 5. ZKP, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Osijek, 27. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Biljana Đilas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-28/2025

2. Optuženi JK, putem Zatvorske bolnice u Zagrebu

3. Branitelj optuženika, Domagoj Pejić, odvjetnik iz Osijeka

4. Oštećena IK, [adresa]