Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-308/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju ''Kalos'', OIB:42161312093, iz Vele Luke, Ulica 3 br. 2, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, Antuninska 3, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja sadržanog u presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Pr - 1153/2021 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, a žalba tuženika uvažava se kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne služba u Korčuli, poslovni broj Pr-1153/2021 od 24. listopada 2024.:

- potvrđuje u pobijanim točkama II. i III. izreke,

- preinačava u pobijanoj točki I. izreke tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju ''Kalos'', OIB: 42161312093, isplatiti tužiteljici RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za putni trošak iznos od 2.670,34 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 7. listopada 2013. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. god. a od 1. kolovoza 2015. god. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

- preinačava u pobijanoj točki IV. izreke tako da se rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR-a u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne služba u Korčuli, poslovni broj Pr- 1153/2021 od 24. listopada 2024. kojim nije dopuštena preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju ''Kalos'', OIB: 42161312093, isplatiti tužiteljici RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za putni trošak iznos od 2.670,34 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 7. listopada 2013. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. god. a od 1. kolovoza 2015. god. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog ka lendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva na ime naknade za putni trošak u iznosu od 7.490,92 EUR kao i za zakonske zatezne kamate za razdoblje od 4. listopada 2010. do 6. listopada 2013. kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplati tužiteljici neto iznos od 1.416,82 EUR, sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 (pet) postotnih poena, koje teku na iznose od

- 40,48 od 08.03.2011.

- 40,48 od 15.03.2011.

- 40,48 od 19.03.2011.

- 40,48 od 26.03.2011.

- 40,48 od 28.03.2011.

- 40,48 od 31.03.2011.

- 40,48 od 01.04.2011.

- 40,48 od 05.04.2011.

- 40,48 od 08.04.2011.

- 40,48 od 13.04.2011.

- 40,48 od 14.04.2011.

- 40,48 od 18.04.2011.

- 40,48 od 23.04.2011.

- 40,48 od 24.04.2011.

- 40,48 od 26.04.2011.

- 40,48 od 04.05.2011.

- 40,48 od 13.05.2011.

- 40,48 od 16.05.2011.

- 40,48 od 18.05.2011.

- 40,48 od 23.05.2011.

- 40,48 od 14.06.2011.

- 40,48 od 16.06.2011.

- 40,48 od 20.06.2011.

- 40,48 od 24.06.2011.

- 40,48 od 29.06.2011.

- 40,48 od 30.06.2011.

- 40,48 od 06.09.2011.

- 40,48 od 14.09.2011.

- 40,48 od 19.09.2011.

- 40,48 od 06.10.2011.

- 40,48 od 07.10.2011.

- 40,48 od 26.03.2012.

- 40,48 od 28.11.2011.

- 40,48 od 16.01.2012.

- 40,48 od 15.11.2011., sve do konačne isplate."

IV. Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju ''Kalos'', OIB: 42161312093, iz [adresa], da tužiteljici RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plati troškove parničnog postupka u iznosu od 525,02 EUR, u roku od 15 dana i riješeno je:

Ne dopušta se tužiteljici preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva. "

2. Navedenu presudu u točkama II. i III. izreke, u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke i rješenju sadržanom u presudi, pravovremenom žalbom, pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu u točkama I. i IV. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP -a. Predlaže da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači tako da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev za naknadu troškova putovanja osobnim automobilom i tužiteljici naloži da tuženiku naknadi troškove postupka. Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodim tužiteljice pravilno sud prvog stupnja prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a, nakon zaključenja prethodnog postupka 1. veljače 2019. nije dopustio preinaku tužbe tužiteljice od 24. siječnja 2022. povećanjem postojećeg zahtjeva. Ni primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a nije se mogla dopustiti preinaka tužbe jer tužiteljica nije navela i obrazložila zašto bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

7. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.

7.1. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju neosnovano u žalbama ukazuju tužiteljica i tuženik jer je presuda jasna i može se ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće zbog uskraćenih 35 dana godišnjeg odmora u razdoblju od 8. ožujka 2011. do 19. travnja 2012. te putnih troškova za razdoblje od 11. listopada 2010. do 19. travnja 2012.

9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da su stranke 1. listopada 2010. sklopile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme i nakon izvanrednog školovanja uz rad (u daljnjem tekstu Ugovor). Ugovor je sklopljen da bi tužiteljica stekla obrazovanje za zvanje sveučilišni prvostupnik (bachelor) fizioterapije na Sveučilištu u Mostaru, [obrt], [adresa]. U čl. 1. Ugovora ugovoreno je da se tuženik obvezuje da će tužiteljici omogućiti odsustvovanje sa rada i naknadu putnih troškova radi školovanja za stjecanje zvanja "sveučilišni prvostupnik (baccalaurea) fizioterapeut", sveučilišnog studija fizioterapije ... pri kojem je tužiteljica upisala razlikovnu godinu akademske 2010/2011 dana 4. listopada 2010. u statusu izvanrednog studenta. U čl. 2. Ugovora ugovoreno je da tužiteljica za vrijeme školovanja ima pravo odsustvovati s rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) radi prisustvovanja obveznim predavanjima, obveznim vježbama i praksi; odsustvovati s rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) radi pripremanja i polaganja ispita i to po svakom ispitu 2 dana; i na naknadu putnih troškova kada ispit polaže prvi puta uz priložene putne karte javnog prijevoza.

9.1. Prema navedenim člancima Ugovora, iskazima tužiteljice i svjedokinje RCE sud prvog stupnja je utvrdio da se tuženik obvezao snositi troškove putovanja tužiteljice za sve izostanke s posla radi ispunjenja ugovornih obveza, dakle, za odsustvovanje zbog obveznog predavanja, vježbi i polaganja ispita i to putne troškove javnog prijevoza prema priloženim putnim kartama javnog prijevoza.

10. Sukladno utvrđenim činjenicama sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 121/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u točki I. izreke navedene presude prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu troškova putovanja osobnim automobilom i trajektom jer je zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu stvarnih troškova koji su joj nastali korištenjem vlastitog osobnog vozila u danima kada je putovala radi ispunjenja ugovornih obveza koje dokazuje priloženim putnim kartama za trajekt i u indeksu upisanim danima položenih ispita jer u spornom razdoblju nije postojala izravna autobusna linija na relaciji [adresa] i natrag, izuzev ljeti dva puta tjedno, i zbog takve prometne nepovezanosti tužiteljica bi morala, a da bi koristila javni prijevoz putovati katamaranom do [adresa] i onda autobusom do [adresa] i obrnuto i takvo putovanje zbog rasporeda i obveza na fakultetu ne bi bilo moguće organizirati u jedan dan i tužiteljica bi morala negdje prenoćiti što bi značilo dodatni trošak.

11. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu troškova putovanja osobnim automobilom u utuženom razdoblju. Iz sadržaja Ugovora sklopljenog između stranaka proizlazi obveza tuženika da tužiteljici naknadi troškove prijevoza u visini cijene karte javnog prijevoza, a ne prema stvarnim troškovima korištenja osobnog automobila. Okolnost da je tužiteljica koristila osobni automobil za putovanje ne može proširiti ugovorenu obvezu tuženika jer se naknada troškova mora priznati isključivo u granicama ugovorenog prava. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika te preinačiti pobijanu presudu u točki I. izreke tako da je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu u točki II. izreke.

12. Zahtjev tužiteljice za naknadu neiskorištenih 35 dana godišnjeg odmora sud prvog stupnja je u točki III. presude izreke odbio kao neosnovan jer tužiteljica ne traži naknadu štete pa sud o eventualnom postojanju štete nije mogao ni raspravljati.

13. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP -a sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljice prema odredbi čl. 7. ZPP-a sud je vezan činjeničnim navodima tužbe i odluku mora temeljiti na iznesenim činjenicama i priloženim dokazima. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za 35 neiskorištenih dana godišnjeg odmora koje joj je tuženik evidentirao umjesto plaćenog dopusta u utuženom razdoblju od 8. ožujka 2011. do 19. travnja 2012. nije osnovan.

13.1. Tužiteljica nije jasno navela niti dokazala koliko dana godišnjeg odmora je ostvarila u 2011., a koliko u 2012. Iz obračuna plaća tužiteljice proizlazi da je joj u 2011. tuženik evidentirao 44 dana plaćenog godišnjeg odmora, a do rujna 2022. joj je evidentirao 22 dana plaćenog godišnjeg odmora. Na temelju tih činjenica sud nije mogao utvrditi postojanje neiskorištenih dana godišnjeg odmora za koje bi tužiteljica imala pravo na naknadu prema odredbi čl. 61. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82,12; u daljnjem tekstu: ZR/09; odredbe kojeg zakona su se primjenjivale u utuženom razdoblju), niti proizlazi zaključak o osnovanosti tog tužbenog zahtjeva. Iz činjeničnih navoda tužiteljice proizlazi da ona nije zahtijevala naknadu štete koju je pretrpjela zbog nemogućnosti korištenja 35 dana godišnjeg odmora u navedenom razdoblju koju štetu je uzrokovao tuženik povredom njezinih prava iz radnog odnosa.

13.2. Stoga je valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanoj točki III. izreke.

14. Iako tužiteljica u ovom sporu nije uspjela sa tužbenim zahtjevima njezina tužba nije očigledno nerazumna. Tuženik kojeg je osnivač Dubrovačko - neretvanska županija, za vrijeme utuženog razdoblja, nije ispunjavao svoje obveze iz Ugovora i nije tužiteljici isplaćivao troškove putovanja niti joj je evidentirao dane plaćenog dopusta kako je ugovoreno. Tijekom postupka, primjenom odredbe čl. 219. st. 2. ZPP-a, sud nije primjenom načela otvorenog pravosuđenja sa strankama raspravio pravna pitanja vezana za predmet spora, nije raspravio o svim činjeničnim i pravnim aspektima spora pa tužiteljica nije nerazumno očekivala da će uspjeti sa svojim zahtjevima. Imajući u vidu sve navedene okolnosti predmeta spora, trajanje postupka, kao i da odmjereni troškovi tuženika prema Tbr. 8. toč. 1. i 3. , Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25., dalje Tarife), Tbr. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19) iznose 1.896,79 EUR-a, ovaj sud je ocijenio da nije opravdano troškove postupka potpuno prebacivati na tužiteljicu jer bi to bilo protivno pravu na mirno uživanje vlasništva sadržanom u čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05,1/06,2/10, 13/17; u daljnjem tekstu: Konvencija) i pravu na pristup sudu iz čl. 6. Konvencije. Stoga su prema navedenom žalbe tužiteljice i tuženika uvažene kao osnovane i preinačena odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke pobijane presude kao u točki I. izreke ove presude.

15. Slijedom navedenoga, na temeljem odredaba čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

16. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 54. Tarife pripada trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 312,50 EUR-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Osijek, 27. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić