Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-845/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, OIB:61817894937, Trg S. Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, temeljem generalne punomoći Su-733/08, i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, iz Zagreba, V. Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik BK, temeljem generalne punomoći Su-715/21, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tuženika Grada Zagreba i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2567/2017-51 od 3. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba 1. tuženika Grada Zagreba odbija se kao neosnovana dok se žalba 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. uvažava kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2567/2017-51 od 3. ožujka 2023.

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim se nalaže 1. tuženiku Gradu Zagrebu i 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da solidarno isplate tužiteljici iznos od:

- 5.726,99 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2020. do isplate,

- 929,06 EUR/7.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2023. do isplate,

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim se nalaže 1. tuženiku Gradu Zagrebu da na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.726,99 EUR-a plati tužiteljici zatezne kamate koje teku od 11. rujna 2017. do 17. lipnja 2020.,

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da na dosuđeni iznos neimovinske štete od 4.910,74 EUR-a plati tužiteljici zatezne kamate koje teku od 28. prosinca 2016. do 17. lipnja 2020.,

- potvrđuje u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke,

- preinačava u dijelu točke I. kojim je naloženo 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da solidarno sa 1. tuženikom Gradom Zagrebom na dosuđeni iznos neimovinske štete od 816,25 EUR-a tužiteljici plati zatezne kamate koje teku od 11. srpnja 2017. do 18. lipnja 2020. i u dijelu točke II. izreke u kojoj je naloženo 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da na dosuđeni iznos neimovinske štete od 816,25 EUR-a tužiteljici plati zatezne kamate od 28. prosinca 2016. do 10. rujna 2017. tako da se sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice da joj 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. na dosuđeni iznos neimovinske štete od 816,25 EUR-a plati zatezne kamate koje teku od 28. prosinca 2016. do 17. lipnja 2020.

II. Zahtjev 1. tuženika Grada Zagreba i zahtjev 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu i II. tuženiku CROATIA osiguranje d.d. solidarno isplatiti tužiteljici VK iznos od:

- 5.726,99 EUR/43.150,00 kn1 zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2017. do isplate,

- 929,06 EUR/7.000,00 kn, zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. ožujka 2023. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II/ Nalaže se II. tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici VK zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 5.726,99 EUR/43.150,00 kn od 28. prosinca 2016. do 10. rujna 2017. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III/ Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu i II. tuženiku CROATIA osiguranje d.d. solidarno naknaditi tužiteljici VK parnične troškove u iznosu od 2.757,10 EUR/20.773,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. ožujka 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od I. i II. tuženika potražuje solidarnu isplatu iznosa od 656,98 EUR/4.950,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem od I. tuženika potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 5.726,99 EUR/43.150,00 kn od 28. prosinca 2016. do 10. rujna 2017., kao i u dijelu u kojem na dosuđeni iznos od 929,06 EUR/7.000,00 kn potražuje zakonske zatezne kamate od I. i II. tuženika tekuće od 28. prosinca 2016. do 02. ožujka 2023."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke, pravovremenom žalbom, pobija 1. tuženik Grad Zagreb zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka 1. tuženiku Gradu Zagrebu, odnosno ukine i u tom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

2.1. Navedenu presudu u dijelu točke I. izreke za iznos od 816,25 EUR-a i u odluci o trošku postupka pod točkom III. izreke, pravovremenom žalbom, pobija 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP -a, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda tako da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Iz sadržaja žalbe proizlazi da 2. tuženik Croatia osiguranja d.d. navedenu presudu pobija i u dijelu točki II. izreke u kojoj su na iznos neimovinske štete od 816,25 EUR-a dosuđene zatezne kamate od 28. prosinca 2016. do 10. rujna 2017. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba 1. tuženika Grada Zagreba nije osnovana, dok je žalba 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima, postupak koji je prethodio njezinom donošenju i žalbene navode 1. tuženika Grada Zagreba i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju u žalbi neosnovano ukazuju 1. tuženik Grad Zagreb i 2. tuženik Croatia osiguranje d.d., jer je presuda u pobijanom dijelu jasna, neproturječna, može se ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske šte te zbog povrede prava osobnosti i nenovčane imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći koju je pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih 2. siječnja 2015. kada se na putu na posao pokliznula na ledu nogostupa i pala u neposrednoj blizini X. gimnazije "JK" u kojoj radi, u ukupno zatraženom iznosu od 7.313,03 EUR-a.

7. Sud prvog stupnja je primjenom odredaba čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04,110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14; u daljnjem tekstu: ZKG), čl. 97. st. 3. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 3/14 i 16/14; u daljem tekstu: Odluka o komunalnom redu), čl. 19. st. 2., čl. 1045., čl. 1046., čl. 1084., čl. 1095. st. 1., 1100., čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOO/05), tužbeni zahtjev prihvatio u ukupnom iznosu od 6.656,05 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama dok je za iznos od 656,98 EUR-a sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika Grada Zagreba i 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja i donošenja pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH sa sjednica održanih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojim se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, i to povećani iznosi (za 50%), (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji VSRH), primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 . Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe , a prema odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a kada je preinaka izvršena iz iste činjenične osnove kao u ovom predmetu spora, 1. tuženik Grad Zagreb i 2. tuženik Croatia osiguranja d.d. se takvoj preinaci ne mogu protiviti.

8.1. Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka je nova činjenica na temelju koje je nakon okončanja prethodnog postupka dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev jer takav nalaz s obzirom na svoju prirodu i okolnosti koje se na temelju takvog nalaza utvrđuju predstavljaju novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje je dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev. S obzirom da je tužiteljica tek nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke mogla sa sigurnošću utvrditi visinu pretrpljene štete, ovakva preinaka doista predstavlja iznimku iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, te je tužiteljica bila ovlaštena preinačiti tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva, (vidi Rev-656/21). Nalaz vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja opravdan razlog za preinaku tužbe jer se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužiteljice na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje (vidi pravno shvaćanje iz presude Europskog suda za ljudska prava Vugdelija protiv RH od 20. veljače 2024., zahtjev br. 14692/18).

8.2. U smislu čl. 190. st. 2. i čl. 191. ZPP-a dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija VSRH za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete. Izmjena Orijentacijskih kriterija koja se primjenjuje od 15. lipnja 2020., ali i na postupke koji su pokrenuti ranije ako se o naknadi štete odlučuje nakon tog datuma, predstavlja okolnost iz čl. 191. st. 2. ZPP-a radi koje će sud dopustiti preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva. U okolnostima kada je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, uslijed promjene Orijentacijskih kriterija VSRH ne može se zaključiti da se radi o tužiteljičinoj krivnji jer ona u trenutku podnošenja tužbe, nije mogla znati da će se takva promjena pravnog shvaćanja revizijskog suda dogoditi (vidi pravna shvaćanja iz odluka VSRH Rev-389/23, Rev-864/23, Rev- 526/24).

8.3.Prema navedenom nisu osnovani žalbeni navodi 1. tuženika Grada Zagreba da su počinjene bitne povrede iz 354. st. 2. toč. 12. i 13. ZPP-a, kao ni žalbeni navodi 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. da je pogrešno primijenjena odredba čl. 191. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika Grada Zagreba i 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (ne prava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), kao što je to u ovom predmetu, zastara se prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (vidi pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024.VSRH broj Su-IV-123/2024-5). Stoga potraživanje tužiteljice za povećani dio tužbenog zahtjeva preinakom tužbe nije nastupila zastara prema čl. 230. ZOO-a.

10. Neosnovano 1. tuženik Grad Zagreb ističe da nije pasivno legitimiran u ovom predmetu spora jer je obavljanje komunalne djelatnosti održavanja cesta i javnih površina povjerio trgovačkom društvu Zagrebački holding, Podružnica Zagrebačke ceste. Činjenica da je obavljanje komunalnih poslova povjerio navedenom trgovačkom društvu ne oslobađa ga za štetu koju je pretrpjela tužiteljica zbog neurednog održavanja javne površine – nogostupa. Prema odredbama čl. 3. i čl. 22. ZKG-a jedinica lokalne samouprave nositelj je komunalne djelatnosti, dužna je osigurati njezino uredno i pravovremeno obavljanje i mora nadzirati obavljanje povjerenih komunalnih poslova. Stoga prenošenjem obavljanja tih poslova drugoj pravnoj osobi, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, 1. tuženik Grad Zagreb ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane trećim osobama zbog propusta u njihovu radu (vidi pravna shvaćanja iz odluka VSRH Rev-1052/2005-2, Rev-2596/2011-3, Rev-944/22). Odgovornost 1. tuženika Grada Zagreba ujedno proizlazi i iz odredbe čl. 1084. ZOO- a kojim je određeno da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

11. Pojava leda na nogostupu nije viša sila koja bi 1. tuženika Grada Zagreba oslobodila odgovornosti jer spada u uobičajene vremenske prilike u zimskom razdoblju u kojem se dogodio štetni događaj i upravo zbog toga postoji obveza zimskog održavanja javnih površina. Pojava leda na nogostupu je predvidiva i može se spriječiti posipanjem soli ili čišćenjem. U utvrđenim zimskim vremenski uvjetima prema kojima je na dan štetnog događaja temperatura zraka bila ispod nule uz snijeg i rosulju, kao i dan prije štetnog događaja, uz snijeg i rosulju, ni činjenica da lokacija nije prioritetna prema Planu prioriteta zimskog održavanja ne oslobađa 1. tuženika Grad Zagreb od odgovornosti.

12. Niti žalbeni navodi 1. tuženika Grada Zagreba i 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na visinu dosuđene šte te nisu osnovani obzirom da se sud prvog stupnja kod određivanja visine pravične novčane naknade rukovodio kriterijima iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a i okolnostima konkretnog slučaja pa je tužiteljici dosuđena primjerena pravična novčana naknada i ujedno prema ocjeni ovog suda i u skladu sa novim Orijentacijskim kriterijima donijetim na drugoj sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 15. lipnja 2020. Pri dosudi visine naknade štete sud prvog stupnja je uzeo u obzir težinu povrede i okolnosti konkretnog slučaja te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Iz obrazloženja presude proizlazi da je visinu pravične novčane naknade dosudio s obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, na stupanj naruženja, lokalitet i izloženost trećim osobama zaostalih ožiljaka, pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao osobito važnih činjenica, ali i s obzirom da je tužiteljica bila hospitalizirana, da je imala operativni zahvat, dugotrajnu rehabilitaciju i dr., utvrđene vještačenjem po vještaku kirurgu traumatologu samo u odnosu na predmetni štetni događaj i koji je pri vještačenju imao u vidu ranije ozljede na istoj nozi tužiteljice, a koje i po ocjeni ovoga suda opravdavaju naknadu neimovinske štete u dosuđenom iznosu.

13. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO -a kada je tužiteljici dosudio imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći u zatraženom iznosu od 929,06 EUR-a.

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, naložio 2. tuženiku Croatia osiguranju d.d. da na dosuđeni iznos neimovinske štete od 4.910,74 EUR-a plati tužiteljici zatezne kamate koje teku od stabilizacije njezinog zdravstvenog stanja 28. prosinca 2016. koje je nastupilo nakon što je tužiteljica 2. tuženiku Croatia osiguranju d.d. podnijela odštetni zahtjev u srpnju 2016., do 17. lipnja 2020., kao i zatezne kamate na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđene prema cijenama u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja pravilno je sud prvog stupnja prema odredbama čl. 1086. u svezi čl. 1089. st. 2. ZOO-a dosudio od presuđenja.

15. Pravilno 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. u žalbi navodi da na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva od 816,25 EUR-a neimovinske štete zatezne kamate teku od dana podnošenja povećanog zahtjeva 18. lipnja 2020. (vidi pravno shvaćanje iz odluke VSRH Rev-889/23). Stoga je žalba 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. uvažena kao djelomično osnovana i presuda suda prvog stupnja u odnosu na tijek zateznih kamata na povećani dio tužbenog zahtjeva od 816,25 EUR- a neimovinske štete preinačena kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

16. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju odredbi čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. ZPP- a, Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 3. Tbr. 9 . toč. 1. Tbr. 42, Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; u daljnjem tekstu: Tarifa), Tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15) u točki III. izreke navedene presude odmjerio troškove postupka.

17. Slijedom navedenoga, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, valjalo je žalbu 1. tuženika Grada Zagreba odbiti kao neosnovanu, žalbu 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. uvažiti kao djelomično osnovanu i odbiti kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

18. U nepobijanoj odluci iz točke IV. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

19. Prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a 1. tuženiku Gradu Zagrebu nije priznat trošak sastava žalbe jer nije uspio sa žalbom. Prema odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a 2. tuženiku Croatia osiguranju d.d. nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu koji se odnosi na tijek kamata. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Osijek, 27. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić