REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R1 Ob-1158/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari predlagateljice ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, 27. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog predlagateljice za utvrđenje da je s pokojnim ŠZ živjela u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od 05. srpnja 2012. pa do smrti pokojnog 08. svibnja 2025.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagateljica je 19. svibnja 2025. podnijela ovome sudu prijedlog, dopunjen na ročištu od 17. rujna 2025., radi utvrđenja izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje ZMO), predlažući da sud po provedenom dokaznom postupku utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između nje i pokojnog ŠZ u neprekinutom trajanju od 05. srpnja 2012. do smrti pokojnog, 08. svibnja 2025.

2. Protustranka se u očitovanju na prijedlog istome usprotivila uvjetujući takvu dispoziciju provođenjem dokaznog postupka. Predložila je da predlagateljica dostavi izvode iz matične knjige rođenih za sebe i pokojnog te rješenje o nasljeđivanju za pokojnog.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u smrtni list, rodne listove i izvode iz matice rođenih za predlagateljicu i pokojnog, uvjerenja o prebivalištu, osmrtnicu, medicinsku dokumentaciju, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob- 2341/2020 od 20. kolovoza 2021. o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti te su saslušani predlagateljica i svjedoci OZ, TZ i ČZ.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) sud je ocijenio prijedlog predlagateljice neosnovanim.

5. Odredbom čl. 22. ZMO propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji (st. 1.). Pod članom obitelji iz st. 1. t. 1. smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnom postupku (st.3.).

5.1. Odredbom čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da se odredbe ovoga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

6. Uvidom u priložene izvatke iz matice rođenih utvrđeno je da su predlagateljica i ŠZ bili u braku koji je zaključen 06. srpnja 1974. u Zagrebu i razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P2-86/12 od 04. srpnja 2013., kojega je dana i brak prestao. Drugih brakova nisu sklapali. ŠZ je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1-1255/08 od 03. veljače 2009. djelomično lišen poslovne sposobnosti te je stavljen pod skrbništvo rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb UP/I-552-02/09-03/26 od 16. srpnja 2009., a za skrbnika mu je postavljen sin ČZ.

6.1. Uvidom u rješenje R1-1255/08 od 03. veljače 2009. utvrđeno je da je ŠZ djelomično lišen poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluka o vlastitom liječenju te raspolaganju i upravljanju nekretninama.

6.2. Spisu dalje prileži ovosudno rješenje R1 Ob-2341/20 od 20. kolovoza 2021. kojim je, u postupku preispitivanja opsega lišenja poslovne sposobnosti, izmijenjeno ranije rješenje o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti R1-1255/08 na način da je ŠZ djelomično lišen poslovne sposobnosti u dijelu samostalnog raspolaganja novcem povrh iznosa od 1.000,00 kn mjesečno i u pogledu mjera i radnji u odlučivanju o potrebi psihijatrijskog i drugog ambulantnog i bolničkog liječenja. Nadalje, je ponovno stavljen pod skrbništvo istog skrbnika rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trnje UP/I-552-02/21-05/23 od 24. siječnja 2022.

6.3. Uvidom u uvjerenja o prebivalištu dalje je utvrđeno da je ŠZ od 27. listopada 1970. do 24. ožujka 2004. imao prijavljenu adresu stanovanja u [adresa], a od 24. ožujka 2004. do 08. svibnja 2025. na adresi [adresa]. Na potonjoj je adresi prebivalište imala i predlagateljica od 11. rujna 1970. do 31. srpnja 1974. i od 12. srpnja 1999. pa nadalje, dok je u vremenu od 31. srpnja 1974. do 12. srpnja 1999. imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

6.4. Prema sadržaju izvoda iz matice rođenih i smrtnog lista, ŠZ, rođen **.**.1952. je umro **.**.2025. u Kortini.

6.5. Spisu prileži osmrtnica za ŠZ na kojoj je kao ožalošćena navedena, među ostalim, i supruga Z.

7. Predlagateljica je u iskazu navela da se sa suprugom razvela 2012. radi neslaganja karaktera i neprestanih svađa, radi čega više nije mogla izdržati. Sve je to bilo posljedica njegove bolesti šizoafektivnog poremećaja ličnosti te je u situacijama pogoršanja bolesti situacija znala biti „grozna“, a u više je navrata bio i na liječenju u Vrapču. Posuđivao je novce, trošio ih bez razloga, bio je čovjek s kojim se teško živjelo. Radi toga se odlučila na razvod jer nije za sebe željela tako dočekati starost. No ŠZ nakon razvoda braka nije imao kamo, a ona da nije mogla izbaciti na cestu, pa su stoga nastavili živjeti u istom stanu, no između njih nije bilo ljubavi. Nije spavali u istom krevetu i nisu bili intimni. Glede financija su nakon razvoda braka funkcionirali na način da mu je ona od njegova mirovine od 500,00 EUR, dala nekih 150,00 EUR što je imao za kavu i cigarete, a ostatkom je ona raspolagala za troškove kućanstva. On je bio lišen poslovne sposobnosti za raspolaganje novcem iznad 1.000,00 kn, za raspolaganje imovinom i liječenje i tom dijelu mu je skrbnik bio njihov sin. Nakon razvoda braka je u takvom suživotu bila uvijek napeta, razmišljala je gdje je i što radi, iako se u nekim stvarima i popravio i poslušao bi je kada mu je rekla da nešto počisti po stanu. Nakon razvoda braka nisu stjecali nikakvu imovinu. Njegova je bolest bila pod kontrolom od 2015. do 2024., pa čak nije bilo potrebe za hospitalizacijom te je traženo da mu vrati poslovna sposobnost. 2024. mu se zdravstveno stanje ponovno pogoršalo, bio je dva puta hospitaliziran. Umro je od zatajenja pluća, Troškove pogreba je snosila ona zajedno sa sinom. Na osmrtnici je bila navedena kao supruga, a sastavljali su je ona i sin. Posebno upitana je navela da je nakon razvoda braka ona kuhala i prala veš za pokojnog. Spavali su u različitim sobama i u različitim krevetima jer je on nju „emocionalno povrijedio i prevario i prije razvoda i preko toga nije mogla priječi“. Javna bilježnica ju je pozvala u ostavinski postupak, no rekla joj je da nema nikakva prava jer je nasljednik njihov sin.

7.1. Sud je prihvatio iskaz predlagateljice kao neposredno uvjerljiv i životno logičan u okolnostima života kakvim ga je opisala.

8. Iz iskaza svjedokinje SZ, susjede predlagateljice unazad 31 godinu, slijedi da je s predlagateljicom u prijateljskim odnosima i da su svaki dan zajedno. Pokojnog ŠZ je poznavala i zna da se predlagateljica za njega brinula, da je kuhala, slala ga je kod liječnika i posjećivala ga je u bolnici. Poznato joj je da su bili razvedeni, jer joj je tako rekla prijateljica. Njega je viđala uvijek u kvartu ili s predlagateljicom iz čega zaključuje da nitko od njih nije bio u drugom partnerskom odnosu. Zajedno su živjeli sve do njegove smrti. Na sprovodu mu nije bila.

8.2. Svjedok TZ, šogor predlagateljice je iskazao da predlagateljicu i pokojnog zna od 77., kada je došao u obitelj te je iz priča svoje supruge saznao da je između predlagateljice i pokojnog došlo do papirnate rastave. Oni su nastavili dalje živjeti kao u braku, nisu se svađali, živjeli su kao i svi drugi, bili su si dobro. ŠZ je pod terapijom znao djelovati sniženo, no uvijek je komunicirao i bio priseban. Nisu nikada pričali o tome zašto su i nakon razvoda zajedno živjeli. Z je bio jako angažirana po pitanju njegove bolesti i bila mu je desna ruka. Ne zna kako su im bile uređene financije jer da njihova „unutarnja pitanja“ nije znao. Nakon razvoda je svaki imao svoju sobu, svoj krevet i svoj televizor, no interakcija im je bila dobra.

8.3. Svjedok ČZ, sin predlagateljice i pokojnog ŠZ je iskazao da je čitavo vrijeme živio sa svojim roditeljima, zna da su oni bili razvedeni, no nije ulazio u razloge toga. Nakon toliko godina braka oni više nisu bili kao muž i žena, niti kao ljubavnici, već kao sustanari. Nisu spavali zajedno već u različitim sobama. Otac je imao svoju obaveze i svoju slobodu. Sve ono što se od prihoda moglo staviti na stol se stavilo, a ostalo je išlo na vraćanje dugova koje je napravio. Majka je nastavila s njim živjeti jer nije imao kamo. Upitan da li su zajedno po razvodu braka stjecali kakvu imovinu, naveo je da su iza oca ostali samo dugovi. Otac je bio psihički bolesna osoba i kad je bio tablete je bilo sve u redu, no čim je s time stao ili kad bi mu promijenili terapiju, tada su „bila čuda“. Majka je brinula za njega da je čist i da ima za jesti, a za ovo drugo su čekali da pukne u da pozovu hitnu i policiju. U ostavinskom postupku je proglašen zakonskim nasljednikom, a brat i majka su se svega odrekli. U ostavinu je ušlo svega nešto malo zemlje u Vela Luci. Troškove pogreba su snosili svi zajedno, majka je s njegovog računa uzela koliko je trebalo, nije je pitao.

8.3. Sud poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka jer su iskazivali neposredno uvjerljivo u onom opsegu kojim su imali uvida u suživot predlagatelja i pokojne, time da je iskaz svjedoka TZ u dijelu interakcije pokojnog i predlagateljice sud cijenio prema poimanju koje je svjedok stekao pri neposrednim susretima s istima.

9. Predlagateljica je nakon danog iskaza dostavila sudu podnesak u kojem navodi da je bila šokirana pitanjem o intimi s ŠZ, pa da je zaboravila reći da on imao dvije operacije prostate, o čemu je uz podnesak od 18. rujna 2025. priložila medicinsku dokumentaciju, uslijed čega da niti nisu mogli imati intimnih odnosa.

10. Iz rezultata tako provedenog dokaznog postupka slijedi da je brak predlagateljice i ŠZ prestao razvodom 04. srpnja 2012. Razlog razvoda, kako ga iznosi predlagateljica u iskazu u vidu neslaganja karaktera, čestih svađa, prevare s strane ŠZ, odgovara razlogu trajno i teško poremećenih odnosa. Iz personalnih iskaza, ali i uvjerenja o prebivalištu dalje slijedi da su predlagateljica i ŠZ nastavili živjeti u zajedničkom stanu na adresi [adresa], međutim motiv nastavka zajedničkog života nije bila unutrašnja volja za ostvarivanje izvanbračne zajednice već činjenica da ŠZ, kao umirovljeni branitelj i osoba s dijagnosticiranom Shizoafektivnom psihozom i Psihoorganskim sindromom, nije imao kamo. Dodatno tome, istome je od 09. veljače 2009. djelomično oduzeta poslovna sposobnost u dijelu raspolaganja imovinom i donošenja odluka o liječenju te je u tom dijelu stavljen pod skrbništvo sina ČZ. U tom smislu sud prigovor protustranka iznesen na ročištu od 17. rujna 2025. glede toga da li je ŠZ mogao shvatiti značaj iznvanbračne zajednice nije cijenio osnovanim već zbog razloga što isti u dijelu sklapanja i prestanka braka te drugih osobnih stanja izuzev liječenja nije bio ograničen u očitovanju volje. Nadalje, iz iskaza predlagateljice, ali i sina predlagateljice i pokojnog, saslušanog svjedoka ČZ slijedi da je zajednički život po razvodu braka bio život lišen međusobne ljubavi. Svjedok je tako iskazao da su njegovi roditelji živjeli kao sustanari, pri čemu sud značajnim cijeni činjenicu koju iznosi i svjedok TZ na način da su predlagateljica i pokojni spavali svaki u svojoj sobi, svaki u svom krevetu i svatko je imao svoj TV. Nadalje, predlagateljica je kuhala i prala veš, raspolagala je prihodima pokojnog na način da mu je dala određeni iznos novaca, a ostalo je usmjerila na troškove kućanstva i, prema iskazu svjedoka ČZ, na podmirenje dugova njegova oca, zvala je hitnu kada ga je bilo potrebno hospitalizirati. Predlagateljica i pokojni jesu po razvodu braka bili slobodnog bračnog statusa, i njihov suživot jest trajao dostatno vrijeme, međutim, njihovoj je životnoj zajednici na način kako je opisana od predlagateljice i sina ČZ, kao osoba koje su neposredno svjedočile istoj, po ocjeni suda nedostajao animus za život u izvanbračnoj zajednici. Naime, životna zajednica s unutrašnjom voljom dionika za život u takvoj zajednici osim zajedničkog stanovanja, pretpostavlja i visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva i zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije, emocionalnu i intimnu odanost, pa i namjeru da takva zajednica bude trajna jer upravo u takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe. Takva izvanbračna zajednica vidljiva je osim neposredno izvanbračnim drugovima, ali i trećima. Svjedokinja SZ iskazuje sudu o zajedničkom životu vidljivom trećima, te s pretpostavkom postojanja i bračnog života. Međutim, ocjena je suda da su razlozi razvoda braka kako je o njima predlagateljica iskazivala bili stvarni i s uporištem u razlozima propisanim zakonom, te da isti sa zajedničkim životom, raspolaganjem financijama od strane predlagateljice i nesumnjivom brigom za ŠZ nisu nikada ponovno uspostavili stupanj povezanosti skladnog braka. Njihov život bio je život, kako to i svjedok ČZ iznosi, sustanara u kojem je njegov otac imao „svoje obaveze i svoju slobodu“. Okolnost da je predlagateljica na osmrtnici koju je sastavljala sa sinom, naznačila sebe kao suprugu, kao i okolnosti bolesti pokojnog koje iznosi u podnesku od 18. rujna 2025. ne mogu nadomjestiti sastavnice životne zajednice kakvu izvanbračna zajednica pretpostavlja, a koje prema ocjeni suda u suživotu predlagateljice i pokojnog ŠZ nije bilo.

11. Stoga je primjenom gore navedenih odredbi ZMO i ObZ-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026. godine

Sudac

Valentina Vedrina Parlov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu na Županijski sud. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja.

DNA:

1. predlagateljici

2. protustranci