REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-38/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Kovačiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV. br. 9, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 26. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Željke Brandt, odvjetnice u Slavonskom Brodu i punomoćnika tuženika, odvjetnika Davora Petrovića, nakon javne objave presude 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, da tužitelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 388,00 eura (slovima: tri stotine osamdeset osam eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za iznos od 942,00 eura (slovima: devet stotina četrdeset dva eura) sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, da tužitelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.169,82 eura (slovima: tisuću sto šezdeset devet eura osamdeset dva centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude, tj. 27. ožujka 2026. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja BJ za naknadu troškova postupka u iznosu 914,82 eura kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 19. veljače 2025. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi u bitnome navodi da se dana 28. kolovoza 2024. u 19:45 sati, u mjestu [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tužitelj BJ u svojstvu vozača osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka] i VJ, u svojstvu vozača osobnog automobila registracijske oznake MB [matični broj]-APH (SLO). Prometnu nesreću je prouzročio SJ, a za vozilo kojim je upravljao u vrijeme prometne nesreće nije poznato je li bilo osigurano.

1.1. Tužitelj navodi da je u navedenoj nesreći pretrpio tjelesne ozljede koje su detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji priloženoj uz tužbu. Navodi da je trpio strah svih stupnjeva i intenziteta te fizičku bol svih stupnjeva i intenziteta višetjednog trajanja, a za vrijeme liječenja i oporavka da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

1.2. Nadalje, da se iz navedenog sa sigurnošću može utvrditi da je tužitelj u navedenom događaju zadobio tjelesne ozljede, da je zbog istih pretrpio povredu prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje te prava na vlastito dostojanstvo i lik prema članku 19. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj smatra da mu prema odredbama čl. 1054., 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete prema sljedećim kriterijima: pretrpljeni fizički bolovi 1.100,00 eura, pretrpljeni strah 800,00 eura te imovinska štete po osnovu tuđe pomoći i njege 300,00 eura, što ukupno iznosi 2.200,00 eura.

1.3. Tužitelj navodi da se putem punomoćnika dana 19. listopada 2024. obratio temeljem naputka tuženika od 10. rujna 2024. osiguranju Grawe Hrvatska d.d. kao korespondentu društva Grawe Zavarovalnica osiguranje d.d., kod kojega je bilo osigurano vozilo štetnika. Grawe Hrvatska d.d. je zaprimilo i obradilo odštetni zahtjev tužitelja te mu je u konačnici ponudilo i isplatilo (kao nesporan) iznos od 870,00 eura na ime naknade pretrpljene neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih ozljeda, čime tužitelj nije zadovoljan jer smatra da mu pripada pravo na naknadu štete kako je specificirano u točki 3. tužbe, umanjeno za iznos isplaćene naknade s tim da zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon izvođenja predloženih dokaza te predlaže sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju, na ime naknade štete, isplati daljnji iznos od 1.330,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev preko nesporno isplaćenog iznosa od 870,00 eura, a koji iznos se odnosi na neimovinsku štetu i imovinsku nenovčanu štetu - tuđu pomoć i njegu, koji iznos je uplaćen tužitelju što isti u tužbi čini nespornim.

2.1. Tuženik ukazuje da u predmetnoj nezgodi tužitelj nije zadobio nikakve značajnije traumatske ozljede u vidu prijeloma i slično te je isti zadobio laku tjelesnu ozljedu što potvrđuje i dostavljena medicinska dokumentacija uz tužbu. Nadalje, da iz nalaza sa hitnog pregleda jasno proizlazi da kod tužitelja nema znakova akutne koštane traume pa smatra da je navedeno potraživanje tužitelja iznad isplaćenog iznosa od strane korespondenta neosnovano. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona te medicinske dokumentacije i dijagnostičkih nalaza vezanih za ranija ozljeđivanja i bolesti iste ili slične naravi , a kako bi se utvrdilo koje ozljede i bolesti je tužitelj pretrpio odnosno imao prije ovog štetnog događaja, a čije posljedice eventualno koincidiraju s posljedicama iz ovog štetnog događaja.

2.2. Tuženik zadržava pravo predlaganja obnove medicinskog vještačenja po drugim vještacima ukoliko nalaz i mišljenje vještačenja predloženih po tužitelju ne budu objektivni i prema pravilima struke pa shodno navedenom takav prijedlog stavlja već sada. Nadalje, predlaže da se u okviru medicinskog vještačenja utvrdi da li je liječenje okončano te ukoliko jest, kada je okončano te kada je zdravstveno stanje u dovoljnoj mjeri stabilizirano te ukupan opseg i visina štete na temelju objektivnih činjenica koje proizlaze iz medicinske dokumentacije.

2.3. Tuženik smatra da je isplatom iznosa od 870,00 eura tužitelju u cijelosti namireno potraživanje sa osnova predmetnog štetnog događaja te ističe prigovor namirenja pa osporava osnovu i visinu potraživanja preko navedenog iznosa.

2.4. Zaključno, predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu plaćanja parničnog troška tuženiku.

3. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 13. veljače 2026. u kojemu navodi da potražuje od tuženika preostali iznos od 388,00 eura s osnova naknade štete sa kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe. Tužitelj navodi da sukladno nalazu i mišljenja vještaka potražuje od tuženika na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.230,00 eura, od čega za pretrpljene fizičke bolove iznos od 890,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 340,00 eura te imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 28,00 eura, što ukupno iznosi 1.258,00 eura. S obzirom da je tuženik naknadio nesporni iznos naknade štete od 870,00 eura potražuje razliku od 388,00 eura.

3.1. Uvidom u obračun koji je tuženik dostavio tužitelju prije pokretanja parničnog postupka, a kojim obavještava tužitelja o izvršenoj isplati nespornog iznosa naknade štete (str.28-30) proizlazi da je tuženik isplatio ukupan iznos od 870,00 eura na ime naknade imovinske i neimovinske štete, ne specificirajući isplaćene iznose za imovinsku i neimovinsku štetu dok iz podneska tužitelja od 13. veljače 2026. proizlazi da preostali iznos od 388,00 eura potražuje s kamatama od dana podnošenja pisanog zahtjeva, odnosno tužbe u ovom postupku to je sud utvrdio da se preostali iznos koji tužitelj potražuje (uređenim) konačno postavljenim tužbenim zahtjevom odnosi na naknadu neimovinske štete.

3.2. S obzirom da je tužitelj tužbom potraživao iznos od 1.330,00 eura, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznos od 1.258,00 eura to je smanjio tužbeni zahtjev koje smanjenje ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe to je tužitelj smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, koje smanjenje ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe (VSRH, Su-IV-1672021-8 od 26. travnja 2021.), a tuženik se istome protivio. Kako se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, sud je odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

3.3. Pravno je shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) od 26. travnja 2021. da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a i reflektira se na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem tužbe te u takvoj situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, time da je o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe svrsishodno odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari i to u odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva prema odredbama ZPP-a o povlačenju tužbe, vodeći pri tome računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: potvrda RH MUP PU brodsko- posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod od 10. rujna 2024. (str. 5-6), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu od 28. kolovoza 2024. (str. 7), fotodokumentacija (str. 8-18, 23), medicinska dokumentacija (str.19-22), odštetni zahtjev tužitelja (str. 24-25 spisa), obrazložena ponuda tuženika (str.28-29), obavijest tuženika o isplati naknade po ponudi (str.30), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. prim.dr.sc. Ive Matića, dr. med. iz Slavonskog Broda od 21. studenog 2025. (str. 117-118) te iskaz vještaka saslušanog na glavnoj raspravi 26. veljače 2026. (str. 135-137). U dokaznom postupku saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja (str.112-113 spisa). S obzirom da tuženik nije osporavao osnov tužbenog zahtjeva punomoćnik tužitelja je na pripremnom ročištu održanom 29. svibnja2025. odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem prometnog vještačenja i pribavljanjem očevidne dokumentacije od nadležne policijske uprave (str. 38).

4.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.2. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 28. kolovoza 2024. kada je došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj pretrpio lake tjelesne ozljede.

5.1. Između stranaka nisu sporne činjenice i okolnosti nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika stoga iste nije potrebno posebno obrazložiti jer navedene činjenice nedvojbeno potvrđuje i materijalna dokumentacija u spisu (potvrda RH MUP PU brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod od 10. rujna 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu od 28. kolovoza 2024.). S obzirom da je tuženik prema odštetnom zahtjevu isplatio tužitelju s osnova imovinske i neimovinske štete nesporne iznose štete, a tužitelj smatra da učinjenom isplatom nije u cijelosti namiren, to je između stranaka sporna bila isključivo visina tražbine tužitelja u preostalom iznosu nakon isplate nespornog dijela štete.

5.2. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost.

5.3. Iz iskaza tužitelja BJ proizlazi da se prometna nezgoda se dogodila 28. kolovoza 2024. oko 19,45 sati, a automobil reg. oznake [registarska oznaka] je kupio dva dana ranije. Tom prilikom se vraćao s posla, bio je na terenu u Vukovaru. S njim u vozilu je bila partnerica LJ. Nije brzo vozio, kretao se otprilike brzinom 60 km/h i bio je drugo vozilo u koloni. Prometna nezgoda se dogodila pred kućom MJ u [adresa]. Bio je već mračak, a vozilo ispred njega je odjednom, bez davanja pokazivača smjera, skrenulo u desno. U tom trenutku prema njima je dolazilo vozilo iz suprotnog sjera iz pravca [adresa] i to izrazito velikom brzinom kako je to i utvrđeno od strane policijskih službenika oko 150 km/h. To vozilo je odjednom udarilo u njihovo vozilo i u tom trenutku su se u njihovom vozilu aktivirali zračni jastuci. Vozilo koje je udarilo u njihovo se nije zaustavilo nego je nastavilo voziti još oko 500 metara. Čim je došao k svijesti uhvatio je partnericu za ruku i pitao: "Jesmo li živi?". Iz automobila su izašli na suvozačeva vrata, jer se vrata vozača nisu mogla otvoriti. Vozilo je ostalo na prometnici, a stajalo je na prometnici tako da se nije moglo proći tom kolničkom trakom. Iz pravca [adresa] pristiglo je vozilo hitne pomoći i to sasvim slučajno, ne zbog prometne nesreće. Zaustavili su se i pitali jesu li dobro. Tehničari su naveli da je vozilo koje je prouzročilo prometnu nesreću i njih zaobišlo izrazito velikom brzinom u [adresa]. Nakon toga stigli su i policijski službenici (očevidna policija) i hitna pomoć. Pregledali su ih djelatnici hitne pomoći, ali nije bilo potrebe za odlaskom u bolnicu. Vučna služba je odvezla vozilo. Sutradan ujutro je osjetio bolove i druge tegobe zbog čega je zatražio liječničku pomoć. S obzirom da nije mogao izbivati s posla zatražio je lijekove protiv bolova od liječnika. Pregledao ga je doktor B i zbog bolova u vratu mu je sugerirao da svakodnevno radi određene vježbe te da pije lijekove protiv bolova. Nakon desetak dana pojavile su se tegobe sa desnim kukom zbog čega je ponovno kontaktirao liječnika i on mu je rekao da radim određene vježbe za kukove i da nastavi piti analgetike. I dan danas osjeća tegobe i bolove u kukovima prilikom izvođenja određenih pokreta. Vježbe je radio svakodnevno kod kuće ujutro prije posla, a na posao je putovao svaki dan u Negoslavce kod Vukovara, a po povratku s posla ponovno bi vježbao kod kuće. Prilikom izvođenja svakodnevnih pokreta kao što je npr. ustajanje iz kreveta, vezane cipela i sl., imao je problema u vidu bolova, a ima ih i danas. Iskaz tužitelja sud je ocijenio iskrenim jer je jasan, detaljan, nema proturječnosti i nejasnoća.

5.5. Budući je između stranaka bila sporna samo visina pretrpljene štete, to je radi utvrđenja opsega i visine nastale štete tužiteljici provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. prim.dr.sc. Ive Matića, dr. med. iz Slavonskog Broda.

6. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u prometnoj nesreći koja se dogodila 28. kolovoza 2024. pretrpio lake tjelesne ozljede koje se uzročno-posljedično mogu povezati s predmetnim štetnim događajem. Vještak utvrđuje da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 5 dana, povremene bolove srednjeg intenziteta 7 dana, te bolove slabijeg intenziteta 15 dana. Pretrpio je kratkotrajni i intenzivan primarni strah. Pretrpio je sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, sekundarni strah srednjeg intenziteta 2 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 5 dana. Imao je potrebu za tuđom njegom i pomoći 1 tjedan po 1 sat dnevno. Na osnovi tjelesne ozljede nema naruženja, nema umanjenja opće životne aktivnosti.

6.1. Na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje vještak se pisano očitovao podneskom od 7. siječnja 2026. Vještak je svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. veljače 2026. Upitan da li osobe koje su ranije imale bolesti vratne kralježnice više subjektiviziraju osjećaj boli i straha, vještak je pojasnio da je subjektivizacija individualna ovisno od osobe do osobe, s tim što je ozlijeđeni imao od ranije bolest, ali da je štetni događaj mogao prouzročiti pojačanje simptoma i straha i bolova i pri svojoj procjeni se vodio i stanjem bolesti uz dodatno oštećenje koje se moglo prouzročiti predmetnim štetnim događajem. Nakon saslušanja vještaka stranke nisu imale primjedbe niti su predlagale novo vještačenje, a tužitelj je u skladu s nalazom vještaka uredio tužbeni zahtjev podneskom od 13. veljače 2026.

6.2. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan, jasan i nepristran. Naime, zadatak vještaka bio je utvrditi činjenice za koje sud pa tako niti tuženik nemaju potrebno stručno znanje, a koje su odlučne za primjenu prava u ovoj pravnoj stvari, a stranke na isti nisu imale primjedbi.

7. Sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka, tužitelj specificira potraživanje s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na način da na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 890,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 340,00 eura, za tuđu nekvalificiranu pomoć i njegu iznos od 28,00 eura, odnosno sveukupno 1.258,00 eura. Tužitelj uz podnesak dostavlja podatak Državnog zavoda za statistiku o visini prosječne neto plaće zaposlenog NKV radnika u sustavu zdravstva i socijalne skrbi za 2023. i 2024. godinu iz kojeg proizlazi da je neto cijena rada jednog sata NKV radnika u zdravstvu između 4,00 eura i 5,00 eura ovisno o mjesečnom fondu radnih sati iz čega proizlazi da sat tuđe pomoći i njege obračunava u iznosu 4,00 eura.

7.1. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 13. veljače 2026. u kojemu navodi da potražuje preostali dio neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 388,00 eura koji iznos preostaje nakon što se od iznosa 1.258,00 eura odbije ranije isplaćeni nesporni iznos štete od 870,00 eura.

7.6. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 5 dana, povremene bolove srednjeg intenziteta 7 dana, te bolove slabijeg intenziteta 15 dana. . Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud ocjenjuje da bi tužitelju s ovog osnova, odnosno za ovaj vid štete, pripadala zatražena naknada u visini od 890,00 eura.

7.7. Vezano za ocjenu bolova kod tužitelja za istaknuti je da ocjena jačine i trajanja bolova kod svakog čovjeka ne može biti ista s obzirom na dob, spol ili pak fizičku spremnost pa se ova činjenica ne može utvrđivati pukim pozivanjem na sudsku praksu i uspoređivanje drugih, sličnih situacija. Nije životno niti logično svakom čovjeku, bilo da se radi o muškarcu, ženi, osobi starije ili mlađe životne dobi, utvrditi jednaku dužinu trajanja bolova bilo da se radi o bolovima jakog, srednjeg ili slabog intenziteta jer bol doista jest i objektivna i subjektivna kategorija pa se ne može promatrati isključivo kao objektivna kategorija o kojoj se može ukalupljeno odlučivati.

7.8. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj pretrpio kratkotrajni i intenzivan primarni strah. Pretrpio je sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, sekundarni strah srednjeg intenziteta 2 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 5 dana. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud ocjenjuje da bi tužitelju s ovog osnova, odnosno za ovaj vid štete, pripadala zatražena naknada u visini od 340,00 eura.

7.9. Imajući u vidu nalaz vještaka, iskaz tužitelja glede opsega i trajanja tuđe pomoći i njege, zatim Orijentacijske kriterije VSRH, cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu 4,00 eura koji iznos je utvrđen prema cijenama u vrijeme donošenja presude uobzirujući kretanje cijena na tržištu i inflaciju (jednako i Županijski sud u Splitu, Gž- 1611/2025-2 od 1. rujna 2025. i Županijski sud u Splitu, Gž-401/2025), ali i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: Rev-1613/10-2 od 18. veljače 2015. u kojoj se jasno navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada, sud je zahtjev tužitelja za naknadu štete s ovog osnova u iznosu 28,00 eura ocijenio osnovanim.

7.10. Uvidom u obračun koji je tuženik dostavio tužitelju prije pokretanja parničnog postupka, a kojim obavještava tužitelja o izvršenoj isplati nespornog iznosa naknade štete (str.28-30) proizlazi da je tuženik isplatio ukupan iznos od 870,00 eura na ime naknade imovinske i neimovinske štete, ne specificirajući isplaćene iznose za imovinsku i neimovinsku štetu dok iz podneska tužitelja od 13. veljače 2026. proizlazi da preostali iznos od 388,00 eura potražuje s kamatama od dana podnošenja pisanog zahtjeva, odnosno tužbe u ovom postupku to je sud utvrdio da se preostali iznos koji tužitelj potražuje (uređenim) konačno postavljenim tužbenim zahtjevom odnosi na naknadu neimovinske štete.

8. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 12. i 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP) i članaka 19., 1046., 1085. stavka 3., 1086., 1089., 1095., 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama članka 29., 1103. i 1089. ZOO te članka 12. ZOOP-a.

9. S obzirom na utvrđenje liječnika vještaka da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpio lake tjelesne ozljede, koje ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, sud utvrđuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je za tužitelja nastala neimovinska šteta sukladno odredbi članka 19. stavka 2. u svezi sa člankom 1046. ZOO.

9.1. Prema mišljenju suda, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu po članku 1100. stavku 1. ZOO-a, a kako se u konkretnom slučaju radi o kumulaciji više povreda prava osobnosti, za tako međusobno povezane oblike opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za utužene oblike neimovinske štete.

9.2. Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući u vidu nalaz vještaka i tužbeni zahtjev tužiteljice, nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske i novu Odluku Ustavnog suda broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. Sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. U sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: Rev-1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

9.3. Odlučujući o kamati na dosuđeni iznos neimovinske štete, imajući u vidu da je tužba podnesena 19. veljače 2025., sud ističe da se na konkretni slučaj, a u odnosu na dospijeće obveze tuženika, kao odgovornog osiguratelja, ima primijeniti odredba članka 12. ZOOP.

9.4. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, time da se ova odredba, naravno, odnosi samo na tijek kamata na neimovinsku štetu.

9.5. U smislu odredaba čl.1103. ZOO, kao opće odredbe o dospijeću neimovinske štete, ta šteta načelno dospijeva onog dana kada oštećenik osobi odgovornoj za štetu (štetniku ili odgovornom osiguratelju) podnese pisani odštetni zahtjev ili tužbu, pri čemu jedinu iznimku predstavlja situacija kada se zahtijeva naknada neimovinske štete koja je nastala kasnije.

9.6. Odredbama članka 12. ZOOP-a i članka 1103. ZOO-a na različit način je uređeno dospijeće naknade neimovinske štete pa s tim u svezi i tijek zateznih kamata.

9.7. Naime, odredba članka 1103. ZOO-a, za razliku od ZOOP-a, predviđa iznimku u slučajevima kada je neimovinska šteta nastupila naknadno, što dovodi do pravne situacije u kojoj je moguće da jedna šteta prema ZOO-u ili ZOOP-u ima posve drugačiji trenutak dospijeća obveze naknade štete, a time i početak tijeka zateznih kamata koje u slučaju zakašnjenja isplate pripadaju oštećeniku.

9.8. Pitanje dospijeća obveze osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je promatrati sa aspekta odredbe članka 12. st. 4. i 6. ZOOP-a, a ne članka 1103. ZOO-a, jer je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila. Obvezu po članku 12. ZOOP-a osiguratelj ne može niti odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci u formi obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora pisano obavijestiti oštećenu osobu.

9.9. Stoga tužitelju, u skladu s citiranom odredbom članka 12. stavka 6. ZOOP-a, pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtijeva za isplatu te štete, dakle od dana podnošenja tužbe, uz kamatnu stopu iz članka 29. stavka 2. ZOO- a. S obzirom da je tužba podnesena 19. veljače 2025. odlučeno kao u izreci presude.

10. Visina imovinske štete određena je sukladno članku 1095. stavka 1. ZOO-a, uz primjenu odredbe članka 223. ZPP-a.

10.1. Način popravljanja imovinske štete propisuje odredba članka 1085. ZOO. Prema odredbi stavka 1. članka 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a prema odredbi stavka 3. istoga članka ZOO, ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi stavka 4. istoga članka ZOO, naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

10.2. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. ZOO.

11. Obje parnične stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka (str.). Tužitelj zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u ukupnom iznosu od 2.084,64 eura (str.138). Tuženik također zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u iznosu od 1.150,00 eura uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu (str.139).

11.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora (388,00 eura) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

11.2. U postupku je došlo do promjene vrijednosti predmeta spora, uslijed koje je došlo do promjene tarifnog razreda troškova propisanog Tbr. 7.1. Tarife. Odlučujući o troškovima postupka sud je tužitelju za sve poduzete radnje priznao naknadu prema konačno istaknutom zahtjevu.

11.3. U odluci VSRH broj Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. izražena su slijedeća pravna shvaćanja:

„1. kad tužitelj u tijeku postupka mijenja tužbeni zahtjev po njegovoj visini mijenja se u sporu i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova, pa se u takvoj situaciji glede svake parnične radnje visina parničnih troškova obračunava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja, a ne prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu;

2. prema odredbi čl. 193. st. 2 ZPP sniženje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, no budući da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koja nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom tužbenom zahtjevu. Visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva.“.

11.4. U odluci od 25. svibnja 2021. VSRH navodi da se shvaćanje toga suda izraženo u odluci posl. broja: Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. da se u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva naknada troškova određuje za poduzete prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja nije primjenjivo u svim situacijama, već samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku, odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

11.5. Prema shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP, stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

11.6. Prema odredbi članka 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.

11.7. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavka 1. ZPP te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva koji iznosi 388,00 eura.

11.8. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7 toč. 1 Tarife, 50 bodova), trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100,00 eura (Tbr.28. u vezi sa Tbr. 7. 1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 23. prosinca 2025. i 13. veljače 2026. za svaki u iznosu 100,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.7.), trošak zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu 29. svibnja 2025. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu u dane 15. listopada 2025. i 26. veljače2026. za svako u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) što ukupno iznosi 700,00 eura.

11.9. Kad se navedenom trošku doda pripadajući PDV prema Tbr. 46 Tarife od 175,00 eura, dobije se ukupan iznos troškova od 875,00 eura.

11.10. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu 255,00 eura (str.105) te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura (str.31) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 13,27 eura prema vps od 388,00 eura pa je tužitelju ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 1.169,82 eura.

11.12. U preostalom dijelu za iznos od 914,82 eura zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan jer je previsoko postavljen budući je odmjeren prema vps-u označenom u tužbi u iznosu od 1.330,00 eura tako da visina nagrade iz Tbr.7.1. Tarife iznosi 100,00 bodova, premda mu pripada visina nagrade prema smanjenom vps-u u iznosu 388,00 eura. Nadalje, tužitelj je popisao trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 53,09 eura prema vps-u od 1330,00 eura premda je u obvezi platiti iznos od 13,27 eura prema vps od 388,00 eura pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

11.13. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva (388,00 eura). Tužitelj je i s osnovom i sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti pa je tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka koje je sud ocijenio osnovanima u točki III. izreke presude.

11.14. Zahtjev tuženika kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud je ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki V. izreke presude. Opreza radi, budući je u postupku došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva i posljedično tome promjene vrijednosti predmeta spora i visine nagrade za poduzete radnje po punomoćnicima ističe se da je tuženik predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva i nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirao radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva pa tako ne bi bio osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 158. st. 1. ZPP (u tom smislu odluka broj VSRH, Rev-36/2022-3 od 15. prosinca 2022. i Rev 1216/2022-2).".

11.15. Nadalje, ističe se da je tužitelj u postupku u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom dok u odnosu na povučeni dio nisu nastali posebni troškovi jer se u odnosu na taj dio zahtjeva nije posebno raspravljalo niti su se izvodili posebni dokazi to prema stavu ovoga suda, a sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP/Sud) tužitelju pripada naknada troškova postupka prema konačnom tužbenom zahtjevu (sniženom) u cijelosti.

11.16. Naime, u presudi ESLJP Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18. srpnja 2013., Zahtjev br. 28963/10), Sud primjećuje da članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku obuhvaća pravilo da „gubitnik plaća”, prema kojemu neuspješna stranka mora platiti troškove uspješne stranke, te da prema stavku 2. istog članka, kada je stranka djelomično uspjela u sporu, sud toj stranci može naložiti da naknadi odgovarajući dio troškova druge stranke. Nadalje, da se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te nagrade u parničnim postupcima načelno izračunavaju u odnosu na vrijednost predmeta spora (vidi gore stavak 28.). Na temelju članka 35. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u slučajevima kada tužitelj traži isplatu novčanog iznosa, vrijednost predmeta spora odgovara iznosu potraživanom u tužbenom zahtjevu (vidi prethodni stavak 24.). Stoga, što tužitelj potražuje veći iznos, veća će biti nagrada tuženikova odvjetnika. Ova pravila zajedno znače da će tužitelj, kada je, kao što je to slučaj u ovom predmetu, samo djelomično uspio u parničnom postupku, možda morati platiti tuženikove troškove (uključujući odvjetničke nagrade) u skladu s postotkom zahtjeva koji je odbijen. Točnije, kada sud presudi da je tužbeni zahtjev za naknadu štete protiv tuženika osnovan, ali pretjerano visok, naložit će tuženiku da tužitelju plati naknadu štete, a tužitelju istovremeno može naložiti da plati tuženikove troškove postupka. Kada tužitelj traži previsok iznos, troškovi mogu premašiti iznos dodijeljene naknade pa će ukupna financijska korist biti na strani tuženika unatoč utvrđenju da je tužitelj pretrpio gubitak zbog čega mu je naknada štete i dodijeljena. ESLJP utvrđuje da je svrha ovih pravila zaštititi tuženike od tužitelja koji ističu previsoke zahtjeve (koji su inače osnovani) i time nerazumno povećavaju troškove odvjetnika koji zastupa tuženika. Budući da pravilo „gubitnik plaća” i s njim povezano pravilo prema kojem jedna stranka plaća troškove druge stranke (uključujući odvjetničku nagradu) u omjeru koji odgovara njihovu uspjehu u postupku, pri čemu će iznos troškova ovisiti o visini tužbenog zahtjeva, potencijalne parničare odvraćaju od podnošenja (preuveličanih) zahtjeva pred sudovima, ESLJP smatra da se to može smatrati ograničenjem koje ometa pravo na pristup sudu (Klauz protiv Hrvatske, vidi predmet V, loc. cit.).Takvo se ograničenje ne može smatrati nespojivim per se s člankom 6. stavkom 1. Konvencije. Međutim, iznos troškova procijenjenih u svjetlu određenih okolnosti danog predmeta materijalni je čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo pristupa na sud (vidi predmet V, prethodno citirano, stavak 52.). Kako je Sud u brojnim prigodama naglasio, ograničenje koje utječe na pravo na pristup sudu neće biti spojivo s člankom 6. stavkom 1. osim ako teži legitimnom cilju, te ako postoji razuman odnos razmjernosti između iskorištenih sredstava i legitimnog cilja koji se teži postići (vidi, primjerice, predmet V, prethodno citirano, stavak 55.). Sud stoga mora preispitati je li to postignuto u ovom predmetu. ESLJP primjećuje da se načelo na kojem počivaju pravilo „gubitnik plaća” i gore prikazano povezano pravilo o naknadi troškova sastoji u izbjegavanju neopravdanog parničenja i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica. Sud stoga smatra da ova pravila kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova općenito teže legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih.

11.17. Sud ponavlja da je prvenstveno na nacionalnim tijelima, posebice sudovima, da tumače i primjenjuju domaće pravo. To se posebice odnosi na to kako sudovi tumače pravila postupovne prirode. Uloga Suda ograničena je na utvrđivanje jesu li učinci takvog tumačenja spojivi s Konvencijom (vidi, primjerice, predmet Tejedor García protiv Španjolske, 16. prosinca 1997., stavak 31., Izvješća 1997-VIII i predmet Pérez de Rada Cavanilles protiv Španjolske, 28. listopada 1998., stavak 43., Izvješća 1998- VIII). Do povrede članka 1. Protokola br. 1. može doći samo ukoliko se pobijane odluke odnose na podnositeljevo „vlasništvo” u smislu te odredbe. „Vlasništvo” može biti „postojeće vlasništvo” ili potraživanja koja su dovoljno utvrđena da se mogu smatrati „imovinom”. Potraživanje se može smatrati imovinom samo kad je dovoljno utvrđeno da se može izvršiti (vidi, primjerice, predmet Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke, 9. prosinca 1994., stavak 59., serija A br. 301-B).

11.18. Budući da je podnositeljevo potraživanje naknade štete u slučaju Klauz protiv Hrvatske priznato u iznosu koji mu je dodijeljen konačnom presudom Vrhovnog suda od 24. travnja 2007., ESLJP smatra da je to potraživanje dovoljno utvrđeno da se može kvalificirati kao „imovina” zaštićena člankom 1. Protokola br. 1. te da znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo podnositelja da mirno uživa svoje vlasništvo (vidi predmet Perdigão, stavak 61.). Imajući u vidu svoju sudsku praksu o ovoj temi (vidi predmet Perdigão, stavci 63.-79.), te razloge na temelju kojih je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. zbog pretjeranih troškova postupka Sud smatra da je miješanje u pitanju bilo propisano zakonom, da je bilo u općem interesu, ali da se njime nije postigla potrebna poštena ravnoteža između uključenog općeg interesa i prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva, to jest, da nije bilo razmjerno te da je stoga došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

12. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 27. ožujka 2026., a tužitelj je postavio zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka. Zatezne kamate su određene primjenom odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

13. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelju po punomoćniku Tihomiru Kovačiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu,

2. Tuženiku po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku u Osijeku.