REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2655/2020-97
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa], Odvojak 15, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Mirna Peršić Kučalo iz Zagreba, protiv I tuženika Osnovne škole Ivana Cankara iz Zagreba, Cankareva 10, OIB 81002091960, koju zastupa odvjetnik Josip Šurjak iz Zagreba i II tuženika NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Boris Rukavina iz Samobora, poradi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 10. veljače 2026. godine, u nazočnosti tužitelja te njegovog opunomoćenika, zamjenika I tuženikova opunomoćenika te II tuženikova opunomoćenika, dana 27. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se I tuženiku Osnovnoj školi Ivana Cankara platiti tužitelju OJ 18.022,08 eura s zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2020. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.236,37 eura s zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja OJ protiv I tuženika Osnovne škole Ivana Cankara radi plaćanja zateznih kamata na 15.800,00 eura od 13. listopada 2017. godine do 12. listopada 2020. godine.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OJ kojim zahtijeva nalaganje II tuženiku NJ solidarnu isplatu s I tuženikom Osnovnom školom Ivana Cankara 18.022,08 eura te se nalaže tužitelju OJ naknaditi II tuženiku NJ trošak parničnog postupka od 4.750,00 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 12. listopada 2020. godine tvrdi da je za vrijeme štetnog događaja koji se utužuje ovom tužbom pohađala je kod I. tuženika sedmi razred, te je bila u dobi od 13 godina. Isti razred s mldb. tužiteljicom tada je pohađao i mldb. IJ, dijete koje je u predmetno vrijeme živjelo u socijalno osjetljivim uvjetima, zajedno s još troje braće i sestara i samohranim ocem – ovdje II. tuženikom NJ, te je u razdoblju od više godina prije samog štetnog događaja pokazivao poremećaje u ponašanju u vidu verbalnog i fizičkog vršnjačkog nasilja koje se naspram druge djece u razredu, ali i izvan njega, odvijalo svakodnevno, što je bilo poznato svim nastavnicima i profesorima kod I. tuženika, tadašnjoj ravnateljici I. tuženika TJ, razrednici navedenog razreda prof. ĆJ, školskom pedagogu prof. ZJ i sada umirovljenom psihologu, prof. AJ. Čak štoviše, majka ovdje mldb. tužiteljice ĐJ u više je navrata bila kod prof. ĆJ, razrednice njene kćerke, na informativnim razgovorima povodom nasilničkog ponašanja mldb. IJ prema mldb. OJ, koje je uključivalo prostačko ponašanje, uvrede, nasrtanja, prijetnje i općenito ponašanje koje je stvaralo i za svu djecu u njegovoj blizini nelagodno i prijeteće okruženje te je zahtijevalo pravovremeno poduzimanje konkretnih mjera od strane I. tuženika i njegovih djelatnika, u cilju sprječavanja eskalacije nasilja, koje se kasnije i dogodilo. Također je odgovornim osobama I. tuženika bilo poznato da je mldb. IJ zbog poremećaja u ponašanju u redovitom tretmanu i liječenju kod Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu, Ivana Kukuljevića 11, kao što je i zbog poremećaja u njegovom ponašanju, kako su gore opisani, bio uključen i nadležni Centar za socijalnu skrb Črnomerec, koji je nad mldb. IJ i njegovom obitelji provodio nadzor. Slijedom navedenog, radilo se o djetetu koje je u predmetno vrijeme, no jednako tako i prije i poslije ovog štetnog događaja, zahtijevalo pojačanu brigu i nadzor od strane I. tuženika i njegovih djelatnika, izricanje odgovarajućih pedagoških mjera, kao što je zadovoljavao i pretpostavke za dobivanje asistenta u redovnoj nastavi, što je sve međutim na strani I. tuženika izostalo.Dana 13.11.2017. razred kojeg su pohađali mldb. tužiteljica i mldb. IJ po dnevnom rasporedu sati trebao je zadnja dva sata nastave (tzv. blok sat) imati predavanje iz informatike, no prof. GJ (sadašnji ravnatelj) koji je nastavu trebao održati, bez prethodne najave roditeljima djecu je pustio iz škole, nakon čega se gotovo cijeli razred zadržao na školskom dvorištu gdje su dječaci započeli igrati nogomet a djevojčice su sjedile na obližnjoj klupi i razgovarale. Naime, dužnost je i obveza ne samo I. tuženika već i svake osnovne škole o prijevremenom završetku nastave, tj. svakoj promjeni u rasporedu dnevnih školskih sati povodom koje se djeca ranije otpuštaju iz škole, pravovremeno obavijestiti roditelje iste djece pisanim putem, što se redovno odvijalo putem e-maila. Međutim, uoči štetnog događaja I. tuženik je propustio o promjeni rasporeda školskih sati uputiti roditeljima djece ikakvu obavijest. Mldb. IJ također se zadržao na školskom igralištu te je nakon kraćeg vremena započeo s provokacijama i nasilničkim ponašanjem prema djevojčicama, među kojima je bila i mldb. OJ, na način da ih je prvo vrijeđao pogrdnim nazivima, npr. "Što je kurve, što tu sjedite?", na prostački način obraćao im se komentarima i pitanjima seksualnog karaktera, da bi ih nakon toga počeo gađati loptom. Nakon višekratnog bacanja lopte u smjeru grupe djevojčica, koja je svaki puta pogodila drugu, prišla mu je mldb. KJ želeći mu reći da prestane s takvim ponašanjem, no on joj je pristupio i bez riječi joj pljunuo u lice. U tom im je trenutku pristupila mldb. tužiteljica u namjeri da zaštiti prijateljicu na koju se mldb. IJ počeo fizički postavljati, pa se isti usmjerio na nju s različitim uvredama, da bi nakon toga u jednom trenutku krenuo na mldb. tužiteljicu udarajući je rukama i nogama, te je gurnuo objema rukama od čega je ista pala na tlo i udarila glavom o beton. No, ni to nije bilo dovoljno mldb. IJ pa je isti nastavio svoj napad za vrijeme dok je mldb. tužiteljica bila na tlu, pri čemu se počela braniti u namjeri da ga otjera od sebe, odnosno da napad prestane. Nakon što je uspjela ustati, mldb. IJ iznenada ju je uhvatio za desnu nogu te istu podigao u namjeri da je ponovno sruši na tlo, na način da ju je držeći za ovu nogu počeo gurati unatrag, no kako mldb. tužiteljica nije odmah pala, naglo joj je zarotirao desno stopalo i potkoljenicu pri čemu joj je lijevo stopalo ostalo svom težinom tijela priljubljeno uz tlo te je uslijed nagle rotacije gornjeg dijela tijela, a koju nije pratila rotacija lijeve noge na kojoj je mldb. tužiteljica stajala, došlo do prijeloma kostiju u području gležnja lijeve noge. Osjetivši vrlo intenzivnu i trenutnu bol, ali i uslijed nastalog šoka, mldb. tužiteljica pala je na pod i počela momentalno plakati, a kada je pokušala ustati shvatila je da ne može stati na lijevu nogu, nakon čega je odlučila pričekati majku i zz ĐJ koju su u međuvremenu nazvala prisutna djeca, koja su nazočila štetnom događaju. Neposredno nakon predmetnog štetnog događaja, mldb. IJ bez riječi se vratio grupi dječaka koji su igrali nogomet, a na školsko dvorište je izašla prof. tjelesnog odgoja EJ, koju su djeca u međuvremenu obavijestila o incidentu. Majka i zz mldb. tužiteljice ĐJ, uz pomoć konobara iz obližnjeg kafića, uspjela je kćerku dovesti do auta te je odvesti na hitan prijem u Kliniku za dječje bolesti Zagreb, gdje je mldb. tužiteljici nakon hitnog pregleda postavljena dijagnoza fractura triplanaris cruris sin (triplanarni prijelom lijeve tibije), u općoj anesteziji izvršena joj je repozicija lijevog gležnja i postavljena imobilizacija cijele lijeve noge (gips, od stopala do bedra). Na bolničkom liječenju, u ovom prvom navratu, provela je 5 dana, od 13.10.2017. do 18.10.2017., nakon čega je puštena na kućnu njegu te je dolazila na redovne kontrole. U navedenom razdoblju mldb. tužiteljica trpjela je vrlo intenzivne i konstantne bolove, a zbog nemogućnosti spavanja uslijed istih bolova ordinirana joj je terapija analgeticima uz strogo mirovanje. Nije bila u mogućnosti vršiti samostalno niti najosnovnije higijenske radnje u čemu su joj pomagali roditelji, s time da ju je otac i zz UJ u prva tri tjedna po otpuštanju na kućnu njegu doslovno fizički nosio na toalet i kupaonicu.
Prilikom kontrolnog pregleda 02.11.2017. uočeno je da fraktura lijeve tibije uslijed težine ozljede ne zacjeljuje, te je izveden operativni zahvat (otvorena repozicija prijeloma) uz postavljanje dva vijka u području lijevog gležnja. Nakon ovoga ponovno je izvršena imobilizacija stavljanjem potkoljeničnog gipsa na razdoblje od 5 tjedana, uz kontrolnu RTG snimku koja je pokazala dobar položaj fragmenata lijevog stopala. Mldb. tužiteljica je bila zaprimljena u Kliniku za dječje bolesti Zagreb, na Kliniku za dječju kirurgiju, u razdoblju od 02.11.2017. do 09.11.2017. U daljnjem tijeku liječenja izvršena je daljnja obrada, CT lijeve potkoljenice na KBC Zagreb, Klinici za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je na liječenju bila od 15.11.2017. do 16.11.2017., te je postavljena dijagnoza fractura partis distalis tibiae sin, te je noga imobilizirana u sadrenom povoju. Ponovno je otpuštena na kućnu njegu. Devet tjedana nakon štetnog događaja mldb. tužiteljici skinut je gips s lijeve noge te je upućena na rehabilitaciju u Krapinske toplice u trajanju od 03.01.2018. do 07.02.2018., gdje započinje pohađati i školsku nastavu zbog sada već predugog izostanka iz škole. U navedenom razdoblju kretala se uz pomoć štaka te je provođena fizikalna terapija koja, međutim, nije dala odgovarajuće rezultate zbog težine inicijalne ozljede. Po otpuštanju, upućena je na obavezni nastavak fizikalnih vježbi kod kuće uz kontrole specijaliste fizijatra i daljnju fizikalnu terapiju, uz poštedu opterećenja lijeve noge, oprez po skliskom i neravnom terenu, kao i poštedu od svake fizičke aktivnosti. Ovdje se napominje da je do dana ozljeđivanja mldb. tužiteljica redovno pohađala 4. razred Škole Snježane Hercigonje (za ritmiku i ples), dakle aktivno se bavila fizičkim aktivnostima za koje se i educirala i to od najranijeg djetinjstva, te je imala namjeru postati profesionalni plesač. Jednako tako, aktivno se bavila i glumom koja, također, podrazumijeva tjelesnu pokretljivost i fizička opterećenja, što je mldb. tužiteljica uslijed zaostalih posljedica morala početi izbjegavati. Pohađala je redovne satove dramske sekcije i glumila u seriji „Kud puklo da puklo“. Ove okolnosti također trebaju biti posebno ocijenjene prilikom utvrđivanja duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Po otpuštanju sa rehabilitacije provedene u Krapinskim toplicama, mldb. tužiteljica nastavlja se otežano kretati uz pomoć obje štake, postupa po liječničkim uputama, provodi redovne kontrole i nastavlja liječenje. Na specijalističkom kontrolnom pregledu kod KBC Zagreb, Klinike za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dana 14.06.2018. utvrđeno je kako je nakon zaraštanja frakture mldb. tužiteljici ozlijeđena lijeva noga kraća za 1 cm, dok joj je na pregledu u istoj ustanovi dana 18.06.2018. dijagnosticirana znatna redukcija u pokretljivosti lijevog zgloba iste noge, tj. zaostala je uslijed ozljeđivanja posljedica u vidu nemogućnosti rotacije i fleksije (savijanja) lijevog stopala, što je mldb. tužiteljici uzrokovalo boli i nelagodu i prilikom uobičajenog kretanja - hodanja, uz vidljivo „šepanje“, dok joj je hodanje po uzbrdici i nizbrdici bilo praktički nemoguće, kako što joj je bilo nemoguće i zauzeti položaj čučnja na lijevoj nozi.
Naime, uslijed težine ozljede lijevog stopala, lijeva noga mldb. tužiteljice počela je zaostajati u rastu u odnosu na desnu, što je i konstatirano u medicinskoj dokumentaciji gdje se navodi kako je lijeva potkoljenica u odnosu na desnu kraća za 1 cm.
U daljnjem tijeku liječenja mldb. tužiteljici izveden je drugi operativni zahvat radi vađenja vijaka iz područja lijeve tibije, te je na bolničkom liječenju provela period od 10.07.2018. do 12.07.2018. u Klinici za dječje bolesti Zagreb, Klinici za dječju kirurgiju. Po otpuštanju s bolničkog liječenja uočeno je da je lijeva noga u tom trenutku kraća već za 1,5 cm u odnosu na desnu, s time da mldb. tužiteljica obzirom na svoju dob (tada 14 godina) i nadalje raste. Uočena je ukočenost ahilove tetive uz zadebljanja i zaostalost ograničenja dorzalne fleksije lijevog stopala. Obzirom je ovakvo stanje mldb. tužiteljici ali i njenoj obitelji predstavljalo znatno ograničenje u obavljanju svakodnevnih i uobičajenih aktivnosti, uz potencijalni razvoj drugih degenerativnih promjena, prvenstveno na kralješnici, kao i moguću pojavu artroze stopala u ranoj životnoj dobi, mldb. tužiteljica je po preporuci liječnika specijalista dana 05.03.2020. podvrgnuta i trećem operativnom zahvatu u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju „Akromion“ u Krapinskim toplicama, a kako bi se uvećala pokretljivost lijevog zgloba, što je djelomično i ostvareno. Ponovno je postoperativno noga imobilizirana longetom, te su naknadno izvađeni šavovi, uz preporuku daljnjih provođena fizikalne terapije (naučenih vježbi) i jačanje mišića stopala, te je mldb. tužiteljica bila prinuđena izraditi ortopedske uloške zbog zaostale kraće lijeve noge. Mldb. tužiteljici su tijekom dugotrajnog liječenja potrebnu pomoć i njegu pružali njeni roditelji, UJ i ĐJ, prilikom obavljanja svakodnevnih radnji, uključujući i osobnu higijenu, odlaske u nabavku potrebnih lijekova i ortopedskih pomagala, pratnju na brojne liječničke kontrole, terapije, prijevoz i sl. Mldb. tužiteljica, usprkos dugotrajnom izbivanju s nastave uslijed kompliciranog liječenja uspjela je završiti osnovnu školu, te posljednji razred osnovne Škole Snježane Hercigonje, no zbog zaostalog invaliditeta i liječničke zabrane opterećivanja ozlijeđenog zgloba bila je prinuđena odustati od nastavka .
Štetni događaj od 13.10.2017. bio je prijavljen PU Zagrebačkoj, II. PP Zagreb, radi osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. KZ- a od strane počinitelja mldb. IJ, no Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu dana 26.09.2018. izvijestilo je majku i zz mldb. tužiteljice ĐJ kako na strani mldb. štetnika postoje okolnosti za isključenje protupravnosti obzirom na njegovu dob. Budući mldb. IJ u vrijeme izvršenja djela nije imao navršenih 14 godina, protiv njega nije pokrenut kazneni progon.
Drugim riječima, utvrđeno je kako predmetni štetni događaj ima obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede za koje postupanje bi u odnosu na počinitelja s navršenih 14 godina života kazneni progon nedvojbeno bio pokrenut. Također je bitno istaknuti kako I. tuženik, bez obzira na sve naprijed iznesene okolnosti, koje ne samo da upućuju na vršnjačko nasilje, nego su štetnim događajem ostvarena i obilježja kaznenog djela, mldb. IJ čak niti naknadno nije izrekao doslovno niti jednu jedinu pedagošku mjeru sukladno važećim propisima (uključujući i unutarnje akte I. tuženika), već je mldb. IJ u dogovoru između I. tuženika i njegovog oca, ovdje II. tuženika NJ - premješten u Osnovnu školu „Kustošija“.
Odgovornost tuženika za predmetnu štetu proizlazi iz okolnosti koje su detaljno obrazložene pod toč. II. i IV. ove tužbe, te se ista nalazi u neadekvatnom pristupu i nadzoru ponašanja koliko mldb. IJ toliko i nadzoru nad ponašanjem djece koja su bez prethodne obavijesti roditeljima prijevremeno otpuštena s nastave te su se nalazila na školskom igralištu. Nadalje, odredbom čl. 1058. ZOO-a propisano je da za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove, odgovara skrbnik, škola odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora. U konkretnom slučaju, a kako je obrazloženo, na strani tuženika postoji čitav niz propusta, ne samo na dan samog štetnog događaja 13.10.2017., već i u višegodišnjem razdoblju koje je ovome prethodilo, obzirom nije poduzeta niti jedna jedina radnja niti je izrečena makar ijedna pedagoška mjera naspram mldb. IJ, koja je mogla dovesti do drugačijeg ishoda. Prije podnošenja predmetne tužbe mldb. tužiteljica se obratila I. tuženiku s prijedlogom za sklapanje izvansudske nagodbe, međutim je isti takvu mogućnost otklonio.
Slijedom navedenog, mldb. tužiteljica ovom tužbom od I. i II. tuženika kao solidarno odgovornih za predmetni štetni događaj potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to:
a) za pretrpljene fizičke boli koje su bile vrlo dugotrajne i intenzivne, po samom ozljeđivanju ali i naknadno tijekom liječenja, kao i uslijed tri operativna zahvata (postoperativno) - u iznosu od 30.000,00 kn,
b) za pretrpljeni strah i to kako primarni uslijed napad i ozljeđivanja, tako i sekundarni oko ishoda liječenja i zaostalih tegoba, osobito oko zaostalog invaliditeta, kao i daljnjeg tijeka školovanja uključujući i školovanje u Školi Snježane Hercigonje - u iznosu od 15.000,00 kn,
c) za duševne boli uslijed smanjenja životnih aktivnosti za vrijeme liječenja ali i trajno uslijed zaostalih posljedica, nemogućnosti pohađanja i dovršetka školovanja za profesionalnog plesača i pedagoga, kao i gubitak uvjeta za daljnje redovno bavljenje plesom i ikakvom drugom fizičkom aktivnošću, te ulaganja pojačanih napora u svakodnevnim životnim prilikama - u iznosu od 25.000,00 kn,
d) za duševne boli zbog naruženosti lijeve noge - ukupno tri zaostala ožiljka uslijed tri operativna zahvata, kao i otežan hod („šepanje“) zbog skraćenosti lijeve noge, što predstavlja srednji stupanj naruženosti uočljiv trećim osobama - u iznosu od 16.000,00 kn,
e) za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja i oporavka koju su mldb. tužiteljici pružali njezini roditelji po ozljeđivanju ali i naknadno (postoperativno u tri navrata, uključujući i zajedničke odlaske na liječničke kontrole i terapije) - u iznosu od 2.700,00 kn,
f) za participacije, troškove liječničkih pregleda kao i operativnog zahvata u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju „Akromion“, nabavku lijekova i ortopedskih pomagala (uložaka) te odlaske na rehabilitacijsko plivanje na bazen „Mladost“ u Zagrebu, Jarunska 5 – tj. za gotove izdatke, potražuje iznos od 11.231,53 kn.
Ukupno mldb. tužiteljica od I. i II. tuženika potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 86.000,00 kn, te na ime naknade imovinske štete iznos od 13.931,53 kn, tj. sveukupno iznos od 99.931,53 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tj:
"1. Nalaže se I. tuženiku Osnovnoj školi Ivana Cankara, Cankareva 10, Zagreb, OIB: 81002091960 i II. tuženiku NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , ocu i zz mldb. IJ iz [adresa], OIB: , u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužiteljici mldb. OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po ocu i zz UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 99.931,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 86.000,00 kn od dana 13.10.2017. do isplate, te na iznos od 13.931,53 kn od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi prema čl. 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Nalaže se I. i II. tuženiku u roku od 15 dana solidarno nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi prema čl. 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Zatim tužitelj u podnesku od 17. srpnja 2025. godine navodi:
za pretrpljene fizičke boli koje su prema nalazu i mišljenju vještaka bile jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 40 dana, manjeg intenziteta 100 dana, pri čemu vještaci uzimaju u obzir sve procedure i operacije kojima je tužiteljica bila podvrgnuta, što sveukupno podrazumijeva fizičke boli prilikom ozljeđivanja u samom štetnom događaju, ali i naknadno tijekom liječenja – uslijed tri operativna zahvata i postoperativnog oporavka, a cijeneći činjenicu da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja bila starosti 13 godina – u iznosu od 6.000,00 EUR;
za pretrpljeni strah, i to primarni uslijed napada i ozljeđivanja, koji je po nalazu i mišljenju vještaka bio kratkotrajan i jakog intenziteta, te naknadno za sekundarni strah do kojeg je došlo prilikom smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje, a radilo se o strahu umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 5 dana te potom za umjereni oscilirajući strah u trajanju sveukupno do 6 tjedana, a nakon toga za slabiji oscilirajući strah kojeg je tužiteljice trpjela sveukupno do 12 tjedana, kao i za kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj, a također cijeneći činjenicu da je u vrijeme ozljeđivanja tužiteljica bila starosti 13 godina – u iznosu od 3.000,00 EUR;
za duševne boli uslijed smanjenja životnih aktivnosti za vrijeme liječenja, ali i uslijed zaostalih trajnih posljedica koje su utvrđene u nalazu i mišljenju vještaka, i to:
- tužiteljica pri hodu štedi lijevu nogu te šepa nakon opterećenja,
- zaostala je hipotrofična muskulatura lijeve potkoljenice,
- kretnje gornjeg i donjeg nožnog zgloba su bolne i ograničene u slabijem stupnju,
- ozlijeđena noga kraća je za 1 cm,
- tužiteljica ne može čučnuti,
- na pete se teže postavlja, (što predstavljaju trajne posljedice s ortopedsko-kirurškog stajališta), te
- reaktivna depresivna simptomatika na psihičkom planu tužiteljice, zbog izloženosti situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz dugotrajno liječenje i zaostale tjelesne posljedice i dovelo do razvoja opisane simptomatike (sve navedeno sa psihijatrijskog stajališta), te
- cijeneći ukupno iskazano smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih trajnih posljedica (objedinjeno) od 21%, pri čemu tužiteljica dodatno ukazuje također na činjenicu da je u vrijeme ozljeđivanja bila starosti 13 godina, slijedom čega je prinuđena ulagati pojačane napore u obavljanju svih uobičajenih (svakodnevnih) životnih aktivnosti u odnosu na druge osobe njene životne dobi, odnosno praktički od djetinjstva, te će takvo stanje ostati i nadalje prisutno čitav njen život – u iznosu od 3.300,00 EUR;
za duševne boli zbog naruženosti - ukupno tri zaostala ožiljka na lijevoj nozi uslijed tri operativna zahvata, koji su od strane vještaka neposredno utvrđeni u donjem dijelu potkoljenice te zajedno s načinom hoda i vidljivim šepanjem tužiteljice ocijenjeni od strane vještaka kao naruženje srednjeg stupnja, također imajući u vidu dob tužiteljice prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja – u iznosu od 3.500,00 EUR;
za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja i oporavka koju su tužiteljici pružali njezini roditelji po ozljeđivanju ali i naknadno (postoperativno u tri navrata, uključujući i zajedničke odlaske na liječničke kontrole i terapije, održavanje osobne higijene, nabavku i pripremu hrane i sl.) u trajanju od 3 sata dnevno 30 dana, 2 sata dnevno 40 dana te 1 sat dnevno 60 dana, sve po obračunu 3,18 EUR/1h, kao protuvrijednost nekadašnjih 24,00 HRK/1h – u iznosu od 731,40 EUR;
za participacije, troškove liječničkih pregleda kao i operativnog zahvata u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju „Akromion“, nabavku lijekova i ortopedskih pomagala (uložaka) te
odlaske na rehabilitacijsko plivanje na bazen „Mladost“ u Zagrebu, Jarunska 5
– tj. za gotove izdatke, potražuje iznos od 1.490,68 EUR (kao protuvrijednost u tužbi postavljenog iznosa od tadašnjih 11.231,53 HRK).
Ukupno tužiteljica od I. i II. tuženika potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 15.800,00 EUR, te na ime naknade imovinske štete iznos od 2.222,08 EUR, tj. sveukupno iznos od 18.022,08 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tj. konačno zahtijeva:
"1. Nalaže se I. tuženiku Osnovna škola Ivana Cankara, Cankareva 10, Zagreb, OIB: 81002091960 i II. tuženiku NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužiteljici OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.022,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 15.800,00 EUR od dana 13.10.2017. do isplate, te na iznos od 2.222,08 EUR od dana podnošenja tužbe 12.10.2020. do isplate, po kamatnoj stopi prema čl. 29. ZOO-a koja se za razdoblje od 13.10.2017. do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Nalaže se I. i II. tuženiku u roku od 15 dana solidarno nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po istoj kamatnoj stopi."
3. I tuženik u odgovoru na tužbu od 3. prosinca 2020. godine u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi tako i u visini. I-tuženik je dana 13.11.2017. godine obavješten, i to neposredno nakon štetnog događaja, da je na igralištu u neposrednoj blizini škole (I-tuženika) oko 17h došlo do sukoba između učenika I-tuženika, i to tužiteljice mlt. OJ i II-tuženika mlt. MJ, u kojem je tužiteljica ozlijeđena te joj je samim ozljeđivanjem i uslijed ozljeđivanja nesporno nastala šteta. I-tuženik i nadalje otklanja bilo kakvu odgovornost za štetu nastalu predmetnim događajem, obzirom da se nezgoda dogodila na igralištu nakon završene nastave, da su djeca nakon završene nastave upućena kućama, a što su bila i obvezna učiniti u roku od 15 minuta od završetka nastave, sukladno čl. 13. Kućnog reda Škole, a na koju obvezu su bili izričito upućeni. Svi učenici i njihovi roditelji/skrbnici upoznati su s odredbama Kućnog reda. Po saznanju za štetni događaj, I-tuženik je postupao sukladno internim aktima, zatražio izjave svih zaposlenika koji su imali ikakvih saznanja o predmetnom događaju te ispitao okolnosti predmetnog događaja te o istome sastavio službene bilješke. I-tuženik je povodom štetnog događaja poduzeo sve korake u okviru svojih zakonskih ovlaštenja kako bi utjecao na otklanjanje uzroka sukoba među učenicima i utjecao na rješavanje problema koji su doveli do štetnog događaja te na sprječavanje budućih takvih štetnih događaja. Tako je I-tuženik uputio oca mlt. MJ na uključivanje u tretman u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te na obraćanje Centru za socijalnu skrb radi pružanja podrške u otklanjanju problema koji moguće negativno utječu na ponašanje mlt. MJ, što je otac djeteta i učinio. I-tuženiku su poznate obiteljske okolnosti i određeni problemi u ponašanju učenika MJ, pratio je ponašanje učenika MJ kroz duže vremensko razdoblje te i prije prethodnog događaja upućivao učenika na tretman u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i aktivno surađivao s Poliklinikom za potrebe tretmana nad učenikom.
Netočan je navod iz tužbe da je IJ svakodnevno „pokazivao poremećaje u ponašanju u vidu verbalnog i fizičkog vršnjačkog nasilja“. I-tuženik ne tolerira nikakav oblik nasilja u školi i na isto uvijek reagira odmah i na odgovarajući način, sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Također, netočan je navod iz tužbe da I-tuženik nije pravovremeno poduzeo konkretne mjere i provodio pojačanu brigu i nadzor nad učenikom. Pritom ukazujemo da I-tuženik izriče pedagoške mjere samo u slučajevima kada su ispunjene sve pretpostavke propisane Pravilnikom o kriterijima za izricanje pedagoških mjera (NN br. 94/2015, 3/2017) te kada to opravdava stručna ocjena odgojno-obrazovnih radnika I-tuženika o ispunjavanju uvjeta iz čl. 5. Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera. Prije ovog događaja nisu bili ispunjeni uvjeti za izricanje bilo kakve pedagoške mjere prema mlt. MJ, a pogotovo nisu bili ispunjeni uvjeti za dodjeljivanje asistenta u nastavi. Slijedom navedenog, smatramo da nije bilo nikakvog propusta od strane I-tuženika. Vezano za predmetni štetni događaj, I-tuženik nije poduzeo pedagoške mjere prema učenicima koji su sudjelovali u sukobu u kojemu je ozlijeđena tužiteljica zbog toga što se taj sukob dogodio izvan nastave i izvan školskog prostora. Navedeno je utvrđeno Službenom bilješkom o rješavanju problema u vezi događaja povezanog s učenikom MJ. I-tuženik je pravovremeno i na uobičajen način obavijestio učenike razreda 7b o neodržavanju satova informatike, a koji su se prema rasporedu trebali održati u petak 13.10.2017. godine, obzirom da su ti satovi prethodno odrađeni. Naime, prof. informatike GJ je s učenicima 7.a odradio satove informatike (koji su rasporedom bili predviđeni za petak) u utorak 10.10.2017. godine, 5. i 6. sat popodnevne smjene, kao zamjena za satove prof. O, a uz prethodnu suglasnost ravnateljice. Zbog toga je prof. GJ učenicima u srijedu 11.10.2017. godine pod 4. satom najavio da će u petak iza 2. sata završiti nastava.
Netočan je navod Tužiteljice da je obveza I-tuženika, kao i svake osnovne škole, o svakoj promjeni u rasporedu dnevnih školskih sati povodom koje se djeca ranije otpuštaju iz škole, obavijestiti roditelje pisanim putem. Naime, obveza obavještavanja roditelja učenika nije propisana niti zakonskim, niti podzakonskim propisima, niti internim aktima I-tuženika. Uobičajeno je da se za više razrede osnovne škole obavijest o promjeni rasporeda sati upućuje učenicima unaprijed, a učenici o istome obavještavaju roditelje, kao što se dogodilo u predmetnom slučaju.
Prema saznanjima I-tuženika štetni događaj se nije odvio na način kako se navodi u tužbi. Naime, učenici koji su svjedočili predmetnom događaju su opisali događaj kao sukob između dvoje učenika, na slijedeći način:
„Igrali su nogomet i nešto su se porječkali. OJ je nakon toga ušla na igralište i napucavala je dečkima loptu. IJ je nakon toga htio loptom napucati OJ, ali je pogodio KJ, a onda je OJ njega udarila rukama više puta, on je nju gurnuo a ona je pala na asfalt na igralištu. OJ je ponovno ustala i htjela udariti IJ, međutim on ju je uhvatio za nogu i ponovno bacio na pod gdje se OJ ozlijedila. Učenica VJ snimila je dio tog događaja na svoj mobitel.“
Na sastanku povodom štetnog događaja kojem su dana 16.10.2020. godine prisustvovali ravnateljica TJ, razrednica ĆJ, psiholog AJ, vježbenica HJ, mlt. IJ u prisutnosti oca ŠJ, učenik IJ na sličan način opisuje predmetni događaj: „Katja je ušla u igralište dok su dječaci iz odjela igrali nogomet i ispucavala im loptu te nije htjela prestati. IJ je nakon toga htio loptom napucati OJ ali je pogodio KJ, a onda je OJ njega udarila nogama i rukama više puta, on je nju gurnuo ali ju nije udario te je krivo stala na nogu i pala i povrijedila se.“
U Službenoj bilješki sa predmetnog sastanka od dana 16.10.2020. godine navodi se da je na mail škole (I-tuženika) majka jedne učenice poslala video snimku sa mobitela (učenice), kojom je snimljen štetni događaj, a kojim se potvrđuje da se predmetni događaj odvijao na način kako je to opisao učenik IJ. I-tuženik ističe da je poduzeo sve u okviru svojih ovlaštenja kao bi otklonio ili pridonio otklanjanju budućih sličnih štetnih događaja, uzimajući u obzir prava i interese učenika. U tužbi se navodi kako je mlt. IJ nakon predmetnog štetnog događaja premješten u OŠ Kustošija. I-tuženik ovime obrazlaže kako se radilo o preporuci stručnih djelatnika I-tuženika ocu mlt. MJ da učenika premjesti u drugu školu, a ne o pedagoškoj mjeri. Naime, u razredu se stvorilo ozračje netrpeljivosti djece i nekih roditelja, zbog čega je procijenjeno da postoji dodatna opasnost od novih problema u vršnjačkim odnosima.
I-tuženik se nadalje, opreza radi, protivi visini tužbenog zahtjeva, obzirom da je isti postavljen u previsokom iznosu i to za sve pojedine vidove štete koje tužbeni zahtjev obuhvaća, a obzirom na medicinsku dokumentaciju, orijentacijske kriterije VSRH, te postojeću sudsku praksu.
I-tuženik osporava tijek zakonske zatezne kamate u odnosu na traženu zakonsku zateznu kamatu na iznos utužene neimovinske štete, obzirom da primjenom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu teku najranije od podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala kasnije. Suprotno navodima iz tužbe, I-tuženik nije počinio nikakav propust niti u nadzoru nad učenicima, obzirom da je istima u trenutku štetnog događaja završila nastava i nisu bili pod obveznim nadzorom I-tuženika, a također nije bilo neadekvatnog pristupa i propusta u nadzoru nad ponašanjem mlt. MJ.
Prema sudskoj praksi, nakon završene nastave, dok se učenik nalazi na putu do svoje kuće, maloljetnik se ne nalazi pod nadzorom škole.
Slijedom svega navedenog, obzirom da je I-tuženik obavljao nadzor na način na koji je bio obvezan, te da nije bilo kakvim postupanjem ili propustom prouzročio ili pridonio nastanku predmetne štete, ovime otklanjamo postojanje odgovornosti I- tuženika za štetu prouzročenu mlt. OJ predmetnim događajem, kao i mogućnost isplate naknade štete po toj osnovi.
I-tuženik predlaže da Naslovni sud, nakon provedenog postupka, odbije predmetni tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužiteljici da I-tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka.
4. II tuženik u odgovoru na tužbu od 3. veljače 2021. godine navodi da je točno da je mldb. IJ sin tuženika pohađao istu školu kao tužiteljica, nije istina da je živio sa samohranim ocem i još troje braće i sestara već je živio sa samohranim ocem i bratom N te bakom CJ. Istina je da je pokazivao poremećaje u ponašanju ali se taj poremećaj liječio i vršen je nadzor od strane Centra za socijalnu skrb. Točno je da su dana 13. 11. 2017. godine djeca puštena s nastave a da o tome nisu obaviješteni roditelji te da su se igrali u školskom dvorištu. Netočno je da je mldb. IJ u to vrijeme započeo s provokacijama i nasilničkim ponašanjem prema djevojčicama, nije ih vrijeđao i nije ih gađao loptom, nije pljunuo u lice djevojčici KJ.
Netočno je da je mldb. IJ počeo vrijeđati tužiteljicu da ju je udarao rukama i nogama i da ju je gurnuo objema rukama od čega je tužiteljica pala na tlo i udarila glavom o beton. Također je netočno da ju je nastavio napadati za vrijeme kada je ležala na podu. Netočno je da je mldb. IJ, nakon što se tužiteljica ustala s tla, iznenada ju uhvatio za desnu nogu te istu podigao u namjeri da je ponovno sruši na pod na način da ju je držeći je za nogu gurao unatrag te joj zarotirao desno stopalo tako da je tužiteljica slomila lijevu nogu u području gležnja lijeve noge.
Istina je potpuno drugačija, odnosno suprotna navodima tužbe. Istina je da se je tužiteljica zaletavala na mldb. IJ, udarala ga rukama, on je od nje odlazio ne želeći se sukobljavati, tada se zaletjela i udarila ga nogom i to je otrpio i kada ga je opet udarila nogom on joj je uhvatio nogu i tada je izgubila ravnotežu i pala na pod. Odmah se ustala i počela šepati. To se sve desilo pred puno djece i to je zabilježeno. Tužitelj ne zna da li je točno ili ne sve što je navedeno i kako se odvijalo nakon gornjeg događaja ali je to sve provjerljivo putem medicinske dokumentacije. Istina je da je ODO u Zagrebu na temelju policijskog izvještaja koje je sastavljeno na temelju iskaza tužiteljice i zakonskih zastupnika procijenilo da postoji osnovana sumnja za počinjenje kaznenog djela od strane mldb. IJ ali što bi drugo i zaključilo kada je o događaju svjedočila samo jedna strana. Nadalje to što je ODO Zagreb napisao ne znači da je djelo počinjeno i da je mldb. IJ počinio takvo djelo već znači samo da bi se proveli izvidi, saslušali učesnici i svjedoci što se i mora kada postoji teška tjelesna povreda i da bi se na temelju provedenog postupka zaključilo da li postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo ili ne. Zato nije jasno odakle tužiteljici zaključak da bi kazneni progon nedvojbeno bio pokrenut. Odgovornost tuženika ne proizlazi iz okolnosti koje su navedene od strane tužiteljice jer su navodi tužiteljice netočni već je istina da se štetni događaj desio krivnjom tužiteljice te da nije udarala nogom mldb. IJ ne bi izgubila ravnotežu i pala na pod. Nitko nije dužan trpjeti da ga netko napada, udara rukama i nogama. Prema priloženoj dokumentaciji u spisu proizlazi da je zatražena naknada štete od I tuženika AD 7 tužbe II tužitelj se protivi da je solidarno odgovoran s I tuženikom za štetni događaj također protivi se osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva i protivi se visini tužbenog zahtjeva.
Ukoliko sud nađe, nakon provedenog postupka, da je mldb. IJ morao pobjeći od tužiteljice i da se nije smio braniti i rukom odbiti napad nogom od strane tužiteljice onda se stavlja prigovor podijeljene odgovornosti i to najmanje 90 % na strani tužiteljice i 10% na strani tuženog.
I na kraju, još jednom II tužitelj se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže ga odbiti uz naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počem od dana donošenja presude I stupnja pa sve do isplate.
5. Sud je proveo dokaz uvidom u liječničke isprave za tužitelja na listovima 9- 46 spisa, dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KD-DO-19/18 od 26. rujna 2018. godine, tužiteljev dopis od 15. listopada 2019 godine s povratnicom I tuženiku, odštetni zahtjev I tuženiku od 22. studenog 2019. godine s povratnicom, račune za liječenje na listovima 55-61 spisa, Kućni red I tuženikov, izvješće razrednice od 19. listopada 2017., pisano očitovanje SJ od 16. listopada 2017., I tuženikova službena bilješka od 16. listopada 2017. i 23. listopada 2017., nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, elektronički dopis ZJ od 16. listopada bez naznačene godine, zahtjev Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 16. listopada 2017., fotografije koje je priložio II tuženik uz odgovor na tužbu na listovima 205-222, letak Centra inkluzivne potpore, odluku Umjetničke plesne škole Silvije Hercigonje od 27. kolovoza 2018., tužiteljevu svjedodžbu IV razreda iste škole, pohvalnice na listu 240 spisa, stručno mišljenje školskog liječnika za profesionalnu orijentaciju učenika od 11. veljače 2019. godine, Statut I tuženikov, povijest bolesti akromion od 4. listopada 2021., preslušao tužitelja i svjedoke UJ i ĐJ, ZJ, PJ, LJ, DJ, VJ, OJO, TJ, ĆJ, ŽJ i BJ, te I tuženikova zakonskog zastupnika, ispis iz e-dnevnika za IJ u vremenu od 2015. do 2018., zapisnike sa sjednica Učiteljskog vijeća u istom vremenu, zapisnike školskog pedagoga, dosje IJ, I tuženikov godišnji plan rada za školske godine u istom vremenu te cjeloviti nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na listovima 427-1613, isprave Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba o postupanju s IJ na listovima 1616-1627, zamolbeno preslušao svjedoka AJ, odredio liječničko vještačenje, te predlegao snimku na listu 1694 spisa.
6. Tužbeni zahtjev protiv I tuženika je djelomice osnovan, protiv II tuženika nije.
7. Nije prijeporno da su tužitelj i II tuženikov sin IJ, oboje malodobnici, mlađi od 14 godina, pohađali VII razred kod I tuženika te da su 13. listopada 2017. godine pušteni kao i cijeli razred dva školska sata ranije tog poslijepodneva s nastave, a da njihovi roditelji nisu bili unaprijed obaviješteni o tomu, premda je nastava trebala trajati do 18,20 sati tog dana. Upravo iz službene bilješke pedagoga ZJ u svezi s učenikom IJ, VII A u petak 13. listopada 2017. godine proizlazi da je učenike tog razreda tada nastavnik, sada I tuženikov zakonski zastupnik GJ pustio u 15,35 sati jer nije održao dva sata informatike, koji su trebali trajati do 18,20 sati.
8. Također nije prijeporno da je većina učenika tog razreda, nakon puštanja s nastave, ostala na zajedničkom igralištu I tuženika i još nekoliko škola te je došlo do sukoba tužiteljice i IJ.
9. Prijeporan je način nastanka štetnog događaja.
10. Uvidom u djelomičnu snimku je utvrđeno da traje 15 sekunda i počinje na školskom igralištu, uza sam kraj igrališta prije zaštitne ograde, gdje je tužiteljica odjevena u crne tajice i bijelu majicu, a IJ u žutu majicu i tamni donji dio trenirke te snimka počinje udarcima tužiteljice rukama po IJ i završava njenim padom i šepanjem nakon što ju je on uhvatio za lijevu nogu koju je prethodno podigla u njegovom pravcu te je nakon tog zahvata pala.
11. Uvidom u zapis tada razrednice ĆJ od 16. listopada 2017. je utvrđeno da je zabilježila kako je IJ priznao da je loptom napucavao djevojčice i tjerao ih da se maknu s igrališta, a kad ga nisu poslušale postao je agresivan te je dva puta srušio na tlo tužiteljicu tako dugo dok joj nije polomio nogu, što odgovara i iskazu tužiteljice da je dva put pala u tom štetnom događaju i to prvi put kad ju je IJ odgurnuo rukama, a drugi put kad ju je primio za gležanj noge, što pak odgovara u bitnom i iskazu svjedoka PJ, koja to znade po čuvenju od svoje kćeri VJ, koja je bila tom prilikom na igralištu, a isto tako iskazuje i svjedok VJ kći PJ, u bitnom dijelu da je došlo do verbalnog sukoba tužiteljice i IJ te je tužiteljica digla nogu prema njemu koji ju je pak povukao za nogu i tada je pala na tlo.
12. O ovom štetnom događaju iskazuju i svjedoci ŽJ i BJ na način da je IJ napucavao loptu na djevojke iz razreda, a tužiteljica ga je tada počela udarati nogom koju je on uhvatio, od čega je pak ona pala na tlo i ozlijedila se.
13. Ostali svjedoci ne znaju ništa određeno o nastanku štetnog događaja.
14. Glede I tuženikove odgovornosti, koju tužitelj zasniva ne činjenici da nije postupao po nastavnom planu i ostavio je učenike bez nadzora te činjenici da je propustio poduzeti mjere za uključivanje IJ, treba primijeniti odredbu čl. 1058, st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) u svezi s odredbom čl. 51, st. 1. i čl. 52, st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08-156/23). Naime, roditelji su malodobnu djecu, mlađu od 14 godina tad, povjerili nadzoru I tuženikovu po rasporedu nastave o kojem su obaviješteni unaprijed, a I tuženik je tu nastavu ovog dana skratio za dva školska sata, ne obavijestivši roditelje o tome, a riječ je o maloljetnim učenicima te ih je jednostavno pustio neka čine što hoće, premda ih je bio dužan nadzirati i ta dva školska sata. Povrh toga, štetni događaj se dogodio na I tuženikovom igralištu kojeg dijeli s drugim školama i to kratko vrijeme nakon preuranjenog puštanja s nastave te je I tuženik bio dužan nadzirati maloljetne učenike i na tom igralištu pa tako i tužiteljicu i IJ. Da I tuženik nije samovoljno skratio nastavu, tj. da je makar obavijestio roditelje kao zakonske zastupnike svoje djece da roditeljima pruži mogućnost doći i preuzeti djecu pod svoj nadzor, maloljetni učenici iz ovog razreda se ne bi našli u položaju da provode višak vremena na školskom igralištu, već bi bili na nastavi ili pod roditeljskim nadzorom i skrbi, pa do štetnog događaja ne bi ni došlo, ponajmanje na ovaj način gdje su maloljetnici bili prepušteni sami sebi u potpunosti te su mogli činiti što hoće pa sud ocjenjuje da se zbog ove tuženikove samovoljne odluke o ranijem puštanju s nastave smatra da su i u vrijeme štetnog događaja bili pod nadzorom I tuženikovim, koji se zbio dok su maloljetni učenici trebali biti na nastavi po redovitom tijeku stvari.
15. S druge strane I tuženik nije dokazao da je obavljao dužni nadzor nad maloljetnim učenicima ovog razreda na bilo koji način u vrijeme kad su trebali biti na nastavi u školi, a nekmoli da je to učinio na način koji je bio obvezan, a to je održavanje nastave ili da je pak to obavljao brižno jer nadzora nije ni bilo, premda je nastava još trebala službeno trajati.
16. Stoga je I tuženik odgovoran u cijelosti tim više što tužiteljica i IJ su tada imali 13 godina, tj. ona je rođena **.**.2004., a on 26. svibnja 2004. godine. To što je u čl. 13, st. 2. I tuženikova Kućnog reda navedeno da su učenici dužni napustiti prostore škole 15 minuta nakon završetka nastave ne umanjuje njegovu odgovornost, jer je igralište dio tih prostora, a nastavu je skratio upravo on i to samovoljno, bez znanja roditelja te je bio dužan makar odmah uputiti učenike kućama, ako već nije obavijestio o tom skraćenju njihove zakonske zastupnike, a u suprotnom je bio dužan održavati red među učenicima dok borave na igralištima, kad ih već nije udaljio s njega, a nije dokazao da je to učinio, budući iz svih ocijenjenih iskaza svjedoka i stranaka te isprava proizlazi da tamo nije bilo ni jednog nastavnika za vrijeme odvijanja štetnog događaja. Dakle, maloljetni učenici su bili pod I tuženikovim nadzorom i trebali su i morali biti još ova dva školska sata te da I tuženik nije samovoljno prestao obavljati taj nadzor, do štetnog događaja ne bi ni došlo.
Slijedom toga, nije odlučna druga činjenica na kojoj tužitelj zasniva I tuženikovu odgovornost tj o propuštanju poduzimanja mjera za uključivanje IJ.
17. Glede II tuženikove odgovornosti nije prijeporno da je on otac IJ, koji je pak imao poteškoća u odgoju i bio je u tretmanu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kako proizlazi iz spisa te ustanove.
18. U odnosu na II tuženikovu odgovornost tj. podijeljenu odgovornost, točno je da svjedoci ŽJ i BJ iskazuju da je IJ napucavao loptu prema djevojkama iz istog razreda i da ih nije pogodio te da je onda tužiteljica ustala i počela udarati nogom IJ te ju je on uhvatio za jednu nogu te je nakon toga pala, a inače je IJ bio stalno u sukobu s nekim u razredu izazivajući ga riječima ili djelima kako iskazuje svjedok ŽJ dočim svjedok BJ navodi da IJ nikad nije loše napravio bilo komu. No, to je djelomično točno budući svjedok VJ iskazuje sukladno tužiteljici o samom sukobu, te nastanku štetnog događaja, a iz fotografija koje je priložio II tuženik uz odgovor na tužbu i pregledane snimke je razvidno opet da tužiteljica diže nogu na IJ te ga udara rukama po tijelu. S druge strane, kako svi oni iskazuju, a i sam IJ navodi po službenoj bilješci svjedokinje ĆJ od 16. listopada 2017. godine tj. da je otpočeo sukob napucavanjem lopte na djevojke iz razreda te ukupno dva puta srušio tužiteljicu na tlo, što pak odgovara njenom iskazu.
19. Slijedom toga, sud ocjenjuje da bi u slučaju kad bi se utvrdilo postojanje II tuženikove odgovornosti za nastanak štetnog događaja, bio bi osnovan prigovor podijeljene odgovornosti i to na strani tužiteljice 30%, a II tuženika s 70% za nastanak štetnog događaja, primjenom odredbe čl. 1092, st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je IJ nedvojbeno hvatanjem tužiteljičine noge doveo do njenog pada i ozljeđivanja, kao što je uzrokovao i početak nastanka sukoba napucavanjem lopte više puta na djevojke iz razreda, među kojima je bila i tužiteljica, a i sam je naveo da ju je gurnuo te je pala na tlo prvi put u navedenoj službenoj bilješci. No, tužiteljica je doprinijela nastanku štetnog događaja tako što se je jedina od djevojaka sukobila verbalno s IJ nakon što je on napucavao lopte na njih, te je nakon prvog pada na tlo očito htjela napasti nogom IJ te je on uhvatio njenu nogu te uzrokovao pad i njenu ozljedu, kako to proizlazi iz fotografija i snimke, a da to nije činila ne bi ni nastala ozljeda.
20. Naime, da se je tužiteljica suzdržala od udaraca rukama po tijelu IJ te da nije na njega nasrtala nogom nakon što je ustala poslije prvog pada na tlo kad ju je gurnuo, ne bi ju ni on udario za nogu te ne bi pala drugi put i ozlijedila se, a da je uopće se suzdržala kao i ostale djevojke opet ne bi došlo do štetnog događaja.
21. No, tužitelj temelji II tuženikovu odgovornost u činjeničnom dijelu kojim je sud vezan zapravo na odredbi čl. 1059, st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
22. Dakle, IJ je u vrijeme nastanka štetnog događaja trebao biti pod nadzorom I tuženika, kao i ostali učenici tog razreda, jer je nastava po redovitom tijeku stvari trebala trajati još dva sata dulje, a kako ih je I tuženik samovoljno ranije, trebali su opet biti pod I tuženikovim nadzorom dok su se zadržavali na igralištu te škole, kad ih već nije udaljio. Budući I tuženik samovoljno skratio nastavu za dva školska sata, sud ocjenjuje da se smatra kako je i nakon toga bio pod njegovim nadzorom, a ne II tuženikovim, koji o toj samovoljnoj I tuženikovoj odluci nije bio obaviješten, kao ni ostali roditelji učenika istog razreda.
23. Slijedom toga, u cjelokupnim ispravama o odgoju i ponašanju IJ, kako onima I tuženikovima tako i Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, sud ne nalazi ništa odrađeno o II tuženikovim lošim primjerima ili poročnim navikama koje bi utjecale na njegovog sina da uzrokuje štetu tužiteljici ovakvim postupanjem.
24. Glede lošeg odgoja, točno je te je razrednik ĆJ izradila mišljenje o učeniku tj. o IJ koje mišljenje je pripremila svjedokinja AJ kao psiholog savjetnik, navedeno da on poštuje razredničin autoritet i iskazuje žaljenje zbog neprimjerenog ponašanja prema drugim učenicima i obećava se popraviti, koje obećanje brzo prekrši, već je prvi tjedan nastave pokazao nasilno ponašanje prema vršnjacima i učenicima nižih razreda te je prost i vulgarno se izražava te vrijeđa i pogrđuje druge učenike, a ni drugi učenici se prama njemu se ne odnose prijateljski već ga izazivaju, ne vole ga i ne prihvaćaju, tada nije imao prijatelja u školi i s njim ne želi nitko sjediti u razredu, nasrnuo je na učenika iz razreda i na silu ga izgurao sa stolca, da se dočepa željenog računala, roditelji su se prituživali na njega jer ometa njihovu djecu u praćenju matematike, psovao je i neprimjereno se ponašao na više školskih sati, te su održani i timski sastanci s njim i njegovim ocem kao i razrednicom i stručnim suradnicima i predložena je terapija u navedenoj poliklinici i tretman u Centru za socijalnu skrb. Također, u nalazu i mišljenju ove poliklinike od 2. studenog 2012. godine je utvrđeno da je on umjereno društven dječak uredne inteligencije te obrazovnih vještina i radnih navika, sukladnih njegovoj dobi, urednog je socijalnog razvoja i bez psihopatološkog odstupanja na planu ličnosti, no sklon je burnim i impulzivnim reakcijama, što je uz izražene poteškoće u vizuomotornoj koordinaciji suspektno za organske disfunkcije, odrasta u proširenoj obitelji, narušenih odnosa, razvedenih roditelja uz oca bez kontakta s majkom u posljednjih godinu dana, te je izložen neadekvatnim odgojnim postupcima od strane djeda i oca i zanemarivanju od strane majke i preporučeno je praćenje psihologa i neuropedijatrijska obrada uz potporu obitelji u okviru socijalne skrbi, a ovi neprikladni odgojni postupci se odnose na pljuske i uporabu remena po tijelu kada je zločest. Također po mišljenju iste ustanove od 7. veljače 2017. godine su utvrđeni problemi s osnovnom skupinom roditelja, hrvatskim ocem i majkom, emocionalno zanemarivanje od strane roditelja te elementi poremećaja ponašanja i emocija, što se pak odnosi na osjećaje koje roditelj, dakle i II tuženik te IJ imaju međusobno, a ne o odgoju.
25. Točno je da je I tuženik sastavio izvješće o vršnjačkom nasilju drugog učenika prema IJ **.**.2016. i službenu bilješku o razgovoru s ostalim učenicima o tomu te 8. prosinca 2016. izvješće o teškoćama IJ te mišljenje razrednika ĆJ od 23. prosinca 2016. godine o istom učeniku, što sve ukazuje na česte sukobe IJ s vršnjacima prije štetnog događaja. Uzevši u obzir sve ove isprave te iskaze svjedoka OJO, TJ, ĆJ te ZJ, UJ i ĐJ te tužiteljičin, dočim I tuženikov zakonski zastupnik i svjedokinja JJ ne iskazuju ništa određeno o tomu, sud ocjenjuje da II tuženikov odgoj IJ nije bio loš u smislu da je uzrokovao ovaj štetni događaj.
26. Naime, IJ je imao emocionalnih poteškoća nastalih zbog raspada obitelji i nove sredine poput života s II tuženikovom izvanbračnom ženom i novih stanova i škola te otuđene majke, što je pak očito uzrokovalo poremećaje u njegovom ponašanju, opisane u mišljenju poliklinike, te u I tuženikovim službenim bilješkama i izvješćima te iskazima tužiteljice i svjedokinje ĆJ posebice kao razrednice. No, IJ je cijelo to vrijeme bio u tretmanu navedene poliklinike radi otklanjanja tih poremećaja u što je bio uključen i II tuženik.
27. S druge strane nema dokaza da bi II tuženik odgajao IJ tako da vrijeđa i ozljeđuje ostale učenike ili općenito vršnjake ili mlađe od sebe pa ni tužiteljicu. To što je zabilježeno u mišljenjima ove poliklinike da je II tuženik nekoliko puta pljusnuo ili istukao remenom svog sina ne ukazuje na to da bi ga loše odgajao u smislu ove zakonske odredbe, već ukazuje na neprimjereno postupanje s djetetom, što samo po sebi i u svezi s ostalim dokazima ne upućuje na zaključak da je II tuženik tim činom uzrokovao loš ili tako loš odgoj da bi njegov sin uzrokovao štetu drugima.
28. Stoga sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke odredbe čl. 1059, st. 1. ovog Zakona te je odbijen tužbeni zahtjev protiv II tuženika u cijelosti.
29. Glede osnove i visine tužbenog zahtjeva, nalazom i mišljenja liječnika vještaka kirurga, psihijatra i traumatologa - ortopeda od 29. lipnja 2025., je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelome lijeve goljenične i lisne kosti te opisuju tijek liječenja sukladno liječničkim ispravama u spisu, klinički subjektivno osjeća bolove u području lijeve potkoljenice i gležnja te jutarnje šepanje i bolove nakon dužeg hoda, povremenu uporabu analgetika, opterećenje kod dužeg stajanja i hodanja te nestabilnost lijevog gležnja, koristila je kolica i dvije štake, objektivno štedi lijevu nogu, hod na prstima izvodi na petama lijevo otežano i ne može čučnuti, mišići lijeve potkoljenice su hipotrofični, lijeva noga je kraća 1 cm, više ožiljaka na lijevom gležnju od 8 cm, te 3x1,5 cm, kretnje donjeg i gornjeg nožnog zgloba su bolne i ograničene u blažem stupnju, psihički objektivno prisebna, kontaktibilna, orijentirana, formalno urednog misaonog tijeka, u sadržaju afirmira osjećaj osobne insuficijencije, osujećenosti, zabrinutosti za budućnost, eutimična je, no, emocionalno labilna, sniženoga je frustracijskog praga, socijalno deprivirana, situacijski napeta i anksiozna, te unatoč provedenom liječenju i operacijama u tri navrata su zaostale trajne posljedice i to 21% ukupno - s psihijatrijskog stajališta 10%, a ortopedskokirurškog 13%, a potvrđuju izravno uzročnoposljedičnu svezu čemu prigovara I tuženik sadržajno kao u podnesku od 16. srpnja 2025. godine, a vještaci kirurg i psihijatar na koje se odnose prigovoru otklanjaju na ročištu 10. veljače 2026. godine navodeći u odnosu na fizičke bolove da se mišljenje temelji na naravi i težini zadobivene ozljede i načinu te duljini provedenog liječenja. Kad govore o naravi i težini riječ je o prijelomu u području donjeg dijela potkoljenice iznad nožnog zgloba koji zahvaća zonu rasta kostiju i isto tako ulazi u zglob. Kad govore o načinu provedenog liječenja važno je napomenuti da je tužiteljica prvo započela liječenje konzervativnim putem, tri tjedna kasnije bila podvrgnuta operacijskom liječenju. Nakon toga je operirana još u dva navrata. Sve to je uzeto u obzir pri ocjeni bola, napominjući da je po dokumentaciji liječenje tužiteljice trajalo više od dvije i pol godine, što sve valja uzeti u obzir pri davanju mišljenja, a s psihijatrijske strane da se isto odnosi i na ocjenu pretrpljenoga straha. Naime, bolovi i strah su subjektivne kategorije i ne postoji objektivna dijagnostička metoda kojom bi se isti utvrdili već se oni procjenjuju temeljem svega prije navedenog, a sukladno njihovom stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu. U odnosu na ocjenu trajnih posljedica s psihijatrijskog stajališta navodi da se ista temelji na vrsti i naravi ozljede tijeka liječenja, zaostalih tjelesnih posljedica i konačni o odlučno temeljem rezultata osobnog pregleda tužiteljice u kojem je verificirana u njihovom pisanom nalazu i mišljenju opisana simptomatika. Iz kliničke prakse je poznato da ovakva vrsta psihičkog poremećaja nije prepoznata u više od 2/3 slučajeva, čak i od strane liječnika. Stoga ocjenu trajnih posljedica s psihijatrijskog stajališta smatra u cijelosti primjerenom, iako nema podataka o psihijatrijskom liječenju tužiteljice po navedenom štetnom događaju. Na pitanje I tuženika jesu li propisani analgetici kao terapija vještak kirurg iskazuje da sama narav pretrpljene ozljede ukazuje na postojanje fizičke boli nemalog intenziteta i duljine trajanja opisane u nalazu koja se ne može smanjiti analgeticima. Na pitanje II tuženika vještak kirurg iskazuje da iz medicinske dokumentacije kod inicijalnog prijema odnosno bolničkog liječenja se ne može zaključiti da je prijelom bio takove naravi koji zahtjeva kirurško liječenje. Naime, navodi se da je na kontrolnom RTG položaj fragmenata dobar.
30. Sud prihvaća nalaz i mišljenje, kao stručno i obrazloženo, zasnovano na liječničkim ispravama u spisu i kliničkom pregledu, te ocjenjuje prigovore tuženih neosnovanima jer su vještaci mjerodavne struke jasno i određeno potvrdili svoje mišljenje i opisali način na koji su došli do njega.
31. Ovdje treba primijeniti odredbe čl. 19, 1095. i 1100. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom toga bi sud tužiteljici za fizičke bolove dosudio 6.000,00 eura, jer su jaki trajali 7 dana, srednje jaki 40 dana i manji 100 dana, te trostruku operaciju, uporabu kolica i štaka, te imobilizaciju kao neugodnosti prilikom liječenja, za strah bi dosudio 3.000,00 eura, jer je jaki primarni bio kratak, jaki oscilirajući do umjereni sekundarni je trajao do 5 dana, umjereni oscilirajući sekundarni je trajao do 4 tjedna, te slabiji oscilirajući sekundarni do 12 tjedana uz zaostali kasni povremeno oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj, za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti bi dosudio 3.300,00 eura, uzevši u obzir njen spol i dob rođena je 2004. godine te je u vrijeme štetnog događaja imala 13 godina, i bila je učenica, za duševne bolove zbog naruženosti bi dosudio 3.500,00 eura, zbog navedenih ožiljaka na donjem dijelu potkoljenice, načina hoda i vidljivog šepanja, te stupanj naruženosti srednji, i vidljiv je cijelo vrijeme.
32. Zato je sud tužiteljici za povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlja za neimovinsku štetu dosudio 15.800,00 eura.
33. Tuđa pomoć je tužiteljici trebala 3 sata dnevno 30 dana, dva sata dnevno 40 dana te jedan sat dnevno 60 dana, za osobnu higijenu i prehranu te odlaske liječniku, te bi primjenom odredbe čl. 223, st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer tužiteljici pripada naknada štete u novčanom iznosu, visinu koje je moguće utvrditi s nerazmjernim poteškoćama, a prihvaćajući njen iskaz u tom dijelu da su joj pomagali roditelji je sud dosudio 3,18 eura/sat ili 731,40 eura ukupno.
34. Što se tiče troškova liječenja, uvidom u račune na listovima 55-61 spisa, priloženima uz tužbu je utvrđeno da se odnose na troškove lijekova i pripravaka te liječenje u bolnici u ukupnoj svoti od 1.490,68 eura te je i taj zahtjev prihvaćen s obzirom na činjenicu da su joj trebali radi oporavka.
35. Zatezne kamate na glavnicu teku od dana podnošenja tužbe 12. listopada 2020. godine, jer je liječenje završeno 4. svibnja 2020. godine, sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka te ne mogu teći od dana nastanka štetnog događaja 13. listopada 2017. godine, a niti od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. listopada 2019. godine sukladno potvrdi o primitku istoga, a sve sukladno odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima te je odbijen dio zahtjeva za zateznim kamatama na 15.800,00 eura od 13. listopada 2017. godine do 12. listopada 2020. godine, s tim što zatezne kamate na parbeni trošak teku po odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a sve po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje pet tj. tri posto jer nije riječ o trgovačkom sporu.
36. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 5. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio s pretežitim dijelom tužbenog zahtjeva, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja u odnosu na I tuženika i to za tužbu 500,00 eura, podnesak od 16.10.2020. prvi nije priznat jer je njim dostavljena tužba u elektroničkom obliku sukladno rješenju od 13. listopada 2020., a koja je i trebala biti dostavljena, a podnesak od 16.10.2020. drugi nije priznat, jer je njime dostavljena potvrda o plaćanju sudske pristojbe što je razvidno u e-spisu, podnesak od 19.11.2020. nije priznat jer je njim tražen produžetak roka za postupanje po rješenju od 10.11.2020. tj. dostavu II tuženikovog OIB [osobni identifikacijski broj]a što je trebalo biti navedeno u tužbi, za podnesak 17.6.2021., 11.11.2021., ročište 12.11.2021., podnesak 12.1.2022. po 500,00 eura, podnesak od 13.1.2021. nije priznat jer je njim dostavljena snimka koju je trebalo dostaviti uz tužbu, podnesak od 9.3.2022., ročište 11.3.2022., po 500,00 eura svaki, podnesak od 11.5.2022. 200,00 eura, ročište 14.2.2023. 500,00 eura, podnesak od 14.3.2023. nije priznat jer je tražio produžetak roka za dostavu adresa svjedoka što je trebao navesti u tužbi, a nije priznat ni podnesak od 27.3.2023. jer su u istom tada dostavljene adrese tih svjedoka što je trebalo učiniti u tužbi, podnesak od 12.7.2023. 200,00 eura, ročište 3.10.2023. 500,00 eura, podnesak od 7.11.2023. je nepotreban jer je njim dostavila potvrdu o plaćenom predujmu što je razvidno u e-spisu, ročište 6.2.2024. 500,00 eura, 13.2.2024. 500,00 eura, podnesak 25.3.2024. nije priznat kao nepotreban, jer njim zahtjeva I tuženikove isprave predane uz podnesak od 28.2.2024. što je već učinjeno prethodno, ročište 10.4.2024. 500,00 eura, podnesak od 23.5.2024. nije priznat jer je njim dostavljan dokaz o plaćanju predujma što je sve opet razvidno u e-spisu, podnesak od 2.7.2024. 500,00 eura, ročište 14.1.2025. 500,00 eura, podnesak 21.1.2025. nije priznat jer opet dostavlja potvrdu o plaćenom predujmu što je razvidno u e-spisu, podnesak od 11.2.2025. 125,00 eura, podnesak od 17.7.2025. 500,00 eura i ročište 10.2.2026. 500,00 eura što je ukupno 8.525,00 eur, uvećano za PDV od 2.131,25 eur, što je 10.656,25 eur, sudsku pristojbu na tužbu 174,09 eura, predujam za sudsku dostavu od 15,46 eura i 63,61 euro, sudsku pristojbu na presudu od 226,96 eura, trošak vještačenja od 900,00 eura, naknada za putovanje tj. stvarni izdaci od 42,92 eura nisu priznati jer nisu dokazani, primjenom trb. 93 OT je tužitelju priznat trošak izbivanja iz pisarnice od 4 sata za raspravno ročište zamolbenog saslušanja svjedoka AJ pred Općinskim sudom u Zlataru ukupno 200,00 eura, što je konačno 12.236,37 eura.
37. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1. Zakona o parničnom postupku, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud II tuženiku priznao trošak odvjetničkog zastupanja i to za odgovor na tužbu, ročište 12.11.2021., 11.3.2022., 14.10.2022., 14.2.2023., 3.10.2023., 13.2.2024., 14.1.2025. i 10.2.2026. po 500,00 eura, te podnesak 14.2.2023. 250,00 eura, što je ukupno 4.750,00 eur.
U Zagrebu, dana 27. ožujka 2026. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- opun tužitelju
- opun I tuženika
- opun II tuženika
