Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Pn-27/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Sunčici Lončar, odvjetnici iz Sesveta, protiv tuženika EZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka te tužiteljice i tuženika osobno, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelja u iznosu od ½ najamnine koja se ostvaruje iznajmljivanjem predmetnog stana, sa zakonskim zateznim kamatama, od 5. listopada 2021., kao dana pravomoćnosti i ovršnosti presude, i nadalje dok traje najam predmetnog stana i nadalje do donošenja presude, na bankovni račun odvjetnice tužiteljice, prema bankovnim informacijama kako slijedi: Ime primatelja: Odvjetnica Sunčica Lončar; IBAN: [broj bankovnog računa]; Banka: Zagrebačka banka.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka. „
II. Nalaže se tužitelju UZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku EZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.625,00 Eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 27. ožujka 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda **.**.2024. UZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje; tužiteljica) navodi kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Sisku, broj P Ob- 156/2019-23 od 5. listopada 2021., utvrđeno je da bračnu stečevinu stranaka i njihovo suvlasništvo svakog u ½ dijela predstavlja suvlasnički dio: 11/808 etažno vlasništvo (E-2), 11/808 dijela k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 3,5,7,9,11 od 1266 m2 i neplodno zemljište od 11,45 m2, koji je povezan s posebnim dijelom STAN br. 2 – dvosoban stan, ulaz i prizemlje ravno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i pomoćnih prostoriji u površini od 54,98 m2 i ostavom u prizemlju od 0,58 m2, sveukupne površine od 55,56 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Sisku, broj P Ob-156/2019-23 od 5. listopada 2021., djelomično je preinačena presudom (i rješenjem) Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- Pb-1330/2021 od 24. svibnja 2022., te će nakon pravomoćnosti navedene presude tužiteljica zatražiti upis svog djela na gore navedenoj nekretnini. EZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženik) ne poštuje pravne akte i nekretninu samovlasno koristi, čime tužiteljica trpi materijalnu štetu. Isti je doveo podstanara imena KZ u stan bez suglasnosti tužiteljice od kojeg uzima mjesečnu najamninu, a tužiteljici koja je suvlasnica ne isplaćuje ½ iznosa. Tužiteljica nikada nije ostavila korist od iznajmljivanja niti je je bila u stanu nakon razvoda, te ne posjeduje ključeve istog. Obzirom na navedeno, stava je kako se bez njezine suglasnosti predmetni stan ne može iznajmljivati niti se taj najam bez njezine suglasnosti može produžiti. Prosječna najamnina koja se može dobiti za takav stan u centru [adresa] iznosi 400,00 eura mjesečno, stoga tužiteljica potražuje naknadu u visini ½ slobodno ugovorene najamnine od dana pravomoćnosti presude P Ob-156/2019-23 od 5. listopada 2021.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu tužiteljice u odnosu na činjenično stanje, kao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako nikada tužiteljici nije osporavao suvlasništvo nad nekretninom, tužiteljica ga nikada nije tražila predaju stana u posjed niti je zatražila upis prava vlasništva u zemljišne knjige i razvrgnuće suvlasničke zajednice, sve dok tuženik u veljači 2024. nije pokušao mirnim putem podijeliti bračnu stečevinu. Ističe da tužiteljica posjeduje ključeve stana. Tuženik nema koristi od iznajmljivanja predmetne nekretnine budući se stan nalazi u zgradi koja je nakon razornog potresa 2020. dobila crvenu naljepnicu tako da nitko nije ni živio u stanu. Isključivo je tuženik brinuo o održavanju nekretnine i podmirivao je sve troškove nekretnine. Istina je da je stan ustupio podstanaru OZ koji je stan uredio jer je bio u izuzetnom lošem stanju. Prijedlog ugovora o diobi suvlasništva tuženik je dostavio tužiteljici kako bi mu podmirila potraživanje koje ima prema njoj. Tuženik je pokušao svoje potraživanje naplatiti i putem FINA-e ali je u tome samo djelomično ispio jer kod tužiteljice nije bilo sredstva za naplatu. Slijedom navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Sisku, broj P Ob-156/2019-23 od 05.10.2021, ( str. 5-10 spisa) presudu (i rješenje) Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- Pb-1330/2021 od 24.05.2022. (str. 11-19 spisa), izjavu CZ ( str. 20-21 spisa), prijedlog ugovora o diobi bračne stečevine (str. 22-24 spisa), obračun i naknadu plaće od Udruge Hrvatskih branitelja SMŽ za tužiteljicu za razdoblje kolovoz, rujan i listopad 2024. ( str. 59-61 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sisku P-302/2023 ( str. 82-100 spisa, saslušani u svjedoci KZ i CZ te tužiteljica i tuženik kao stranke u postupku.
4. Brižljivom analizom provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
5. Svjedok KZ u svom iskazu navodi da je sa tuženikom prijatelj još tamo od sredine 90-tih godina, a tužiteljica mu je poznanica. Dolazio je u njihovu kuću dok su oni bili zajedno. Dvije godine nakon potresa u Sisku, 2022., tuženik mu je, budući da je imao nekakvih privatnih problema i nije imao gdje biti, dozvolio da živi u njihovom stanu. Kada je ušao u stan, stan je bio u vrlo lošem stanju, kao u štali, te su tuženik i on to čistili i dovodili prema tome da se u tome može stanovati. Otac mu je majstor za krečenje te je od njega uzeo jupol i okrečio stan. Tužiteljica ga je preko društvene mreže Facebooka zvala na kavu te se s njom našao jer je mislio da će biti neformalna kava međutim ona ga je dočekala sa svojom odvjetnicom i ispitivali su ga koliko dugo tu stanuje i da li plaća stanarinu. Nije plaćao nikakvu stanarinu, već je plaćao uredno sve režije i takav je dogovor imao sa tuženikom. Svjedoku je odgovaralo mu je da ima stan, a tuženiku da se plaćaju režije i da netko bude u stanu. U stanu je bio od studenog 2022. do svibnja 2025. kada se iselio jer je zgrada obuhvaćena sa obnovom. Imao je prijavu od policije od dementne susjede i policija ga je ispitivala koliko je tu dugo, zašto je tu i sl. Sa tuženikom nije imao sklopljen nikakav pisani ugovor iz gore navedenih razloga. Nije ulagao u posebna sredstava u taj stan, kupio je samo namještaj koji je i odnesao kada je izlazio iz stana. Služio mu je samo za prespavati i bilo mu je bitno da je čisto, a ja ga nije uređivao. Znao je da je tužiteljica suvlasnik stana. Razmišljao je da bi kupio taj stan. Za boravak u stanu nije imao posebnu suglasnost niti ju je tražio. Tužiteljica ga nije nikada tražila da iseli iz stana. Nije imao prijavljen boravak u tom stanu.
6. Svjedokinja CZ u svom iskazu je navela da poznaje osobno tužiteljicu, a tuženika ne poznaje. Njena zgrada je u neposrednoj blizini zgrade u kojoj oni imaju stan i kada je šetala i dolazila u posjet jednoj gospođi koja se zove F u toj zgradi u kojoj stranke imaju stan, nedugo nakon potresa, susretala je ovdje svjedoka koji je izišao van prije nje i ta gospođa F joj je rekla kako on stanuje u stanu koje su suvlasnici ovdje stranke. U toj zgradi je kod druge gospođe živio njen sin pa je znala da je ovaj svjedok koji je izišao, živi tamo. Nije točno da je saslušani došao živjeti u zgradu dvije godine poslije potresa, već je došao odmah poslije potresa, nekih mjesec dana poslije. Ne zna nikakve detalje vezane uz najam stana niti troškova vezanih uz stan te nikada nije bila u tom stanu. Nije vidjela tužiteljicu da koristi taj stan ali joj je tužiteljica govorila da postoji taj neki podstanar u stanu. Tužiteljica joj nije nikada spominjala da ona dobiva novce od tog stana. Tužiteljica joj se povjeravala kako ima problema u braku i da u tom stanu koji je zajednički, stanuje podstanar od kojega se ostvaruje novac, a koji novac ona ne prima, to je pričala poslije potresa.
7. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela kako je sa tuženikom nositelj bračne stečevine kao suvlasnik na predmetnom stanu. Nikada se tuženiku nije obraćala sa zahtjevom da joj preda stan u suposjed ili da joj da ključeve niti je on to njoj nudio. Nikada ga nije kontaktirala vezano za ulazak u stan, već je kontaktirala podstanara. Tužiteljica navodi kako također živi u tom kvartu u stanu njenih roditelja te je ubrzo nakon potresa počela viđati podstanara OZ koji je živio u njihovom stanu. Kontaktirala ga je budući se znaju još iz škole te su se našli u pizzeriji, bila je prisutna i njena odvjetnica. Svjedok joj je rekao da najamninu plaća tuženiku ali im nije htio reći iznos. Zna da se KZ iselio nakon što je krenula obnova u svibnju ili lipnju 2025., te je stan sada obnovljen ali ona nema ključeve istog. Kada se sastala sa OZ, on joj je ponudio iznos od 45.000,00 eura da otkupi stan jer je navodno puno u njega uložio. Sa tuženikom se srela oko rješavanja odnosa vezano za stan i on joj je tada ponudio novce od APN-a i to 80.000,00 eura, s time da bi njoj pripalo samo 6.000,00 eura što mu je bila dužna. Nikada se sa tuženikom nije dogovarala da netko koristi taj stan niti je dobivala najamninu ili režije za plaćanje.
8. Tuženik u svom stranačkom iskazu navodi kako sa tužiteljicom nikada nije živio u predmetnom stanu. Cijelo vrijeme on plaća režije. Nakon potresa, u stanu nije nitko stanovao te je on u siječnju 2021. tražio od predstavnika stanara da mu se smanje režije za grijanje jer su bile visoke i od tad je plaćao 30% tih režija. Oboje su imali ključ od stana i brava se nije mijenjala sve do obnove. Tužiteljica ga nije nikada tražila da plaća dio režija niti je tražila suposjed te joj on nikada nije isti ni branio. Dvije godine nakon potresa, KZ kojeg je inače poznavao raskinuo je sa djevojkom i bio je u lošoj financijskoj situaciji te mu je ponudio stan uz plaćanje režija te su skupa stan očistili, okrečili i KZ je uselio. U stanu je bio do svibnja 2025., kada se iselio. Sa tužiteljicom se našao u ožujku 2024., te su razgovarali o prodaji stana, na što tužiteljica nije pristala. Nikada joj nije osporavao suvlasništvo na navedenom stanu niti je tužiteljica ikada podnijela prijedlog za diobu suvlasničke zajednice. Sa OZ nije imao niti pisani niti usmeni dogovor o najmu stana niti je prijavljivao ikakav prihod Poreznoj upravi.
9. Uvidom u e spis P 302/13 utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica na ovopredmetnom stanu, navedena odluka je postala pravomoćna 14. svibnja 2019. te tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je stekla pravo vlasništva temeljem Pob 156/19 od 5. listopada 2021.
10. Iz provedenih dokaza je jasno utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica na ovopredmetnom stanu od 14. svibnja 2019., neovisno što se tek tijekom ovog postupka upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica stana.
11. Tužiteljica potražuje da joj tuženik isplaćuje ½ vrijednosti koju je ostvarivao od podstanara koji je stanovao u njihovom stanu.
12. Temeljem članka 221 a i 219 ZPP-a teret dokaza je tužiteljicu. Tužiteljica je u ovom postupku trebala dokazati sporne činjenice, a to je u kojem vremenskom razdoblju je podstanar KZ bio u navedenom stanu i koju je korist tužitelj imao od njegova stanovanja. Iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi u kojem vremenskom razdoblju je KZ boravio u stanu, osim onog razdoblja koje isti navodi u svom iskazu. Svjedokinja CZ je iskazala da je došao jedan mjesec poslije potresa u Sisku, dakle početkom 2021. dok svjedok KZ navodi da je došao u studenom 2024. Kako su iskazi svjedoka proturječni sud je poklonio u ovom dijelu vjeru iskazu OZ, jer je za pretpostaviti da svjedok zna kada je doselio u stan, pa sud nalazi da se svjedok doselio u studenom 2024., te je u tom pravcu teret dokazivanja da se odselio ranije bio na tužiteljici koja nije dokazala da se svjedok ranije odselio.
13. Nadalje uvidom kroz Internet stranice utvrđeno je da je cijena najma dvosobnog stana u [adresa] kroz utuženo razdoblje, a koju visinu tuženik i ne spori 400,00 Eur mjesečno.
14. Tužiteljica nije sporila da nikada nije tražila ključeve stana, niti je u svom iskazu navela da je plaćala bilo kakve režije. Sukladno tome sud je poklonio vjeru iskazu tuženika i saslušanog svjedoka u dijelu u kojem isti navode da KZ nije plaćao najam stana, već samo režije. Tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je na bilo koji način sudjelovala u plaćanju režija, isto tako nije dokazala da je tužitelj imao bilo kakav obvezno pravni odnos niti korist od podstanara do plaćanje režija za stan.
15. Čl. 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 ; dalje ZVDSP) određeno je da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.,
16. Člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 ; dalje ZOO ) određeno je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
17. Tako i Vrhovni sud u svojim odlukama Rev-834/87: „Kad nema sporazuma između suvlasnika o načinu suposjedovanja zajedničke nekretnine, a jedan ili više suvlasnika posjeduju stvar u većem opsegu od svoga suvlasničkog dijela, ostalim suvlasnicima pripada pravo na naknadu za koristi koje su njima uskraćene.“; - Rev-2031/85: „Suvlasniku pripada pravo na plodove koje zajednička stvar daje u omjeru njegova suvlasničkog dijela.“ ; Rev-1419/98: „Ocijenjeno je da bivši bračni drug, koristeći se suvlasničkim dijelom nekretnine drugog bivšeg bračnog druga, neosnovano obogatio i to za razmjeran iznos najamnine koji bi se ostvario iznajmljivanjem tog dijela nekretnine.“; Rev- 1786/88: „Suvlasnik koji se koristio bez naknade suvlasničkim dijelom drugog suvlasnika neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi morao platiti, pa je to korist koju je obvezan naknaditi i to u nominalnom iznosu najamnine, kako je dospijevala za naplatu.„
18. Kad nema sporazuma između suvlasnika o načinu suposjedovanja zajedničke nekretnine, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.
19. Dakle u konkretnom tužiteljica kao suvlasnik ima pravo na naknadu najamnine jer je tuženik neometano koristio cijelu nekretninu na štetu tužiteljice kao suvlasnice uskratio joj je prava na korištenje stana, no međutim dosuđivanjem ove naknade sud bi prekoračio tužbeni zahtjev, jer tužiteljica od tuženika ne potražuje naknadu najamnine kao suvlasnica, već naknadu najamnine koju on ostvaruje iznajmljivanjem predmetnog stana. Konkretno u ovom postupku tužiteljica nije dokazala da tužitelj iznajmljuje stan, niti da ostvario bilo kakvu zaradu od iznajmljivanja stana, niti da je imao bilo kakav ugovor o iznajmljivanju stana, pa sukladno navedenom ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke.
20. Temeljem članka 154 ZPP-a sud je odlučio da je tužiteljica dužna tuženiku nadoknaditi parnični trošak postupka i to sastav odgovora na tužbu 250,00 Eur, zastupanje na ročištima 20. studenog 2024., 2. srpnja 2025, 10. veljače 2026, svako 250,00 Eur, zastupanje na ročištima 3. ožujka 2025, 15. travnja 2025. svako 125,00 Eur, zastupanje na ročištu od 20. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 Eur, sastav podneska od 23. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 Eur, sastav podneska od 2. travnja 2025. u iznosu od 62,50 Eur, sveukupno 1.625,00 Eur.
Sisak, 27. ožujka 2026.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćnici
2. Tuženiku po punomoćnici
