REPUBLIKA HRVATSKA

Pn- 197/2018

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Brankica Šola, odvjetnici u Splitu, protiv ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima OD GRGIĆ & PARTNERI iz Zagreba, Pisarnica Split I, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Branikice Šola odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika Dinka Simonellia odvjetnika u Splitu, te po objavi dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 13.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od presuđenja pa do isplate , a sve po kamatnoj stopi koja se određuje po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se sa više zatraženim od eura ovo traženje tužitelja odbija kao nesnovano.

II Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete u vidu troškova za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.809,60 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, koja se određuje po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji se odnosi na isplatu imovinske štete u visu izgubljene dobiti u ukupnom iznosu od 81.004,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15 dana u mjesecu do isplate a na svaki pojedini mjesečni iznos u razdoblju od 01. ožujka 2015. do 17. svibnja 2017., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 1.441,36 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, koja se određuje po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, sve u roku od 15 dana, dok se sa više zatraženim 7.694,65 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 09.04.2018. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete, navodeći u istoj kako je 21.02.2014. u Splitu oko 5,55 sati nastradao kao pješak jer je na njega na obilježenom pješakom prijelazu kada je bilo upaljeno zeleno svjetlo za pješake na raskrižju Poljičke ceste i Puta Trstenika, u blizini trgovine Lidla i pošte, kada je došao gotovo do kraja na zadnjoj trećini pješačkog prijelaza, iznenada naletila vozačica automobila EĆ i oborila ga na tlo. U momentu nezgode EĆ upravljala je osobnim automobilom marke Renault Megan, reg. Oznake i broja [registarska oznaka]. Tužitelj je tom prigodom zadobio teške tjelesne ozljede radi kojih se dugo liječio.

1.1. Poradi te prometne nezgode vođen je i kazneni pred Općinskim sudom u Splitu te je vozačica proglašena krivom za nezgodu. U vrijeme nezgode vozilo kojim je upravljala i skrivila prometnu nezgodu bilo je u vlasništvu AĆ iz [adresa], i bilo je osigurano kod tuženika kao osiguratelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068000877796 pa je tuženik odgovoran tužitelju za štetu koju je pretrpio uslijed nezgode.

1.2. Prometna nezgoda se dogodila u vrijeme kada se tužitelj kretao na posao pa se ista vodila kado ozljeda na radu, a tužitelj je zaposlenik Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split te se ozljeda vodila kao ozljeda na radu i za to vrijeme je tužitelj dobivao punu naknadu za plaću. Međutim, nakon godinu dana bolovanja, liječnica je promijenila šifru pod kojom je vođeno bolovanje i od tada nije dobivao punu plaću već naknadu za bolovanje koja je manja od pune plaće, radi čega tužitelj trpi imovinsku štetu koje se sastoji u razlici između pune plaće koju bi dobivao da do predmetne prometne nezgode nije došlo i naknade bolovanja koja je manja od njegove pune plaće. Radi navedenog tužitelj potražuje imovinsku štetu od 01.03.2015. do 17. 05.2017., od 81.004,87 kuna za jedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od svakog 15 tog u mjesecu pa do konačne isplate.

1.3. Radi pretrpljenih ozljeda tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, jer je trpio fizičke bolove po ozljeđivanju te prilikom liječenja te i nadalje što dovodi do njegove smanjene životne aktivnosti, pa tužitelj poztražuje novčanu naknadu od 36.100,00 kuna.

1.4. Tužitelju je bila potrebna tuđe pomoć i njega te iz toga osnova potražuje 3.000,00 kn.

1.5. Tužitelj se tuženiku 05.10.2017. obratio odštetnim zahtjevom radi naknade štete u vidu razlike plaće i bolovanje ali je tuženik otklonio njegov zahtjev. Radi navedenog tužitelj tužbom od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete od 36.100,00 kuna sa zz kta od presuđenja do isplate, iznos od 3.000,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege sa zz kta od presuđenja do isplate, te na ime imovinske štete u vidu izgubljene dobiti ukupan iznos od 81.004,87 kuna sa zz kta koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od 15 tog dana u mjesecu do isplate, kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak sve u roku od 15 dana do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti, ali tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva . Naime, tuženik je tužitelju isplatio nesporno iznos neimovinske štete jer visini te naknade ovisi o težini povrede prava osobnosti te zaostalih trajnih posljedica na zdravlje tužitelja. Što se tiče tuđe pomoći i njege ista tužitelja ne bih pripadala za vrijeme njegove rehabilitacije u Specijalnoj bolnici Biokovka, a ista mu nije bila pružana od strane profesionalne ustanove. Što se pak tiče izgubljene zarade tuženik se u cijelosti protivi tome potraživanju jer se ista vodila kao ozljeda na radu. Drži kako se treba cijeniti opravdanost duljine trajanja bolovanja a koje je u svezi sa predmetnom prometnom nezgodom, jer je tužitelj bio na bolovanju tri pol godine.

2.1. Radi navedenog tužitelj predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan a istoga obvezati na plaćanje parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe, točno označava tuženika kao Adriatic osiguranje d.d Zagreb, na ročištu od 10.09.2020. mijenja točku 1. tužbenog zahtjeva te sada na ime neimovinske štete potražuje iznos od 54.150,00 kuna sukladno promijenjenim orijentacijskim kriterijima VSRH-a od 29.11.2022.

3.1. Tužitelj nakon izvedenih dokaza njegovim saslušanjem, danim nalazima i mišljenjima stalnih sudskim vještaka specijalista neurologa dr. Antona Marovića i dr. Arsena Pavića kirurga traumatologa podneskom od 09.07.2022. postavlja tužbeni zahtjev na način da sada potražuje na ime imovinske štete iznos od 100.000,00 kuna te troškova tuđe pomoći i njege od 14.700,00 kuna sva zz kta od presuđenja do isplate u roku od 15 dana. Ovako postavljenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio, istakao prigovor zastare na povišenje tužbenog zahtjeva tužitelja. Osim toga tuženik je imao primjedbi na dane nalaze i mišljenja vještaka Marovića i Pavića sadržanih u podnesku od 15.05.2023. ( str 226-228.)

3.2. Tužitelj nakon izvedenog dokaza vještačenjem od strane specijaliste medicine rada dr. DĆĐ od 06.03.2024. na ročištu od 03.09.2024. povukla je točku III tužbenog zahtjeva koja se odnosi na izgubljenu zaradu a koji je postavila podneskom od 09.07.2022., kojem povlačenju se tuženik protivio.

4. Obzirom da je tuženik argumentirano prigovorio danim nalazima i mišljenjima vještaka specijalista neurologa dr. Antona Marovića i dr. Arsena Pavića kirurga traumatologa, a na koje prigovore isti nisu dali utemeljen i vjerodostojan odgovor pa kako vještakinja specijalista medicine rada utvrđuje kako su tuženikovi prigovori osnovani, posebno jer su gore imenovani vještaci dali svoje mišljenje bez uvida u zdravstveni karton tužitelj kraj utvrđenja da je kod tužitelj postojalo ranije kronično stanje poradi kojega se tužitelj liječio dugi niz godina, a što je vještakinja utvrdila, to je ovaj sud odredio a po prijedlogu tuženika, vještačenje po vještacima ortopedu dr. Ivici Ruiću i dr. neurokirurgu SĆ.

4.1. Tužiteljica je podneskom od 08.12.2025. sukladno danim nalazima i mišljenjima ortopedu dr. Ivici Ruiću i dr. neurokirurgu SĆ, na koje nije imala primjedbi postavila tužbi zahtjev na način da sada na ime naknade neimovinske štete potražuje na ime neimovinske štete iznos od 13.272,00 eura te iznos od 1.809,60 eura na ime tuđe pomoći i njege sa zz kta od presuđenja do isplate kao i naknadi ti mu parnični trošak sve u roku od 15 dana i sa zz kata od presuđenja do isplate.

5. Tuženik nije imao primjedbi na dana vještačka mišljenja dr. Ruića ortopeda i dr. SĆ neurokirurga, iz kojih nedvojbeno proizlazi osnovanost ranijih primjedbi tuženika na mišljenja prethodnih vještaka. Međutim, tuženik se i nadalje protivi visini tužbenog zahtjeva a na povučeni dio vezan za izgubljenu zaradu istom povlačenju se protivi tj ne daje pristanak na to te u odnosu na to potražuje parnični trošak u tom dijelu, kako se očitovao na ročištu od 03.09.2025.

6. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem zdravstvenog kartona na ime tužitelj, spisa Općinskog suda u Splitu br. K-52/2016. koji se vodio protiv JĆ, medicinske dokumentacije na ime tužitelja, izvješća privremenoj nesposobnosti za rad( str 58-86), potvrda Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 06.06.2008. ( str 90.), obračunske platne liste na ime tužitelja ( str 132-184.), podatak HZZO na ime tužitelja o isplaćenim naknadama za vrijeme bolovanja, saslušanjem tužitelja ( sr 191.), vještačenje od strane specijaliste neurologa dr. FĆ i dr. Arsena Pavića, spec. traumatologa ( str 195-196.) i ( str 216-224), vješačenje od strane specijaliste psihijatra Nikole Sikirice (str 242-243.), Nalaz i mišljenje dr. DĆĐ ( str 254-256.), nalaz i mišljenje spec. neurokirurga dr. Mira Jurinovića ( str 293-297, dr. Ivice Ruića, spec. ortopeda, ( str 306-308.), Odluka o cijenama usluga u domu Lovret Split od 08.05.2018. ( str 318-320.), cjenik usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 25.07.2013., Odluka o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući od 05.02.2009. ( str 322.).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj nastradao 21.02.2014. u Splitu kao pješak na pješačkom prijelazu kada je na semaforu bilo zeleno svijetlo za pješake,

- da je na tužitelja oborilo vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika , tj njegovog prednika ( Jadransko osiguranje d.d.), dakle, pasivne legitimacija nije sporno,

- osnova odgovornosti tim više što je vozačica osobnog automobila sa kojim se skrivila predmetnu prometnu nezgodu, JĆ, utvrđena kazneno odgovornom za počinjenja kaznenog dijela 227. Kaznenog zakona tj kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, djelo koje je opisano i kažnjivo po čl. 227.st.1. KZ/11, kako to proizlazi iz uvida u spis ovoga suda br. K - 52/2016 i presudu od 18.12.2018.,

- da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede radi kojih se liječio,

- da je tužitelj na ročištu od 03.09.2024. povukla je točku III tužbenog zahtjeva koja se odnosi na izgubljenu zaradu a koji je postavila podneskom od 09.07.2022., kojem povlačenju se tuženik protivio

8. Među strankama je sporno:

- visina naknade neimovinske štete,

- duljina trajanja bolovanja koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu tužitelja i traženom naknadom izgubljene zarade kao imovinske štete koju tužitelj trpi,

- zastara potraživanja obzirom da je tužitelj nakon izvršenih sudsko medicinskih vještačenja te knjigovodstvenog vješta postavio tužbeni zahtjev kojim je povećao svoja traženje, uzimajući u obzir promjenu Orijentacijskih kriterija VSRH od 05.03.2020. i 15.06.2020.

- tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku i neimovinsku štetu.

10. Člankom 1046. ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje ZOO) šteta je opisana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) dok je odredbom članka 1095 propisano st.1. da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

10.1. Prema odredbi članka 19. stavka 2. ZOO-a pod pravom osobnosti u smislu ovog zakona se podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, ime i privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

10.2. Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema, vodeći pritom računa o jačini i trajanju fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, te cilju kojem služi ta naknada. Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete, te o visini njezine naknade, sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

10.3. Člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

11. Da bi sud utvrdio povredu prava na duševno i tjelesno zdravlje tužitelja u smislu odredbe čl. 19. ZOO, odnosno na okolnosti utvrđenja visine neimovinske i dijela imovinske štete, koju je pretrpio tužitelj, sud je izveo dokaze saslušanjem tužitelja DĆ na ročištu od 09.02.2022., vještačenjem po vještacima medicinske struke specijaliste neurologa dr. Antona Marovića i traumatologa dr. Arsena Pavića, te spec. medicine rada dr. DĆĐ, ortopeda dr. Ivice Ruića, spec. neurokiruga dr. Mira Jurinovića, te spec. psihijatra dr. Nikole Sikirice.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je nekih 2 ili 3 mjeseca nakon izlaska iz bolnice bio najmanje 15 dana u Biokovci u Makarskoj na fizikalnoj terapiji. Nakon fizikalne terapije i dalje sam se osjećao loše, trpio je bolove i uzimao lijekove koje i nadalje uzima, bolove i dalje trpi u leđima i u nogama. Magnetsku rezonancu obavio je prije možda 5 godina . Na bolovanju je nakon nezgode bio tri godine. U periodu od dvije godine nakon ozljeđivanja odnosno izlaska iz bolnice pomoć su mi pružali članovi kućanstva pa i prijatelji i kolege s posla. Ukućani su mu pomagali pri dizanju iz kreveta i sa sjedalice, pri odlasku u kupaonicu i na zahod dok su mu prijatelji pomagali u poslovima oko životinja koje sam imao. Svake godine po dva puta ide na fizikalnu terapiju po otprilike dva tjedna i to u Splitu o čemu da ima liječničku dokumentaciju. Kontrola HZZO-a obavila kontrolu kod moje liječnice dr. VĆ te mu je bolovanje prekinuto odlukom te komisije.

13. Vještaci dr. Anto Marović i spec dr. Arsen Pavić kirurg, traumatolog, su zajednički dali nalaz i mišljenje a na temelju cjelokupni spis s med dokumentacijom počevši od dana nezgode do 2018. godine, kao i na temelju nalaza prof. pri. dr. sc. ŠĆ od 11.01.2021. u kojem je nalazu sažeto liječenje tužitelja od nezgode do navedenog nadnevka.

13.1. Isti utvrđuju:

- da je tužitelj stradao kao pješak 21.02.2014. kad ga je na pješačkom prijelazu srušio osobni automobil. Kako je išao na posao ova nezgoda se vodila kao ozljeda na radu.

- na dan nezgode zaprimljen je u kliniku za Kirurgiju KBC Split za traumu kralježnice i zdjelice gdje je liječen od 21.02.2014. do 13.03.2014. , kako se prvih dana liječenja stanje nije poboljšalo operiran je dne 6.03.2014. Dijagnoze su: kompresijski prijelom 12og prsnog kralješka; obostrana lumboishijalgija; ekstruzija diska između L5- S1 dorzo lateralno lijevo. Operacija je; interlaminektomija L5/S1 lijevo ekstracija slobodnog sekvestra diska; ablacija uklanjanje diska L5/S1

- operaciju je učinio neurokirurg Dr. D koji je u opisu operacije naveo ablaciju prolabiranog diska, u anamnezi je navedeno da do sada nije teže bolovao. Prigodom ustajanja nakon operacije morao je koristit Jewet ortozu. Nakon otpusta u više navrata je provodio fiz terapiju i bio na pregledima kod rečenog neurokirurga( dr. D) fizijatra, neurologa. U više navrata su postavljene upravo navedene dijagnoze ali s prethodnim riječima stanje nakon. U više navrata je navedeno da ima ograničene kretnje kralješnice da teže hoda, da ima slabiji lijevi ahilov refleks( u spisu se navodi RAT lijevo) također se navode boli i trnci u S1 dermatomu obostrano,

- zbog navedenog učinjen je CT lumbosakralne kralješnice i mag rezonancija MR. Iz te regije kojima se utvrdi postojanje diskopatija u navedenoj regiji te postojanje ožiljka u operacijskom području na lijevoj strani(adshesiones post interlaminectomija). U 4 navrat je učinjen EMG nogu gdje se posljednja dva 2016 i 2017 godine gdje je onaj iz 2017. bez promjene u odnosu na onoga iz 2016. a ukazuje na srednje tešku radikulopatiju S1(L5), izraženije desno.

13.2. Vještaci zaključuju da se radilo se o teškoj tj ozljedi prijelomu 12 prsnog kralješka i ekstruziji S1 i.l. diska. Napominjem da je fizikalno liječenje bilo i stacionalno i ambulantno, bilo je neuobičajnio dugo praćeno jakim bolima zbog čega je uzimao jake lijekove protiv boli(E, Diclo-Duo,zatim antiepileptik Pregabali koji se koordinira u izuzeto teškim bolnim stanjima, bio je kod psihijatra ali to nije predmet današnjeg vještačenja). Iz dokumentacije je razvidno da je umanjen funkcionalni kapacitet slabinske kralješnice uz povremene lateralizacije desno.

13.3. Specijalist traumatolog dr. Arsen Pavić u svom nalazu i mišljenju vodi da obzirom da je tužitelj doživio povredu prava osobnosti sa trajnom umanjenjem općih životnih aktivnosti zbog posljedica predmetne ozljede isključivo zbog ograničene pokretljivosti slabinskog segmenta kralješnice, što cijene sa 25% trajnog umanjenja općih živ funkcija zbog deficita smanjene gibljivosti u segmentu, a što je uz kliničke preglede iz med dok. objektivizirano i temeljem CT nalaza i MRI kralješnice, kojem postotku valja pridodati postotak deficita neurologa jer se radi o dva zasebna sustava,

- tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 4 tj, te blagog intenziteta još 3 mj., bila mu je potrebita tuđa njega i pomoć prvi mj nakon otpusta 5 sati dnevno, naredni mjesec 4 sata dnevno, potom još 1 mjesec 3 sata, da bi nakon 3 mj. tuđe pomoći od bila potrebna još pomoć od jednog sata dnevno. Dakle, tuđa njega i pomoć mu je bila potrebna ukupno 5 mj. - tužitelj je trpio neugodnu nelagodu prvenstveno zbog toga što je bio izložen zračenjima, zato što je nosio ortozu kao i zbog činjenice što je liječenje, a znamo da je bio na BO od 2014-2018., toliko dugo trajalo tako da je bio i neizvjestan ishod liječenja,

- kako je tužitelj operiran, a ožiljak je vidljiv u ljetnim mjesecima jer se nalazi u donjem dijelu leđa te kako i štedi lijevu nogu prilikom hoda držim da se ovdje u svakom slučaju radi o blagom stupnju naruženja.

13.4. Dr. Anto Marović nastavno na nalaz i mišljenje dr. Arsena Pavića drži kako je od početka nezgode pa liječenja postoje neurološki problemi koji su objektivizirani citirani snimanjima CT-a i MR-a koji ukazuju na ožiljne promjene koje su zahvatile korijen živca za lijevu nogu s posljedičnim bolima i slabijim hodom lijeve noge djelomična lumbosakralnog pleksusa. Obzirom da se radi o dva sustava i ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 35% od čega je 10% dodano prije navedenim 25%. Napominje da su sve posljedice isključivo nastale kao posljedice predmetne nezgode i ozljeda jer i u priloženom zdr. kartonu tužitelja nema podataka o trauma i bolestima koje bi uzrokovale posljedično stanje. Obzirom na citirane posljedice u svakom slučaju teži poslovi koji uključuju rad u prignutom položaju, dizanje tereta, pokret torzije trupa(košnja trave, tenis, picigin) su onemogućeni. Sukladno tome i sve slične radnje isto tako u određenim situacijama bol noge kod hodanja, visoke stube će ga ograničavati. Završetak aktivnog liječenja tužitelja je 17.05. 2017. godine, a što se može iščitati iz doznaka priloženih spisu.

13.5. Specijalist neurolog drži kako je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u periodu moguće i većem od procijenjenog i to za sve kućanske poslove održavanje osobne higijene jer je tužitelj bio ograničen u pokretljivosti lumbalnog segmenta kralješnice, kako su tegobe u vidu bolova bile u trajanju skoro 2 mjeseca te kako zbog bolova i ograničene pokretljivosti, a ujedno liječenja bilo zabranjeno veće statičko i dinamičko opterećenje kralješnice. Iz nalaza je vidljivo ujedno da je kralješnica u nefiziološkom položaju u navedenim segmentima pa je sve to još jedan pokazatelj koliko je tužitelj trebao tuđu pomoć kako bi izbjegao dodatno pogoršanje zbog navedenih ozljeda. Napominje da je tužitelj odlazio na preglede i kontrole pa je i ovo obuhvaćeno tuđom pomoći jer mu je bilo nemoguće dolaziti samostalno na preglede.

14. Gore navedeni vještaci odgovarajući na prigovore tuženika vještačkim mišljenjima dr Marovića i dr Pavića posebno u dijelu ocjene trajnog umanjena životnih aktivnosti. Vještak Pavić nije naveo koliki postotak otpada na svaku pojedinu ozljedu, nisu navedeni klinički opisi na osnovu kojih je određen postupak oštećenja, nisu navedeni izvori na temelju kojih je iskazan takav postotak a u konačnici nije bilo osnove zbrajanju postotaka jer se radilo o posljedicama iste ozljede, usmeno su se očitovali na ročištu od 23. veljače 2023. na način da su ostali pri danim nalazima i mišljenjima.

15. Specijalista psihijatar Nikola Sikiricau danom usmenom nalazu i mišljenju od 18.01.2024., koji je dao nakon uvida u med. dokumentaciju na ime tužitelja DĆ evidentno je da je isti dana 21.2.2014. doživio nezgodu kao pješak te je tom prilikom zadobio ozljede čija su narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisani u vještačenjima spec. neurologa i traumatologa. Iz priložene dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj i njegove posljedice u smislu ozljeđivanja dovele do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze specifičnosti psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu normalno-psihološki razumljivo ponašanje prosječne osobe na ovakav tim traumatskog događaja, te samo trpljenje dijagnostičko terapijskih zahvata i uzevši u obzir mišljenje već spomenutih vještaka, drži da je tužitelj u trenutku samog događa doživio primarni strah u trajanju pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 4 dana, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju slijedećih 6 do 7 tjedana, te sekundarnih strah blažeg intenziteta slijedećih 5 mjeseci. Tužitelj će trpjeti duševne boli zbog procijenjenog umanjenja životnih aktivnosti koje će se očitovati kao povremene epizode neugodnih emocija, blaže sniženog raspoloženja, tjeskobe te osjećaja vlastite inferiornosti.

16. Obzirom da je tužitelj u tužbi tražio i izgubljenu zaradu u postupku je izveden dokaz po specijalisti medicine rada dr. DĆĐ, na prijedlog tuženika u odgovoru na tužbu, koja se trebala očitovati na opravdanu duljinu trajanja bolovanja koje bi bilo u vezi sa predmetnom ozljedom koju je tužitelj zaradio u prometnoj nesreći za koju bi odgovoran tuženika kao osiguratelj.

17. Imenovana vještakinja u svom pisanom nalazu i mišljenju od 06.03.2024. na temelju spisa, medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona tužitelja, usmenih vještava traumatologa i neurologa, poznavajući principe utvrđivanja i osjene funkcijskih oštećenja i radne sposobnosti, iskustva i stručnog znanja sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i Uredbi o metodologijama vještačenja, utvrdila je :

- da je tužitelj prelazeći cestu kao pješak oborena automobilom 21.02.2014., da je obrađen na HKP KBC Split gdje je ordinirajući kirurg utvrdio kompresivni pijelom 12 grudnog kralješka bez neuroloških ispada uz kliničku bonost grudoleđnog prijelaza. Liječn je hospitalno kinzervatino mirovanjem, time da kod prijema u bolnicu nisu našeni klinički znakovi akutne ozljede durgih diejla kraljžnice ili drugih organa.

- prema otpusnici sa kirurškog odjela KBC Split navedeno je da se " tijekom hospitalizacije tužitelj žalio na jaku bolnost u lumbosakralnom dijelu kralježnice sa širenjem u obje nove", dijagnostikom obradom komjuteriziranom tomografijom utvređeno je iskliznuće među kralježničkog diska u razini L5-S1 lijevo koji je komprimirao korijen S1, pa je bilo indicirano operativno liječenje koje je obavljeno 06.03.2014. Nakon otpusta iz bolnice nastavlja redovitu kirušku kontrolu a prema uputama iz svibnja 2014. liječenje nastavlja u stacionarnoj ustavnoi u kolovozu i rujnu 2014. Fizijatar pri otpustu sa stacionarnog liječnja naovdi da "funkcijski kapacitet lubosakralnog segmenta još uvjek je nedostatan" svajetu provođenje fizialne terapiju u kući i ambulatno.

- obzirom da sanacija prijeloma 12 grudnog kralješka bez neuroloških ispada traje oko 90 dana to je nakon otpusta iz Biokovke 03.9.2014. tužitelju liječnica obiteljske medicine trebala zaključiti bolovanje sa dijagnozom šifre S22 ( prijelom 12. grudnog kralješka) koji je priznat 19.05.2014. ozljedom na radu i otvroditi novo bolovanje sa dijagnozom širfe M51.1. i M 54 bolest međukralježničkom diska sa radikulopatijom. Međutim, obiteljska liječnica produžava bolovanje i dalje sa istom šifrom iako se tužitelj liječi dalje samo poradi degenerativne bolesti lumbosakralne kralježnice sa dijagnozom šifre M51.1. i M54 i neutemeljeno po pravilima struke Zakonu o obvezatnom zdravstvenom osiguranju i pravilniku o pravima, uvjetima i radu i profesionalne bolesti. Naime, čćl. 678 ZOOO u t.4. i 5. navedeno je što nije ozljeda na radu ( atak kronične bolesti i urođena ili stečena stanja koja mogu biti predispozicija za bolest tj ozljedu.

17.1. Vještakinja ističe da je u zdravstvenom kartonu tužitelja upisana dijagnoza lumosakralnog sindroma ( M51.1 i 54 još 1995 i da se od nje liječio medikamentozno intramuskularnim analgeticima i fizikalnom terapijom 1997., 2010., i 2011. što se u osom slučaju ima smatrati atakom kronične bolesti i stečenim stanjem koje može biti predispozicija za ozljedu, pa je netočna tvrdnja koju u spisu navode vještaci neurolog i traumatolog da je tužitelj do ozljede u prometu bio zdrav i da se nije liječio od bolesti leđne kralježnice, neutemeljeno, uzročno posljedično povezujući degenerativnu bolest lumbosadralne kralježnice s ozljedom u prometu.

- obzirom, da je tužitelj nastavio rehabilitacijsko liječenje sve do kraja listopada 2014. fizijatar je 03.12.2014. u svom nalazu preporučio vježbe u kuži a bez opisa značajnijeg funkcijskog deficita grudnolumbosakralnog dijela kralježnice, to je tužitelj nakon toga perioda bio sposoban za rad u svom zanimanju.

- tijekom ukupnog trajanja bolovanja tek je kontrolor HZZO-a zaključio bolovanje zbog ozljede na radu 30.06.2015. a potvrdio otvoreno bolovanje od 03.07.2015. zbog bolesti kralježnice ( M54 i M51.1) U siječnju 2016. u upravnom postupku Rješenjem HZZZo- a napravljena je korekcija pa je bolovanje s osnove ozljede na radu zaključeno sa 30.11.2014. a od 01.12.2014. otvoreno je bolovanje s osnove bolesti kralježnice. U studenom 2015. tužitelj traži od liječničkog povjerenstva priznavanje novih dijagnoza M51.1. i M 54 kao dopunskih dijagnoza u ozljedi na radu, ali liječničko povjerenstvo u prosincu donosi Rješenje kojim navedene dijagnoze ne priznaju dopunskim sukladno čl. 67. Zakona i Pravilnika. Tijekom 216. tužitelj je operirao herniju i obrađivao se po urologu, kardiologu i dermatologu ali je tek 17.05.2017. ponovno kontrolor HZZO-a zaključio bolovanje sa šifrom bolesti M51.1). Navedene činjenice potvrđuje HZZO u svojoj potvrdi o naknadi plaće tužitelju koje su tužitelju isplaćivane od dana ozljede na radu do 30.06.2015. sa šifrom ozljede na radu ( S22) a dalje od 17.05.2017. sa šifrom bolesti kralježnice.

17.2. Vještakinja zaključuje da je privremena radna nesposobnost zbog prijeloma 12. torakalnog kralješka priznate ozljede na radu, opravdano je mogla trajati najduže do 03.09.2014. jer nakon toga perioda nije bilo značajnije funkcijske posljedice koja bi bila kontraindikacija za rad na poslovima tužiteljeva zanimanja, obzirom da se radna sposobnost utvrđuje odnosom funkcije organa ili organskog sustava koji sudjeluje pri radu i zahtjeva radnog mjesta.

18. Ovaj sud ocjenom gornjih dokaza svakog pojedinačno te u njihovoj ukupnosti, posebno nalaza i mišljenja vještakinje specijaliste medicine rada dr. DĆĐ koja je poradi domene svoga vještačenja pomno i stručno navela podatke iz zdravstvenog kartona tužitelja gdje je upisana dijagnoza lumosakralnog sindroma ( M51.1 i 54) još 1995 i da se od nje liječio medikamentozno intramuskularnim analgeticima i fizikalnom terapijom 1997., 2010., i 2011. što se u ovom slučaju ima smatrati atakom kronične bolesti i stečenim stanjem koje može biti predispozicija za ozljedu, na što se pozvao tuženik u svojim prigovorima nakon danih nalaza i mišljenja vještaka neurologa dr. Antona Marovića i traumatologa dr. Arsena Pavića, a sve u odnosu na duljinu liječenja poradi osnovne ozljede koja bi bila u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom, a koji su sadržani u podnesku od 15.05.2023. Ovaj sud je uvažio prijedlog tuženika i proveo nova vještačenja po vještacima specijalistima ortopedu dr. PĆ te specijalisti neurokirurugu dr. SĆ. Ovo stoga, što je upravo vještačenje dr. DĆĐ u cijelosti dovelo u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja vještaka neurloga dr. Antona Marovića i dr. Arsena Pavića koji su zanemarili činjenicu da se tužitelj liječio od lumosakralnog sindroma ( M51.1 i 54) još od 1995. a isti su upravo to degeneratvino stanje tj bolest u cijelosti pripisali kao posljedicu predmetne prometne nesreće, što ne bih bilo točno, jer je tužitelj već ranije imao degenerativne bolesti i stanja, pa je valjalo umanjiti procjenu po prigovoru tuženika, što isti nisu napravili već su ustrajali u svom nalazima i mišljenjima.

19. Stalni sudski vještak specijalista neurokirurg dr. ČĆ u svom pisanom nalazu i mišljenju od 02.05.2025. koji je isti dao na temelju medicinske dokumentacije tužitelja i one koja prileži spisu kao i medicinskog kartona tužitelja, navodi:

- kako se u odnosu na pretrpljene bolove u intenzitetu i trajanju i potrebe pomoći i njega kod kuće s neurokiruškog aspekta pretrpljeni bolovi su unutar procijenjenih od strane kirurga dr. Pavića i neurologa dr. Marovića,

- sa neurokirurške strane radi se o trajnom oštećenju tjelesnog zdravlja umanjenju životnih aktivnosti isključivo na temelju neuroloških oštećenja, pa je tužitelju trajno kronično oštećena četiri slabinsko križna korijena i to prvi križni korijenovi izraženije i peti slabinski korijenovi djelomično. Procjenjuje po toj osnovi oštećenje tjelesnog zdravalja za 10%. Međutim obzirom na prisustvo bolesno stanja od ranije dakle degenerativne promjene prisutne kod tužitelja godinama radnije što je sve zabilježeno u zdravstvenom kartonu tužitelja , u polovičnom dijelu od procijenih 10% je na račun procijenjenih bolesti od ranije a u polovičnom dijelu za 5% je na račun traumatizacije na dan 21.02.2014. Umanjenje se ispoljava kod tužitelja u lakšom zamaranju pri svim težim poslovima i naporima tj umanjenoj općoj i radnoj sposobnosti u odnosu na zdrave muškarce njegove životne dobi za 5% na račun neuralnih oštećenja iz predmetne prometne nesreće.

- procijenjenih 5% na račun ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći treba pribrojati postotku konačne procjene po osnovi ograničene pokretljivosti kralježnicom. Stanje se ustalilo što se tiče neuralnih oštećenja nakon 24 mjeseca nakon ozljeđivanja.

20. U postupku je vještačio i stalni sudski vještak ortoped Ivica Ruić koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju a koji je dao na temelju medicinske dokumentacije u spisu i zdravstvenog kartona tužitelja, te po pravilnima struke i iskustva, ovaj vještak je utvrdio:

- da je zbog ozljeda prijeloma 12. prsnog kralješka i istisnuća diskusa u razini L5/S1 dolazi do ograničene pokretljivosti L kralježnice za 1/3, pa je klinički umanjen funkcijski kapacitet slabinske kralježnice. Ovaj umanjen funkcijski kapacitet slabinske kralježnice cijeni na 25% umanjenja životne aktivnosti.

- kako je vidljivo iz zdravstvenog kartona da se tužitelje liječio od lumbosacralnog sindroma i lumboišijalgije 1996., 1997., 1998., 1999., 2010.,m 2011. te kako MS kralježnice pokazuje osteohondrozu L2-L-3 i L5-S1. protruzija i.v. diska L2-L3, L3-L4, L4-L5 i.v. prostor L5-S1 stanje nakon lijevostrane interleminekrtomije. Zbog ovih promjena nastalih prije ozljeđivanja u prometnoj nesreći i koju su kronične dugogodišnje tegobe od njih procijenjenih 25% umanjenja životne aktivnosti treba odbiti 10%.

- dakle, za posljedice ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći postotak umanjenja životna aktivnosti cijeni 15% kojemu postotku treba pribrojati postotak neurloga tj neurokirurga od 5%, dakle ukupno 20%,

- tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 1 mjesec a slabog intenziteta još 3 mjeseca,

- tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna mjesec dana pod 5 sati dnevno zatim još mjesec dana 4 sata dnevno i dalje 2 sata dnevno mjesec dna a nakon toga još 2 mjeseca 1 sat dnevno.

- zbog ožiljka jer pri hodu štedi lijevu nogu naruženje je blagog stupnja.

21. Gornje nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka spec. neurokiruga Mira Jurinovića, spec. ortopeda dr. Ivice Ruića, i spec. psihijatra dr. Nikole Sikirice, sud je u cijelosti prihvatio kao objektivna i dana u skladu sa strukom i priloženim zdravstvenim kartonom tužitelja i medicinskom dokumentacijom, na koje nalaze i mišljenja stranke nisu imale primjedbi.

21.1. Prilikom ocjene visine naknade zbog trajnog umanjenja životnih aktivnosti sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Ruića i dr. Jurinovića koji su to umanjenje cijenili sa ukupno 20% u kojem postotku će tužitelj u daljnjem životu morati ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod dužeg hodanja, što ga je ta ozljeda ograničila u njegovom prijašnjem životu i radu, pa je ovaj sud držao primjerenim odmjeriti novčanu naknadu od 5.000,00 eura,

21.2. Kod ocjene visine novčane naknade zbog pretrpljenih fizičkih bolova, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Ruića glede dužine trajanja tih bolova, učestalosti, vrste i intenziteta istih, ( jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 1 mjesec a slabog intenziteta još 3 mjeseca ) uzimajući u obzir prema okolnostima slučaja posebno liječenja, pa je primjerenim ocijenio iz ovog kriterija tužitelju odmjeriti novčanu naknadu od 3.000,00 eura.

21.3. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, poglavito jačinu u trajanju straha, kojeg je tužitelj trpi kao posljedicu predmetne povrede, neizvjesnost za ishod oporavka, prihvaćajući u cijelosti mišljenje vještaka psihijatra Sikirice ( drži da je tužitelj u trenutku samog događa doživio primarni strah u trajanju pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 4 dana, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju slijedećih 6 do 7 tjedana, te sekundarnih strah blažeg intenziteta slijedećih 5 mjeseci. ovaj sud je ocijenio primjerenim tužitelju iz ovog kriterija pretrpljenog straha odmjeriti pravičnu naknadu u iznosu od 3.000,00 eura.

21.4. Obzirom, da kod tužitelja postoji naruženje u blagom tj lakom stupnju koje će biti vidljivo jer tužitelj šepa, kako je to cijenio i utvrdio vještaci ortoped to ovaj sud drži primjerenim dosuditi tužitelju naknadu od 2.000,00 eur-a.

21.5. Dakle, tužitelju je na ime neimovinske štete sud utvrdio ukupan iznos obeštećenja od 13.000,00 eura posebno cijeneći životnu dob tužitelja, poslove kojim se bavio te posebno način nastanka ozljede kao i ograničenja koja će tužitelj trpjeti u svom daljnjem životu. Valja ukazati kako je tužitelj u svom podnesku od 08.12.2025. postavio tužbeni zahtjev na ukupno 13.272,00 eura pozivajući se pri tome da prilikom odluke o visini naknade sud se ne rukovodi pukim matematičkim zbrajanjem već da odredi zatraženu neimovinsku štetu rukovodeći se okolnostima slučaja, osobnosti tužitelja, načina nastanka ozljede i sl., na što je ovaj sud vodio računa kada je tužitelju utvrdio kao primjereni iznos naknade upravo iznos od 13.000,00 eura, dok se sa više zatraženim od 272,00 eura ovo traženje odbija kao neosnovano.

21.6. Pri tom odlučivanju sud je uzeo u obzir da su se Orijentacijski kriteriji iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH-a od 29.11.2002. u primjeni Zakona o obveznim odnosima promijenjeni na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% na drugoj sjednici Građanskog odjela VSRH od 05.03.2020. i 15.06.2020. uvažavajući svrhu istih na način da ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, kojom prigodom valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih a li ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade. Stoga, posebno se napominje kako je od dana donošenja novih Orijentacijskih kriterija prošlo gotovo 5 godina te je novac predviđen u tadašnjim Orijentacijskim kriterijima značajnije izgubio na vrijednosti radi inflacije. Naime, navedeno proizlazi uvidom u objavljeni Kalkulator inflacije Državnog zavoda za statistiku za razdoblje od ožujka 2020.g. (kada su doneseni novi Orijentacijski kriteriji) do srpnja 2025.g. iz kojeg je razvidno kako inflacija iznosi 31.2%. Navedeni stav potvrdio je i Županijski sud u Zagrebu u presudi broj Gž-3137/2024 od 25. srpnja 2024.g., Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž- 779/2025 od 23. srpnja 2025.g., Županijski sud u Dubrovniku, broj Gž-580/2023 od 13.11.2024.g., Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž - 4246/2024 od 15.10.2024.g.

21.7. Na utvrđeni iznos neimovinske štete tužitelju bi pripadale zatezne kamate, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, od presuđenja tj od 27.03.2026. do isplate, kako je to tužitelj tražio, te je odlučeno u točki I izreke ove presude.

22. Iz potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split potvrda Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 06.06.2008. ( str 90.), Odluka o cijenama usluga u domu Lovret Split od 08.05.2018. ( str 318-320.), cjenik usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 25.07.2013., Odluka o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući od 05.02.2009. ( str 322.), proizlazi da je cijena sata njega doma za starije i nemoćne osobe Lovret u visini 35 kn bez doprinosa i PDV-a, to bi tužitelju sukladno vještvu pripadala i naknada za nemedicinsku tuđu pomoć i njegu u ukupnom trajanju od 390 sati, a sukladno potvrdi Doma za stare i nemoćne osobe Lovret ista po satu iznosi 4,64 eura (35,00 kuna) , a koji iznos ovaj sud drži primjerenim, pa bi ukupna naknada za tuđu nemedicinsku pomoć i njegu iznosila 1.809,60 eura to je valjalo taj iznos i dosuditi te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

22.1. Na utvrđeni iznos imovinske štete tužitelja pripadaju zatezne kamate, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, koje kamate teku od presuđenja do isplate, kako je to tužitelj zatražio tužbenih zahtjevom, te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

23. U odnosu na istaknuti tuženikov prigovor zastare svih potraživanja poviše iznosa koje je tužitelj na ime imovinske i neimovinske štete tražio tužbom, radi preinake tužbe kojom je tužitelj povisio svoja potraživanja podnescima od 09.07.2022. i od 08.12.2025. a sve temeljem provedenih medicinskih vještačenja prema promijenjenim Orijentacijskih kriterija VSRH od 05.03.2020. i od 15.06.2020. , ovaj sud drži kako je takav tuženikov prigovor neosnovan.

23.3. U pravu je tužitelj kada navodi kako je svoje traženje neimovinske štete uskladio sa novo postavljenim kriterijima VSRH a nakon vještačenja te da se radi toga materijalno pravni prigovor zastare potraživanja ne može prihvatiti, jer čemu onda mogućnost proširenog djelovanja novodonesenih Kriterija VSRH ako se na tako izvršena povećanja tužbenih zahtjeva ima uvažavati prigovor zastare kao materijalno pravni prigovor, a što da bi u suprotnosti sa čl. 6.st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s Protokolima 1.,4., 6., 7., 11., 12., 13., 14., 15., ( Narodne novine Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.). Ovo i stoga što je tužitelj slabija strana u postupku, a posebno financijski sve u odnosu kako prema poslodavcu a posebno prema osiguravateljima koji imaju na raspolaganju svoje stručne cenzore, pa tužitelj tako do saznanja o obimu štete može doći jedino nakon provedenih vještačenja tijekom sudskog postupka.

23.4. Naime, zauzimanje takvog stava da bi povećanje tužbenog zahtjeva a nakon izvršenih vještačanja kao izvedenih dokaza u postupku na temelju kojih je tužitelj konačno saznao za obim i visinu štete koju trpi, tužitelj bi bio stavljen u neravnopravan i ograničen položaj u odnosu na cilju koji se želi postići , tj potpunom obeštećenju tužitelja radi nezgode na radu za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Takvim stavom ne bih se uspostavila pravedna ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići , ograničenje pristupa sudu i ne bi bila komatibilna s čl. 6.st.1. Konvencije jer ne bih postojao razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstva i cilja kojem se teži. Isto tako, primjenjivanje pravila o zastari predstavljao bi pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka. Pravila bi prestala služiti ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja i predstavljala bi prepreku koja bi sprječavala tužitelja da o meritumu njegova predmeta odluči nadležni sud. Ne može se smatrati razumnim zahtijevati i predstavlja prekomjerni teret na strani tužitelja da je morao tražiti naknadu štete u vrijeme podnošenja tužbe u visini koju je VSRH odredio jer tužitelj u vrijeme kada je zastara istjecala nije znao o kojem obimu tj visini se radi.

24. Obzirom, da je tužitelj na ročištu od 03.09.2024. ( str 266.), nakon provedenog vještačenja po spec. medicine rada dr. EĆĐ koja je utvrdila da je tužitelj opravdano bio na bolovanju poradi predmetne nezgode u razdoblju od 21.02.2014. do 03.09.2014. za koje vrijeme je tužitelj primao 100% naknadu plaće jer se ozljeda vodila kao ozljeda na radu, povukao potraživanje iz točke III tužbenog zahtjeva a koji se odnosi na potraživanje izgubljene zarade, a kojem povlačenju se tuženik protivio te je potraživao naknadu troškove vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjev sukladno odredbi članka 156.st.3. i 158. UZPP-a, to je valjalo sukladno odredbi članka 193.st.2 ZPP-a odlučiti kao u točki III izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

25. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

25.1. Tužitelj je u ovoj parnici obzirom na VPS od 25.842,79 eura uspio sa 57% a tuženik sa 43%, pa tužitelja stoga primjenom odredbe članka 154.st.2. ZPP-a pripada 14% od priznatog parničnog troška. Ovo stoga što se tuženik usprotivio povlačenju tužbe u odnosu na izgubljenu zaradu od 10.751,19 eura, pa je valjalo o tom dijelu tužbenog zahtjev odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

25.2. Priznati parnični trošak tužitelja sastoji se od 09.04.2018. od 250 bodova, od sastava podnesaka od 09.07.2022., 08.12.2025. za svaku radnju po 250 bodova, za sastav podnesaka od 27.09.2019. od 50 bodova, za sastav podneska od 01.03.2022., 06.03.2025. za svaku radnju od po 25 bodova, za zastupanje na ročištima glavne rasprave od 24.10.2019., 10.09.2020., 30.09.2021., 09.02.2022., 02.06.2022., 14.07.2022., 23.02.2023., 26.10.2023., 18.01.2024., 03.09.2024., 10.12.2025., za svaku radnju po 250 bodova, za pristup na ročištima od 16.11.2022., 04.02.2025. za svaku radnju po 25 bodova, što ukupno iznosi 3 625 bodova, Prema vrijednosti boda od 2,00 eura priznati parnični trošak iznosi 7.250,00 eura koji valja uvećati za 25% PDV-a od 1.1812,50 eura što iznosi 9.062,50 eura a koji iznos valja uvećati za troškove vještačenja od ukupno 722,16 eura ( 300,00 eura +24,00 eura +398,16 eura) te troškove sudske pristojbe tužbe od (1.551,00 kn) 205,85 eura i pristojbe odluke od 304,90 eura, što ukupno iznosi 10.-292,41 eura time da bi 14% od tog iznosa proizlazilo 1.441,36 eura za koji iznos bi valjalo obvezati tuženika na isplatu, dok se sa više zatraženim od 7.694,65 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano. Ovo stoga što je tužitelj na ime parničnog trošak potraživao iznos od 9. 136,01 eura zbog krivog zbrajanja parničnog troška.

25.3. Tužitelja na parnični trošak pripadaju tražene zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate temeljem odredbe članka 29.st.21. ZOO-a u svezi sa člankom 151. st.3. ZPP-a.

25.4. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki IV izreke ove presude.

U Splitu 27. ožujka 2026.

SUDAC

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelju

- pun. tuženiku

- u spis