REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-2760/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u OD Kožul i Petrinović, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika AA i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8 Ugovora o kreditu broj: 016-1492/2004 zaključenog između tužitelja i tuženika 15.12.2004.g., u dijelu kojim je ugovoreno da u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama tuženika.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 301,72 EUR / 2.273,28 kn zajedno s zakonskim zateznim kamata tekućim od 10.01.2013.g. do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do dana 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2022.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023.g. do isplate se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.099,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu kojim je tuženi tužiteljici odobrio kredit u iznosu od 53.000,00 CHF obračunat prema srednjem tečaju tuženika za devize važeće na dan korištenja kredita. U čl. 8 predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno je da u slučaju prijevremen konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno odluci o naknadama tuženika što je na koncu obzirom je kredit prijevremeno otplaćen rezultiralo time da je tuže prilikom zatvaranja kredita temeljem navedene odredbe naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita tzv. izlaznu naknadu. Tužiteljica smatra da je navedena odredba ništetna. Nadalje, dana 10. siječnja 2013. prilikom prijevremene otplate je tuženi naplatio naknadu u iznosu od 301,72 eura. Tužiteljica smatra da se radi o nepoštenim odredbama, suprotno Zakonu o zaštiti potrošača, smatra da je odredba neodređena i neodrediva pa time i ništetna temeljem odredbe čl. 270 Zakona o obveznim odnosima te da je odredba čl. 8 u suprotnosti s čl. 1024. st. 3 ZOO-a. Tužiteljica predlaže usvojiti zahtjev kao što je ista navela u tužbi uz naknadu parničnog troška zajedno s kamatama.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu prigovara osnovu i visini, stavlja prigovor potrošača, prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, odnosno navodi da je naplačeno tužiteljici prilikom zatvaranja kredita 301,72 € i to dana 10.siječnja 2013. godine.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u pregled prometa za klijente, ugovor o kreditu, saslušana je tužiteljica, uvid u zapisnik na listu 42 i priležeću dokumentaciju do lista 64, uvid u izvadak iz odluke o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu vidljivo je da je tužiteljica korisnik kredita te da je tuženi davatelj kredita te se tuženi obvezao da će tužiteljici isplatiti kredit u visini od 53.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste važeće na dan korištenja kredita.

9. U istom ugovoru u čl. 8 se navodi da korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili dijelomično, pa je o tome dužan obavijestiti banku. U tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke.

10. Sud je saslušao tužiteljicu koja je navela da je kupila stan putem kredita. U međuvremenu je stan prodala i dio kredita vratila. Stan koji je kupila ovim kreditom nije iznajmljivala već je ona živjela u tom stanu. Kad je digla kredit imala je obrt, međutim taj kafić nije bio u sklopu stana. Kada je dizala kredit u banci joj nisu objasnili u vezi kojih parametara i na koji način se obračunava visina jednokratne nakade za zatvaranje kredita, samo su joj rekli da mora platiti 301,72 eura. Pročitala je ugovor, međutim nije bila u poziciji da išta može mijenjati, tj. da može pregovarati. Kredit je digla u CHF jer je bio najpovoljniji, bila je situacija uzmi ili ostavi.

11. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer je isti iskaz životan, logičan, istinit pa ga je sud prihvatio u cijelosti.

12. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

13. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužitelja je osnovan.

14. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljevog zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, nije dostavio sudu dokaz o visini troškova, banka nije dostavila dokaz iz kojeg se mogu iščitati jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koje je važila u vrijeme nastanka ugovornih odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita. Iz ovoga je razvidno da je tuženi proizvoljno odredio visinu naknade, a o čemu se kao što je već rečeno nije pojedinačno pregovaralo.

16. Neovisno o odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, odnosno je li tuženi imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, sud smatra da sporna ugovorna odredba koja je predviđena u slučaju prijevremene otplate kredita bilo u cijelosti bilo djelomično kojom banka može naplatiti naknadu u skladu sa odlukom o Tarifi naknada banke je nepoštena jer se o istoj odredbi nije unaprijed pregovaralo, tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe te je prema tome nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je takova odredba u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništava.

17. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužiteljice povrat iznosa koji je banka naplatila temeljem prijevremene otplate kredita jer je naknada naplaćena na temelju ništave odredbe ugovora, a kao što je to već unaprijed obrazloženo, pa kako je odredba ugovora ništetna na istu se ne može istači prigovor zastare.

18. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude u cijelosti te je odlučeno o tome da je dio odredbe čl. 8. Ugovora ništetna ,a sve kako je gore obrazloženo te je tužitelju dosuđena naknada od 301,72 € eura.

19. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200,00 eura, podneska od 11.7.2024. 200,00 eura, ročište 16.1.2025. 200,00 eura, podnesak 20.1.2025. 200,00 eura, ročište 10.4.2025. 200,00 eura, ročište 6.6.2025. 200,00 eura, ročište 13.2.2026. 200,00 eura, odnosno ukupno 1.600,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 2.000,00 eur. Sud priznaje tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, tako da je ukupni trošak tužitelja u ovom postupku 2.099,54 eura.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika