Pr-93/2022-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Lučiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB:94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, zastupano po punomoćnicima iz OD Grgić i partneri, odvjetnicima u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.150,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 23.04.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na ime naknade imovinske štete iznos od 359,87 eura od čega na ime tuđe pomoći i njege iznos od 200,34 eura, te na ime troškova liječenja iznos od 159,53 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, dok je za više zatraženo s osnova neimovinske štete za iznos od 1.495,29 eura, kao i za više zatražen iznos s osnova imovinske štete za iznos od 281,91 eura kao i više zatraženu zakonsku zateznu kamatu, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.195,22 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na troškove parničnog postupka teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 24. veljače 2022., tužitelj navodi da je dana 19. svibnja 2020., zadobio ozljedu na radnom mjestu kao djelatnik trgovačkog društva A3 d.o.o., 141. Brigade 14, Split, OIB: 81559837980, kada je na gradilištu „Hotel Solaris“ u Šibeniku zajedno s kolegama betonirao prateći mikser koji je bio u vožnji. Mikser da se lagano kretao, a za njim tužitelj, PJ i ŽJ koji da su raspoređivali beton koji se izlijevao iz cisterne kroz lijevak dužine cca 4 metra koji se sastoji od 4 dijela, a koji je držao i s lijevkom upravljao IJ. U jednom trenutku vozač miksera da je naglo kočio kada je lijevak ispao iz ruku FJ i udario u glavu tužitelja, uslijed čega da je tužitelj pretrpio znatnu imovinsku i neimovinsku štetu. Trgovačko društvo A3 d.o.o. da posjeduje važeću sklopljenu Policu osiguranja s tuženikom pod brojem OV 0681010138, s pokrićem od 13.3.2020.g. do 13.3.2021.g. Tužitelj je dana 23.04.2021.g povodom štetnog događaja poslao tuženiku zahtjev za naknadu štete, međutim tuženik da je otklonio zahtjev kao pravno neosnovan iz razloga što osporava odgovornost, jer da nema zakonske odgovornosti poslodavca obzirom da je ozljeda nastala isključivo radnjom oštećenika. Unatoč postojanom ugovoru o radu, stvarno radno vrijeme tužitelja predmetne prigode da je bilo od 07.00 sati ujutro do 17.00 h popodne, kada se dogodila nezgoda, te da je tužitelj predmetne prigode radio duže od 10 sati bez prestanka. Tužitelj kategorički tvrdi kako je u prijavi o ozljedi na radu pogrešno upisano radno vrijeme tužitelja i vrijeme ozljede, sve s ciljem izbjegavanja odgovornosti poslodavca i tuženika Prilikom predmetne radne nezgode tužitelj da je zadobio tjelesnu povredu u vidu transpiracije u području nosne kosti sups. na frakturu vlc vrška nosa i ozljede očiju. Tužitelju da je izvršen kirurški zahvat šivanja nosa, kirurška obrada zbog infekcije, dehiscencije i cijeljenja per sekundam te da mu je preporučeno uzimati tablete Klavocin i probiotike. Unatoč provedenom liječenju, kod tužitelju da su nakon povrjeđivanja prilikom predmetne prometne nezgode zaostale posljedice u vidu dehiscirane rane, zbog čega da je 2 mjeseca nakon zahvata morao na kiruršku obradu zbog ekscizije i rekonstrukcije rane nosa. Tužitelju da je također nakon operacije zaostao izrazito bolni i izrazito vidljivi ožiljak. Isti da je također pretrpio intenzivan strah povezan prvotno sa strahom zbog konačnog ishoda liječenja kao i sram zbog izrazito vidljivog ožiljka. Uslijed svega naprijed navedenog tužitelj da je zadobio povredu prava osobnosti uz postotak oštećenja od najmanje 5% budući zaostaje posljedica u vidu promjene oblika piramide nosa, rani razderotini na nosu koja je zarasla s nepravilnim ožiljkom te ozljedi nosnog septuma. Zbog trajnih posljedica tužitelj da će trajno trpjeti duševnu bol u svakodnevnom životu i radu zbog smanjene životne aktivnost za savladavanje kojih će morati ulagati dodatne napore te je zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelju otežano disanje u mirovanju, pri hodanju uz brijeg, bilo kojoj fizičkoj aktivnosti te zbog toga ima poremećaj spavanja, a što sve posebno utječe na tužiteljeve životne i radne sposobnosti s obzirom da isti radi na teškim fizičkim poslovima. Kroz izvjesni vremenski period tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Pismenim podneskom nakon provedenog vještačenja tužitelj je obzirom na sve navedeno zatražio sa osnova naknade neimovinske štete iznos od 4.645,29 eura, na ime naknade imovinske štete iznos od 641,78 eura od čega na ime tuđe pomoći i njege iznos od 464,53 eura, te na ime troškova liječenja iznos od 177.25 eura, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

2.U odgovoru na tužbu od dana 10. ožujka 2022. tuženik navodi kako priznaje kao neprijepornu činjenicu da je A3 d.o.o., a čiji je zaposlenik tužitelj, dana 19.05.2020.g. imalo kod tuženika sklopljenu policu osiguranja br. OV0681010138 s pripadajućim uvjetima osiguranja, stoga da priznaje pasivnu legitimaciju. Tuženik da osporava osnovu odgovornosti budući je isključiva krivnja za predmetni štetni događaj te iz njega proizašlu štetnu posljedicu upravo na tužitelju. Stoga da tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva jer da je isti postavljen u previsokom iznosu te da odstupa od sudske prakse i iznosa koji se u sličnim slučajevima dosuđuju drugim oštećenima. Prema odredbi čl. 1100. st.1) Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) dosuda, a potom i visina naknade neimovinske štete ovisi o težini povrede prava osobnosti i okolnostima slučaja. Tuženik da se protivi da se u predmetnom postupku koristi dostavljeno medicinsko vještačenje prof. dr. sc. AJ budući je isto izrađeno privatno na zahtjev samog tužitelja. Nadalje da osporava i potraživanje po osnovi tuđe pomoći i njege budući da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio povrede koje bi ga onemogućavale u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Isti da nije zadobio povredu ekstremiteta niti da su mu neki drugi dijelovi tijela bili imobilizirani da bi trebao pomoć druge osobe. Tuženik ujedno ističe kako isključivo opreza radi osporava dosudu zatraženog iznosa tuđe pomoći i njege na ime imovinske štete u iznosu od 130,00 eura. Dalje, tuženik osporava potraživanje troškova liječenja u iznosu od 50,00 eura jer da nema nikakvih dokaza da su isti bili objektivno potrebni, a uobičajene troškove liječenja tužitelju kao zdravstveno osiguranoj osobi plaća HZZO (što da je tuženik HZZO-u već refundirao kroz funkcionalnu premiju). Opreza radi, tuženik da osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata. Za slučaj da se u ovom sudskom postupku tuženika i obveže na nekakvu isplatu naknade štete, takva obveza da bi bila utvrđena tijekom sudskog postupka i na temelju dokaza izvedenih u sudskom postupku, pa i kamata na možebitno daljnju naknadu štete da može teći sa danom presuđenja (tako i VsRH Revr-655/12 od 23.10.2013. godine). Kako nema dokaza da je tužitelj plaćao usluge tuđe njege i pomoći, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti, pa kamata na utuženi iznos može također teći isključivo od dana presuđenja.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao Ugovor o radu od 14. siječnja 2019., nalaz i mišljenje sudskog medicinskog vještaka, fotografije, med. dokumentacija, cjenik usluga u Domu za starije i nemoćne Vita, saslušanje tužitelja, saslušanjem svjedoka PJ, MJ i BJ, vještačenje po vještaku dr. Njegoslavu Bušiću.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5.Među strankama u ovom postupku nije sporno:

- da je tužitelj dana 19. svibnja 2020 ., zadobio ozljedu na radnom mjestu kao djelatnik trgovačkog društva A3 d.o.o., 141. Brigade 14, Split, OIB: 81559837980, kada je na gradilištu „Hotel Solaris“ u Šibeniku zajedno s ko legama betonirao prateći mikser koji je bio u vožnji,

- da je A3 d.o.o., a čiji je zaposlenik bio tužitelj dana 19.05.2020.g. imalo kod tuženika sklopljenu policu osiguranja br. OV0681010138 s pripadajućim uvjetima osiguranja, stoga nije sporna pasivna legitimacija.

Kao sporno ostalo je za raspravit da li je do predmetno štetnog događaja došlo isključivo propustima u postupanju samog tužitelja, te visina zatražene naknade štete.

6. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 dalje: ZR) određeno je da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Prema čl. 3. st. 1. t. 13. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine„ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 I 96/18, dalje: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad. U smislu tog zakona pojmovima mjesto rada i radni okoliš obuhvaćaju se sva mjesta i prostori pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada. Pojam nezgode na radu nije usko vezan za izvršavanje radnih zadataka radnog mjesta ,već je dovoljno da je šteta nastala pod nadzorom poslodavca na mjestu na kojem radnik treba dolaziti tijekom rada. Odredba članka 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu propisuje da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koja je implementirana u ZZR. Prema odredbi članka 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

7. U svom iskazu tužitelj navodi da je radio kod tuženika na neodređeno vrijeme cca 8 godina, kao pomoćni građevinski radnik, s tim da 3 i po godine ne radi, obzirom da su sporazumno raskinuli ugovor o radu. Što se tiče predmetno štetnog događaja, isti da se dogodio 19. svibnja 2020. na gradilištu Solaris u Šibeniku, kada je zajedno s kolegama betonirao prateći mikser koji je bio u vožnji. Njegov nadređeni da je bio inženjer IJ, koji da je zajedno s njima sudjelovao oko tih radova. Kao pomoćni radnici da su radili PJ i ŽJ. Navodi da su betonirali temelje za jedan kružni zid i kada su na kraju htjeli betonirati šahtu, da se radilo o veoma uskom prostoru, gdje da mikser nije mogao normalno pristupiti, tako da su na mikser morali postaviti uz jedan fiksni još tri produžetka, tako da su produžetci iznosili nekih 4 metra kako bi uopće mogli obaviti to betoniranje. Kad su trebali betonirati taj završni šaht vozač miksera da je vjerojatno zakočio jer da je želio provjeriti sa inženjerom IJ gdje se točno nalazi taj šaht. U tom momentu da je inženjer IJ koji je držao ta četiri produžetka s desne strane po 45 stupnjeva u momentu kad je mikser stao, instinktivno to ispustio i to da je u trenutku ispuštanja udarilo njega u nos, s obzirom da se nalazio prvi s njegove strane. Od toga da je dobio ozljede puknuća nosne kosti, te da je imao devet šavova na nosu. Naime taj dan su radili od 7- 17 sati, a to da se dogodilo negdje oko 17,5 , 17 i 10 sati i odmah nakon toga ga je inženjer IJ vodio na hitan prijem u Šibeniku gdje da su mu prvi put šivali tih devet šavova, međutim kako se rana inficirala još da su mu dvaput operacionim zahvatom to popravljali u Splitu. Nakon toga da je bio tri do četiri mjeseca na bolovanju a po povratku na posao, nedugo nakon te nesreće da je prekinuo radni odnos kod tuženika. Koliko se sjeća da ga je njegov liječnik vodio na bolovanju kroz ozljedu na radu.

8. Saslušan kao svjedok PJ, u svom iskazu između ostalog navodi da radi kod tuženika kao pomoćni građevinski radnik i da se sjeća događaja od 19. svibnja 2020. kada se ozlijedio tužitelj. To da se dogodilo na gradilištu Solaris u Šibeniku kada su betonirali prateći miksernu vožnju, on, tužitelj kao i nadređeni inženjer IJ. Ističe da nije vidio kako se tužitelj ozlijedio obzirom da je taman otišao kod vozača kako bi mu rekao gdje da skrene i kada sam se vratio da je vidio da je tužitelj ozlijeđen, odnosno da mu je ozlijeđen nos i da mu je išla krv. Tada da je saznao da je u trenutku kad se mikser zaustavio inženjer IJ pustio produžetke koje je držao dok je isti bio u vožnji, nakon čega da je došlo do ozljeđivanja tužitelja. Osim njih da je u obavljanju tog posla sudjelovao i ŽJ.

9. Saslušan kao svjedok HJ između ostalog navodi da još uvijek radi kod tuženika na četiri sata i tamo da je i dalje odgovorna osoba za zaštitu na radu. Navodi da se sjeća događaja u kojem se tužitelj ozlijedio, a koji da je bio 2020. na gradilištu Solaris u Šibeniku obzirom da su ga o tome izvijestili tadašnji inženjer i voditelj radova IJ kao i svjedok očevidac PJ. Po njihovim kazivanjima da je utvrdio da je tužitelj zajedno s njima radio na betoniranju na tom gradilištu prateći mikser koji je bio u vožnji. U jednom trenutku da je udario nosom u lijevak miksera i tako se ozlijedio. Naknadno da je saznao da je IJ držao lijevak ali ostali detalji da mu nisu poznati. Na temelju tih informacija da je sačinio zapisnik o predmetno štetnom događaju koji da je potpisao temeljem izjava IJ i PJ. Isto tako da je temeljem toga napravio i prijavu ozljede na radu za tužitelja. Navodi da mu nije poznato kolike je dužine lijevak koji je bio na mikseru, da se radi o jednom fiksnom i tri nastavka , ali da ne može precizirati dužinu tih dijelova. Tužitelj da je bio vjerojatno neposredno kraj miksera, te da to uobičajen način obavljanja poslova betoniranja uz uporabu produžetaka lijevaka.

10. Svjedok BJ u svom iskazu navodi da je kao i tužitelj radio u firmi A3 d.o.o., kao voditelj gradilišta i da se sjeća događaja od 19. svibnja 2020. kada se tužitelj ozlijedio. Na tom gradilištu da su imali puno manjih pozicija za betoniranje i to da su radili na način da su izbetonirali prvu poziciju i prije nego što se krenulo na drugu poziciju da je vozač miksera fiksirao lijevak na vozilu kako ne bi šetao lijevo desno prilikom vožnje obzirom da smo oni išli neposredno iza miksera, četiri , pet metara ali relativno blizu. Do druge pozicije da su morali proći iza hotela i jedne ograde (uzak put ) i da je uzimajući u obzir da postoji jako mala vjerojatnost da se može pokvariti taj dio miksera uhvatio lijevak sa lijevom rukom dok prođu taj zavoj između hotela i ograde, a da je lijevak bio cijelo vrijeme fiksiran bez ikakvih problema i nakon što su izašli iz zavoja vozač miksera da zaustavlja vozilo da provjerava lijevak , a on da je bio i dalje fiksiran, nakon toga da ga pušta i kreće vozača obavijestiti koja je slijedeća pozicija betonaže. Navodi da ne postoji mogućnost nakon što ja pustio lijevak da se on kretao bilo lijevo ili desno jer da je provjerio da je bio fiksiran. Prilikom kretanja prema vozaču da ga obavijesti koja je slijedeća pozicija za betonažu, da je čuo krik od strane tužitelja te da se okrenuo i vidio da je ozlijedio nos. Kad je zadnje vidio tužitelja da je bio je 4 do 5 metara udaljen od lijevka miksera i ne da zna kako je došlo do tog udarca obzirom da sam udarac tužitelja u lijevak nije vidio ali da isključuje ponovno mogućnost da bi se lijevak pomakao jer kad se okrenuo i čuo povik tužitelja, da je pogledao u smjeru tužitelja i vidio da je lijevak u istom položaju u kojem je i ostavljen, a da je tužitelj zapomagao jer je zadobio ozljedu nosa. Nakon toga da ga je s prvim vozilom odvezao na hitan prijem u Šibenik radi saniranja ozljede. Iz njegovog viđenja lijevak da ima pomični dio koji se nalazi na mikseru i taj dio da je zglobni, na koji dio se stavljaju nastavci, po njegovom sjećanju misli da su bila dva nastavka, a svi nastavci da su fiksirani. Lijevci da nisu bili u poziciji pod 90 stupnjeva u odnosu na uzdužnu osovinu miksera, osovinu od kabine na mjesto gdje se izlijeva beton, lijevci da su bili u pravcu te osovine. Navodi da tužitelj uopće nije trebao biti iza miksera čak da je mogao na drugu poziciju doći svojim vlastitim prijevozom, ali kako je to bilo relativno blizu da su se kretali iza miksera, na sigurnoj distanci, a mikser da se kretao brzinom ljudskog sporog hodanja te da nije naglo zakočio o čemu da je precizno iskazao.

11. Na okolnost visine pretrpljene neimovinske štete kao posljedice povrede prava osobnosti te imovinske štete kroz naknadu tuđe njege i pomoći, ovaj sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku spec. maksiofacijalne kirurgije LJ. Vještak nakon što je je pregledao medicinsku dokumentaciju koja mi je data na uvid , te izvršio klinički pregled tužitelja u improviziranim uvjetima sudnice, dao je svoj nalaz i mišljenje. Tužitelj da je ozlijeđen 19. svibnja 2020. godine, na način opisan u sudskom spisu, nakon ozljede da je pregledan i liječen u Općoj bolnici Šibenik od strane specijalista za uho, grlo nos. Radiološki da je postavljena sumnja na prijelom nosnih kostiju, a otorinolaringolog da je izvršio primarnu obradu rane. Poslije operacijski oporavak da nije bio optimalan, jer da se rana inficirala pa da je tužitelj u više navrata morao ići na kontrolne preglede. Nakon desetak dana da je bilo nužno napraviti novu operaciju, kojom da se odstranio propali dio tkiva oko rane, a kožni defekt da je nadoknadio rekonstrukcijom kožnim režnjem iz okoline defekta. Daljnji oporavak da je bio uspješan i posljednji kontrolni pregled kod otorinolaringologa da je bio 31.7.2020. godine. Kod tužitelja da postoji djelomični deformitet nosne piramide, osobito vidljiv pri pogledu sa strane. Disanje na desnu nosnicu da je otežano, a na nosu da je vidljiv (pri običnom socijalnom kontaktu) nepravilan ožiljak trokraki. Sami vrh nosa da je ostao smanjene osjetljivosti. Nalaz specijaliste za očne bolesti u sudskom spisu da je takav da nije mogao uočiti trajne posljedice štetnog događaja na samo oko. Kod tužitelja da je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to zbog promjene nosne piramide i otežanog disanja na nos u numeričkom iznosu 5%. Tužitelj da je trpio tjelesnu bol ukupno podijeljeno nakon kirurškog tretmana 3 dana jakog intenziteta, srednjeg intenziteta 6 dana i 6 tjedana blagog intenziteta. Kod tužitelja da je nastalo naruženje na granici blagog i srednjeg stupnja jer da se radi o ožiljcima na vidljivom dijelu lica. Tužitelju da je bila potrebna pomoć i skrb treće osobe zbrojno ukupno 3 tjedna u trajanju prosječno 2 sata dnevno pomoći pri toaleti, pripremanju hrane, odvođenju na kontrolne preglede i sl. Za psihičke tegobe da preporuča pregled psihijatra. Pojašnjava da je pri prvom pregledu izvršena i radiološka obrada i postavljena sumnja na prijelom nosne kosti. Obzirom na veličinu ožiljka da je za pretpostaviti da je rana bila duboka i da je moguće da je stradao i neki hrskavični dio nosnog septuma koji da nije vidljiv standardnim radiološkim pretragama. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka spec. maksilofacijalnog kirurga Njegoslava Bušića jer je isti dan od strane stručnjaka i po pravilima struke, te na temelju priložene medicinske dokumentacije, koje svojim prigovorima tuženik nije doveo u pitanje obzirom da je na sva pitanja tuženika vještak usmeno obrazložio svoj nalaz.

12. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. Poslodavac odgovora za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po objektivnoj odgovornosti, te i kao vlasnik opasne stvari, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR je na tuženiku. Naime, poslodavac a time i tuženik može biti oslobođen od odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je radnik postupao protivno odredbama ZZR i to namjerno ili zbog krajnje nepažnje. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Po ocjeni ovog suda šteta nije nastala isključivom radnjom tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti pa se u tom smislu ukazuju neosnovani prigovori tuženika. Međutim cijeneći da je tužitelj kao građevinski radnik na gradilištu na kojem su imali puno manjih pozicija za betoniranje i to da su radili na način da su nakon betoniranja prve poziciju i prije nego što se krenulo na drugu poziciju da je vozač miksera fiksirao lijevak na vozilu kako ne bi šetao lijevo desno prilikom vožnje, obzirom da su oni išli neposredno iza miksera, četiri, pet metara ali relativno blizu, odnosno da su se trebali kretali iza miksera, na sigurnoj distanci, a mikser da se kretao brzinom ljudskog sporog hodanja, jer su te pozicije za betoniranje bile relativno blizu. Stoga u takvoj situaciji ovaj sud smatra da tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju držeći siguran razmak kod hodanja neposredno iza miksera, između lijevka na vozilu miksera, što je dovelo do njegovog ozljeđivanja, stoga da postoji i njegova suodgovornost od 10% Naime, u obavljanju svog posla građevinski radnici po prirodi svoga posla dolaze u situacije u kojima im je život ugrožen radi raznih uzroka što spada u profesionalni rizik, a za koji rizik odgovara poslodavac. Poslodavac se može osloboditi objektivne odgovornosti samo pod pretpostavkom iz čl. 1067.st.1. i 2. ZOO/15. Tužitelj je kritične prigode bio raspoređen za obavljanje radnih zadataka na gradilištu Solaris u Šibeniku kada je tužitelj zajedno sa ostalim radnicima izvodio radove betoniranja prateći vožnju miksera za beton. Činjenica je da sa radnicima bio i rukovoditelj BJ koji je po ocjeni ovog suda morao također voditi računa da se taj posao izvede na siguran način, jer tuženik to nije dokazao. Stoga nedvojbeno proizlazi kako tužiteljev poslodavac nije poduzeo sve potrebne i sve propisane mjere zaštite na radu u cilju sigurnog odvijanja radnog procesa, a ujedno i tužitelj nije poduzeo svu potrebnu pažnju prema pravilima o zaštiti na radu. Slijedom navedenog ovaj sud smatra utvrđenim da je šteta tužitelju nastala uslijed udarca nosom u lijevak miksera t te iako nije postupao s dužnom pažnjom postoji i objektivnu odgovornost poslodavca, da se proces rada odvija na siguran način, dakle postoji suodgovornost tužitelja i tuženika za nastanak konkretne štete. Stoga je u cijelosti neosnovan paušalan prigovor tuženika o isključivoj odgovornosti tužitelja za nastalu štetu jer isti nije dokazan u ovom postupku.

14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka spec. maksilofacijalnog kirurga Njegoslava Bušića jer je isti dan od strane stručnjaka i po pravilima struke, te na temelju priložene medicinske dokumentacije. Cijeneći naprijed navedeno vještvo, a imajući u vidu duljinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova, koje je tužitelj pretrpio, dob tužitelja, te lokaciju i težinu ozljede, popratne neugodnosti pri liječenju, okolnosti ozljeđivanja, liječenja, te imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu pravnog standarda pravične naknade, to ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužitelju s osnove neimovinske štete, pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.500,00 eura, odnosno umanjeno za 10% doprinosa tužitelja iznosi 3.150,00 eura, dok je za više zatraženo za iznos od 1.495,29 eura tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Sukladno odredbi iz čl. 943. st.4., tuženik duguje tužitelju zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju što u konkretnom slučaju znači od podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve sukladno odredbi članka 15. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti i članka 965. ZOO-a. Stoga su tužitelju na dosuđenu naknadu neimovinske štete priznate zatražene zatezne kamate koje teku počevši od dana 20. travnja 2021. god., a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga,), pa do isplate, po stopi kako je pobliže navedeno u izreci presude, primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a i Uredbe 156/22.

15.Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i naknadu imovinske štete i to s naslova troškova tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja. Naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik materijalne štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih sredstava koje bi tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći stoga u situaciji kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu njegu i pomoć, jer nije sporno da isti nije plaćao trećoj osobi naknadu za tuđu njegu i pomoć, pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala uslugu tuđe njege i pomoći tu naknadu zahtijevala. Prema mišljenju vještaka spec. maksilofacijalnog kirurga tužitelju je zbog zadobivene ozljede bila potrebna tuđa njega Tužitelju da je bila potrebna pomoć i skrb treće osobe zbrojno ukupno 3 tjedna u trajanju prosječno 2 sata dnevno pomoći pri toaleti, pripremanju hrane, odvođenju na kontrolne preglede i sl. Polazeći od navedenog kao i od cijene sata tuđe njege i pomoći od 5,30 eura ( Cijena usluge u Domu Vita), na koju ustanovu se tuženik i pozvao, a obzirom na procijenjenu potrebu tužitelja za tuđom njegom i pomoći od ukupno 42 sata, naknada tužitelju s ovog osnova bi iznosila 222,60 eura, umanjeno za 10% koliki je doprinos tuženika iznosi 200,34 stoga je za više zatraženo sa ovoga za iznos od 264,19 tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Tužitelju je priznat i zatraženi iznos od 177,25 eura s osnova troškova liječenja, umanjeno za 10% koliki je doprinos tuženika iznosi 159,53 eura, a koji je postavljen paušalno, uz dostavljene pojedine račune za kupnju lijekova, ali notorno je da je tužitelj imao troškove prijevoza u vidu troškova goriva, kojih ne bi bilo da nije bilo predmetne ozljede. Kako je tužitelju naknada za tuđu njegu i pomoć i troškova liječenja u ukupnom iznosu od 359,87 eura, utvrđena prema cijena u vrijeme presuđenja na dosuđeni iznos zatezna kamata mu je priznata od presuđenja pa do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, a po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO, Uredba 156/22, stoga je za više zatraženo za iznos od 281,91 eura i više zatraženu zakonsku zateznu kamatu s osnova tuđe njege i pomoći i troškova liječenja tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Slijedom navedenog valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci ove presude.

16.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i 155 . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 , 25/13,89/14 i 70/19– u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 148/09) VPS, te popisu troška punomoćnika tužitelja. Tužitelju je priznat trošak : zahtjev za naknadu štete –100 bodova, za sastav tužbe – 100 bodova, za sastav podneska od 21. siječnja 2026. – 100 bodova, za zastupanje na ročištima:10. veljače 2025., 27. ožujka 2025., 4. lipnja 2025., 1. listopada 2025, 19. veljače 2026. – za svako po 100 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu – 50 bodova, što iznosi 850 bodova ( vrijednost 1 boda sa paušalom = 2,00 eura), , odnosno 1.700,00 eura + 25 % PDV, što daje iznos od 2.125,00 eura. Tom iznosu valja pridodati materijalni trošak vještačenja od 265,45 eura, što daje ukupno obistinjen trošak tužitelju u iznosu od 2.390,45 eura. Temeljem čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužitelj cijeneći osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 75%, a tuženik sa 25%. Kada se postotak kojim je tuženik uspio u parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u parnici, dobije se postotak od 50% u kojem je tužitelj uspio u ovoj parnici, u kom omjeru tužitelju je od priznatog parničnog troška obistinjen iznos od 1.195,22 eura.

U Splitu, 27. ožujka 2026.

Sudac:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.