Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-682/2023-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K A P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, radi isplate, 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva u iznosu od 178,21 euro kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Svojim prijedlogom za donošenje dopunske presude primljen kod ovoga suda dana 26. ožujka 2026. godine tuženik u otvorenom zakonskom roku iz članka 339. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) predlaže ovome sudu donijeti dopunsku presudu obzirom da je tužitelj tužbom od 8. lipnja 2023. godine tražio isplatu novčanog iznosa od 2.000,00 eura da bi nakon provedenog vještačenja tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 1.821,79 eura. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe a sud je propustio donijeti odluku u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva pa je stoga slijedom izloženog a temeljem članka 340. stavak 2. ZPP - a valjalo odlučiti kao u izreci ove dopunske presude.
2.Tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak nakon što je tužitelj podneskom od 17. srpnja 2025. godine (listovi 131 - 133 spisa) snizio tužbeni zahtjev za 178,21 euro jer nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.
3. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uv jetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“
4. Obzirom na prednje izloženo odluka o trošku ostaje neizmijenjena kao u presudi ovoga suda broj P-682/2023-34 od 17. ožujka 2026. godine.
Osijek, 27. ožujka 2026.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.
Dostaviti
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
