REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-438/2024-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Mirjane Šebalj Meglajec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB, vlasnika obrta [obrt], iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vidaku, odvjetniku u Labinu, protiv I. tuženika KB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženika ZB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i III. tuženika ČB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Loreni Smoković, odvjetnici u Labinu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 21. prosinca 2023., poslovni broj: Pn-115/2020., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja TB vlasnika obrta [obrt] iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 21. prosinca 2023., poslovni broj: Pn-115/2020., u cijelosti.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
"I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužitelju na ime naknade imovinske štete novčani iznos od 22.531,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća 09.02.2018. pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana. "
II. Nalaže se tužitelju TB, OIB [osobni identifikacijski broj] da 3. tuženiku ČB, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.194,51 eura (tisuću sto devedeset četiri eura i pedeset jedan cent) / 9.000,00 kuna (devet tisuća kuna)1 , u roku od 15 dana."
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1.–3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je presuda donesena protivno članku 8. ZPP-a. Zbog toga presuda ima nedostatke uslijed kojih se ne može ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu jasni, te su međusobno proturječni. Tužitelj u žalbi ponavlja da je aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka, budući je s trgovačkim društvom Linea Flexio d.o.o., koje se bavi prodajom ugostiteljske opreme na području Republike Hrvatske, bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu. Navodi da je navedeno društvo na temelju reversa ustupilo ugostiteljsku opremu na čuvanje i daljnju prodaju obrtu tužitelja. Nakon što je oprema, koja je bila dana na revers, otuđena, tužitelj je s trgovačkim društvom Linea Flexio d.o.o. postigao dogovor da će u kaznenom postupku, putem imovinskopravnog zahtjeva ili u parnici, ostvariti naknadu štete za otuđenu opremu, nakon čega će međusobno izvršiti poravnanje. Slijedom toga smatra da na njegovoj strani postoji aktivna legitimacija u ovom sporu.
2.1. Tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru o posudbi, te da je s vlasnikom opreme Linea Flexio d.o.o. bilo dogovoreno da upravo on, kao posuditelj, zahtijeva naknadu štete od štetnika. Smatra da navedeno ukazuje na bitnu povredu postupka, zbog čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, osobito u pogledu aktivne legitimacije.
2.2. Daljnju bitnu povredu postupka vidi u ocjeni iskaza trećetuženika, čiji je iskaz prvostupanjski sud ocijenio istinitim, a da ga pritom nije doveo u vezu s njegovim iskazom danim u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Puli, poslovni broj: K- 576/18, na zapisniku od 8. srpnja 2019. Tvrdi da iz tog iskaza proizlazi da je upravo trećetuženik dopustio prvotuženiku i drugotuženiku da iz dvorišta i poslovnog prostora, koji su u posjedu tužitelja, odnesu stvari, iako su svi znali da te stvari ne pripadaju trećetuženiku, niti ostalim tuženicima. Na temelju takvog iskaza svjedoka, odnosno trećetuženika, Općinsko državno odvjetništvo u Puli povuklo je optužnicu, te je kazneni postupak obustavljen, a tužitelj je upućen da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku. S obzirom na sve navedeno, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
2.3. Slijedom navedenog, predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženike na naknadu troškova parničnog postupka, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Također potražuje trošak sastava ove žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odredba članka 8. ZPP-a odnosi se na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka, pri čemu se tom odredbom utvrđuje koje okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđivanju relevantnih činjenica, na temelju slobodne ocjene izvedenih dokaza.
5.1. Valja istaknuti da ocjena dokazne snage provedenih dokaza u svakom konkretnom slučaju ovisi o slobodnoj ocjeni suda, koji prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, odnosno koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji stranaka.
5.2. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze, uključujući i iskaz treće tuženika ČB, cijenio prema svom slobodnom uvjerenju, sukladno članku 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Takvo uvjerenje prvostupanjskog suda, u odnosu na utvrđene činjenice, ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka. Stoga ocjena provedenih dokaza ne dovodi do nepravilnosti, niti nezakonitosti pobijane presude, zbog čega se žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, kako je obrazložen u žalbi tužitelja, ukazuje neosnovanim.
5.3. Prvostupanjski sud je prilikom ocjene iskaza treće tuženika ČB analizirao njegov iskaz dan u ovom postupku, kao i iskaz dan u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Puli, poslovni broj: K-576/18, na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. rujna 2018.. Pravilno je utvrdio da treće tuženik ni u jednom od tih iskaza nije naveo da bi prvo tuženiku i drugo tuženiku dopustio odvoz inox stolova ili drugih predmeta od sjajnog metala, već da je u oba iskaza naveo kako im je dopustio odvoz otpada koji se nalazio u dvorištu i na terasi objekta u kojem se nalazi poslovni prostor obrta tužitelja. Navedeni objekt nalazi se u suvlasništvu njegove supruge, a u istom objektu treće tuženik stanuje s obitelji na gornjoj etaži.
6. Slijedom navedenoga, pobijana prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti s provedenim dokazima. Stoga prvostupanjski sud donošenjem iste nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se također ukazuje žalbom, niti je počinio druge bitne povrede iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se to i ne osporava, da dva stola od inox ploče dimenzija 2800 x 700 sa sudoperom, te dvije inox ploče – stolovi dimenzija 1360 x 700 nisu bili u vlasništvu tužitelja, već trgovačkog društva Linea Flexio d.o.o. Navedeno društvo je predmetne stvari dalo na temelju reversa na izložbu i korištenje obrtu tužitelja VE-BA do trenutka njihove prodaje, pri čemu bi račun za prodaju ispostavljalo trgovačko društvo Linea Flexio d.o.o., kojem bi kupac izvršio plaćanje, dok bi obrt tužitelja robu isporučio i ugradio krajnjem kupcu. Također je utvrđeno da do zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku trgovačko društvo Linea Flexio d.o.o. nije od tužitelja tražilo plaćanje predmetnih stolova, budući s tužiteljem redovito posluje i ostvaruje značajan promet, pa predmetni stolovi predstavljaju tek manji dio tog poslovanja.
8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da su radnici zaposleni u obrtu tužitelja početkom 2018., prilikom redovitog čišćenja skladišta, predmetne inox stolove ostavili na neograđenoj terasi objekta u kojem se nalazilo skladište, ali da ih sljedećeg jutra više nisu zatekli.
9. Iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: K-576/18 od 7. rujna 2018., pravilno je utvrđeno da su prvo tuženik i drugo tuženik oslobođeni optužbe za krađu imovine tužitelja.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku zahtijevati naknadu imovinske štete, budući mu takva šteta nije nastala, jer nije vlasnik predmetnih stolova i jer nije nadoknadio vrijednost otuđenih stvari, trgovačkom društvu Linea Flexio d.o.o., jer ovo trgovačko društvo od tužitelja nije tražilo plaćanje istih. U tom smislu prvostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).
11. Prvostupanjski sud je, na temelju provedenih dokaza, nadalje zaključio da tužitelj nije dokazao ni da su tuženici štetnici, odnosno da su prvo tuženik i drugo tuženik otuđili predmetne stolove uz suglasnost treće tuženika.
12. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
13. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete.
13.1. Naime, sukladno odredbi članka 1046. ZOO, pravo na naknadu štete ima osoba kojoj je šteta nastala. U konkretnom slučaju pravilno je utvrđeno da tužitelj nije vlasnik predmetnih stvari, već trgovačko društvo Linea Flexio d.o.o., te da tužitelj nije niti podmirio vrijednost otuđenih stvari njihovom vlasniku, niti je takva obveza prema njemu dospjela ili bila zahtijevana. Slijedom navedenog, tužitelj nije pretrpio imovinsku štetu u smislu smanjenja svoje imovine ili izmakle koristi, pa stoga nema aktivnu legitimaciju za potraživanje naknade štete.
13.2. Osim toga, tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženika, odnosno nije dokazao protupravnu radnju tuženika, niti uzročnu vezu između njihove radnje i nastanka štete. Sama činjenica nestanka stvari iz prostora u kojem su se nalazile nije dostatna za zaključak o odgovornosti tuženika, osobito imajući u vidu da su prvo tuženik i drugo tuženik u kaznenom postupku pravomoćno oslobođeni optužbe za krađu, kao i da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi postupali uz suglasnost treće tuženika na način kako to tvrdi tužitelj.
13.3. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja osnovano odbijen.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, a navodima žalbe se posebno ne osporava.
14. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
15. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 27. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
