Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Kzd-104/2025-50

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu za mladež toga suda Tatjani Čargonja, uz sudjelovanje zapisničara Tee Stojić Bah, u kaznenom predmetu protiv optuženika SO zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu KZ/11 ) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KOz-DO-101/2025 od 1. prosinca 2025. nakon javne rasprave održane dana 23. ožujka 2026. , u nazočnosti savjetnika Općinske državne odvjetnice u Rijeci, Gregora Stadaasa, optuženika i braniteljice Gianne Šperanda Fabo, odvjetnice iz Rijeke, dana 26. ožujka 2026., donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

optuženik

SO, sin HO i ČO rođene S, rođen **.**.1982. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], sa završenom srednjom školom, elektroinstalater, zaposlen u obrtu „ [obrt]“, s mjesečnim primanjima od 650,00 eura, oženjen, otac troje malodobne djece, s prebivalištem u [adresa], boravi u istražnom zatvoru Zatvora u Rijeci od 20. listopada 2025.,

k r i v  j e

što je

1) u vremenskom razdoblju od ožujka 2015. pa do svibnja 2018. u obiteljskoj kući u [adresa], svjestan da svoju suprugu DO dovodi u ponižavajući položaj, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, učestalo se dovodio u alkoholizirano stanje, u kojemu se nasilnički ponašao prema imenovanoj na način da ju je vrijeđao i omalovažavao govoreći joj da je kurva, drolja, gadura, isto tako joj govorio da će ju ubiti, da je kriva za sve te joj upućivao psovke „jebem ti mater, puši kurac“ pa je tako neutvrđenog dana 2016. godine na navedenoj adresi ponovno došao kući pod utjecajem alkohola, te ničim izazvan počeo vrijeđati DO da bi potom i fizički nasrnuo na istu udarivši ju šakom u lijevu stranu lica uslijed čega joj je od siline udarca izbio zub, s kojim postupanjem je stao tek kada su se njihove zajedničke kćeri ĆO i ŽO probudile, a kojim ponašanjem je kod DO izazvao osjećaj poniženja, straha i tjeskobe te povrijedio njezino dostojanstvo,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod članice obitelji i izazvao strah za njezinu sigurnost te ju dovodio u ponižavajući položaj,

2) dana 11. rujna 2025. oko 18,00 sati, svjestan da time negativno utječe po psihosocijalni razvoj svojih kćeri ĆO, rođene **.**.2011. i ŽO, rođene **.**.2012., pa na to pristajući u [adresa], pod vidnim utjecajem alkohola, neprimjereno se ponašao naspram svojih kćerki, govoreći im da su propalice i loša djeca te govorio ŽO da je kurva, da će ju ubiti i uništiti, pritom od iste tražio da skine svu robu sa sebe jer da joj je on to kupio, zbog čega se ĆO od straha prvotno sklonila u kuću, a zatim nazvala majku DO govoreći da otac napada ŽO te je pobjegla u park u [adresa], gdje je ubrzo za njom došla ŽO, da bi potom došao u park za njima te nastavio s neprimjerenim ponašanjem tražeći da mu kćerke predaju svoje mobitele, a kada mu je ŽO dala mobitel, isti pred njima bacio na pod i gazio ga nogama, kojim postupanjem je negativno utjecao na pravilan psihofizički razvoj kćerki ŽO i ĆO,

dakle, zlostavio djecu

3) dana 16. rujna 2025. u večernjim satima u Krasici, Krasica kbr. 216, u cilju da ustraši DO i ĆO, u vidno alkoholiziranom stanju, došao na navedenu adresu gdje žive njegovi roditelji, a gdje su se nalazile DO i ĆO te u cilju da ih ustraši po izlasku iz vozila krenuo prema ĆO govoreći da će ju ubiti pa kada je DO kako bi zaštitila ĆO stala između njega i ĆO, DO pokušao udariti šakom u glavu, u čemu nije uspio budući se ista izmakla, no potom ju je rukom uhvatio za kosu i lupio njezinom glavom u kombi, da bi potom rukom uhvatio ĆO za njezinu desnu nadlakticu te ju drugom rukom ošamario po licu, uslijed čega je ista počela plakati, a on se okrenu prema DO govoreći joj: „Ti si kriva za sve, ubit ću te“, čime je kod ĆO i DO Đaković izazvao strah za njihove živote i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskim osobama,

čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to pod točkom 1) kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179 a KZ/1, a pod točkom 2) dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te pod točkom 3) dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

Za gornja kaznena djela temeljem odredbe članka 51. stavka 1. KZ/11 optuženiku SO utvrđuju se slijedeće kazne:

- za kazneno djelo iz članka 179 a KZ/11, opisano u točki 1) temeljem odredbe članka 179 a KZ/11 u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

- za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11, počinjeno na štetu malodobne ĆO, opisano u točki 2) temeljem odredbe članka 177. stavka 2. u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 ( šest ) mjeseci,

- za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11, počinjeno na štetu malodobne ŽO, opisano u točki 2) temeljem odredbe članka 177. stavka 2. u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 ( šest ) mjeseci,

- za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, opisano u točki 3), počinjeno na štetu DO temeljem odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, opisano u točki 3), počinjeno na štetu malodobne ĆO temeljem odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

pa se temeljem odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 177. stavka 2. KZ/11 optuženik SO osuđuje na

jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 ( jedne ) godine i 8 ( osam ) mjeseci.

Temeljem odredbe članka 70. stavka 1. i 3. KZ/11 prema optuženiku SO izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine.

Temeljem odredbe članka 57. stavka 1., 2. i 5. u vezi odredbe članka 56. stavka 1., i 3. KZ/11 optuženiku SO izriče se DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 ( deset ) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 ( deset ) mjeseci neće se izvršiti ako u vrijeme provjeravanja određeno u trajanju od 3 ( tri ) godine optuženik ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

Temeljem odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku u dijelu kazne koja je uvjetovana ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku SO u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja od 16. rujna 2025. do 18. rujna 2025. te od 20. listopada 2025. pa nadalje.

Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24 i 72/25 ) optuženik SO u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura te troškove postupka nastale s osnova provedenog psihijatrijskog vještačenja u visini od 687,12 eura.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u izreci presude optuženiku SO stavljeno je na teret počinjenje tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te počinjenje dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. Zastupnik optužbe na završnoj raspravi izmijenio je činjenični opis kaznenih djela opisanih pod točkom 3) optužnice na način da je iz 7. reda iza riječi „kombi“ izostavljen tekst koji glasi „od kojeg je udarca ista pala na pod“, te je iz 10. reda iza riječi „ubit ću te“ izostavljen tekst koji glasi „jebem ti mater, kurvo, gaduro jedna“

2. Optuženik SO na raspravi pred ovim sudom iskazao je da se ne smatra krivim u odnosu na predmetna kaznena djela te je iznosio obranu.

3. Tijekom dokaznog postupka sukladno odredbi članka 115. stavka 4. Zakona o sudovima za mladež reproducirane su snimke ispitivanja malodobnih oštećenica ĆO i ŽO, ispitani su u svojstvu svjedoka DO, ČO, HO, TO i GO, provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. Klementini Ružić te je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to: prijava Osnovne škole Bakar o nasilju u obitelji sa lista 26 spisa, medicinski dokument

- lista A za doktore medicine na listu 48 spisa te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu optuženika sa lista 35 spisa. Nastavno razgledana je fotodokumentacija sa lista 38 . - 47 spisa sa prikazanom ozljedom u predjelu desne nadlaktice malodobne ĆO.

4. Optuženik SO u obrani na raspravi ( list 271 - 273 ) navodi da se vjenčao sa DO 2010., da su nakon vjenčanja otišli živjeti u [adresa], potom da su godinu dana živjeli u [adresa] kao podstanari, a nakon što je DO ostala trudna da su doselili u Rijeku. Navodi da su najprije živjeli kod Antonellinih roditelja, da je 2011. rođena ĆO, potom 2012. da je rođena ŽO, da je on radio kao električar i kupovao sve što je bilo potrebno za svakodnevni život. Navodi da su tijekom 2014. preselili u kuću njegovih roditelja na [adresa], da je DO kupio vozilo ali da je jednom prilikom došla kući u 04,00 sata ujutro alkoholizirana nakon što je prethodno razbila vozilo. Iskazuje da je tijekom 2015. otvorio ugostiteljski lokal i povjerio vođenje poslova DO ali da je napravila velike dugove pa je nakon toga radila samo kao konobarica. Iskazuje da je krajem 2015. godine DO kod svoje majke boravila mjesec dana nakon jedne svađe. Navodi da su se nakon toga pomirili ali tijekom siječnja 2016. da je DO izišla vani, da se nije vratila do ranih jutarnjih sati te je putem aplikacije za praćenje vozila istu zatekao na predjelu Čavli sa drugim muškarcem. Nakon toga da je prilikom povratka kući imala prometnu nesreću u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede uslijed kojih se otežano kretala te se oporavljala do kraja 2016. Navodi da su tijekom svibnja i lipnja 2017. počeli pripreme za godišnji odmor međutim jednom prilikom da se DO vratila kući u ranim jutarnjim satima, da su se svađali, da joj je htio uzeti mobitel, ona ga je pokušala ubosti nožem pa ju je udario. Iskazuje da se nakon određenog vremena ponovila identična situacija, DO je u ranim jutarnjim satima došla kući pod utjecajem alkohola, uzela je nož, nakon što joj je uzeo mobitel zaključala je vrata stana pa je skočio sa balkona odnosno sa visine od 2,5 metara. Navodi da ga je DO tijekom trajanja braka varala s drugim muškarcima što je bio razlog njihove posljednje svađe dok je odluku o razvodu donio u kolovozu ili rujnu 2017. nakon što su radi djece zajedno proveli godišnji odmor. Iskazuje da su se tijekom 2018. razveli i dogovorili o odvojenom skrbništvu na način da djeca tjedan dana borave kod njega, a tjedan dana kod DO što je funkcioniralo. Optuženik navodi da su se tijekom 2021. DO i on pomirili te su od travnja 2021. do lipnja 2022. živjeli zajedno u obiteljskoj kući njegovih roditelja na [adresa]. Optuženik pojašnjava da je u lipnju 2021. došlo do svađe nakon čega je inzistirao da DO napusti adresu na [adresa] ali je ona to odbijala učiniti sve do lipnja 2022. kada je odselila i povela sa sobom djecu. Optuženik iskazuje da je nakon toga odbijao imati bilo kakve kontakte s DO. Nastavno navodi da je u lipnju 2025. zasnovao novu bračnu zajednicu, da su djeca cijelo vrijeme tjedan dana boravila kod njega, a tjedan dana kod majke. Iskazuje da je neposredno prije događaja od 11. rujna 2025. obje kćerke vodio u Zagreb gdje im je kupio novu odjeću. Nakon toga tijekom jednog vikenda da je dozvolio na traženje ĆO i ŽO da njihov prijatelj ostavi motoru u dvorištu njegove kuće pa kako je u međuvremenu saznao da je navedeni mladić pobjegao s motorom policiji nakon čega je motor sakrio u njegovom dvorištu rekao je kćerkama da će nazvati policiju da bi mu ŽO predbacivala „kakav je to otac“. Iskazuje da je navedeni mladić bio Lanin dečko, da su zbog opisane situacije kćerke bile ljute na njega pa su rekle da odlaze majci. Navodi da je inzistirao da prije odlaska svuku novu odjeću koji im je prethodno kupio iz razloga što se u više navrata događalo da s novom odjećom koju im je kupio odlaze majci te da se potom vraćaju k njemu u staroj odjeći. Optuženik iskazuje da je tijekom rujna objema kćerkama kupio mobitel „iPhone 16 max“ pa je tražio da mobitele ostave kod njega. Iskazuje da su obje u međuvremenu otišle do obližnjeg parka gdje su se trebale naći s majkom. Navodi da je otišao za kćerima te je vidio da je DO došla sa novim dečkom, potom da je ĆO na njegovo traženje predala mobitel koji je bacio na sjedalo kombi vozila, ŽO da nije najprije htjela predati mobitel ali je na njegovo inzistiranje to učinila pa je mobitel u ljutnji bacio na tlo i stao nogom na njega. Iskazuje da kod parka nije bilo nikakvog razgovora. Navodi da je u međuvremenu popravio staklo na Lucijinom mobitelu pa iako su ŽO i ĆO zvale njegovu suprugu H vezano uz mobilne aparate da im je odlučio mobitele vratiti ukoliko dođu u vrijeme kada je kod kuće. Vezano uz događaj od 16. rujna 2025. optuženik navodi da je imao tehnički pregled zgrade na kojoj je radio električne instalacije, da ga je istoga dana društvo pozvalo na piće gdje se zadržao, da je DO poslala više poruka u kojima navodi da će doći po osobne iskaznice djece u 18,00 sati iako da joj je odgovorio da se kući vraća tek u 20,00 sati. Iskazuje da je u međuvremenu nazvao i njegov otac, da je govorio kako će mu ugasiti firmu i da neće moći raditi pa pretpostavlja da su ga DO i kćerke s nečim ucjenjivale. Iskazuje da je tijekom večeri došao na [adresa], da je izišao iz kombija, da se sjeća kako su tjerali TO i govorili joj da ne radi probleme. Iskazuje da je vikao kada je izišao iz kombija, „da je bio lud“ između ostalog jer mu je otac rekao da će ugasiti firmu zbog načina na koji postupa prema djeci. Navodi kako se ne sjeća što je radio predmetne večeri, da se ne sjeća što je govorio, da je moguće da je nešto govorio u afektu ali da je uglavnom optuživao DO jer je smatrao da je iskvarila djecu. Navodi nastavno da je 11. rujna 2025. u večernjim satima samo jednom prošao vozilom ispod kuće u kojoj su živjele DO i djeca kako bi provjerio da li je Lanin dečko dovezao moped pred kuću.

4.1 Optuženik na pitanja braniteljice je li nakon 2016. bilo kada udario oštećenu IO, navodi da je to učinio samo jednom u samoobrani i to nakon što ga je oštećena napala nožem. Navodi da oštećenoj nije izbio zub već da je imala osteoporozu uslijed čega su joj ispadali zubi. Iskazuje da su djeca u više navrata svjedočila napadima oštećene na njega u kojim situacijama su bila prestrašena i povlačila bi se u sobu. Optuženik navodi da vezano uz sukobe s DO nije nikada pozivana policija niti Hrvatski zavod za socijalni rad osim što je u situacijama kada je DO bila alkoholizirana zvao njezinu majku i tražio da ju odvede kući dok se ne otrijezni. Iskazuje da bi on petkom popio pet do deset piva ali je normalan dolazio kući. Iskazuje da je 16. rujna 2025. nakon posla bio u jednom ugostiteljskom lokalu gdje je popio deset do petnaest piva nakon čega je otišao najprije u [adresa], a potom u [adresa] gdje je po izlasku iz kombija zatekao naguravanje. Iskazuje da mu je otac prethodno u telefonskom razgovoru rekao da su na njegovoj adresi DO i ĆO, nije tražio da dođe u [adresa] ali je odlučio otići i riješiti problem sa bivšom suprugom obzirom je smatrao da ga ucjenjuje. Iskazuje da su mobiteli koje je oduzeo djeci i dalje bili kod njega, nije ih ponio sa sobom obzirom je postavio uvjete pod kojima će ih vratiti ŽO i ĆO. Navodi da 11. rujna 2025. nije govorio ŽO da je „kurva, da će ju ubiti i uništiti“, djeci da nikada nije govorio vulgarne riječi. Navodi da je mobitele koje je tražio natrag kupio ŽO i ĆO povodom rođendana.

4.2 Ispitan u prostorijama Policijske uprave Primorsko goranske, I Policijska postaja Rijeka dana 17. rujna 2025. ( list 50 - 52 ) optuženik SO navodi da je DO dopuštala djeci svašta dok je on djecu nastojao dovesti u red. Navodi da je 11. rujna 2025. rekao malodobnim oštećenicama da će pozvati policiju jer je njihov prijatelj u njegovom dvorištu ostavio moped. Iskazuje da je ŽO nakon toga vikala po cesti „da ju on maltretira“ pa kako je bio ljut da joj je razbio mobitel koji je on i kupio i koji je drugi dan popravio. Navodi kako je moguće da je ŽO rekao da je blesava, ne sjeća se da li joj je još nešto govorio ali negira da bi istu udario. Optuženik navodi da su predmetnog dana obje oštećenice nazvale majku DO, da su otišle do obližnjeg parka, da je krenuo za njima i tražio da mu predaju mobitele. Iskazuje da je ŽO predala svoj mobitel pa kako je bio ljut da ga je bacio na tlo i dva puta zgazio nogom. Iskazuje da je ŽO vikala i plakala ali da je sve to glumila. Iskazuje da su djevojčice bile neuredne kada su dolazile kod njega te da su predmetne optužbe preuveličane. Iskazuje da je znao u ljutnji DO uputiti omalovažavajuće riječi poput „kurvo“ te da ju je udario samo jednom i to kada je na njega nasrnula nožem u kojoj situaciji je oštećenoj pukao zub. Vezano uz događaj od 16. rujna 2025. optuženik navodi da je ĆO trebala putovati u Vukovar pa je tražila osobnu. Navodi da se zadržao sa poznanicima pa su DO i ĆO otišle kod njegovih roditelja te ga je otac pod njihovim utjecajem ucjenjivao s financijama i gašenjem firme. Iskazuje da je otišao na [adresa], da su svi bili tamo odnosno bivša punica TO, njegovi roditelji, DO i ĆO, da su ga roditelji napadali i vrijeđali ali da se ne sjeća svega jer je prethodno popio desetak piva. Iskazuje da se ne sjeća da bi Antonellinom glavom udarao u kombi vozilo te da bi ĆO udario šamar te navodi da je moguće da je DO uputio prijetnje. Navodi da alkohol ponekad konzumira dva puta tjedno, a ponekad da prođu dva do tri mjeseca da ne konzumira alkohol. Iskazuje da je u situacijama koje su se dogodile 11. rujna i 16. rujna 2025. bio alkoholiziran.

4.3 Ispitan u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci dana 18. rujna 2025. ( list 62 - 66) optuženik navodi da je 11. rujna 2025. razbio mobitel jer je malodobna ŽO rekla da je nikakav otac pa se na nju naljutio. Iskazuje da njegova bivša supruga često konzumira alkohol stoga da su dokumenti djece kod njega. Iskazuje da je s DO bio u braku od 2010. godine, da ga je varala, da je bila pijana svaki drugi dan te da joj je ponekad znao reći da je „kurva“ međutim ne sjeća se da bi joj prijetio. Iskazuje da se vezano uz situaciju u 2016. branio, da je bio pod utjecajem alkohola i da je vikao ali se ne sjeća da je prijetio.

5. Svjedokinja DO ( list 181 - 183 ) navodi da je bila u braku s optuženikom od 2010. do svibnja 2018. od kada su razvedeni. Iskazuje da su problemi započeli u siječnju 2015. kada je imala prometnu nesreću te je uslijed zadobivenih ozljeda završila u kolicima. Iskazuje da se preselila se kod roditelja, a nakon oporavka da se vratila u [adresa]. Navodi da ju je optuženik vrijeđao i ponižavao, iako je i dalje bila u kolicima, da joj je govorio „da je nesposobna i bogalj te da ne može brinuti o djeci“. Iskazuje da joj je upućivao prijetnje poput „ubit ću te“, psovke „jebem ti mater“ te riječi „kurva, gadura, drolja, kriva si“. Svjedokinja navodi da je bilo i fizičkog nasilja. Iskazuje da je optuženik u takvim situacijama bio pod utjecajem alkohola te je pokušavala istoga stišati i smiriti kako djeca ne bi ništa vidjela niti čula. Svjedokinja navodi da se optuženik nakon izlazaka vraćao kući pod utjecajem alkohola te bi uslijedili bezrazložni verbalni napadi međutim da su se situacije u kojima joj je upućivao uvrede događale uglavnom kada bi djeca spavala obzirom se kasno vraćao kući. Navodi da se tijekom 2016. godine u jednoj situaciji dogodilo da su djeca vidjela i čula optuženikovo postupanje, da je bilo zimsko doba, da je spavala kada se optuženik vratio kući vidno alkoholiziran, da ju je probudio i krenuo vrijeđati te je inzistirao da se spusti na donju etažu. Iskazuje da je u predmetno vrijeme bila još u kolicima te je za kretanje koristila štake pa nakon što je ustala iz kreveta da ju je optuženik udario šakom u lijevu stranu lica i izbio joj zub, u opisanoj situaciji djeca da su se probudila i plakala nakon što su prethodno čula galamu. Navodi da je nakon što ju je optuženik udario vikala je da ju pusti. Iskazuje da su u opisanoj situaciji plakale i djevojčice i ona ali da nije odlazila liječniku. Svjedokinja iskazuje da se po proteku dosta vremena požalila majci vezano uz naprijed opisano postupanje optuženika.

5.1 Vezano uz događaj od 11. rujna 2025. svjedokinja DO navodi da su djevojčice boravile kod optuženika kada ju je nazvala starija kćerka i tražila da dođe po njih jer da optuženik maltretira ŽO koja je pobjegla u park. Iskazuje da su se potom sve tri našle u parku, da je ŽO plakala i rekla da ju je otac u dvorištu tjerao da skine odjeću koju joj je prethodno kupio dok se starija kći za to vrijeme sklonila u kuću. Navodi da je optuženik došao kombijem do parka, da je ŽO uzeo mobitel kojega je potom bacio na tlo govoreći „da im je sve priuštio“. Svjedokinja navodi da su se okupili susjedi nakon čega je uzela djecu i otišla. Nastavno iskazuje da su je tijekom večeri kontaktirali policijski službenici jer su susjedi prijavili zlostavljanje. Iskazuje da opisani događaj nije odmah prijavila policiji već je to učinila naknadno nakon što je po proteku nekoliko dana optuženik prolazio vozilom ispod njihove kuće. Nastavno vezano uz događaj od 16. rujna 2025. svjedokinja navodi da su djevojčice nakon 11. rujna ostale kod nje, jer ih više nije htjela pustiti kod optuženika. Navodi da su kod optuženika ostale osobne iskaznice djece pa kako je ĆO trebala sa školom putovati u Vukovar da je predmetnog dana zatražila od optuženika osobne iskaznice djece. Navodi da su ĆO i ona došle pred optuženikovu kuću ali da ga nisu zatekle, međutim da im je osobne iskaznice predala optuženikova supruga. Iskazuje da su potom nazvale optuženikovog oca koji ih je pozvao na [adresa] jer je ĆO htio dati nešto novca za izlet. Navodi da je nakon pet do deset minuta na [adresa] došao i optuženik kombijem, da je odmah krenuo šakom na ĆO te ju je udario u lijevu stranu lica i govorio „što će tebi osobna“. Iskazuje da je i nju udario na način da ju je uhvatio za kosu i njenom glavom lupao u kombi vozilo. Navodi da je optuženik udario i svoju majku koja je pala po stepenicama, otac da ga je htio zaustaviti pa je i njega srušio na tlo. Navodi da se sve događalo na ulici, da su došli i susjedi koji su pokušali optuženika zaustaviti dok je ona molila susjeda da skloni ĆO. Iskazuje da je za to vrijeme optuženik vikao „da je ona za sve kriva“ te da joj je u opisanoj situaciji rekao da će ih ubiti. Svjedokinja iskazuje da su uslijed opisanih događaja obje djevojčice bile uznemirene te su odlazile na razgovor kod psihologa. Navodi da je u događaju od **.**.2025. ĆO zadobila modrice u predjelu nadlaktice. Svjedokinja iskazuje da joj je optuženik dok su živjeli zajedno barem jednom tjedno govorio da je „kurva i drolja“. Navodi da je naknadno razgovarala s djecom o događaju od 11. rujna 2025. te da su joj kćerke ispričale da je sve započelo zbog skutera koji je njihov prijatelj ostavio ispred kuće optuženika.

5.2 Svjedokinja na pitanja zastupnice optužbe navodi da je za vrijeme dok su djeca boravila kod optuženika dolazilo do svađa, iz razgovora s djecom zaključila je da bi optuženik vikao na njih zbog loših ocjena u školi te zbog izlazaka, što se događalo kada je bio alkoholiziran. Navodi da su djeca nakon posljednjeg događaja u rujnu 2025. počela odlaziti kod školskog psihologa dok je ona nakon toga događaja inicirala postupak za samostalno skrbništvo u odnosu na djecu.

5.3 Svjedokinja navodi da nije konzumirala alkohol u prekomjernim količinama te da se nakon izlazaka nije vraćala u kasnim noćnim satima. Nastavno pojašnjava da joj je poznato da je optuženik 11. rujna 2025. došao kući alkoholiziran te je uslijedila svađa vezano uz skuter koji je bio parkiran u dvorištu. Navodi da je u parku optuženik od obje kćerke zatražio predaju mobitela nakon čega je Lucijin mobitel bacio u dva do tri navrata na tlo i gazio ga nogama dok je mobitel koji je predala ĆO kroz otvoreni prostor kombija bacio u unutrašnjost. Navodi da je osnovom optuženikovog izgleda zaključila da je pod utjecajem alkohola jer mu se petljao jezik, nije mogao stajati na nogama i vikao je. Navodi da su se u parku okupili roditelji s djecom. Svjedokinja pojašnjava da je 16. rujna 2025. bio dogovor da će oko 20,00 ĆO i ona doći do optuženikove kuće na [adresa] kako bi im predao osobne iskaznice od obje djevojčice međutim da je u SMS poruci optuženik napisao da moraju pričekati pa im je osobne iskaznice predala optuženikova supruga. Iskazuje da ih je u međuvremenu nazvao optuženikov otac jer je ĆO htio dati novac za izlet pa dok su se nalazili u [adresa] ispred kuće optuženikovih roditelja da je optuženik došao kombijem te je po izlasku iz istoga udario ĆO šakom u predjelu lijeve strane lica. Navodi da se djevojčica počela udaljavati od njega dok su ona i optuženikovi roditelji stali između njega i ĆO koju je htio još udarati pri čemu je čula kada joj je uputio riječi „dođu, ubit ću te“ Navodi da je u opisanoj situaciji ĆO plakala i vrištala, potom da je optuženik nju uhvatio rukom u predjelu kose i lupio njenom glavom u kombi vozilo za koje vrijeme su ga roditelji pokušavala savladati ali nisu uspjeli. Svjedokinja navodi da su u međuvremenu došli i susjedi što su ona i ĆO iskoristile te su krenule prema obližnjoj školi udaljenoj 500 metara. Iskazuje da susjedi nisu uspjeli zadržati optuženika, da mu je majica bila rastrgana te da je krenuo za njom i ĆO koja je vidjela da optuženikovi roditelji leže na tlu pa je ponovno krenula prema kući, za njom je krenula i ona te joj se optuženik obratio riječima „ti si kriva za sve ubit ću te.“ Iskazuje da joj u opisanoj situaciji optuženik nije upućivao psovke i pogrde. Navodi da se naredni fizički kontakt s ĆO nakon što ju je optuženik udario zatvorenom šakom u predjelu lica, dogodio kada ju je uhvatio rukom u predjelu nadlaktice i povlačio. Iskazuje da nije vidjela d bi optuženik ĆO udario šamar. Nakon što je svjedokinji predočena fotografija na listu 43 spisa na kojoj je prikazana modrica u predjelu desne nadlaktice malodobne ĆO ista navodi kako dozvoljava mogućnost da se radilo o desnoj nadlaktici, ĆO da je nakon događaja od 16. rujna 2025. fotografirana u prostorijama policije ali nije odlazila liječniku jer je tijekom večeri išla na izlet.

5.4 Svjedokinja pojašnjava da je zaključak o alkoholiziranosti optuženika donosila obzirom je isti vikao kada bi se kasno vratio kući, nije uspijevao odmah ključem pogoditi bravu ulaznih vrata te bi osjetila miris alkohola. Navodi da nije optuženiku sugerirala da riješi problem prekomjerne konzumacije alkohola niti je o tome govorila njegovim roditeljima, zaključuje se su sa time bili upoznati jer je u sklopu njihove kuće bila radiona u kojoj su optuženik i njegov otac radili zajedno te bi otac optuženika ponekad pred njom komentirao „opet je popio“.

5.5 Svjedokinja malodobna ŽO ( list 111 - 112 ), ispitana pred sucem istrage 20. studenog 2025. putem uređaja za prijenos slike i zvuka navodi da je 11. rujna 2025. optuženik došao pijan te da je počeo vikati na Č i nju, iskazuje da su izišli pred kuću gdje joj je optuženik rekao da skine odjeću koju joj je on kupio. Iskazuje da joj je optuženik prijetio da će ju ubiti i uništiti pa da je pobjegla iz kuće u park gdje je bila sa njegovom sadašnjom suprugom te je s njezinog telefona nazvala prijatelje. Iskazuje da je imala napadaj panike, da je u međuvremenu došla njezina majka, da je do parka došao i optuženik, da je ĆO uzeo mobitel i bacio ga u kombi dok je njezin mobitel bacio na tlo i gazio po njemu. Navodi da su navečer oko 9,00 sati otišle na Pašac gdje su živjele s majkom nakon čega se optuženik vozio Audijem gore - dolje. Iskazuje da je predmetnoga dana došlo do svađe jer je Lanin i njezin prijatelj ostavio motor u dvorištu. Svjedokinja navodi da se ĆO boji optuženika više od nje te da je u opisanoj situaciji samo šutjela. Iskazuje da se u opisanoj situaciji osjećala ugroženo, tužno, ljutito, da se prestrašila te da se i dalje boji optuženika Navodi da joj je toga dana optuženik rekao „da je kurva“, da im je govorio „da su loša djeca, propalice, huligani“.

6. Svjedokinja malodobna ĆO ( list 113 - 114), ispitana pred sucem istrage 20. studenog 2025. putem uređaja za prijenos slike i zvuka u odnosu na događaj od 11. rujna 2025. navodi da je optuženik došao pijan, da se naljutio na ŽO, da su izišli vani po joj je govorio da skine odjeću, da je razmažena te misli da je ŽO nazvao „kurvom“. Navodi da je optuženik govorio ljutito i povišenim glasom ali ne sjeća se da je ŽO rekao da će joj napraviti nešto nažao Navodi da je ona tada nazvala majku te da su otišle obje do parka. Iskazuje da je optuženik došao kombijem do parka, oduzeo oba mobitela i razbio ih. Navodi da je majka došla u pratnji svojega dečka D te su potom otišle s njom. Nastavno svjedokinja navodi da je najprije ŽO otišla do parka, dok je ona došla nakon nje. Iskazuje da je tražio od obje mobitele, potom da je Lucijin mobitel bacio na tlo i razbio ga dok je njezin mobitel bacio u kombi. Iskazuje da je tada bilo tužno. Vezano uz događaj od 16. rujna 2025. svjedokinja navodi da su trebali otići kod optuženika po dokumente i mobitel ali da ga nije bilo kod kuće pa su otišli do njegovih roditelje. Iskazuje da je djed nazvao optuženika nakon čega se dovezao kombijem koji je naglo zaustavio te je pritom skoro pregazio majku. Navodi da je izišao iz kombija i rekao „da će ju ubiti“, potom da je gurao djeda i baku, a kada ga je mama sprečavala da ju napada da je nju čupao za kosu, bacao po tlu, gurao i micao od nje. Iskazuje da ju je optuženik uhvatio za ruke i da ju je ošamario te da je na ruci zadobila modrice. Navodi da je optuženik prije toga dok je s djedom pričao putem mobitela rekao da će ju istući uslijed čega se bojala te se i dalje boji optuženika. Nastavno iskazuje da je po izlasku iz kombija optuženik odmah krenuo prema njoj, da je bio ljut, da je rekao „da će ju ubiti“ pa je majka stala ispred nje. Iskazuje da ne zna zbog čega su se ona i ŽO **.**.2025. svađale sa optuženikom, moguće jer su rekle kako žele ići kod mame

7. Svjedokinja ČO ( list 212 - 213 ) majka optuženika u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 3) navodi da su na njihovu adresu došle DO, njezina majka TO i malodobna ĆO, da se sve događalo na cesti, da je najprije začula glasove te je po izlasku iz kuće vidjela da su DO i ĆO htjele tući optuženika, da su izgovarale različite psovke te je ĆO u jednom trenutku uhvatila u predjelu ruke zbog izgovorenih psovki. Iskazuje da je optuženik došao naknadno, da je vikao DO „da će mu uništiti djecu“, a u jednom trenutku da je oštećenu uhvatio za kosu pa da je ona držala optuženikove ruke kako ne bi DO čupao. Iskazuje da je po izlasku iz kuće vidjela da je optuženik ležao na tlu ali da ne zna kako je u takvom položaju završio. Svjedokinja navodi da je cijelo vrijeme bila prisutna Antonellina majka, TO koja je također psovala optuženika. Iskazuje da su malodobna ĆO i TO u jednom trenutku otišle. Svjedokinja navodi da je optuženik bio alkoholiziran, da inače pije samo prilikom obiteljskih okupljanja da je i DO konstantno pila. Navodi da su DO i malodobna ĆO cijelo vrijeme nasrtale na optuženika, da se ona postavljala između njih ali da su one optuženika udarale. Iskazuje da nije vidjela da bi optuženik Antonellinom glavom udario u kombi vozilo. Navodi da se DO nije nikada žalila na optuženikovo postupanje.

8. Svjedok HO ( list 214 - 215 ) otac optuženika navodi u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 3) da je malodobnoj ĆO htio dati novac obzirom je putovala na izlet u Vukovar pa da je djevojčicu i njezinu majku između 16,00 i 17,00 sati dovezla TO. Iskazuje da je izišao na cestu dok je njegova supruga nazvala optuženika i rekla mu da dođe kako bi ĆO vratio mobitel. Iskazuje da je optuženik po dolasku zaustavio kombi vozilo, da bi odmah potom TO trčeći krenula prema optuženiku te je istoga uhvatila rukom u predjelu vrata uslijed čega je pao na tlo te ga je TO držala rukom u predjelu vrata dok ga je DO udarala rukama i nogama po cijelome tijelu, a malodobna ĆO da mu je prstima bola oči. Navodi da su pritom sve tri psovale pa je on u jednom trenutku odgurnuo DO dok je TO sjela u vozilo i odvezla se, a ĆO da je prešla preko ceste i psovala je optuženika. Iskazuje da je optuženiku pomogao da ustane dok je on cijelo vrijeme vikao DO „da mu je uništila djecu“. Iskazuje da su DO i malodobna ĆO otišle prema crkvi te da ih je naknadno vidio kada su došli policijski službenici. Navodi kako on i supruga nisu zvali policiju, optuženik da nije mogao zvati policiju jer su ga on i supruga držali kako ne bi otišao za ĆO i DO. Iskazuje da predmetnom događaju nije nitko drugi prisustvovao. Navodi da optuženik nije mogao odgurnuti ili udariti DO jer je njegova supruga stajala između njih. Navodi da je optuženik morao odgurnuti Laninu ruku jer mu je ona htjela iskopati oči. Iskazuje da su u opisanoj situaciji svi psovali ali da nije čuo da bi optuženik DO i ĆO uputio prijetnje. Navodi nastavno da u opisanoj situaciji niti on niti supruga nisu pali na tlo. Iskazuje da su optuženika odveli djelatnici policije te je vidio da je u predjelu lica imao ogrebotinu. Iskazuje da ne komunicira sa unukama ĆO i ŽO jer to ne dozvoljava njihova majka. Navodi da u opisanoj situaciji nije čuo da bi optuženik rekao DO i malodobnoj ĆO da će ih ubiti.

9. Svjedokinja TO ( list 253 - 254), majka oštećene DO u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 3) navodi da je predmetnog dana odvezla DO i malodobnu ĆO do optuženikove kuće na [adresa] kako bi uzele osobne iskaznicee, a potom da ih je odvezla na [adresa] do optuženikovih roditelja. Iskazuje da su DO i malodobna ĆO izišle iz vozila nakon što su stigle do kuće optuženikovih roditelja, da su ispred kuće razgovarale sa optuženikovim ocem, dok je ona čekala u vozilu. Iskazuje da je vidjela kada je došao optuženik svojim vozilom, da je bio bijesan jer čim je izišao iz vozila počeo je galamiti, krenuo je prema ĆO i udario joj šamar, potom da je izišla iz vozila i rekla optuženiku da pusti dijete na miru. Navodi da joj je kći DO rekla da otiđe kući što je i učinila jer je imala obvezu čuvanja unuka. Svjedokinja navodi da je optuženik bio vidno pijan nakon što je izišao iz vozila te je teturao. Iskazuje da je iz kuće izišla i optuženikova majka. Svjedokinja navodi da je optuženik po izlasku iz vozila zalupio vratima, da je odmah počeo mahati rukama u Laninom pravcu, galamio je ali nije čula što jer je sjedila u vozilu koje je bilo parkirano preko puta kuće optuženikovih roditelja te su svi od vozila bili udaljeni oko dva metra. Navodi da se ĆO nakon što joj je optuženik udario šamar sakrila odnosno između nje i optuženika da je stala DO. Nastavno svjedokinja iskazuje da je po izlasku iz vozila čula da je optuženikov otac govorio istome da se smiri ali da se ne sjeća da li je optuženik nešto govorio. Iskazuje da nije vidjela da bi optuženik fizički nasrtao na DO dok je bila prisutna na mjestu događaja. Svjedokinja iskazuje da naknadno DO nije najprije htjela pričati o predmetnom događaju no potom da je ipak ispričala da ju je optuženik gurnuo i uhvatio za kosu, a istovjetno da joj je ispričala i ĆO. Navodi da joj je kćerka ispričala kako su roditelji pokušavali smiriti optuženika te da su na kraju ona i Č morale trčati i da je jedan poznanik došao po njih. Svjedokinja na pitanje braniteljice zbog čega prilikom odlaska sa mjesta događaja nije povezla i ĆO obzirom je optuženik naspram nje bio fizički agresivan, navodi da je na mjestu događaja bila njezina kći kao i optuženikovi roditelji koji su ĆO branili. Navodi da nije zvala policije jer je DO rekla da će to učiniti. Nastavno svjedokinja navodi da ĆO nije ništa govorila optuženiku u predmetno vrijeme dok da ne zna da li je DO istome nešto govorila, također dok je bila prisutna na mjestu događaja da nije vidjela da bi DO i ĆO fizički nasrtale na optuženika.

10. Svjedok GO ( list 268 ) navodi da optuženika poznaje od 2010. godine, da poznaje i DO, da su se družili i bili kućni prijatelji. Navodi kako ima saznanja da je DO konzumirala alkohol, jednom prilikom da je uzela optuženikovo vozilo te da je u alkoholiziranom stanju izazvala prometnu nesreću u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede. Navodi da su problem bile Antonelline prevare, da se optuženik žalio kako oštećena ne dozvoljava da se viđa s djecom. Iskazuje da nema saznanja da bi optuženik DO omalovažavao ili vrijeđao kao niti da bi bio fizički agresivan naspram nje. Iskazuje da nikada nije primijetio da bi optuženik naspram djece bio agresivan. Navodi da je jednom prilikom tijekom 2012. DO htjela optuženika udariti bocom.

11. Na listu 196 - 206 prileži nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. Klementine Ružić iz sadržaja kojega proizlazi da je optuženik osoba urednog duševnog razvitka, da ne boluje od neke prave i trajne duševne bolesti te da je njegovo cjelokupno funkcioniranje na više segmenata u svakodnevnom životu, izuzev bračne zajednice s DO, bilo neupadno. Nastavno kod optuženika se ne uočavaju naglašene osobine ličnosti koje bi ukazivale na postojanje specifičnog poremećaja ličnosti. Optuženik negira konzumaciju opojnih droga i duhana dok konzumaciju alkohola prikazuje kao povremenu, negira ekscesivna ponašanja pod utjecajem alkohola. Vještakinja ističe da za razdoblje od ožujka 2015. do svibnja 2018. ne postoje objektivni dokazi da bi optuženik bio pod utjecajem alkohola te da se jedini objektivni dokaz alkoholiziranosti kod optuženika odnosi na događaj od 16. rujna 2025. kada je alkotestiranjem utvrđena prisutnost alkohola od 2,03 g/kg što predstavlja stanje akutne intoksikacije alkoholom F 10.0 pa se za konkretan događaj može utvrditi da je optuženik bio u pijanom stanju s time da je u odnosu na konkretan događaj optuženikovo sjećanje djelomično očuvano. Vještakinja navodi kako se ne može isključiti da je događaj od dana 11. rujna 2025. kod optuženika izazvao frustraciju vezano uz ponašanje djece koja se frustracija mogla nastaviti i narednih dana sve do 16. rujna 2025. s time da je akumulirana frustracija kod optuženika uz alkohol u visokoj koncentraciji koji je utjecao na smanjenje samokontrole i na oslobađanje agresivnog nagona, doveo do ponašanja opisanog u točki 3) optužnice.

11.1 Stalna sudska vještakinja navodi da kod optuženika ne nalazi ovisničke obrasce ponašanja niti funkcionalne posljedice alkoholne ovisnosti, nisu uočena vanjska obilježja osobe koja učestalo konzumira alkohol, slijedom čega zaključuje da su optuženikove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i vladanja svojom voljom tijekom optuženog razdoblja bile reducirane, odnosno bio je smanjeno ubrojiv - ne bitno. Stoga kako nema dovoljno objektivnih dokaza da bi se kod optuženika dijagnosticirala bolest ovisnosti niti da bi se zaključilo da je kaznena djela iz optužnice počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola da nema osnova za izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti. Vještakinja ističe da je potrebno izricanje mjere obveznog psihosocijalnog tretmana obzirom kaznena djela iz optužnice obilježava nasilje i agresivno ponašanje.

11.2 Stalna sudska vještakinja u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja ( list 212 ) navodi da su obiteljske okolnosti vezane uz optuženika i njegovu partnersku vezu s bivšom suprugom istoga držale pod pojačanom tenzijom i frustracijom u kojim je okolnostima njegova sposobnost shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja svojom voljom zbog navedene frustracije koja je bila akumulirana kroz duži vremenski period, bila reducirana odnosno smanjena ali ne bitno. Vještakinja ističe da je alkohol na postojeću frustraciju utjecao dodatnim smanjenjem navedenih sposobnosti ali u granicama smanjene ubrojivosti – ne bitno. Vještakinja ističe da na strani optuženika ne može u potpunosti i sa sigurnošću isključiti mogućnost počinjenja sličnih kaznenih djela što ne ovisi samo od optuženika već i od vanjskih čimbenika kao što je provokacija, optužbe ili slična ponašanja od strane bivše partnerice koje optuženika mogu isprovocirati na način da impulzivno reagira.

12. Braniteljica optuženika, odvjetnica Gianna Šperanda Fabo predložila je da se ponovno provede saslušanje malodobnih oštećenica ĆO i ŽO jer da su svjedoci ČO i HO dinamiku događaja od 16. rujna 2025. prikazali drugačije od onoga što je iskazivala malodobna oštećenica te iz razloga što iskazi malodobnih oštećenica nisu u svim dijelovima podudarni s iskazom svjedokinje DO, osobito kada se ima u vidu da je događaju od 16. rujna 2025. bila nazočna i TO na koju okolnost malodobna ĆO nije ukazala.

13. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za ponovnom ispitivanjem u svojstvu svjedoka malodobnih ŽO i ĆO obzirom su iste prethodno ispitane putem uređaja za prijenos slike i zvuka kojem ispitivanju optuženik iako uredno pozvan nije htio nazočiti, međutim prava obrane bila su zastupljena po izabranoj braniteljici dok odredba članka 115. stavka 4. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13, 145/14, 56/15 i 126/19) propisuje da će se snimka ispitivanja djeteta oštećenog kaznenim djelom reproducirati, a odredbom članka 292. ZKP/08 propisano je da će se žrtva kaznenoga djela saslušana putem uređaja za prijenos slike i zvuka ponovno ispitati samo iznimno ukoliko to sud ocijeni potrebnim.

14. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša VO držeći da se slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka njezinim saslušanjem neće utvrditi okolnosti odlučne za razjašnjenje spornih činjenica.

15. Na listu 26 spisa prileži prijava Osnovne škole Bakar o nasilju u obitelji iz sadržaja koje proizlazi da je majka malodobnih ĆO i ŽO izvijestila da su 11. rujna 2025. djevojčice bile izložene verbalnom nasilju od strane oca nakon čega je djecu odvela svojoj kući iako su vrijeme prema raspredu trebale provoditi s ocem.

16. Na listu 43 - 47 spisa prileži fotodokumentacija na kojoj je prikazana malodobna ĆO te je na fotografijama razvidna modrica u predjelu njezine desne nadlaktice.

17. Iz medicinskog dokumenta – lista A za doktore medicine na listu 48 proizlazi da je u prostorijama II Policijske postaje Rijeka izvršen pregled optuženika SO te se evidentira prisutnost alkohola.

18. Iz sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu optuženika ( list 35) proizlazi da je dana 16. rujna 2025. optuženik alkoskopiran u 21,45 sati te je kod istoga utvrđena koncentracija alkohola od 2,03 g/kg.

19. Iz Prekršajne evidencije na listu 54 spisa proizlazi da je u razdoblju od 12. prosinca 2023. do 21. kolovoza 2025. optuženik pravomoćno prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama te zbog prekršaja protiv javnog reda i mira.

20. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti da je optuženik ostvario bitna obilježja jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

21. Optuženik u obrani na raspravi negira počinjenje kaznenih djela te opisuje narušene odnose s oštećenom DO tijekom trajanja njihove bračne zajednice pri čemu smatra da je upravo oštećena svojim postupanjem inicirala sukobe i svađe. Iz optuženikove obrane proizlazi da je oštećena sklona konzumaciji alkohola te noćnim izlascima, ističe da ju je prilikom svađe udario samo jednom u samoobrani te negira da bi joj udarcem izbio zub već tvrdi da su joj zubi ispadali zbog osteoporoze. Iznoseći obranu u prostorijama II Policijske postaje Rijeka optuženik je dozvolio mogućnost da bi oštećenoj udarcem izbio zub. Nastavno u obrani na raspravi negira da bi oštećenoj prijetio, navodi da ju je znao nazivati „kurvom“ što opravdava činjenicom da je tijekom trajanja braka imao saznanja da ga je varala. Optuženik u obrani umanjuje kaznenu odgovornost za kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. Naime iako ne osporava da je 11. rujna 2025. inzistirao da malodobne oštećenice skinu svu odjeću koju im je kupio te iako ne osporava da im je oduzeo mobilne aparate nakon čega je Lucijin mobitel bacio na tlo i gazio ga nogama, optuženik opravdava takvo postupanje smatrajući da malodobne oštećenice ne cijene trud koji ulaže u njihov odgoj i odrastanje te materijalno zbrinjavanje. Nastavno optuženik u odnosu na optužbe opisane u točki 3) optuženice ne osporava da je 16. rujna 2025. kada je došao pred kuću svojih roditelja galamio te da je bivšoj supruzi predbacivao da loše utječe na djecu, ne osporava niti da je prethodno konzumirao veću količinu alkohola međutim vezano uz dijelove optužbe koji ga terete za fizički napad naspram malodobne oštećenice ĆO i oštećene DO te za upućene prijetnje, optuženik tvrdi da se tih detalja ne sjeća zbog količine alkohola kojega je prethodno konzumirao.

22. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka analizirao obranu optuženika kao i iskaze saslušanih svjedoka nakon čega je zaključke o kazneno pravnoj odgovornosti optuženika za predmetna kaznena djela izvodio osnovom iskaza oštećene DO i malodobnih oštećenica ŽO i ĆO koje su u svojim iskazima detaljno i okolnosno opisivale protupravno postupanje optuženika.

23. Suprotno obrani optuženika u kojoj negira da bi učestalo u razdoblju od ožujka 2015. do svibnja 2018. vrijeđao i omalovažavao suprugu DO, upravo iz njezinog iskaza proizlazi da je verbalno i fizičko nasilje optuženika započelo nakon što je u siječnju 2015 doživjela prometnu nesreću zbog posljedica koje je jedno vrijeme bila nepokretna, a koje se nasilje manifestiralo kroz vrijeđanje i omalovažavanje na način da ju je optuženik nazivao „kurvom, gadurom, droljom“, nadalje kroz upućivanje prijetnji poput „ubit ću te“, izgovaranje psovki poput „jebem ti mater“. Svjedokinja je opisala situaciju u kojoj je tijekom 2016. godine optuženik na nju fizički nasrnuo na način da joj je zadao udarac u lijevu stranu lica uslijed kojega joj je izbio zub, u kojoj situaciji je vikala da ju pusti pa su se probudile obje djevojčice koje su plakale. Optuženik u obrani ne osporava da se dogodila situacija na koju ukazuje oštećena međutim tvrdi da ga je ona napala nožem pa da se obranio zadavanjem udarca. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da su se opisani verbalni napadi te opisani fizički događali bezrazložno te u situacijama kada bi optuženik u kasnim noćnim satima dolazio kući pod utjecajem alkohola.

24. Iako iz iskaza svjedokinje DO proizlazi da nije nikada zbog optuženikovog postupanja nazivala policiju niti se obraćala drugim institucijama sud smatra da je neovisno od toga njezin iskaz istinit i životan. Naime, svjedokinja prilikom ispitivanja na raspravi 28. siječnja 2026. nije odstupila od ranijeg iskaza kojega je iznosila 20. studenog 2025. pred sucem istrage, dakle njezin iskaz je konzistentan te bez odstupanja pa stoga njegova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje. Nadalje sud smatra da je njezin iskaz motiviran potrebom zaštite osobnog dostojanstva i psihofizičkog integriteta kao i potrebom zaštite interesa malodobnih oštećenica jer evidentno je da se na podnošenje kaznene prijave odlučila nakon što je protupravno postupanje optuženika kulminiralo fizičkim napadom i prijetnjama naspram nje ali i naspram malodobne ĆO dana 16. rujna 2025. kojem događaju je prethodila verbalno zlostavljanje malodobnih oštećenica dana 11. rujna 2025. Tijekom dokaznog postupka iskaz oštećene nije doveden u pitanje niti je obeskrijepljen drugim provedenim dokazima pa niti svjedočkim iskazom GO koji ne raspolaže konkretnim i neposrednim saznanjima o sukobima između optuženika i oštećene u razdoblju od ožujka 2015. do svibnja 2018. jer takvim situacijama nije bio nazočan. Iskaz navedenog svjedoka nije bio od utjecaja na razjašnjenje spornih činjenica u predmetu obzirom ima za svrhu negativno karakterizirati oštećenu i na takav način pogodovati položaju optuženika u kaznenom postupku.

25. Nastavno kada optuženik negira da bi naspram oštećene DO tijekom trajanja bračne zajednice bio bezrazložno verbalno i fizički agresivan, sud takvu njegovu obranu ne prihvaća kao životnu i logičnu već smatra da je ista usmjerena ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, osobito kada svoju ulogu u sukobima minorizira i prebacuje odgovornost na oštećenu DO tvrdeći pritom da se ista učestalo alkoholizirala te da je u takvom stanju dolazila kući u ranim jutarnjim satima. Oštećena suprotno takvoj obrani optuženika tvrdi da se optuženik vraćao kući u kasnim noćnim satima pod utjecajem alkohola te da bi ju potom verbalno napadao i omalovažavao. Optuženik u obrani ne osporava da bi oštećenoj u svađama upućivao izraz „kurva“ što opravdava tvrdnjom da je ista održavala veze s drugim muškarcima.

26. Sud smatra da je oštećena DO iskazivala istinito i životno kada tereti optuženika za postupanje opisano u točki 1) optužnice. Oštećena je detaljno opisala protupravno postupanje optuženika pri čemu tvrdi da je verbalnom i fizičkom nasilju pribjegavao u situacijama kada je bio alkoholiziran. Optuženik u obrani koju je iznosio u prostorijama II Policijske postaje Rijeka ne osporava da je sklon konzumaciji alkohola međutim naspram postupanja u kojemu se manifestira verbalno i fizičko nasilje nekritičan te isto opravdava navodnom nevjerom oštećene. Nastavno kada se ima u vidu da se verbalna i fizička agresija optuženika manifestirala i tijekom mjeseca rujna 2025. o čemu su osim oštećene DO iskazivale i malodobne oštećenice ŽO i ĆO, očigledno je kako je verbalno i fizičko nasilje optuženika ustaljeni obrazac postupanja u situacijama u kojima je obiteljska dinamika narušena.

27. Slijedom prethodno izloženoga osnovano je zaključiti da je optuženik naprijed opisanim postupanjem, koje se od ožujka 2015. pa do svibnja 2018. manifestiralo kroz verbalnu agresiju naspram supruge DO upućivanjem uvredljivih i omalovažavajućih izraza poput „kurva, drolja, gadura“ , upućivanjem prijetnji „da će ju ubiti“ te psovki „jebem ti mater“ kao i kroz fizičku agresiju kada je tijekom 2016. godine u jednoj prigodi nakon verbalnog napada fizički nasrnuo na oštećenu zadajući joj udarac šakom u lijevu stranu lica uslijed čega joj je izbijen zub, dovodio oštećenu DO u stanje bespomoćnosti i poniženosti. Optuženik je pritom bio svjestan nedopuštenosti takvih radnji koje je poduzimao upravo sa ciljem da povrijedi osobno dostojanstvo supruge, dakle postupao je s izravnom namjerom. Opisano postupanje optuženika oštećena DO dovodi u vezu sa konzumacijom alkohola u kojem dijelu sud iskaz oštećene smatra istinitim i životnim osobito kada se ima u vidu da je i dana 16. rujna 2025. optuženik manifestirao verbalnu i fizičku agresiju naspram tada već bivše supruge i malodobne kćerke te je po izvršenom alkoskopiranju utvrđena prisutnost alkohola u organizmu optuženika u koncentraciji od 2,03 g/kg. Osim toga optuženik ne osporava da je 16. rujna 2025. konzumirao znatnu količinu alkohola te u obrani koju je iznosio u prostorijama II Policijske postaje Rijeka navodi da je i dana 11. rujna 2025. bio alkoholiziran iz čega se zaključuje da prekomjerna konzumacija alkoholana strani optuženika nije situacionog karaktere. Naprijed opisane radnje koje je optuženik poduzeo na štetu supruge DO predstavljaju teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji obzirom se verbalno nasilje i omalovažavanje ponavljaju kroz dulje vremensko razdoblje u kontinuitetu dok se tijekom 2016. manifestira i fizičko nasilje pa stoga sud zaključuje da je optuženik opisanim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenoga djela nasilja u obitelji iz članka 179 a KZ/11 na štetu supruge DO.

28. Nastavno osnovom iskaza malodobnih oštećenica ŽO i ĆO zaključuje se da je optuženik 11. rujna 2025. ostvario bitna obilježja dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. Naime malodobne oštećenice na istovjetan način opisale su protupravno postupanje optuženika koje se manifestiralo adresi u [adresa] kao i na javnoj površini odnosno na prostoru obližnjeg parka. Optuženik u obrani ne osporava da je predmetnog dana od ŽO tražio da skine svu odjeću koju joj je on kupio, da je u parku inzistirao da mu kćerke predaju svoje mobilne aparata te da je Lucijin mobitel bacio na tlo i potom ga gazio nogom međutim opravdanje za svoje postupanje nalazi u činjenici da je prijatelj malodobnih oštećenica, koji je problematičnog ponašanja u njegovom dvorištu ostavio moped. Optuženik na raspravi negira da bi ŽO i ĆO upućivao omalovažavajuće i uvredljive riječi dok prilikom iznošenja obrane u prostorijama II Policijske postaje Rijeka dozvoljava mogućnost da je ŽO govorio da je blesava. Opisujući postupanje optuženika od 11. rujna 2025. malodobne oštećenice suglasno iskazuju da je došao kući pod utjecajem alkohola te da je napao mlađu kćer ŽO na način da je na dvorištu kuće inzistirao da skine svu odjeću koju joj je on kupio, u kojoj situaciji da je ĆO u strahu pobjegla u kuću te je kontaktirala majku. Iz iskaza malodobne oštećenice ŽO proizlazi da joj je optuženik govorio „da će ju ubiti i uništiti“, da ju je nazivao „kurvom“, da je njoj i sestri govorio „da su loša djeca i propalice“ pa da je u strahu pobjegla u obližnji park gdje joj je oduzeo mobitel, bacio ga na tlo i potom razbio. Nastavno iz iskaza malodobne oštećenice ĆO proizlazi da je u opisanoj situaciji bila u strahu, da je nazvala majku, da je potom i ona pobjegla u obližnji park, da je optuženik došao za njima i inzistirao da mu preda mobitel koji je potom bacio na sjedalo. Svjedokinja DO u iskazu potvrđuje da ju je predmetnog dana kontaktirala kći ĆO koja je bila uplakana te da se požalila na optuženikovo postupanje da se potom dovezla do parka gdje su je čekale obje djevojčice. Svjedokinja potvrđuje da je optuženik djevojčicama u parku oduzeo mobilne aparate s time da je Lucijin mobitel bacio na tlo i u više navrata ga gazio nogama.

29. Slijedom naprijed citiranih iskaza malodobnih oštećenica i njihove majke DO sud smatra da je obrana optuženika koju iznosi na raspravi neuvjerljiva i neživotna kada negira da bi naspram djevojčica postupao na način kako je to opisano u točki 2) optužnice. Iako optuženik ne osporava da je razbio Lucijin mobitel smatra kako to ističe u obrani koju je iznosio u prostorijama II Policijske postaje Rijeka da je na to imao pravo jer je bio ljut na ŽO te iz razloga što je mobilni aparat on kupio. Međutim takvim stavom optuženik izražava nekritičnost naspram svojega postupanja, umanjuje svoju kaznenu odgovornost dok činjenica da su djevojčice nakon 11. rujna 2025. ostale kod majke, iako su cijeli tjedan trebale provesti s optuženikom, ukazuje da su uslijed njegovog postupanja bile ustrašene i uznemirene. Naprijed opisano postupanje optuženika koji je pod utjecajem alkohola verbalno napadao malodobne oštećenice govoreći im da su loša djeca i propalice, odnosno govoreći malodobnoj ŽO da je kurva, da će ju ubiti i uništiti pri čemu je inzistirao da vrati svu odjeću koju joj je kupio, koje se protupravno postupanje nastavilo na javnoj površini odnosno u obližnjem parku u koji su obje djevojčice pobjegle u strahu, kroz uzimanje mobitela i njihovo bacanje na tlo odnosno na sjedište vozila, predstavlja verbalno, emocionalno i psihičko zlostavljanje malodobnih oštećenica te kao takvo negativno utječe na njihov psihofizički razvoj. Optuženik je bio svjestan protupravnosti takvoga postupanja međutim u istome je ustrajao i nakon što su djevojčice pozvale majku da dođe po njih te nakon što su pobjegle u obližnji park te je bio svjestan da takvim postupanjem ugrožava psihosocijalni razvoj djevojčica slijedom čega je osnovano zaključiti da je ostvario obilježja dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

30. Sud po provedenom dokaznom postupku zaključuje da je optuženik dana 16. rujna 2025. ostvario bitna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 2 i 3. KZ/11 na štetu bivše supruge DO i malodobne kćerke ĆO. Vezano uz predmetni događaj sud je zaključak o postojanju kaznene odgovornosti optuženika izveo osnovom iskaza svjedokinje DO, malodobne svjedokinje ĆO te osnovom iskaza svjedokinje TO. Optuženik u obrani ne osporava da je predmetne večeri došao pred kuću svojih roditelja gdje je zatekao obje oštećenice te ne osporava da je galamio po izlasku iz vozila dok u preostalom dijelu optužbe navodi da se ne sjeća što je govorio niti što je radio jer je prethodno konzumirao alkohol.

31. Ispitani u svojstvu svjedoka roditelji optuženika ČO i HO nastoje otkloniti kaznenu odgovornost od optuženika kada navode da su po njegovom dolasku i DO i malodobna ĆO na njega verbalno i fizički nasrtale te da je u takvim radnjama sudjelovala i TO. Suprotno njihovim svjedočenjima iz iskaza malodobne oštećenice ĆO proizlazi da je optuženik odmah po izlasku iz kombi vozila krenu prema njoj govoreći „da će ju ubiti“, potom da je gurao djeda i baku, a kada ga je njezina majka pokušala spriječiti u daljnjem napadu da je istu čupao za kosu, bacao po tlu, gurao i micao od nje. Nastavno iz iskaza svjedokinje proizlazi da je u opisanom događaju zadobila modricu u predjelu desne nadlaktice i to nakon što ju je optuženik uhvatio za ruke nakon čega ju je ošamario. Iskaz malodobne oštećenice u tom dijelu nije u suprotnosti sa sadržajem fotodokumentacije koja prileži na listu 38 - 47 spisa i koja je sačinjena neposredno po inkriminiranom događaju obzirom je na fotografijama razvidno da oštećena u predjelu desne nadlaktice ima vidljivu modricu.

32. Nastavno iskaz malodobne oštećenice ĆO podudaran je u bitnim dijelovima iskazu oštećene DO kada navodi da je 16. rujna 2025. optuženik došao kombijem pred kuću njegovih roditelja, da je odmah krenuo šakom na ĆO te ju je udario u predjelu lica i govorio „što će tebi osobna“. Naime, iz iskaza svjedokinje zaključuje se da je verbalna i fizička agresija optuženika po dolasku pred kuću njegovih roditelja bila usmjerena upravo na malodobnu oštećenicu što potvrđuje i svjedokinja TO koja izrijekom tvrdi da je optuženik bio bijesan, da je po izlasku iz vozila počeo galamiti, da je krenuo prema ĆO i udario joj šamar te da je bio vidno pijan. Nastavno iskaza oštećene DO proizlazi da je u konkretnoj situaciji optuženik i na nju fizički nasrnuo na način da ju je uhvatio za kosu, nakon što je nastojala zaštititi ĆO od njegovih daljnjih napada, te da je njenom glavom lupao u kombi vozilo, da se sve događalo na ulici, da su došli i susjedi koji su pokušali optuženika zaustaviti, da je optuženik vikao „da je ona za sve kriva“ te da joj je u opisanoj situaciji rekao „da će ih ubiti“.

33. Sud smatra da su iskazi svjedokinja DO, malodobne ŽO i svjedokinje TO suglasni jer na istovjetan način opisuju optuženikovo postupanje nakon što je došao pred kuću svojih roditelja, slijedom čega se zaključuje da je iskazivao verbalnu agresiju najprije naspram malodobne ĆO kojoj je uputio riječi „da će ju ubiti“, koja agresija je potom kulminirala i kroz fizički napad kako na malodobnu kći ĆO tako i na bivšu suprugu DO kojoj se također obratio riječima „Ti si kriva za sve, ubit ću te.“

34. Nastavno , sud je stava da su oštećene DO i malodobna ĆO uvjerljivo i životno iskazivale o događajima od 16. rujna 2025. kada opisuju optuženikovo protupravno postupanje. Sud ne nalazi razloge zbog kojih bi oštećenice neosnovano teretile optuženika, smatra da su njihovi iskazi motivirani potrebom zaštite njihovog psihofizičkog integriteta i osobnog dostojanstva. Dinamika događanja od dolaska optuženika pred kuću njegovih roditelja u [adresa] koju opisuju oštećenice i svjedokinja TO u potpunosti odudara od dinamike događanja na koju ukazuju svjedoci ČO i HO koji prikazuju optuženika kao žrtvu fizičkog i verbalnog napada koji je uslijedio od strane oštećenica i svjedokinje TO. Međutim iskazi svjedoka ČO i HO neživotni su i neuvjerljivi osobito kada se ima u vidu da iz obrane optuženika koju je iznosio u prostorijama II Policijske postaje Rijeka proizlazi da su ga po dolasku u [adresa] roditelji najprije napadali i vrijeđali, a otac da mu je prethodno u telefonskom razgovoru prijetio oduzimanjem financijskih sredstva i gašenjem obrta zbog lošeg postupanja naspram djece. Navedeno upućuje da roditelji optuženika u inkriminiranoj situaciji nisu podržavali njegove radnje i postupanje, što također upućuje da su iskazi oštećene DO i malodobne ĆO istiniti kada opisuju protupravne radnje optuženika. Stoga sud nije prihvatio iskaze svjedoka ČO i HO kao životne i logične obzirom smatra da su oni kao roditelji optuženika zainteresirani za krajnji ishod predmetnog postupka te da su njihovi iskazi na raspravi usmjereni prvenstveno na otklanjanje kaznene odgovornosti od optuženika.

35. Dakle, cijeneći prethodno izloženo sud smatra utvrđenim da je optuženik dana 16. rujna 2025. malodobnoj ĆO uputio riječi „da će ju ubiti“, nakon čega je fizički napao njezinu majku koja ju je pokušala obraniti od optuženikovog nasrtaja, nastavno sud smatra utvrđenim da je nakon toga uslijedio fizički napad na malodobnu ĆO na način da ju je optuženik povlačio rukom za desnu nadlakticu te joj drugom rukom zadao šamar u predjelu lica nakon čega je i njezinoj majci DO, koju je u međuvremenu uhvatio za kosu i lupio njezinom glavom u kombi, uputio riječi „Ti si kriva za sve, ubit ću te“. Naprijed citirane riječi koje je optuženik uputio DO i malodobnoj ĆO predstavljaju prijetnju usmrćenjem te su u opisanim okolnostima, u kojima optuženik na njih fizički nasrće, obje oštećenice imale opravdanog razloga vjerovale da bi optuženik mogao realizirati izgovorene prijetnje. Nadalje imajući u vidu okolnosti u kojima su naprijed citirane riječi izgovorene, pri čemu se ponovno ukazuje na fizičku agresiju optuženika ali i činjenicu da je bio vidno pod utjecajem alkohola, sud je stava da su izgovorene riječi na strani obje oštećenice bile objektivno podobne izazvati osjećaj nelagode i straha za njihovu sigurnost i njihove živote. Optuženik je bio svjestan protupravnosti opisanog postupanja, osobito ukoliko se ima u vidu, da je i nekoliko dana ranije iskazao verbalno nasilje naspram malodobnih oštećenica ĆO i ŽO te je isto poduzeo u namjeri da oštećenu DO i malodobnu oštećenicu ĆO ustraši i uznemiri. Oštećena DO bivša je supruga optuženika dok je ĆO njegova kći, dakle radi se o bliskim osobama slijedom čega je opravdano zaključiti da je ostvario obilježja dva kaznena djela prijetnje u kvalificiranom obliku iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

36. Tijekom dokaznog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke prof. dr. sc. Klementini Ružić koja je utvrdila da su optuženikove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i sposobnosti vladanja svojom voljom bile djelomično reducirane odnosno da je bio smanjeno ubrojiv ali ne bitno. Vještakinja smatra da je smanjena ubrojivost uvjetovana obiteljskim okolnostima vezanim uz optuženika i njegovu partnersku vezu s bivšom suprugom koje su okolnosti optuženika držale pod pojačanom tenzijom i frustracijom akumuliranom kroz dulji vremenski period.

36.1 Stalna sudska vještakinja na strani optuženika nije utvrdila ovisničke obrasce ponašanja niti funkcionalne posljedice alkoholne ovisnosti, obzirom nema dovoljno objektivnih dokaza da bi se kod optuženika dijagnosticirala bolest ovisnosti niti da bi se zaključilo da je kaznena djela iz optužnice počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola. Stoga nema osnova za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Međutim kako vještakinja ističe da na strani optuženika nije moguće u potpunosti i sa sigurnošću isključiti mogućnost počinjenja sličnih kaznenih djela, što ne ovisi samo od optuženika već i od vanjskih čimbenika kao što su provokacija, optužbe ili slična ponašanja od strane bivše partnerice, koje kod optuženika mogu dovesti do impulzivnih reakcija, imajući istovremenu u vidu da su predmetna kaznena djela obilježena nasiljem i agresivnim ponašanje, vještakinja je stava kako je u odnosu na optuženika potrebno izricanje mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

36.2 Sud je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke prof. dr. sc. Klementine Ružić prihvatio u cijelosti držeći da je nalaz sačinjen objektivno te da je vještakinja sve zaključke obrazložila stručno i argumentirano.

37. Optuženik je slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka oglašen krivim zbog počinjenja jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. Sud je optuženiku utvrdio pojedinačne kazne za svako od kaznenih djela s time da je obzirom na raniju neosuđivanost optuženika te činjenicu da je bio smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja kaznenih djela u odnosu na kaznena djela iz članka 179 a KZ/11 i članka 177. stavka 2. KZ/11 primijenio odredbe o ublažavanju kazne te su pojedinačne kazne odmjerene ispod zakonom propisanog minimuma. Sud je potom optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Sud je temeljem odredbe članka 57. stavka 1., 2. i 5. u vezi odredbe članka 56. stavka 1. i 3. KZ/11 optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 ( deset ) mjeseci ima se izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ako u vrijeme provjeravanja određeno u trajanju od 3 (tri) godine optuženik ne počini novo kazneno djelo.

38. Slijedom zaključaka stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke koja ukazuje da su obiteljske okolnosti vezane uz optuženika i njegovu partnersku vezu s bivšom suprugom istoga držale pod pojačanom tenzijom i frustracijom, u kojim je okolnostima njegova sposobnost shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja svojom voljom bila smanjena ali ne bitno, imajući ujedno u vidu da je optuženik oglašen krivim zbog kaznenih djela s elementima nasilja, sud smatra opravdanim optuženiku izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 79. stavka 1. i 3. KZ/11 koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Nastavno kako je u odnosu na optuženika primijenjena djelomična uvjetna osuda optuženik je sukladno odredbi članka 58. stavka 5. KZ/11 upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku u dijelu kazne koja je uvjetovana ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom u roku provjeravanja.

39. Stav je suda kako u konkretnom slučaju postoji visoki stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela obzirom je istome izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja se može provoditi i tijekom trajanja uvjetne osude u ambulantnim okolnostima što će zasigurno kod optuženika utjecati na razvijanje kritičnosti naspram ranijeg protupravnog postupanja te istovremeno umanjiti odnosno otkloniti rizike koji su poticajno djelovali na optuženika u smislu manifestiranja društveno neprihvatljivog postupanja na štetu bivše supruge i malodobnih kćeri.

40. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije sud je na strani optuženika olakotnim cijenio raniju neosuđivanost te činjenicu što je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv. Neovisno od činjenice što je predmetna kaznena djela optuženik počinio na štetu djece sud je istome olakotnim cijenio okolnost da je u međuvremenu postao otac još jednog djeteta o kojemu je dužan skrbiti između ostaloga i u materijalnom smislu. Optuženiku je otegotnim valjalo cijeniti iskazanu upornost u delinkventnoj aktivnosti te nekritičnost naspram protupravnog postupanja što se ogleda u činjenici da obilježja kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11 ostvaruje kroz dulje vremensko razdoblje s time da nakon razvoda braka različite modalitete nasilničkog postupanja manifestira naspram djevojčica ŽO i ĆO, visoki stupanj kriminalne volje ogleda se i u činjenici da se optuženik od manifestiranja verbalne i fizičke agresije naspram djece i bivše supruge ne suzdržava niti ja javnom mjestu što upućuje i na vrlo intenzivno kršenje općeprihvaćenih društvenih normi ponašanja. Nastavno utvrđene otegotne okolnosti uz vrstu i težinu počinjenih kaznenih djela te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra pri čemu se osobito ističe potreba zaštite interesa i normalnog psihosocijalnog razvoja malodobnih oštećenica te zaštite osobnog dostojanstva i digniteta optuženikove bivše supruge, upućuju na potrebu izricanja kazne u trajanju i na način kako je to naznačeno u izreci presude. Imajući u vidu olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika sud je u odnosu na istoga primijenio djelomičnu uvjetnu osudu držeći da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

41. Uvjerenje je suda da će se izrečenom kaznom ostvariti Zakonom propisana svrha kazneno pravnih sankcija kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije.

42. Sukladno odredbi članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora valjalo uračunati vrijeme uhićenja od 16. rujna 2025. do 18. rujna 2025. te od 20. listopada 2025. pa nadalje.

43. Obzirom da je optuženik oglašen krivim sukladno članku 148. stavku 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08 u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura, koji su odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka te materijalnim prilikama optuženika te je u obvezi nadoknaditi troškove postupka nastale s osnova provedenog psihijatrijskog vještačenja u visini od 687,12 eura.

U Rijeci, 26. ožujka 2026.

Sudac za mladež:

Tatjana Čargonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- okr. SO, putem Zatvora Rijeka

- braniteljica Gianna Šperanda Fabo, odvjetnica iz Rijeke

- braniteljica Diana Milin, odvjetnica iz Rijeke

- sucu izvršenja kaznenih sankcija, nakon pravomoćnosti

- oštećena DO, nakon pravomoćnosti

- Ured za probaciju, nakon pravomoćnosti

- Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka, nakon pravomoćnosti

U Rijeci, 10. travnja 2026.