REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4591/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VJ ja iz [adresa], HJ , iz [adresa],. KJ iz [adresa], OJ iz [adresa], ĆJ iz [adresa] ,svi zastupani po BJ kao zakonskoj zastupnici, a koju zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi odjave prebivališta, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, KLASA: NK-UP/I-220-01/24-06/615, URBROJ: 511-19-22-24-1 od 2. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-220-01/24-06/615, URBROJ: 511-19-22-24-1 od 2. travnja 2024., odjavljeno je 1.do 6.tužiteljima prebivalište sa adrese: [adresa], te je !:tužiteljica ZJ obvezna vratiti osobnu iskaznicu na ime ZJ i osobnu iskaznicu na ime VJ.

2. Tužitelji u tužbi u bitnom tvrde da im je osporavano rješenje dostavljeno 17. lipnja 2024. putem punomoćnika, što se vidi iz spisa tuženika. Smatraju da je tužba podnesena pravovremeno jer prije toga tužitelji nisu mogli znati da rješenje postoji, pri čemu im je bilo uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku. Ističu da je dana 14. lipnja 2024. upućen upit PU Zagrebačkoj o eventualnom vođenju postupka odjave prebivališta i zatražena dostavu akta ili omogućavanje sudjelovanja u postupku, a zahtjev je zaprimljen 17. lipnja 2024. Pozivom na članak 40. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ističu da je tužba podnesena u roku od 90 dana od kada je stranka saznala za odluku, a smatra da je rok počeo teći 22. listopada 2024., kada su tužitelji objektivno saznali za postojanje osporavanog rješenja.

2.1. Smatraju da im je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku (čl. 52. ZUP-a), jer nisu bili obaviješteni niti su imali priliku iznijeti činjenice i dokaze. Smatraju da je dostava nezakonito provedena putem oglasne ploče, iako za to nisu postojali uvjeti. Ističu da činjenice o stvarnom prebivalištu nisu pravilno i potpuno utvrđene (povreda načela materijalne istine iz čl. 8. ZUP-a i čl. 12. st. 3. Zakona o prebivalištu). Navodi tuženika o razgovorima sa susjedima su paušalni i nekonkretni. Ukazuju da odjavljivanje prebivališta ima ozbiljne negativne posljedice za tužitelje, posebno zbog gubitka uvjeta za socijalni stan [adresa]. Tužitelji su pokušali uredno prijaviti novu adresu prebivališta, ali im je to onemogućeno nezakonitim postupanjem tuženika. Predlažu poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak te da tuženik nadoknadi troškove spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbene navode te predlaže odbiti tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 12. ožujka 2026. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U prethodnom ispitivanju dopuštenosti tužbe, Sud je utvrdio da je tužba pravodobna.

7. Člankom 46. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. – dalje ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

7.1. Člankom 40. stavkom 1. ZUS-a, propisano je da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.

7.2. Prema odredbi članka 40. stavka 3. ZUS-a, ako pojedinačna odluka nije dostavljena stranki sukladno propisanim pravilima o dostavi, tužba se može podnijeti u roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku. Tužitelj je u tužbi dužan učiniti vjerojatnim i navesti dokaze da je tužba podnesena u roku.

8.Utvrđeno je da je dostava osporavanog rješenja izvršena 22.listopada 2024.

9. U konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za dostavu javnom objavom sukladno odredbama članka 95. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP). Članak 95. stavak 1. ZUP-a dopušta dostavu javnom objavom samo ako je ona propisana zakonom ili ako su „drugi oblici dostave nemogući ili neprikladni“.

9.1. Upravni postupak je pokrenut po službenoj dužnosti, a tužitelji nisu sudjelovali u postupku, pa samim time nisu znali da se postupak vodi u kojem bi slučaju postojala njihova obveza obavještavanja javnopravnog tijela o promjeni adrese u smislu članka 91. stavka 1. ZUP-a. Članak 91. st. 1. ZUP-a propisuje obvezu stranke da obavijesti tijelo o promjeni adrese. Međutim, ako stranka ne zna da se postupak vodi, ne može ju se teretiti za propuštanje obavijesti.

9.2. Nadalje, okolnost da je I. tužiteljici putem pošte upućen poziv radi izjašnjavanja, a poziv se vratio 7. ožujka 2024. s naznakom „odselio“, ne može, samo po sebi, biti dovoljno za zaključak da su svi drugi oblici dostave nemogući ili neprikladni.

10. Rok od 30 dana za podnošenje tužbe iz odredbi članka 40. stavka 1. ZUS- a ne važi za stranku kojoj pojedinačna odluka nije dostavljena sukladno propisanim pravilima o dostavi. Ako odluka nije dostavljena sukladno propisanim pravilima o dostavi, tužba se može sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZUS-a podnijeti u subjektivnom roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku. Na tužitelju je teret dokaza da u tužbi učini vjerojatnim i priloži dokaze kada je saznao za odluku koja mu nije dostavljena sukladno propisanim pravilima o dostavi.

11. Iz dopisa od 14. lipnja 2024., koji opunomoćenik 1.do 6. tužitelja uputio tuženiku, proizlazi da su tužitelji imali određena saznanja da su rješenjem tuženika odjavljeni s prijašnje adrese i da je zatražio dostavu rješenja, a da mu rješenje dostavljeno u privitku dopisa tuženika od 14. listopada 2024. kada su se tužitelji mogli upoznati sa stvarnim sadržajem osporavanog rješenja.

12. U tim okolnostima tužitelji su učinili vjerojatnim da je tužba podnesena u roku.

13. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da su tužitelji prijavljeni na adresi [adresa];

- da 1. tužiteljica ima izdanu osobnu iskaznicu s rokom važenja od 20. listopada 2023. do 20. listopada 2028. u kojoj je kao podatak u prebivalištu upisano: [adresa];

- da je provedenom terenskom provjerom utvrđeno da tužitelji ne stanuju na prijavljenoj adresi od 1. studenoga 2023.;

- da je 1. tužiteljica pozvana radi izjašnjavanja, no poziv se vratio s naznakom „odselio“, nakon čega je dostava tog poziva obavljena putem oglasne ploče (11. – 19. ožujka 2024.).

14. Tuženik je primjenom članka 12. stavka 1. i 3. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12., 158/13. i 114/22.) donio rješenje o odjavi prebivališta jer je u upravnom postupku utvrđeno da tužitelji stvarno ne žive na adresi prijavljenog prebivališta. Posljedično, tuženik je na temelju Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15., 42/20., 144/20., 114/22. i 18/24.), utvrdio da je 1. tužiteljica dužna vratiti svoju osobne iskaznicu i osobnu iskaznicu na ime VJ u roku od osam dana.

15. Prema odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu, policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

15.1.. Prema odredbi članka 12. stavka 3. Zakona o prebivalištu, prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

15.2. Prema odredbi članka 15. stavka 1. točke 4. Zakona o osobnoj iskaznici, osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

15.3. Prema odredbi članka 15. stavka 2. Zakona o osobnoj iskaznici, osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala odmah nakon nastupanja razloga iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka, a kod nastupanja razloga iz stavka 1. točke 4. ovoga članka u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

16. Uvidom u predmet ovog Suda poslovni broj Us I-3452/2024, i to Ugovor o najmu stana priložen podnesku tužitelja, utvrđeno je da su 1. tužiteljica i njezin suprug LJ kao najmoprimci 22. ožujka 2024. sklopili Ugovor o najmu stana, odnosno kuće u [adresa], na adresi [adresa], koji je prema članku 7. Ugovora predan u najam 22. ožujka 2024.

17. Uvidom u Jedinstveni registar osobe (JRO), službenu evidenciju MUP-a, utvrđeno je da 1.dp 6. tužitelji na adresi [adresa], mjesto Zagreb, ima prijavljeno prebivalište od 10. listopada 2023. i da je to prebivalište odjavljeno 12. travnja 2024., a da su j 11. lipnja 2024. prijavljeni u Zagrebu, na adresi [adresa].

.18. Terenskom provjerom je ustanovljeno da tužitelji ne žive na adresi prijavljenog prebivališta od 1. studenoga 2023., a što potvrđuje okolnost da je dostava poziva za izjašnjenje od 4. ožujka 2024. vraćena s napomenom „odselio“. Naknadno je 1. tužiteljica zajedno sa suprugom sklopila ugovor o najmu druge nekretnine s početkom najma od 22. ožujka 2024., što potvrđuje da tužitelji u trenutku donošenja rješenja o odjavi prebivališta (2. travnja 2024.) stvarno prebivaju drugdje. Dakle, može se nedvojbeno zaključiti da tužitelji u trenutku donošenja osporavanog rješenja nisu živjeli na adresi prijavljenog prebivališta.

19. S obzirom na navedeno, tuženik je osnovano donio rješenje o odjavi prebivališta jer je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da tužitelji u trenutku donošenja osporavanog rješenja više ne žive na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa], na adresi [adresa]. Posljedično, tuženik je osnovano obvezao 1.tužiteljicu vratiti osobne iskaznice u roku od osam dana.

20. Sud je ocijenio da dostava putem oglasne ploče nije bila uredna, pa posljedično osporavano rješenje nije moglo postati izvršno s datumom koji proizlazi iz takve dostave. To, međutim, ne dovodi u pitanje zakonitost same izreke rješenja o odjavi prebivališta, jer je izreka utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a to je da tužitelji ne žive na prijavljenoj adresi. Odjava prebivališta u JRO-u je evidentirana s 12. travnjem 2024. primjenom članka 5. stavka 6. Pravilnika o sadržaju obrazaca i načinu vođenja zbirke podataka o prebivalištu i boravištu (Narodne novine, broj: 27/13. i 38/23.) na temelju navedene dostave. Neuredna dostava ima za posljedicu da je taj datum upisan u službenoj evidenciji, iako s tim datumom rješenje nije moglo postati izvršno. Taj nesklad između datuma odjave prebivališta u evidenciji i stvarnog datuma izvršnosti, ne mijenja sadržaj i zakonitost same izreke rješenja. Ako tužitelji žele izmijeniti pogrešan podatak u evidenciji (datum odjave prebivališta na adresi [adresa] s 12. travnjem 2024.), mogu tražiti zakonito evidentiranje tog podatka, imajući na umu da im je prebivalište na adresi [adresa] prijavljeno dana 11. lipnja 2024.

21. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

22. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

23. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Sudac:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Mate Knezović – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis