Poslovni broj: Us I-1563/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EUROPLAKAT d.o.o., Zagorska ulica 2, OIB: 82351347170, zastupanog po opunomoćenici Marini Biondić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, radi uklanjanja reklamnog panoa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II- 363-03/23-05/208, urbroj: 531-03-25-2 od 28. travnja 2025, kao i za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za komunalno i prometno redarstvo, Klasa: UP/I-363-04/23-07/162, Urbroj: 251-10-72-6/003-23-4 od 15. rujna 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom predmetu

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za komunalno i prometno redarstvo, Klasa:

UP/I-363-04/23-07/162, urbroj: 251-10-72-6/003-23-4 od 15. rujna 2023. kojim je tužitelju naloženo u roku od 15 dana uskladiti dva samostojeća obostrana reklamna panoa postavljena na zemljištu uz Aleju Bologne 200m zapadno od benzinske pumpe INA, preko puta ulice Dubravica sa rješenjem UP/I-363-02/1999-001/409. Točkom 2. prvostupanjskog rješenja određeno je da će se ukoliko tužitelj ne izvrši gornji nalog, pristupiti izvršenju putem treće osobe, na trošak izvršenika na način da će reklamni pano biti uklonjen.

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, kao i prvostupanjskog rješenja navodeći kako su ista donesena temeljem nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitne povrede pravila postupka te pogrešnom primjenom materijalnog prava. Posebno ističe kako je rješenje tuženika paušalno, bez navođenja konkretnih razloga zbog kojih je odbijena žalba tužitelja. Samo prvostupanjsko rješenje je neodređeno i neprovedivo budući da u izreci nisu jasno naznačene katastarske čestice, niti lokacija spornih reklamnih panoa, pa nije moguće utvrditi na koje se točno reklamne panoe rješenje odnosi. Točan položaj panoa i činjenica da isti ne bi bili postavljeni sukladno rješenju od 25. studenog 1999. može se utvrditi samo geodetskim elaboratom sačinjenim od ovlaštenog geodeta, a koji elaborat mora biti izrađen od stranaka u postupku, a nedvojbeno je da u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja takav elaborat nije izrađen. Nadalje, tužitelj navodi kako mu u postupku nije omogućeno očitovanje o svim bitnim činjenicama i dokazima, pa mu tako nije dostavljene geodetske snimke položaja reklamnih panoa izrađen od tvrtke Creo terra, a na koje se poziva prvostupanjsko tijelo. Sporni panoi su, ističe tužitelj postavljeni temeljem rješenja od 25. studenog 1999. , a tužitelj ima važeće ugovore o zakupu s HŽ infrastrukturom kao vlasnikom zemljišta te uredno podmiruje ugovorne obveze, zbog čega ne postoji pravna osnova koja bi prvostupanjskom tijelu dala pravo ukloniti panoe s nekretnina u vlasništvu druge pravne osobe. Nadalje, tužitelj ističe kako u vrijeme postavljanja panoa nije bila na snazi Odluka o komunalnom redu, stoga u konkretnom slučaju došlo do retroaktivne primjene propisa. Također ističe kako je rješenje doneseno od strane nenadležnog tijela, obzirom na činjenicu da je riječ o plakatu površine veće od 12m2, pa je za uklanjanje istog nadležna građevinska inspekcija, a ne komunalni redar. Predlaže poništiti osporeno rješenje kao i prvostupanjsko. Predlaže odrediti da tužba u ovom predmetu ima odgodni učinak.

je u konkretnom slučaju

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava 10.ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala je u navodima iz tužbe, te je predala popis troška spora.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjskim rješenjem, tužitelju je tužitelju temeljem čl. 160. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 15/2023) naloženo u roku od 15 dana uskladiti dva samostojeća obostrana reklamna panoa postavljena na zemljištu uz Aleju Bologne 200m zapadno od benzinske pumpe INA, preko puta ulice Dubravica sa rješenjem UP/I-363-02/1999-001/409 od 25. studenog 1999.

8. Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja kojim se tužitelju nalaže da panoe uskladi sa rješenjem od 25. studenog 1999., odnosno da li su navedeni panoi postavljeni sukladno prethodno ishođenom odobrenju od 25. studenog 1999.

9. Iz rješenja UP/I-363-02/99-01/409, Urbroj: 251-05-51-99-5 od 25. studenog 1999. godine proizlazi da je istim tužitelju odobreno postavljenje 1 samostojećeg obostranog reklamnog panoa na zemljištu uz Aleju Bologne – 200 m zapadno od benzinske pumpe INA, preko puta Dubravice na k.č. br.

10. Iz sadržaja prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je očevidom utvrđeno kako se na navedenoj lokaciji postavljena dva samostojeća obostrana reklamna panoa, slijedom čega je tužitelju naloženo usklađenje s navedenim rješenjem kojim je dopušteno postavljanje samo jednog obostranog reklamnog panoa.

11. Polazeći od činjenice da tužitelj ni u žalbi, a niti u tužbi ne dovodi u pitanje utvrđenje upravnog tijela da su na predmetnoj lokaciji postavljena dva reklamna panoa, dok mu je ranijim rješenjem od 25. studenog 1999. odobreno postavljanje samo jednog, ovaj sud ocjenjuje da je pravilno i zakonito tužitelju naloženo usklađenje s rješenjem od 25. studenog 1999. godine.

12. U odnosu na tužbene navode kojima tužitelj osporava određenost izreke prvostupanjskog rješenja, ističući da ista ne sadrži oznaku katastarske čestice te da se položaj panoa može utvrditi isključivo izradom geodetskog elaborata po nalogu stranaka u postupku, valja reći kako isti nisu osnovani. Naime, lokacija predmetnih panoa određena je na istovjetan način kao i u rješenju od 25. studenog 1999., odnosno jasno i nedvojbeno kao položaj uz Aleju Bologne, 200m zapadno od benzinske pumpe INA, preko puta ulice Dubravice. Prema ocjeni ovog suda, takvo određivanje lokacije je dostatno precizno te ne ostavlja prostor dvojbi o tome na koje panoe se rješenje odnosi.

13. U odnosu na navode tužitelja o tome kako komunalni redar ne bi bio nadležan za donošenje rješenja, jer da se u konkretnom slučaju radi o panoima površine veće od 12m2, pa da stoga uklanjanje, odnosno usklađenje može naložiti samo građevinska inspekcija, valja reći kako su isti po ocjeni ovog suda neosnovani. U konkretnom slučaju ne radi se o nadzoru nad primjenom propisa o gradnji i prostornom uređenju, već o postupanju zbog povrede propisa o komunalnom gospodarstvu, obzirom da reklamni panoi postavljeni bez potrebnih odobrenja ili protivno propisanim uvjetima predstavljaju kršenje komunalnog reda, slijedom čega su komunalni redari nalagati uklanjanje, odnosno usklađenje sa izdanim odobrenjima, temeljem lokalne odluke o komunalnom redu..

14. Po ocjeni ovog suda neosnovani su i navodi tužitelja o nedopuštenoj retroaktivnoj primjeni propisa. Naime, iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo postupalo, po službenoj dužnosti, primjenom propisa koji su bili na snazi u vrije me provođenja nadzora, a što je pravilno i utvrdio tuženik u osporenom rješenju.

15. U odnosu na navode tužitelja da mu nije omogućeno očitovanje valja reći kako su isti neosnovani jer je tužitelju u žalbenom postupku omogućeno sudjelovanje te mu je omogućeno očitovanje, a što proizlazi iz zapisnika od 14. studenog 2024. koji prileži spisu.

16. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da prvostupanjskim kao i rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiji odluku ovog suda.

17. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

18. U odnosu na tužiteljev zahtjev za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom predmetu valja reći kako je odredbom članka 42. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti i ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

U konkretnom slučaju, točkom 4. prvostupanjskog rješenja propisano je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, dok se u obrazloženju tog rješenja prvostupanjsko tijelo pozvalo na odredbu članka 117. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20.). Obzirom da gore citirana odredba članka 42. zabranjuje određivanje odgodnog učinka tužbe u situaciji kad je zakonom propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, o čemu se u konkretnom slučaju radi, to je valjalo prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

19. Obzirom na činjenicu da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 26. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju po opunomoćeniku,

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine,

- u spis.