REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2596/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja

Porsche Versicherungs Aktiengesellschaft, Austrija, 5020 Salzburg, Volgelweiderstrasse 75, Podružnica Zagreb, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 03432773181, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Odvjetničko društvo STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA d.o.o. iz Zagreba, D.T. Gavrana 13, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplatiti iznos od 1.625,77 EUR sa zateznom kamatom od 26. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti iznos od 406,44 EUR sa zateznom kamatom od 26. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.603,42 EUR sa zateznom kamatom od 26. ožujka 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova za iznos od 363,36 EUR sa zateznom kamatom od 26. ožujka 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se 30. svibnja 2022. u 19:25 sati na cesti D56 (Zemunik Donji (DC424) - Benkovac (DC27) - Bribir (DC59) - Gradina (DC33) - Drniš (DC33) - Klis (DC1)), općina Benkovac, na km 7 km + 50 m, dogodila prometna nezgoda u kojoj u kojoj je sudjelovala AO upravljajući osobnim vozilom marke ŠKODA KAMIQ, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu društva PORSCHE LEASING d.o.o., a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska broj 00009029. Navodi da je do štetnog događaja došlo na način da je vozač AO, upravljajući predmetnim vozilom, krećući se cestom D56, a koja se proteže kroz područje Lovačke udruge „Benkovac“, u nemogućnosti izbjegavanja, prednjim desnim dijelom vozila udarila u divljač – srnu, koja je naletjela na cestu i koja se nakon udarca udaljila s mjesta događaja. Tužitelj navodi i da je o prometnoj nesreći obaviještena Lovačka udruga „Benkovac“ čiji su predstavnici ZO i ŽO izišli na mjesto događaja, a što proizlazi iz potvrde Policijske postaje Benkovac-Obrovac. Također ističe kako je utvrđeno da ne postoji odgovornost vozača za navedeni štetni događaj.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je u opisanom štetnom događaju, na predmetnom vozilu u vlasništvu društva PORSCHE LEASING d.o.o., nastala imovinska šteta u iznosu od 20.276,56 kn/2.691,16 EUR, a da je popravak vozila izvršen od strane društva Peta brzina d.o.o. što je vidljivo iz računa popravka br. 3116/11164/3. Ovdje tužitelj je kao kasko osiguratelj naknadio vlasniku vozila PORSCHE LEASING d.o.o. štetu prema obračunu štete u iznosu od 15.311,65 kn/2.032,21 EUR. Tužitelj tako tvrdi da su na njega isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu i to do visine isplaćene naknade, a sukladno odredbi članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

1.3. U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika tužitelj u tužbi tvrdi da je Lovačka udruga "Benkovac" iz Benkovca odgovorna za predmetni štetni događaj temeljem objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, a sve sukladno odredbama članka 1063. do 1067. ZOO-a imajući u vidu da se divljač na javnoj cesti smatra opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a, odnosno Lovačka udruga "Benkovac" kao osoba koja gospodari lovištem iz kojeg je došla divljač. Nadalje ističe da je tuženik osiguravajuće društvo kod kojeg je u vrijeme nastanka štetnog događaja Lovačka udruga "Benkovac" bila osigurana te da stoga temeljem članka 964. stavka 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj odgovara za naknadu nastale štete. Također ističe da je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na svojim službenim web stranicama objavilo vijest da za štetne događaje nastale u razdoblju od 01. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. oštećene osobe odštetni zahtjev podnose izravno prema osiguratelju EUROHERC osiguranje d.d., a da se predmetna šteta dogodila upravo u tom razdoblju. Kako navedena polica osiguranja obuhvaća upravo naknade za štetni događaj prouzrokovan od strane divljači smatra da je samim time odgovornost tuženika nesporna.

1.4. Tvrdi da je u predmetnom slučaju vozač vozio sukladno svim propisima, poštujući ograničenje brzine i prometne znakove te da nije utvrđen njegov doprinos nastanku štetnog događaja. Navodi da se prethodno obratio s regresnim zahtjevom tuženiku, kojeg je ovaj otklonio kao neosnovanog jer nije moguće utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze iz razloga što je nedostajao fotoelaborat policije, ali nakon što mu je tužitelj dostavio fotoelaborat policije, tuženik nije promijenio svoju odluku Budući da vozač prema tvrdnjama tužitelja svojim postupcima nije pridonio nastanku štetnog događaja, a kako je lovačko društvo, odnosno tuženik kao njegov osiguratelj, odgovorno za štetu od opasne stvari – divljači – srne po objektivnoj odgovornosti, to smatra da jasno proizlazi navedena odgovornost za štetu pri čemu tvrdi da u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Stoga tvrdi da temeljem odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO-a za nastanak predmetne štete postoji odgovornost za nastanak prometne nesreće vlasnika opasne stvari, u konkretnom slučaju presumiranog vlasnika, odnosno lovoovlaštenika na čijem području se nalet na divljač dogodio.

1.5. Stoga tužitelj tužbom zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 2.032,21 EUR sa zateznom kamatom od 26. srpnja 2022. pri čemu ističe i da, s obzirom na to da se radi o izvedenom pravu osiguratelja prema štetniku odnosno o prijelazu prava s osiguranika na osiguratelja, ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na iznos isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svojem osiguraniku s obzirom na to da se radi o istom pravnom odnosu, pozivajući se i na odredbu članka 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje u tekstu: ZOOP).

2. Tuženik odgovorom na tužbu osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije u bitnome navodi da iz priložene police kasko osiguranja broj 00009029, bez pripadajućih uvjeta, ne proizlazi da bi po predmetnom osiguranju automobilskog kaska nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom, a kako je tužitelj svom osiguraniku isplatio naknadu koja nije imala temelje u sklopljenoj polici osiguranja smatra da u smislu odredbe članka 963. stavak 1. ZOO -a na njega nisu mogla prijeći osiguranikova prava koja nisu niti postojala. Nadalje, poriče činjenične navode tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač-srnu ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u članku 9. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 98/18, 32/19 i 32/20, dalje u tekstu: ZL) pa stoga osporava pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost za štetu. Također smatra nespornim da šteta nije nastala za vrijeme provođenja lovnih aktivnosti pa stoga smatra da nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Tuženik također ističe da se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta pa da se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova, a posebice ne tuženik jer je na javnim cestama zabranjeno ustanovljavanje lovišta te ističe da se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23, dalje u tekstu: ZC), konkretno članak 50. stavak 1. tog Zakona kojim je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač se odgovara po osnovi krivnje. Stoga ističe prigovor isključive krivnje treće osobe, pravne osobe koja upravlja javnom cestom, a opreza radi ističe i da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku zbog čega postoji odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3.1. Stranke su se na pripremnom ročištu održanom 16. svibnja 2025. učinile nespornim da se 30. svibnja 2022. dogodila predmetna prometna nezgoda, odnosno učinile su nespornim nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i uzročnu vezu između nastale štete i predmetne nezgode.

3.2. Nakon provedenog prometnog vještačenja stranke su učinile nespornim doprinos vozača vozila osiguranog kod tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% s obzirom da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se prije poduzimanja radnje kočenjem kretala brzinom većom od dozvoljene, dok je tuženik učinio nespornim da je predmetna šteta nastala naletom vozila na divljač-srnu te visinu tužbenog zahtjeva.

4.1. Tijekom postupka sud izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: potvrda policije o prometnoj nezgodi (list 10. do 11. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 12. spisa),fotografije oštećenja (list 13. do 18. spisa), Polica kasko osiguranja tužitelja broj 00009029 (list 19. do 20. spisa), prijava štete uz fotografije vozila (list 21. do 43. spisa), preslika prometne dozvole (list 44. do 45. spisa), račun popravka broj 3116/11164/3 od 1. srpnja 2022. (list 46. do 54. spisa), izvid štete od 1. srpnja 2022. (list 54. do 55. spisa), Nalog za isplatu štete od 21. srpnja 2022. (list 56. spisa), potvrda o uplati (list 57. spisa), dopis tužitelja od 30. kolovoza 2022. (list 58. spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 59. spisa), dopis tuženika-odgovor na regresni zahtjev (list 60. spisa), e- mail korespondencija (list 61. do 63. spisa), regresni zahtjev upućen društvu Hrvatske ceste d.o.o. od 4. lipnja 2024. (list 64. do 66. spisa), dopis društva Hrvatske ceste d.o.o. od 11. lipnja 2024. (list 67. spisa), Obavijest s Web stranice Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (list 68. spisa), sudska praksa (list 69. do 89. , list 101. do 111., list 129. do 144. i list 205. do 222. spisa), Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 117. do 122. spisa), dopis MUP-a, PU Zadarska, PP Benekovac-Obrovac od 28. svibnja 2025. (list 151. spisa), uzorak izuzete dlake (list 152. spisa), preslika spisa policije Klasa: 211-08/22-3/4957, Ur. br: 511-18-10-22-3 od 30. svibnja 2022. (list 153. do 157. spisa), CD sa fotografijama (list 158. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje AO (iskaz na listu 178. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje NO (iskaz na listu 179. spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (nalaz i mišljenje na listovima 191. do 197. spisa).

4.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede dokaz saslušanjem svjedokinje OO, svjedoka ZO, svjedoka ŽO te svjedoka TO, kao i od prijedloga da se provede molekularno-biološko vještačenje.

4.3. Imajući u vidu utvrđenja ovog suda koja će biti navedena kasnije u obrazloženju ove presude, sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo vještačenje po vještaku za lovstvo na okolnost je li mjesto nastanka štetnog događaja na mjestu lovišta i je li u trenutku nastanka istog provođen skupni lov niti je smatrao potrebnim pribavljati podatke o tome jesu li se provodile lovne aktivnosti, a ukoliko jesu da dostave odluku o odobrenju provođenja istih i zapisnik o provedbi lovnih aktivnosti, kao i podatak da li u lovnogospodarskoj osnovi imaju običnu srnu tj. da li srna obitava u navedem lovištu, kao i da se pribave podaci od općine Zemunik Donji, tko je bio zadužen za održavanje ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, kao i ostale podatke navedene pod točkom 28. odgovora na tužbu.

5. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 2.032,21 EUR, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku Porsche Leasing d.o.o. dana 25. srpnja 2022. s osnove police za osiguranje automobilskog kaska broj 00009029 radi naknade materijalne štete na vozilu marke ŠKODA KAMIQ Style 1.0 TSI, registarskih oznaka [registarska oznaka] (osiguranom kod tužitelja), a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. svibnja 2022. kada je navedeno vozilo kojim je upravljala AO udarilo u srneću divljač koja je izletjela na kolnik ceste D56 koja se proteže kroz područje Lovačke udruge "Benkovac".

7. Tužitelj tvrdi da je za predmetni štetni događaj u skladu s odredbama članka 1063. do 1067. ZOO-a odgovoran osiguranik tuženika Lovačka udruga "Benkovac" te da je stoga od tuženika ovlašten naplatiti isplaćeni iznos svom osiguraniku, ostvarujući time svoje pravo regresa u smislu odredbe članka 963. ZOO-a.

8. Među strankama nije sporno da se 30. svibnja 2022. dogodila predmetna prometna nezgoda, odnosno nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, nije sporna uzročna veza između nastale štete i predmetne nezgode , nije sporna visina tužbenog zahtjeva, nije sporno da je predmetna šteta nastala naletom vozila na divljač - srnu te nije sporan doprinos osiguranika tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%.

9. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja istaknut u odgovoru na tužbu i u tom smislu od tuženika istaknuti prigovor da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke subrogacije ističe se sljedeće. Uvidom u Policu osiguranja automobilskog kaska broj 00009029 (list 19. spisa) utvrđeno je da je istom ugovoreno puno kasko osiguranje prema Općim uvjetima za osiguranje automobilskog kaska broj 06/2020 (list 117. do 122. spisa). Odredbom članka 3. navedenih Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska ugovoreni osigurani rizici obuhvaćaju, između ostalog, prometnu nesreću na javnoj cesti ili nekategoriziranoj cesti koja se koristi za javni cestovni promet u kojoj sudjeluje barem jedno vozilo koje se kretalo i temeljem koje je nastala materijalna šteta, kao i oštećenje vozila zbog domaćih životinja, divljači i glodavaca. Iz navedenog jasno proizlazi da je nalet vozila na divljač po predmetnom osiguranju automobilskog kaska osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom slijedom čega je tužitelj kao osiguratelj za konkretnu štetu isplatio svom osiguraniku naknadu na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju te su stoga u smislu odredbe članka 963. stavak 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja kao osiguratelja po samom zakonu prešla do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga su u smislu navedenoga istaknuti prigovori ocijenjeni neosnovanim.

10. Tuženik nije tijekom postupka sporio da je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bio osiguravajuće društvo kod kojeg je u vrijeme nastanka istog Lovačka udruga "Benkovac" bila osigurana, što proizlazi i iz objave Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (list 68. spisa), a tijekom postupka se nije ukazalo spornim niti da navedena Lovačka udruga "Benkovac" gospodari lovištem kroz koje se proteže dionica ceste D56 na kojoj se dogodila predmetna nezgoda.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu sporio pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu sporeći da bi do predmetne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač, međutim, tuženik je tijekom postupka učinio nespornim da je predmetna šteta nastala naletom vozila na divljač-srnu. Navedeno je tuženik sporio u bitnome navodeći i da šteta na vozilu kasko osiguranom kod tužitelja nije nastala zbog provođenja lovnih aktivnosti na mjestu štetnog događaja, kao i iz razloga da se cesta ne može smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta, pozivajući se i na odredbu članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (koji je na snazi od 17. studenoga 2018.) kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Tuženik je osporio da bi predmetna šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, navodeći i da je predmetni štetni događaj nastao na nelovnoj površini, pa je stoga sporio postojanje zakonskih pretpostavki za njegovu odgovornost.

12. Prvenstveno se ističe kako okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta, nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta ili prolaze kroz lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna.

13. Odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, 32/20, i 127/24) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim , u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a. Odredbom članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

14. Stoga, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu.

15. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar pa stoga u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. ZOO-a u vezi s člankom 76. stavkom 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. On se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO-a), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO-a).

16. Imajući u vidu ranije u obrazloženju citirane pozitivne propise koji se primjenjuju u konkretnom predmetu te činjenicu da je tuženik prvotno tvrdio da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku zbog čega postoji njegova odgovornost za nastalu štetu, sud je proveo dokaz saslušanjem vozača AO i suputnice u vozilu kojim je AO upravljala NO kao svjedoka, a na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, na okolnost mogućnosti izbjegavanja istog, na okolnost je li prekoračenje brz ine kretanja u uzročnoj vezi s visinom štete, ukoliko je do takvog prekoračenja došlo, kao i na okolnost tada sporne visine nastale štete na predmetnom vozilu sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću.

17. Iz iskaza svjedoka AO proizlazi kako je na dan štetnog događaja upravljala predmetnim vozilom marke Škoda KAMIQ krećući se brzinom od negdje 60 do 70 km/h iz smjera Benkovca u smjeru Lepura, da se nezgoda dogodila u poslijepodnevnim satima te da je u trenutku nezgode vani bio dan i danje svijetlo. Iz iskaza proizlazi da je u jednom trenu s njihove lijeve strane gdje se nalazi raslinje koje ometa pogled na vozilo naletjela srna, koju je uočila neposredno prije udara te je instinktivno naglo zakočila čime je spriječila da srna udari ravno u vrata vozila gdje se nalazila. Prema iskazu srna je naletjela na lijevu stranu vozila, preskočila ga te u konačnici oštetila desnu prednju stranu vozila, i to haubu, branik, svijetlo i drugo , nakon čega je odbačena u desnu stranu te je nastavila kretanje u polje. Svjedokinja nije vidjela znak upozorenja "opasnost od divljači", a na lice mjesta je došla policija te predstavnici lovačkog društva.

18. Iz iskaza svjedoka NO, koja je bila suputnik u predmetnom vozilu kojim je upravljala njezina majka AO, također proizlazi da su se vozilom kretale iz smjera Benkovca za Lepure te da je u jednom trenutku, kada su prolazili ispod sela Kožlovac, srna udarila u lijevi dio vozila pa razbila desni prednji dio auta. Svjedok je iskazivao da se sve desilo vrlo brzo, ali da zna da je njena majka koja je upravljala vozilom uspjela u tom kratkom vremenu i započeti s radnjom kočenja te da je srna nakon udara nastavila s kretanjem u polje te ju više nisu vidjeli. Kako se radi o dionici ceste gdje ljudi uz cestu šeću često ovce te i psi znaju prelaziti kolnik, iskazivala je da je AO upravljala vozilom brzinom od negdje 40 do 50 km/h, a misli da je ograničenje brzine na toj dionici ceste 70 km/h s obzirom da se ista ne nalazi u naseljenom mjestu te se radi o magistrali. Svjedokinja je također iskazivala da se na toj dionici ceste ne nalazi znak "divljač na cesti", da se pored ceste na tom dijelu s lijeve strane nalazi šuma, a s desne visoka trava iza koje je polje pa da vozač nikako ranije nije mogao uočiti srnu.

19. Sud je prihvatio prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su na uvjerljiv, životan i logičan način opisale dinamiku nastanka štetnog događaja i samo iskakanje divljači na kolnik pa budući da ni stranke nisu isticale primjedbe na sadržaj n jihovog iskaza sud je navode iz istih prihvatio kao vjerodostojne. Osim toga i prometni vještak je utvrdio, o čemu će detaljnije u nastavku biti riječi, kako je tehnički prihvatljiva iskazana brzina kretanja iz iskaza svjedoka AO, dok se ne očekuje da suputnik u vozilu ima precizna saznanja o brzini kretanja vozila u kojem se nalazi.

20. Prometni vještak je u okviru izrade nalaza analizirao opće podatke o nezgodi, oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja i dimenzije tog vozila, naletni položaj i mjesto naleta, brzinu vozila, dinamiku nezgode, mogućnost izbjegavanja štetnog događaja te visinu štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja. Nakon tako provedene analize vještak je iznio mišljenje prema kojem je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja s prednjim desnim dijelom naletjelo na desni bočni dio srne koja je pretrčava la kolnik, dolazeći vozilu s lijeve strane. Vještak iz spisa nije mogao utvrditi gdje se točno nalazilo mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika, a prema smjerovima kretanja sudionika ovog štetnog događaja i oštećenja na vozilu, proizlazi da je do naleta došlo u desnoj (južnoj) prometnoj traci D-56, kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja, na oko 1,8 m od središnje linije kolnika. Nadalje, za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata , ali je mišljenje vještaka da je tehnički moguće da se vozilo osiguranika tužitelja neposredno prije naleta kretalo iskazanom brzinom od oko 60 do 70 km/h, a da se s obzirom na opseg i intenzitet nastalih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja može p rocijeniti da se vozilo u trenutku naleta kretalo brzinom od oko 45 do 50 km/h. Prema mišljenju vještaka, vozačica vozila osiguranika tužitelja je mogla ugledati srnu kada je ona izašla iz visoke trave, udaljena vremenski oko 1,3 s, a prostorno oko 7,3 m od mjesta naleta. Analiza je pokazala da je vozačica vozila osiguranika tužitelja poduzela radnju intenzivnog kočenja u trenutku kada joj je srna ušla u vidno polje te se u trenutku poduzimanja ove radnje kočenja, vozilo nalazilo udaljeno oko 22,9 m od mjesta naleta, međutim na tom putu vozačica nije uspjela zaustaviti svoje vozilo pa je s brzinom od oko 45 do 50 km/h naletjelo na srnu. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirala vozačica vozila osiguranika tužitelja, radnjom intenzivnog kočenja udaljena oko 22,9 m od mjesta naleta, mišljenje je vještaka da bi uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na srnu i time bi izbjegla ovaj štetni događaj da se kretala brzinom manjom od 50 km/h. Vještak je u okviru mišljenja utvrdio da se oko 100 m iza mjesta štetnog događaja, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazi prometni znak opasnosti "Divljač na cesti" uz dopunsku ploču "U dužini od 4.000 m" iz čega proizlazi da mjesto štetnog događaja nije bilo obuhvaćeno ovim prometnim znakom. Budući se predmetni štetni događaj desio u naseljenom mjestu, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h. Vještak je iznio mišljenje da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od oko 2.152,93 EUR.

21. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz razloga što je vještak prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, pri čemu stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka zbog čega nije bilo potrebe istoga usmeno saslušavati pred sudom.

22. Nakon što je proveden dokaz saslušanjem ranije navedenih svjedoka AO i NO te nakon što je provedeno prometno vještačenje, tuženik je učinio nespornim da je predmetna šteta nastala naletom vozila na divljač -srnu, učinio je nespornom i visinu tužbenog zahtjeva, a stranke su učinile nespornim i doprinos osiguranika tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20% iz razloga što se vozač vozila osiguranog kod tužitelja (AO) prije poduzimanja radnje kočenjem kretala brzinom većom od dozvoljene.

23. Imajući tako u vidu provedene dokaze te među strankama nesporno utvrđene činjenice, ovaj sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, koji omjer su stranke učinile nespornim, jer se prije poduzimanja radnje kočenjem, koja radnja je poduzeta kada je srna ušla u vidno polje vozača, kretao brzinom većom od dozvoljene, i to iskazanom brzinom od oko 60 do 70 km/h, dok je na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h. Naime, imajući u vidu reakciju vozača vozila osiguranika tužitelja, isti bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na srnu da se kretao brzinom manjom od 50 km/h, koliko je i iznosilo ograničenje brzine na dionici predmetne ceste, a budući je u trenutku poduzimanja radnje kočenja vozilo bilo udaljeno oko 22,9 m od mjesta naleta.

24. Kako je to već ranije navedeno, odredbom članka 1067. ZOO-a propisano je da se tuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

25. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz provedenih dokaza te nespornih činjenica utvrđenih u ovom postupku, oštećeni osiguranik tužitelja pridonio je nastanku štete u omjeru od 20%, dok tuženik nije tijekom postupka dokazao da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, niti je dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Naime, iz provedenog prometnog vještačenja nedvojbeno proizlazi kako konkretno mjesto naleta na divljač nije bilo obuhvaćeno prometnim znakom opasnosti ''divljač na cesti'', koji znak se nalazi oko 100 metara iza mjesta štetnog događaja (gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja), a tuženik nije dokazao da bi njegov osiguranik pravnoj osobi koja upravlja predmetnom dionicom ceste na kojoj se dogodio nalet na divljač dostavio podatke i lokacije izlaska divljači na cestu te eventualno zatražio postavljanje takvog znaka opasnosti i na dionici ceste na kojoj se nalet na divljač u konkretnom slučaju dogodio. Međutim valja istaknuti sve i da je osiguranik tuženika zatražio postavljanje prometne signalizacije na prometnici kojem zahtjevu nije udovoljila pravna osoba koja upravlja prometnicom, ipak se ne oslobađa odgovornosti prema tužitelju. To zato što su lovoovlaštenik (osiguranik tuženika) i pravna osoba koja upravlja cestom, u odnosu na tužitelja solidarni obveznici (članak 43. stavak 1. ZOO-a) te ta činjenica eventualno može imati utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika, ali ne i na oslobođenje tuženika od odgovornosti prema ovdje tužitelju.

26. Prometnim vještačenjem utvrđeno je da je nastala šteta na vozilu uslijed predmetnog štetnog događaja u iznosu od oko 2.152,93 EUR nakon čega je tuženik učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva koja glasi na iznos od 2.032,21 EUR. S obzirom da je među strankama nesporno, a što proizlazi iz provedenih dokaza , da je oštećeni osiguranik tužitelja u smislu odredbe članka 1067. stavak 3. ZOO-a doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, tužitelj primjenom odredbe članka 963. ZOO-a u vezi s odredbama članka 1063. i 1064. ZOO-a osnovano od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.625,77 EUR (80%) slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u točk i I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu za iznos od 406,44 EUR (20%) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

27. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

28. Tužitelj je svom osiguraniku štetu isplatio 25. srpnja 2022. (detaljan prikaz transakcija na listu 57. spisa) slijedom čega je sud prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana nakon izvršenog plaćanja (prema postavljenom tužbenom zahtjevu, članak 2. ZPP-a), odnosno od 26. srpnja 2022. pa do isplate pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim (točka I. izreke).

29. Odluka o visini stope zatezne kamate donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

30. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a određeno je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrd iti iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

31. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja (doprinos oštećenika), ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y:2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1- Z2) (vidi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024. i odluku broj Rev-1073/2024-2 od 18. rujna 2024.).

32. U konkretnom slučaju tužitelj je glede osnove tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a glede visine u omjeru od 80%. Stoga se aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva omjer uspjeha u sporu tužitelja od 90% (100+80:2). S druge strane, aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i uspjeha glede visine dobiva se omjer uspjeha tuženika u sporu od 10% (0+20:2).

33. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj) oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik), preostaje postotak od 80% (90%-10%), u kojem omjeru je valjalo odmjeriti naknadu troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, i to tužitelju koji je u većoj mjeri uspio u postupku.

34. Stoga se odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji na odredbama članka 154. stavak 2., članka 155. stavak 1. i 2. ZPP- a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa), prema zahtjevu za naknadom troškova (zahtjev tužitelja na listu 228. spisa, ispravljen na ročištu 10. veljače 2026.), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

35. Tužitelju su kao potrebni za svrhovito vođenje postupka priznati sljedeći troškovi:

-trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 5. veljače 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 16. svibnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 10. rujna 2025. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 11. studenog 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 10. veljače 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda (Tbr. 9.3. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,39 EUR

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,39 EUR, odnosno ukupno mu je priznat kao potreban trošak u iznosu od 1.504,28 EUR.

36. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak zastupanja na ročištu 10. rujna 2025. iz razloga što je navedeno ročište odgođeno prije upuštanja u raspravljanje pa je tužitelju za tu radnju priznata nagrada prema Tbr. 9.5. Tarife, a ne prema Tbr. 9.1. Tarife kako je to tužitelj zatražio, pa tužitelju kao potrebni nisu priznati zatraženi troškovi u ukupnom iznosu od 62,50 EUR.

37. Tužitelju je naknada ukupnih priznatih mu troškova kao potrebnih za vođenje ovog postupka odmjerena u postotku od 80%, koji postotak je preostao nakon ranije navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u sporu propisanog člankom 154. stavak 2. ZPP-a, odnosno u iznosu od 1.203,42 EUR (80% od iznosa 1.504,28 EUR). Navedenom iznosu valjalo je pridodati i uplaćeni trošak predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 400,00 EUR jer je imajući u vidu tuženikovo prigovore tijekom postupka bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove pa mu se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (vidi rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev - 1073/2024-2 od 18. rujna 2024. te odluke tog suda broj Rev-660/2021 od 14. rujna 2021. i Rev-291/2015-2 od 2. listopada 2018.) pa je tužitelju ukupno dosuđena naknada troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.603,42 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu za iznos od 363,36 EUR njegov zahtjev odbijen kao neosnovan slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

38. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).