Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-1304/2017-134

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JGA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i JGAĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Nini Ćosiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika JG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Martini Mavračić Ćoza, odvjetnici u [adresa], radi razvoda braka, uzdržavanja djeteta I uzdržavanja bračnog druga, nakon zaključene glavne i tajne rasprave 25. Veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice JGA I punomoćnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužiteljice, 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku kao ocu JG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje iznos od ukupno 3.246,02 EUR (slovima: tritisućedvjestočetrdesetšest eura i dva centa) koji se odnosi na pojedinačni iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) za svaki mjesec razdoblja od 1. kolovoza 2018. do 5. prosinca 2017., zajedno sa zateznim kamatama tekućim na sve dospjele, a neplaćene obroke i to od dana njihova dospijeća, pa do isplate odnosno od 15-tog dana u mjesecu za koji je trebao platiti uzdržavanje do isplate i to kako slijedi:

- na

iznos

od

87,90

EUR[1] (slovima: osamdesetsedameuraidevedesetcenti)/662,31 kn (slovima: šestošezdesetdvije kuna i tridesetjedna lipa) od 16. kolovoza 2013.,

- na iznos od 92,71 EUR[1] (slovima: devedesetdva eura i sedamdesetjedan cent)/698,54 kn (slovima: šestodevedesetosam kuna i pedesetčetiri lipe) od 16. studenog 2013.,

- na iznos od 265,45 EUR[1] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. prosinca 2013.,

- na iznos od 265,45 EUR[1] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 108,64 EUR[2] (slovima: stoosameura i šezdesetčeriti centa)/818,56 kn (slovima: osamstoosamnaset kuna i pedesetšest lipa) od 16. veljače 2014.,

- na iznos od 108,64 EUR[2] (slovima: stoosameura i šezdesetčeriti centa)/818,56 kn (slovima: osamstoosamnaset kuna i pedesetšest lipa) od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 265,45 EUR[2] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 265,45 EUR[2] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. svibnja 2014.,

- na iznos od 265,45[5] EUR[2] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. lipnja 2014.,

- na iznos od 265,45 EUR[2] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. srpnja 2014.,

- na iznos od 265,45 EUR[2] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. kolovoza 2014.,

- na iznos od 28,54 EUR[2] (slovima: dvadesetosampedesetčetiri)/215,04 kn (slovima: dvjestopetnaest kuna i četiri lipe) od 16. rujna 2014.,

- na iznos od 17,03 EUR[2] (slovima: sedamnaest eura tri centa)/ 128,33 kn (slovima: stodvadesetosam kuna i tridesettri centa) počev od 16. siječnja 2015. pa do isplate ,

- na iznos od 134,45 EUR (slovima: stotridesetčetiri eura i četrdesetpet centi)/1.013,03 kn (slovima: tisućutrinaest kuna i tri lipe) počev od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 22,65 EUR[2] (slovima: dvadesetdva eura i šezdesetpet centi)/ 170,63 kn (slovima: stosedamdeset kuna i šezdesettri lipe) počev od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 51,44 EUR[2] (slovima: pedesetjedan eur i četrdesetčetiri centa)/387,58 kn (slovima: tristoosamdesetsedam kuna i pedesetosam lipa) počev od

16. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 63, 43 EUR[2] (slovima: šezdesettri eura i četrdesettri centa) / 477,90 kn (slovima: četiristosedamdesetsedam kuna i devedeset lipa) počev od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 52,80 EUR[2] (slovima: pedesetdva eura i osamdeset centi)/397,82 kn (slovima: tristodevedesetsedam kuna i osamdesetdvije lipe) počev od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 32,31 EUR[2] (slovima: tridesetdva eura i tridesetjedan cent)/ 243,42 kn (slovima: dvjestočetrdesettri kune i četrdesetdvije lipe) počev od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 34,92 EUR[2] (slovima: tridesetčeriti eura i devedesetdva centa)/ 263,11 kn (slovima: dvjestošezdesettri kune i jedanaest lipa) počev od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 22,16 EUR[2] (slovima: dvadesetdva eura i šesnaest centi) / 167,00 kn (slovima: stošezdesetsedam kuna) počev od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 33,89 EUR[2] (slovima: tridesettri eura i osamdesetdevet centi)/ 255,38 kn (slovima: dvjestopedesetpet kuna i tridesetosam lipa) počev od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 25,29 EUR[2] (slovima: dvjadesetpet eura i dvadesetdevet centi) / 190,57 kn (slovima: stodevedeset kuna i pedesetsedam lipa) počev od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 225,58 EUR[3] (slovima: dvjestodvadesetpet eura i pedesetosam centi)/ 1.699,65 kn (slovima: tisućušestodevedesetdevet kuna i šezdesetpet lipa) počev od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 62,33 EUR[3] (slovima: šezdesetdva eura i tridesettri centa) / 469,61 kn (slovima: četiristošezdesetdevet kuna i šezdesetjedna lipa) počev od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 40,02 EUR[3] (slovima: četrdeset eura i dva centa)/ 301,50 kn (slovima: tristojedna kuna i pedeset lipa) počev od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 17,51 EUR[3] (slovima: sedamnaest eura i pedesetjedan cent) / 131,90 kn (slovima: stotridesetjedna kuna i devedeset lipa) počev od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 25,28 EUR[3] (slovima: dvadesetpet eura i dvadesetosam centi) / 190,50 kn (slovima: stodevedeset kuna i pedeset lipa) počev od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 71,27 EUR[3] (slovima: sedamdesetjedan eur i dvadesetsedam centi) / 537,00 kn (slovima: petstotridesetsedam kuna) počev od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 28,40 EUR[3] (slovima: dvadesetosam eura i četrdeset centi) / 214,00 kn (slovima: dvjestočetrnaest kuna) počev od 16. veljače 2017. pa do isplate,

i to od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun majke tužiteljice, JGA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] broj računa:

[broj bankovnog računa], koji je otvoren u ERSTE &STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku JG, OIB [osobni identifikacijski broj], kao ocu plaćati za uzdržavanje tužiteljice JGAĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) mjesečno, počevši od 6. prosinca 2017., kao dana podnošenja tužbe do 25. ožujka 2026., a iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) od 26. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, sve uvećano za zateznu kamatu koja teče na dospjele, a neplaćene iznose do isplate, na način kako slijedi:

a) iznos od ukupno 11.386,55 EUR (slovima: jedanaesttisućatristoosamdesetšest eura i pedesetpet centi), a koji iznos čini razliku uplaćenog iznosa do određenog iznosa od 265,45 EUR (slovimadvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) odnosno razliku neuplaćenog iznosa za svaki mjesec dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja, za razdoblje 6. prosinca 2017., kao dana podnošenja tužbe do 25. ožujka 2026. kako slijedi :

- na iznos od 29,11 EUR[4] (slovima: dvadesetdevet eura i jedanaest centi) / 219,35 kn (slovima: dvjestodevetnaest kuna i tridesetpet lipa) počev od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 58,49 EUR[4] (slovima: pedesetosam eura i četrdesetdevet centi) / 440,73 kn (slovima: četristočetrdeset kuna i sedamdesettri lipe) počev od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 164,49 EUR[4] (slovima: stošezdesetčetiri kune i četrdesetdevet centi) / 1.239,32 kn (slovima: tisućudvjestotridesetdevet kuna i tridesetdvije lipe) počev od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 133,52 EUR[4] (slovima: stotridesettri eura i pedesetdva centa) / 1.006,00 kn (slovima: tisuću kuna i šest centi) počev od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 131,66 EUR[4] (slovima: stotridesetjedan eur i šezdesetšest centi) / 992,00 kn (slovima: devetstodevedesetdvije kune) počev od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 124,96 EUR[4] (slovima: stodavdesetčetiri eura i devedesetšest centi)

/ 941,50 kn (slovima: devetstočetrdesetjedna kuna i pedeset lipa) počev od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 265,45 EUR[4] (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) / 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) počev od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 81,36 EUR[4] (slovima: osamdesetjedan eur i tridesetšest centi) / 613,00 kn (slovima: šestotrinaest kuna) počev od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 430,30 EUR[4] (slovima: četiristotrideset eura i trideset centi) / 3.242,06 kn (slovima:tritisućedvjestočetrdesetdvije kune i šest lipa) počev od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 265,45 EUR[4] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. siječnja 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[4] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. veljače 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[4] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. ožujka 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[4] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. travnja 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[4] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. svibnja 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[1] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. lipnja 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[1] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. srpnja 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[5] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. kolovoza 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[5] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 265,45 EUR[2] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 35,50 EUR[5] (slovima: tridesetpet eura i pedeset centi)/267,47 kn (slovima: dvjestošezdesetsedam kuna i četrdesetsedam lipa) od 16. studenog 2018.,

- na iznos od 265,45[5] EUR (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. prosinca 2018.,

- na iznos od 29,85[5] EUR (slovima: dvadesetdevet eura i osamdesetpet centi)/224,94 kn (slovima: dvjestodvadesetčetiri kune i devedesetčetiri lipe) od 16. siječnja 2019.,

- na iznos od 265,45 EUR[5] (slovima: dvjestočetrdesetpet eura i četrdesetpet centi)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) od 16. veljače 2019.,

- na iznos od 41,38 EUR[5] (slovima: četrdesetjedan eur i tridesetosam lipa)/311,76 kn (slovima: tristojedanaest kuna i sedamdesetšest lipa) od 16. ožujka 2019.,

- na iznos od 85,53 EUR[5] (slovima: osampet eura i pedesettri centa)/644,45 kn (slovima: šestočetrdesetčetiri kune i četrdesetpet lipa) od 16. travnja 2019.,

- na iznos od 86,55 EUR[5] (slovima: osamdesetšest eura i pedesetpet centi)/652,12 kn (slovima: šestopedesetdvije kune i dvanaest lipa od 16. svibnja 2019.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. lipnja 2019.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. srpnja 2019.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. kolovoza 2019.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. listopada 2019.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. studenog 2019.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. prosinca 2019.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. siječnja 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. veljače 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. ožujka 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. travnja 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. svibnja 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[5] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00

kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. lipnja 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. srpnja 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. kolovoza 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. rujna 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. listopada 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. studenog 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. prosinca 2021.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. siječnja 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. veljače 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. ožujka 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. travnja 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. svibnja 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. lipnja 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. srpnja 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. kolovoza 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. rujna 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. listopada 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. studenog 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. prosinca 2022.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. siječnja 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. veljače 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. ožujka 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. travnja 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. svibnja 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00

kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. lipnja 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. srpnja 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. kolovoza 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. rujna 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. listopada 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. studenog 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. prosinca 2023.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. siječnja 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. veljače 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. ožujka 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. travnja 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. svibnja 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. lipnja 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. srpnja 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. kolovoza 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. rujna 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. listopada 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. studenog 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. prosinca 2024.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. siječnja 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. veljače 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. ožujka 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. travnja 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. svibnja 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00

kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. lipnja 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. srpnja 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. kolovoza 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. rujna 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. listopada 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. studenog 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. prosinca 2025.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. siječnja 2026.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. veljače 2026.,

- na iznos od 92,90 EUR[6] (slovima: devedesetdva eura i devedeset centi)/700,00 kn (slovima: sedamsto kuna) od 16. ožujka 2026.,

i to od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke djeteta tužiteljice JGA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa IBAN:

[broj bankovnog računa], koji je otvoren u ERSTE &STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka.

b) iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) mjesečno, a sve to počev od 26. ožujka 2026. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zateznom kamatom koja teče na dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja počevši od dana dospijeća navedenog iznosa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke djeteta tužiteljice JGA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], koji je otvoren u ERSTE &STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice JGAĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] sa zatraženim iznosom od 464,53 EUR (slovima: četiristošezdesetčetiri eura i pedesettri centa) preko iznosa dosuđenog u točkama I. i II. izreke ove presude, zajedno sa datumom dospijeća svakog iznosa do 15-tog u mjesecu i pripadajućom zateznom kamatom na zatražene iznose, kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženi zahtjev tužiteljice JGA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] za njezinim uzdržavanjem, kao neosnovan , a koji glasi:

" III. Nalaže se tuženiku JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici JGA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.185,40 EUR na ime uzdržavanja i to na broj računa : [broj bankovnog računa], koji je otvoren u ERSTE &STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR / 2.000,00 počev od 16.03.2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Tužba tužiteljice u odnosu na odlučivanje o roditeljskoj skrbi nad ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], u ovoj pravnoj stvari smatra se povučenom.

II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela pred ovim sudom tužbu radi razvoda braka i radi određivanja uzdržavanja njihovog zajedničkog djeteta i nje.

1.1. U tužbi tužiteljica ističe da su ona i tuženik započeli bračnu zajednicu 26. travnja 1994., te da je tuženik napustio bračnu zajednicu u rujnu 2012. te preselio u Norvešku. S tim u vezi navodi da su odnosi između njih teško i trajno poremećeni te predlaže da se njihov brak razvede, a da je u braku rođeno zajedničko dijete NG za koju predlaže da s njom stanuje, a da s ocem ostvaruje osobne odnose i da on doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 3.500,00 kn od 1. rujna 2012. pa nadalje. Radi uzdržavanja, tužiteljica predlaže i donošenje privremene mjere.

1.2. Podneskom od 7. ožujka 2022. tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev na način da su predložile da se naloži tuženiku plaćanje uzdržavanja za kćer s osnove uskraćenog uzdržavanja i redovnog, dospjelog i neplaćenog u iznosu od 159.346,64 kn za razdoblje od 1. studenog 2013. do veljače 2022., a nadalje iznos od 3.500,00 kn, te za tužiteljicu za razdoblje od 5. travnja 2019. do 5. ožujka 2020. mjesečni iznos od 2.000,00 kn.

1.3. Podneskom od 23. ožujka 2022. tužiteljice su ponovo uredile tužbeni zahtjev na način da su predložile da se naloži tuženiku plaćanje uzdržavanja za kćer s osnove uskraćenog uzdržavanja i redovnog, dospjelog i neplaćenog u iznosu od 161.546,64 kn za razdoblje od 1. studenog 2013. do ožujka 2022., a nadalje iznos od 3.500,00 kn počevši od 1. travnja 2022., te za tužiteljicu za razdoblje od 1. travnja 2019. do ožujka 2020. mjesečni iznos od 2.000,00 kn.

1.4. Podneskom od 12. travnja 2022. tužiteljice su ponovo uredile tužbeni zahtjev na način da su predložile da se naloži tuženiku plaćanje uzdržavanja za kćer s osnove uskraćenog uzdržavanja i redovnog, dospjelog i neplaćenog u iznosu od 161.546,64 kn za razdoblje od 1. studenog 2013. do ožujka 2022., a nadalje iznos od 3.500,00 kn počevši od donošenja presude, te za tužiteljicu za razdoblje od 1. travnja 2019. do ožujka 2020. mjesečni iznos od 2.000,00 kn.

1.5. Podneskom od 21. rujna 2022. tužiteljice su ponovo uredile tužbeni zahtjev na način da su predložile da se naloži tuženiku plaćanje uzdržavanja za kćer s osnove uskraćenog uzdržavanja i redovnog, dospjelog i neplaćenog u iznosu od 177.988,70 kn za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do rujna 2022., a nadalje iznos od 3.500,00 kn počevši od 1. travnja 2022., te za tužiteljicu za razdoblje od 1. travnja 2019. do ožujka 2020. mjesečni iznos od 2.000,00 kn.

1.6. Podneskom od 23. siječnja 2026. tužiteljice su ponovo uredile tužbeni zahtjev na način da su predložile da se naloži tuženiku plaćanje uzdržavanja za kćer s osnove uskraćenog uzdržavanja i redovnog, dospjelog i neplaćenog u iznosu od 48.380,35 EUR za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do siječnja 2026., a nadalje iznos od 464,52 EUR počevši od donošenja presude, te za tužiteljicu za razdoblje od 1. travnja 2019. do ožujka 2020. mjesečni iznos od 265,45 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima, a koji odgovor na tužbu je prvotno u njegovo ime podnijela posebna skrbnica TG iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb s obzirom na to da je tuženik bio nedostupan i nepoznatog boravišta više od tri mjeseca.

2.1. U dopuni odgovora na tužbu dostavljenoj po punomoćnici13. studenog 2018., tuženik ističe da je cijelo vrijeme bio u kontaktu s tužiteljicom koja je znala za njegovu adresu stanovanja, kao i da nije napustio zajednicu 2012. jer je bio s tužiteljicom tijekom 2013. kada je trebala biti provedena deložacija njihove obitelji, te da je u razdoblju od 2009. do ožujka 2013. bio na izdržavanju kazne zatvora. U srpnju 2013. je otišao u Norvešku te je nastavio financijski pomagati svoju obitelj. U razdoblju od srpnja 2013. do studenog 2017. uplatio je oko 70.000,00 kn na račun tužiteljice radi uzdržavanja zajedničke kćerke.

2.2. Nadalje, tuženik ističe da je u Norveškoj bio zaposlen na radnom mjestu radnika s plaćom od 14.000,00 kn od čega je na stanarinu trošio oko 7.700,00 kn i nakon što bi platio režije i hranu ostalo bi mu oko 2.000,00 kn. Od 27. rujna 2018. je dobio otkaz ugovora o radu te je od 10. studenog 2018. nezaposlen.

2.3. Tuženik predlaže da se razvede brak, zatim da dijete stanuje s majkom, a on da ostvaruje pravo na osobne odnose s djetetom prema dogovoru s tužiteljicom, a kod određivanja iznosa uzdržavanja da se primjeni odredba čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona.

2.4. U odnosu na sve zaprimljene izmjene tužbenih zahtjeva pa i provedenog vještačenja, tuženik se u bitnome protivio istima navodeći pritom da je uredno pormirivao iznos uzdržavanja. S tim u vezi utvrđuje da je provedeno vještačenje koje nije pružalo jasan i precizan podatak o obvezama tuženika na okolnost uzdržavanja, a nakon zaprimljenog Dopunskog financijskog vještačenja isto i dalje ne pruža relevantne informacije u odnosu na koje su potrebna posebna znanja i stručnost vještaka kako bi se u konačnici izveli zaključci potrebni za nastavak ovog postupka. Na navedeno ukazuje i činjenica da je tužiteljica do sada više puta specificirala tužbeni zahtjev, a koje specifikacije i dalje ne odgovaraju iznosima utvrđenim Dopunskim financijskim vještačenjem. Pa tako, tužiteljica za mjesec studeni 2013. godine potražuje iznos od 1.360,85 kn iako vještak za studeni 2013. godine izračunava iznos od 698,54 kn, za mjesec kolovoz 2016. godine tužiteljica potražuje iznos od 1.890,22 kn dok vještak izračunava iznos od 1.699,65 kn, za mjesec studeni 2017. godine tužiteljica potražuje iznos od 978,00 kn iako vještak ne izračunava potraživanje za taj mjesec 2017. godine, itd.

2.5. Tuženik ističe kako se isti i dalje obvezuje plaćati uzdržavanje za kćer JGAĐ, te uzevši u obzir ukupne materijalne mogućnosti tuženika, kao i činjenicu da je isti otac troje djece, a sve sukladno čl. 314. Obiteljskog zakona, to tuženik ističe kako je isti u mogućnosti za uzdržavanje JGAĐ mjesečno plaćati iznos od 1.500,00 kn dok za to bude postojala zakonska obveza, dok za tužiteljicu predlaže odbiti tužbene zahtjeve.

3. Tijekom postupka tada maloljetnoj kćerki stranaka ĆG imenovana je posebna skrbnica u osobi GG iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb i to Rješenjem ovoga suda posl.br. P Ob-1304/2017, a potom rješenjem posl.br. P Ob-1304/2017-67 od 22. rujna 2020. imenovana je posebnom skrbnicom ČGA iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb.

3.1. Podneskom od 8. studenog 2021. posebna skrbnica je navela da ako bi stranke postigle sporazum oko roditeljske skrbi, bila bi sa istim suglasna jer roditelji trebaju staviti interese djeteta ispred svojih interesa, a u protivnom da predlaže da se odrede osobni odnosi djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje u što širem opsegu jer to omogućuje djetetu pravilan psihofizički i emocionalni razvoj.

4. Uvidom u rješenje ovoga suda posl.br. R1 Ob-2162/2023-14 od 24. rujna 2024. (list 380-382 spisa), utvrđeno je da je kćer stranaka lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na:

" JGAĐ, rođena **.**.2002. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], djelomično se lišava poslovne sposobnosti, i to u dijelu donošenja odluka i poduzimanja radnji: - koje se odnose na odluke o osobnim stanjima (promjena osobnih dokumenata, prebivališta/boravišta, zasnivanje i prekida braka, roditeljske skrbi, zapošljavanja), - koje se odnose na odluke o zdravlju (svim preventivnim mjerama npr. cijepljenje, redovnom ambulantnom i bolničkom liječenju, redovnom uzimanju farmakoterapije te donošenje odluka o potrebi smještaja u ustanovu zdravstvene ili socijalne skrbi), - koje se odnose na poduzimanje pravnih radnji i pravnih poslova, sklapanje kupoprodajnih ugovora, davanja izjava i zastupanja pred državnim i javnim tijelima, kao i za preuzimanje preporučenih poštanskih pošiljaka koje stižu na njezino ime, - koje se odnose na raspolaganje i upravljanje imovinom, pokretninama i nekretninama te stalnim ili izvanrednim novčanim primanjima.

II. O pravomoćnosti rješenja izvijestiti će se nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured [adresa]."

4.1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Maksimir Klasa: UP/I-552-02/25-04/5, Urbroj: 139-117-14/19-25-6 od 17. ožujka 2025. kćeri stranaka imenovana je stalnom skrbnicom ovdje tužiteljica.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze uvidom u vjenčani list Matičnog ureda Maksimir od 18. listopada 2017. (list 5 spisa), rodni list za PG izdan od Matičnog ureda Maksimir 18. listopada 2017. (list 6 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju izdano od Centra za socijalni rad Zagreb– Podružnice Maksimir Klasa: 552-05/17-07/79 od 10. studenog 2017. (list 7-10 spisa), potvrdu Centra za socijalni rad Zagreb, Podružnice Obiteljski centar Klasa: 551-03/17- 04/180 od 17. studenog 2017. (list 11 spisa), nalaz i mišljenje Centra za socijalni rad Zagreb – Podružnice Maksimir za PG od 31. listopada 2014. (list 13 - 15 spisa), mišljenje i prijedlog Centra za socijalnu skrb Zagreb -Podružnica Maksimir od 26. travnja 2018. (list 25-26 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (list 49- 117 i 120-123 te 150-154, 173-177, 205-224, 307-323, 337-338, 345, 414-419 spisa), dopis Tiska od 6. prosinca 2018. s prilozima (list 131-136 spisa), dopunu mišljenja i prijedloga Centra za socijalni rad Zagreb – Podružnice Maksimir od 31. siječnja 2019. (list 143-146 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 20. travnja 2020. (list 226-227 spisa), potvrdu Osnovne škole Grigora Viteza od 30. lipnja 2020. (list 238 spisa), nalaz i mišljenje izrađeno po Ručević vještačenja d.o.o. od 14. srpnja 2021. (list 248-250 spisa), dopunu nalaza i mišljenja izrađenog po Ručević vještačenja d .o.o. od 19. travnja 2022. (list 300-302 spisa), ugovor o najmu stana sastavljen u obliku javnobilježnikog akta po javnom bilježniku Sanji Ledić pod posl.br. OU -236/2023 od 13. ožujka 2023. za tuženika (list 341-343 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme za tuženika (list 344 spisa), nalaz i mišljenje za kćer stranaka izrađen 4. travnja 2019. (list 351-356 spisa) i od 13. siječnja 2024. (list 370-375 spisa), rješenje ovoga suda posl.br. R1 Ob-2162/2023-14 od 24. rujna 2024. (list 380-382 spisa), uplatnicu od 9. siječnja 2026. (list 453 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

5.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 1. veljače 2019. (list 147 -149 spisa) izveden je dokaz saslušanja stranaka, dok je na ročištu održanim kod ovoga suda 12. veljače 2019. (list 202-204 spisa) izveden dokaz dopunskog saslušanja tužiteljice.

5.2. Nakon izmjene raspravnog suca, ponovo je izveden dokaz dopunskog saslušanja stranaka i to tuženika na ročištu održanim kod ovoga suda 24. rujna 2025. (list 423-427 spisa), a tužiteljice na ročištu održanim kod ovoga suda 3. prosinca 2025. (list 433-436 spisa),

5.4. S obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. rujna 2025. (list 423-427 spisa), uz prethodnu suglasnost punomoćnika tuženika, te odsutnost uredno pozvanog punomoćnika tužiteljica, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025).

5.5. Nakon provedenog dokaznog postupka, stranke zastupane po punomoćnicima su predložile zaključenje glavne rasprave navodeći pritom da nije potrebno provođenje daljnjih dokaza. Pri čemu se ističe da sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje se utvrde u postupku u skladu s čl. 7. Zakona o parničnom postupku te da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

6. Rezultate izvedenih dokaza sud je analizirao svakog zasebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) u vezi s čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 155/23) i Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 146-2168/2025), kao i čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), te je odlučeno kao u izreci presude.

7. Nije sporno između stranaka da je njihova bračna zajednica prestala u kolovozu 2013. kada je tuženik otišao u Norvešku živjeti i raditi, te su navedeno i same stranke potvrdile kao i da je njihov brak razveden.

7.1. Među strankama nije sporno da je njihov brak razveden te da je zajedničko dijete postalo tijekom postupka punoljetno te koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad.

7.2. Nije sporno između stranaka da su roditelji ŠG za koju je tužiteljica imenovana njezinom stalnom skrbnicom nakon što je doneseno rješenje o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti zajedničke kćerke stranaka te da je tuženik u obvezi i dalje uzdržavati kćer u smislu odredbe čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona.

7.2. Među strankama nije sporno da je tuženik po privremenoj mjeri opisanoj u točki 10. ovog obrazloženja presude uplaćivao mjesečne iznose od 180,00 EUR za kćer.

7.2. Među strankama je sporno je li osnovan zahtjev kćerke za uskraćeno uzdržavanje i dospjelo, neplaćeno redovno uzdržavanje u zatraženom iznosu kao i zahtjev tužiteljice za njezinim uzdržavanjem imajući u vidu izvedene dokaze. S tim u vezi, među strankama je sporna visina uzdržavanja kao i sam početak obveze uzdržavanja imajući u vidu prigovore tuženika da je doprinosio za uzdržavanje djeteta nakon prestanka bračne zajednice, njegove mogućnosti i visinu postavljenih zahtjeva.

7.3. Isto tako, među strankama je sporno tko je u obvezi podmiriti parnični trošak.

8. U svrhu utvrđivanja osnovanosti oba zahtjeva, sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka te je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Djelomičnom presudom ovoga suda posl.br. P Ob-1304/2017-32 od 11. veljače 2019. razveden je brak stranaka.

10. Rješenjem ovoga suda posl.br. P Ob-1304/2017-40 od 22. svibnja 2019. donesena je privremena mjera radi uzdržavanja na način kako glasi:

„I./ Određuje se privremena mjera na način da se nalaže ocu JG za uzdržavanje maloljetnog djeteta ČGAĐ plaćati mjesečno iznos od 1.300,00 kn od 1. lipnja 2019. do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka s dospijećem svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke.

IV./ Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.“

10.1. U obrazloženju privremene mjere se u bitnome navodi da iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis, ali i iz one koju je sud pribavio službenim putem (dopisi i izvješća o plaćanjima s lista 59-94, 131, 153 spisa) proizlazi da je tuženik na račun majke djeteta plaćao određene iznose u razdoblju od rujna 2014. do svibnja 2015., u studenom 2015., u veljači, travnju, lipnju, srpnju i listopadu do prosinca 2016. te tijekom 2017. godine pa ponovno u 2019. godini. Iz mišljenja Centra za socijalni rad Zagreb – Podružnice Maksimir od 30. travnja 2018. (list 25 spisa) proizlazi da je otac u studenom 2018. prestao doprinositi za uzdržavanje djeteta što odgovara i dokumentaciji dostavljenoj u spis. Iz samih navoda tuženika proizlazi kako je prvu sljedeću upla tu imao u studenom 2018. godine (list 119 spisa). Tuženik nije dokazao da je po osnovi uzdržavanja plaćao u razdoblju od prosinca 2017. pa do studenog 2018. godine. S obzirom na činjenicu da je plaćanje uzdržavanja bilo prekinuto u razdoblju od godine dana, naloženo je tuženiku da do okončanja ovog parničnog postupka, doprinosi za uzdržavanje svog djeteta redovito svaki mjesec, počevši od 1. lipnja 2018. pa nadalje s dospijećem svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, a sve uplate koje su izvršene sud će uzeti u obzir prilikom donošenja konačne odluke u parničnom postupku. Ocu je naloženo doprinositi za uzdržavanje djeteta u iznosu od 1.300,00 kn mjesečno, a koji iznos predstavlja adekvatan iznos o obzirom na dob djeteta, posebne potrebe djeteta i činjenicu da je oca uzdržava još dvoje maloljetne djece.

10.2. Protiv navedenog rješenja izjavila je žalbu tužiteljica o kojoj žalbi je odlučeno Rješenjem Županijskog suda u Puli-Poli posl.br. P Ob-169/2019-3 od 23. srpnja 2023. (list 192-193 spisa), na način da je potvrđeno rješenje o privremenoj mjeri ističući pritom da je tuženik nezaposlen, u obvezi uzdržavati još dvoje maloljetne djece čija majka nije zaposlena.

11. Iz mišljenja i prijedloga Centra za socijalnu skrb Zagreb -Podružnica Maksimir od 26. travnja 2018. (list 25-26 spisa), proizlazi da je obitelj stranaka u njihovoj evidenciji od 1992. kroz više odjela kao korisnici starih i povremenih oblika novčanih pomoći, raznih intervencija kao i mjera obiteljskopravne zaštite.

11.1. U braku stranaka rođeno je četvero djece od kojih je NG dijete s teškoćama u razvoju i korisnica osobne invalidnine. Za nju je utvrđeno da je potrebna pomoć i nadzor te poticanje u svim aktivnostima zbrinjavanja i liječenja te rehabilitaci je zbog teškog oštećenja zdravlja.

11.2. Za tuženika se ističe da je počinio nekoliko kaznenih djela (nelegalnog prebacivanja ljudi preko granice) zbog kojih je odsluživao kazne zatvora 1997., 2004 - 2007., te s prekidima od svibnja 2012. do lipnja 2013. Od 2014. živio je i radio u Švedskoj, a potom u Norveškoj. Obitelj stranaka je u vrijeme sastavljanja izvješća živjela u stanu za koji su vodili s Gradom Zagrebom spor, a u razdoblju od 24. studenog 2011. do 201. provodila se mjera nadzora nad roditeljskom skrbi te je tijekom tuženikovog izdržavanja kazne zatvora tužiteljica u većem dijelu zanemarila skrb o djeci pa je pokrenut postupak oduzimanja prava na stanovanje s djecom. Međutim, od navedenog prijedloga se odustalo jer je tužiteljica brinula o potrebama djece i surađivala u najboljem interesu djece.

11.3. Predloženo je da dijete stanuje s majkom, a s ocem ostvaruje osobne odnose prema dogovoru roditelja.

12. Iz dopune mišljenja i prijedloga Centra za socijalni rad Zagreb – Podružnice Maksimir od 31. siječnja 2019. (list 143-146 spisa), proizlazi da se zajedničko dijete stranaka školovalo po posebnom program za stjecanje kompetencije u aktivnostima svakodnevnog života te da je nesamostalna u higijeni, oblačenju i svlačenju i dolascima i odlascima u školu za što joj je potrebna pomoć majke . Otac e posljednji susret s djetetom imao 2013. te otac ističe da je plaćao uzdržavanje za djecu od odlaska u Norvešku do 300,00 EUR mjesečno.

12.1. Ističe se da je tuženik po zanimanju elektrotehničar, uzdržava se od pomoći svojih roditelja, trenutno je na Kosovu u kući roditelja, ima još dvoje djece maloljetne. U Norveškoj je ostvarivao plaću od 2.000,00 EUR, zdravstveno stanje mu je uredno.

13. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 20. travnja 2020. (list 226 spisa), proizlazi da je tužiteljica po zanimanju radnica sa osnovmom školom ii ma ukupno 3 godine staža i 12 dana pretežito na pomoćnim poslovima . Nije bila korisnica novčane naknade.

14. Iz nalaza i mišljenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., od 14. srpnja 2021. (list 248-250 spisa), a koje financijsko vještačenje je provedeno pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu i uvažavajući činjenicu da je tuženik plaćao od 1. lipnja 2019. mjesečni iznos od 1.300,00 kn, utvrđeno je koje je iznose tuženik plaćao i visina preostalog dugovanja pod pretpostavkom da je ostala obveza od 1. kolovoza 2013. do 6. prosinca 2017. s mjesečnim iznosom od 2.000,00 kn, a od 6. prosinca 2017. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 3.500,00 kn.

14.1. Iz spomenutog nalaza proizlazi da se tuženik uredno podmiruje obvezu uzdržavanja određenu privremenom mjerom u mjesečnom iznosu od 1.300,00 kn te je od lipnja 2019. do lipnja 2021. tužiteljici isplaćen iznos od ukupno 32.500,00 kn.

14.2. U skladu s navedenim, mišljenje je da je zaključno s obvezom za svibanj 2019. ostala obveza od 86.746,64 kn.

14.3. U dopuni mišljenja od 19. travnja 2022. navedeno je da zaključno s obvezom za svibanj 2019. preostalo je nepodmireno dugovanje od 86.746,64 kn.

14.4. Dakle, iz navedenoga je razvidno da tužiteljica potražuje razliku neplaćenog iznosa uzdržavanja za razdoblje od kolovoza 2013. do donošenja odluke, a na čemu se tuženik protivio navodeći da je uplaćivao iznose za koje je sam smatrao da su dovoljni za tužiteljicu, a od 2019. je uplaćivao iznose određene po privremenoj mjeri.

14.5. Tuženik na ovaj financijski nalaz i mišljenje imao je primjedbi u odnosu na postavljenu visinu iznosa uzdržavanja koji je uzet kod vještačenja i to prvenstveno iznosa od 3.500,00 kn, te koji je bio u skladu s tužbenim zahtjevom, dok se tužiteljica na nalaz i mišljenje očitovala da ga prihvaća i u skladu s njime specificirala svoj tužbeni zahtjev, pa je sud financijsko vještačenje provedeno u ovoj pravnoj stvari prihvatio u cijelosti, jer je isto sačinjeno objektivno, detaljno obrazloženo, na osnovi sp isu priležeće dokumentacije, a u cijelosti je dano u skladu s pravilima znanosti i struke.

14.6. Zadatak vještačenja određen je rješenjem suda vodeći računa o stajalištu suda o postavljenom tužbenom zahtjevu, mogućnostima tuženika za razdoblje za koje se potražuje razlika dospjelog, neplaćenog uzdržavanja te potrebe tužiteljice o kojoj je samostalno skrbila njezina majka.

15. Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravo na isplatu novčane razlike dospjelog, neplaćenog iznosa uzdržavanja s obzirom na to da i sam tuženik u podnesku od 24. studenog 2022. detaljno navodi da je u razdoblju od 2018. do 2023. bio zaposlen u Norveškoj, zatim da je u 2022. mjesečno ostvarivao prihode od 12.111,00 kn, a kao otegotnu okolnost za navedeno razdoblje navodi da je postao otac još dvoje djece i da je morao snositi troškove putovanja iz Norveške na Kosovo, a što uzimajući u obzir visinu zarade i činjenicu da je bio zdrav i radno sposoban te da je isticao da je brinuo i o nezaposlenoj supruzi ukazuje da je bio u mogućnosti stjecati povećanu zaradu i uplaćivati tužiteljici traženi iznos koji je svojevoljno uplaćivao i drugo dvoje djece i supruzi za koju ne dostavlja dokaze da je radno i zdravstveno nesposobna za rad.

16. Tuženik ističe u podnesku od 24. studenog 2022. (list 334 -336 spisa) da je tijekom spornog razdoblja boravio i radio u Norveškoj. Nije bio stalno zaposlen, a tijekom 2021. godine, tuženik je ostvario sveukupna primanja u godišnjem iznosu od 201.850,00 NOK, a što podijeljeno na 12 mjeseci znači da je prosječno mjesečno ostvario primanja u iznosu od 16.820,83 NOK odnosno 12.111,00 kn. Tijekom mjeseca travnja 2022. godine odlazi u Norvešku kako bi pokušao nastaviti raditi, međutim od od 12. travnja 2022. službeno na bolovanju sve do danas.

17. Iz nalaza i mišljenja za kćer stranaka od 4. travnja 2019. (list 351 -356 spisa) i od 13. siječnja 2024. (list 370-375 spisa), proizlazi da je kod nje utvrđen IV stupanj invaliditeta.

18. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (list 414-419 spisa) proizlazi da je tuženiku priznato pravo korištenja socijalne pomoći Republike Kosova od prosinca 2023. pa do 30. lipnja 2025. s mjesečnim primanjima od 97,50 EUR.

19. U svojem iskazu tužiteljica u bitnome navodi da se ne može zaposliti zbog zdravstvenog stanja djeteta. Za prehranu djeteta mjesečno troši od prilike oko 1.500,00 kn i to minimalno. Ukoliko ona poželi voće ili neki slatkiš, to joj kupi ako je u mogućnosti. Nema posebnih prehrambenih potreba. Za njezinu odjeću i obuću troši u prosjeku mjesečno oko 800,00-1.000,00 kn. Kćer pjeva i glumi što mjesečno plaća 350,00 kn, a ima troškova vezano uz izlete, kazalište i sl. koji kako kada iznose po 50,00 ili 100,00 kn. Ostvaruje mjesečnu invalidninu u iznosu od 1.500,00 kn s time da je prije srpnja taj iznos iznosio 1.250,00 kn, a ima i dječji doplatak u iznosu od 830,00 kn. Nitko ne pomaže za uzdržavanje kćeri. Mjesečne režije bez grijanja iznose oko 2.000,00 kn, a li ih već jedno vrijeme ne plaća jer nema novaca. Stan u kojem stanuje je u vlasništvu Grada Zagreba s kojim je u sporu. U stanu živi i druga kćerka koja je punoljetna kao i kuma od ČGAĐ koja je također punoljetna. Obje rade, ali na crno no ne mogu participirati u troškovima stanovanja jer ono što zarade troše za svoje potrebe. Osim invalidnine i dječjeg doplatka ne ostvaruje nikakva druga primanja.

19.1. U dopuni iskaza navela je da nema nikakvih prihoda. Nema čak ni socijalnu pomoć. Dobila je jednokratnu pomoć za čitavu godinu u visini od 1.500,00 kuna. Prima doplatak za dijete u iznosu od 830,00 kuna. Od imovine nema ništa. Sama skrbi o djetetu. Suvlasnica je u 1/12 stana u kojem je živjela njezina mama. Taj stan je prodan i od te prodaje nije ništa dobila. Ispravlja raniji iskaz za invalidnidnu i navodi da ona ne pirma invalidninu već kćer u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno i uz to prima i dječji doplatak u iznosu od 830,00 kuna mjesečno. Prima i uzdržavanje od tuženika u iznosu od 1.300,00 kuna mjesečno. Prijavljena je na Hrvatski zavod za zapošljavanje.

19.2. U kasnijoj dopuni navodi da joj nakon proteka vremena pa do sada pomažu drugo dvoje djece. Kupuju odjeću, obuću, daju novce oko 50,00 – 100,00 EUR mjesečno, ovisno o potrebi. Kćerka ima štand na moru pa kod nje zna raditi i tako si zaradi. Radi od lipnja pa do 1. rujna, a nekad i duže. Kćerka omogućuje stan i hranu dok je na moru i da 100,00 EUR mjesečno. Primala je invalidninu 210,00 EUR, te dječji doplatak 800,00 HRK, a od 2024. prima inkluzivni dodatak koji iznosi 480,00 EUR. To sve prima na ime kćerke, ona ne dobiva ništa. Živi u najmu s kćerkom koji plaća 700,00 EUR jer je to centar grada, a režije preko 300,00 EUR, a zna biti i do 400,00 EUR. Na hranu troši najmanje 20,00 EUR dnevno. Uspijeva platiti sve svoje troškove jer je uspjela ušparati. Ima i sad ušteđevine, ali slabo. Ima vaučer za struju i plin 70,00 EUR. Kad je ljeti zaposlena ide i kćer s njom na more i tamo se kupa i sunča. Na cigarete potroši na kutiju dnevno od 4,00 EUR, ali to plaća sa svojim novcima. Nema dugova ni kredita, nije vlasnica imovine. Kod kćerke stanuje u njenom stanu kada je na moru. Ističe da tuženik plaća po privremenoj mjeri, ali ne na vrijeme. Ima otvoren zaštićeni račun, s obzirom da ima neke dugove iz [adresa].

20. Iz iskaza tuženika proizlazi da trenutno nije zaposlen i ne ostvaruje nikakve mjesečne prihode. Planira se vratiti raditi u Norvešku jer na Kosovu ne može zaraditi. Ima dvoje male djece, blizance rođene u prosincu 2018. Majka blizanaca nije zaposlena. Kada radi u Norveškoj može zaraditi maksimalno do 2.000 eura. Od kada su se blizanci rodili imao je troškove sigurno oko 2.000 eura. Kada je u Norveškoj troškovi stanovanja iznose minimalno oko 1.500 eura. Kada živi na Kosovu pomažu roditelji tako da je jedino imao navedene troškove vezane uz djecu. Smatra da za ČGAĐ mogu mjesečno plaćati 250 eura i za taj iznos će se uvijek snaći pa makar ga i posudio. Osim novaca koje je slao tužiteljici nije ni na kakav drugi način sudjelovao u uzdržavanja djeteta. Osim blizanaca nema nekih drugih osoba koje je uz ovdje tužiteljicu dužan uzdržavati.

20.1. Tuženik ističe da njegov odlazak u Norvešku ovisi o zdravstvenom stanju djece pri čemu objašnjava kako ne planira provesti cijelu godinu u Norveškoj. Pretpostavlja da će raditi oko pola godine u Norveškoj te da bi sa tim novcima mogao uzdržavati i zajedničko dijete i blizance dok bi preostali dio godine živio na Kosovu uz pomoć roditelja. Misli da bi rad od 6 mjeseci u Norveškoj omogućio uzdržavanje svo troje djece tijekom cijele godine. Charlotte viđa prema mogućnostima. Nije ju vidio ni 2017. ni 2018. jer nije bio u Hrvatskoj. Vidio ju je preko telefona. U Norveškoj radi na poslovima soboslikara, 500 eura mjesečno nije dovoljno za život u Norveškoj s obzirom da samo kruh košta oko 3 eura, ali radio je prekovremeno jer iščekivao rođenje djece i tako uštedio. Zadnji puta je uzdržavanje za ČGAĐ uplatio prošli mjesec u iznosu od 300 eura preko Western Uniona.

20.2. Navodi u dopuni da doprinosi za uzdržavanje djeteta od 2013., ali nije redovno doprinosio za uzdržavanje i nije u istim iznosima plaćao s obzirom na to da je bio nezaposlen, a kada se i zaposlio imao je mala primanja. Od 2017. je počeo redovno uplaćivati po 200,00 eura, a nekad i po 150,00 eura. Nije siguran koji su to točno iznosi bili jer nije to sve pratio. Često je znao davati na ruke novce. uredno doprinosi za uzdržavanje od 22. svibnja 2019., kako je donesena privremena mjera s mjesečnim iznosom od 1.300,00 kn odnosno 180,00 eura plus troškove koje ja još dodatno platim, a to je 11,00 eura za banku. Živi s obitelji na Kosovu, nezaposlen je, prima 130,00 eura. To prima od kada sam se vratio iz Hrvatske odnosno od siječnja 2023. Tih 130,00 eura je od socijalne pomoći. Drugih primanja nema. Živi u kući s majkom, suprugom i dvoje djece. Kuća je u vlasništvu majke koja je to naslijedila iza pokojnog oca. Sveukupno režije plaćaju 50,00 eura, nije mu poznato koliko troše na hranu. Majka ima mirovinu 100,00 eura, a supruga je nezaposlena. Sin je u dobi od nepunih 7 godina. Krenuo je u prvi razred osnovne škole, dobrog je zdravlja. Kćer je u dobi od nepunih 3 godine, ne ide u vrtić. Pomaže bratu oko obrade zemlje, te zna povremeno odraditi građevinski posao i zaradi oko 30,00 eura po danu. Ovisi o poslovima, zna tako raditi po 10 dana u mjesecu. Ako ne radi građevinski posao onda radi kod brata koji pomogne financijski s nekih 100,00 eura mjesečno ako je radio 10 dana kod njega. Ima problema s kralježnicom pa mu o tome ovisi je li zdrav. Inače je radno sposoban. Nije vlasnik nikakve imovine. Nema dugova ni kredita osim dugova prema svojoj obitelji iz vremena kad nije radio i kad su ga financijski pomagali.

20.3. Tuženik ističe da razdoblju od 2012. pa do danas nisam bio stalno zaposlen. U 2012. nije radio jer je bio u zatvoru. U 2015.,2016. i 2017. je radio u Norveškoj. Na Kosovu nikad nije radio. Vidio je dijete 2013. dva puta. U odnosu na bivšu suprugu ističem da nije osnovano da uzdržava i nju jer je ona sposobna raditi, ali ne želi. Kad bi imao više novaca dao bi više za dijete, ali nema i ima još dvoje djece. Spreman je brinuti o djetetu i da živi kod njega.

21. Iz iskaza stranaka utvrđeno je da svaki od njih iznosi svoje viđenje njihovog odnosa pri čemu su navedeni iskazi u bitnome suglasni i to u dijelu opisivanja kakav je njihov brak bio odnosno da je njihova bračna zajednica prekinuta zbog narušenih odnosa. Isto tako, iz iskaza stranaka proizlazi da jedan drugome osporavaju uzajamno pomaganje, kao i samo uzdržavanje, ali osporavaju i međusobno poštivanje s obzirom na narušene odnose.

21.1. Iz iskaza stranaka proizlazi da tuženiku nije sporno da doprinosi za uzdržavanje kćeri, i to u iznosu od 250,00 EUR, te da nije radno nesposoban, a ostvaruje prihode dodatnim radom i ima pomoć svoje obitelj, dok ne viđa kćer. S druge stranke tužiteljica koja stanuje s djetetom, također nije radno sposobna, no ne radi jer brine u potpunosti o kćeri koja je ovisna o njezinoj pomoći i ne može ostati sama. Troškovi koje dijete ima su oko 600-800,00 EUR mjesečno i odnosili su se ranije na školske troškove, odjeću i obuću, a sada na aktivnosti, odjeću, obuću i prehranu te higijenske potrepštine.

22. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj kao otac, zdrav i radno sposoban, stalnih novčanih primanja i bez obveze uzdržavanja drugih osoba do 2018.

23. ŠG je u dobi od 23 godine, lošeg je zdravstvenog stanja i potrebna joj je stalna pomoć i njega i bez tuđe pomoći ne može funkcionirati, a majka joj je i postavljena za stanu skrbnicu i s njom svakodnevno živi i brine i skrbi. Sud je mjesečni iznos potreban za uzdržavanje tužiteljice utvrdio i uzimajući u obzir sve relevantne kriterije za njegovo utvrđenje. Napominje se da je kod utvrđivanja mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje tužiteljice sud cijenio i uzeo u obzir raspoložive podatke o materijalnim mogućnostima oba roditelja kao i sve ostale potrebne kriterije za utvrđivanje visine uzdržavanja djeteta od strane roditelja.

24. Tijekom postupka među strankama je sporna visina iznosa uzdržavanja za tužiteljicu, s obzirom na to da su stranke oprečnih izjava oko doprinosa za dijete.

25. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

25.1. Prema odredbi čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta roditelji imaju prije svih odgovornost, da ovisno o svojim sposobnostima i materijalnim mogućnostima osiguraju životne uvjete koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

25.2. Prema odredbi čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona roditelj koji ne stanuje sa maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, dakle za uskraćeno uzdržavanje može se podnositi do podnošenja tužbe.

25.3. Odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

25.4. Odredbom čl. 307. st. 3. Obiteljskog zakona propisano je da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

25.5. Člankom 290. st1 4. propisano je punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

26. Sud smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi na ime uzdržavanja za tužiteljicu na ime redovnog uzdržavanja minimalan iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) mjesečno, a iznos je sukladan mjesečnim potrebama i tadašnjoj dobi tužiteljice te je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 2. t. 3. i st. 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta te podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za razdoblje od 2013. do donošenja ove presude, a imajući u vidu promijenjene okolnosti tijekom ovog postupka i povećane potrebe tužiteljice tuženik je obvezi doprinositi za uzdržavanje kćeri iznosom od 300,00 EUR.

26.1. Navedeni iznosi će biti tek dostatni za djetetove životne potrebe, pritom uzevši u obzir da određeni iznos daje i majka s kojom dijete stanuje te da tuženik uopće ne ostvaruje niti jedan sadržaj roditeljske skrbi zbog kojeg bi mu eventualno bio umanjen iznos.

26.1. Naime, tuženik ne živi s tužiteljicom, a koja ima povećane potrebne zbog svog zdravstvenog stanja i potrebna joj je stalna pomoć i njega. Pored navedenoga, ističe se da bi navedeni iznos, uzimajući u obzir utvrđeno stanje, predstavljao minimalan iznos koji bi roditelj, koji ima drugih obveza uzdržavanja, trebao plaćati za svoje dijete s obzirom na svoje financijske mogućnosti i činjenicu da je u navedeno vrijeme bio radno i zdravstveno sposoban te da ne viđa dijete. Posebice ako se uzme u obzir da tuženik ističe da pomaže supruzi s kojom ima još dvoje djece, no ne navodi u kojem iznosu pomaže niti razloge zbog kojih supruga ne radi, pa proizlazi da navedeno ne bi smjela biti okolnost zbog koje tuženik nije u mogućnosti novčano doprinositi za uzdržavanje djeteta i to za razdoblje od 2018. pa nadalje.

27. Roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što tužiteljica sigurno zbog svojeg zdravstvenog stanja nije. Pri tome se napominje da je uzdržavanje djeteta u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza te da svako dijete treba biti u jednakom položaju u odnosu na drugo dijete, posebice jer tuženik stanuje s drugo dvoje djece.

28. Naime, vrijednosno izjednačenje čuvanja, njege i skrbi koju za dijete ulaže roditelj s kojim dijete živi, nema za posljedicu i nedopustivost da se i taj roditelj (kroz obrazloženje) obveže i sa određenim doprinosom u novčanom iznosu. Naime, nije neminovno da taj roditelj, kod kojeg se dijete nalazi, bude uvijek u nepovoljnoj poziciji i slabijeg imovnog stanja od roditelja kod kojeg se dijete ne nalazi, pa da bi se njegov doprinos uvijek svodio samo na čuvanje, njegu i skrb, a isti time bio oslobođen i plaćanja novčanog iznosa. Suština je tog zakonskog propisa da se čuvanje, njega i skrb koju svakodnevno ulaže roditelj kod kojeg se dijete nalazi izjednači sa novčanim iznosom roditelja sa kojim dijete ne živi, te je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik imao mogućnosti stjecanja povećane zarade.

29. Međutim, uzimajući u obzir sve gore navedeno, činjenica da je tuženik u obvezi uzdržavati troje djece, navedeno je uzeto je u obzir prilikom donošenja odluke o uzdržavanju u kojoj se određeni iznosi uzdržavanja računaju od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i za razdoblje za uskraćeno uzdržavanje, te se pri tome ističe da je uzeta u obzir i inflacija i povećanje troškova s kojima se susreću obje stranke, a posebice tužiteljica koja ovisi o pomoći svojih roditelja te da njezina majka zbog brige oko nje nije u mogućnosti stjecati dodatne prihode.

30. Sam tuženik u svojim iskazima ističe da je bio zaposlen kroz razdoblje od 2013. do 2022. kada završava na bolovanju. Također ističe da je radio u Norveškoj, kao i da nije viđao tužiteljicu zbog spora s njezinom majkom, a da je imao problema s kralježnicom te da je inače zdrav i radno sposoban. Dodatno se ističe da i sada kada je na bolovanju i prima socijalnu pomoć, da sam tuženik navodi da pomaže bratu i time zaradi dodatno novce kao i radom na građevinskim poslovima.

31. Uzimajući u obzir odredbu čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona u vezi s:

- Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025), prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 264,00 EUR (slovima: dvjestošezdesetčetiri eura), a za dijete od 13 do 18 godina 22% procjenčne neto plaće odnosno 290,00 EUR (slovima: dvjestodevedeset eura) kao minimalni iznos odnosno za dijete, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025),

- Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) propisano je da za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 229,60 EUR (slovima: dvjestodvadesetdevet eura i šezdeset centi), kao minimalni iznos odnosno za dijete, a za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće odnosno 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024),

-Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) propisano je da za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi), kao minimalni iznos odnosno za dijete, te za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće odnosno 223,46 EUR (slovima: dvjestodvadesettri eura i četrdesetšest centi) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023),

- Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 37/2022) propisano je da za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 1.425,80 kn (slovima: tisućučetiristodvadesetpet eura i osamdeset lipa)/189,24 EUR[9] (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa), kao minimalni iznos odnosno za dijete, te za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće odnosno 1.568,38 kn (slovima: tisućupetstošezdesetosam kuna i tridesetosam lipa) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 37/2022),

- Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 30/2021) propisano je da za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 1.149,71 kn (slovima: tisućustočetrdesetdevet kuna i sedamdesetjedna lipa)/152,59 EUR[1] (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi), kao minimalni iznos odnosno za dijete, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 30/2021),

utvrđeno je da je tuženik bio u obvezi plaćati za uzdržavanje djeteta počevši od kolovoza 2013. u većim iznosima od propisanih s obzirom na svoja tadašnja primanja i zdravlje djeteta i potrebe djeteta.

32. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u točkama I. i II. izreke ove presude, uzimajući u obzir predloženu visinu uzdržavanja, uplate tuženika i provedeno vještačenje.

33. Na temelju čl. 310. Obiteljskog zakona majka koja s djetetom stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.

34. S tim u vezi se ističe da je tuženik prema odredbi čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona u obvezi podmiriti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i to upravo u skladu s naprijed navedenim zakonskim minimalnim novčanim iznosima, a primjenom čl. 314. Obiteljskog zakona.

35. Naime, kako je to i utvrđeno za redovno uzdržavanje, u vrijeme uskraćenog uzdržavanja tužiteljica nije živjela s ocem, ovdje tuženikom niti su ostvarivali osobne odnose na način da je podjednako tužiteljica provodila vrijeme s oba roditelja, slijedom čega proizlazi da tuženik nije dokazao da je doprinosio za njezino uzdržavanje u skladu s njezinim potrebama.

36. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31.12.2007. po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023), te je odlučeno da se primjenjuje na dosuđene iznose uzdržavanja kako je navedeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

37. Upravo iz navedenih razloga, a cijeneći potrebe djeteta za uzdržavanjem te materijalne mogućnosti tuženika, tužiteljica ČGAĐ je odbijena s razlikom iznad dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa uzdržavanja i rokom dospijeća uzdržavanja. U skladu s navedenim odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

38. Nadalje, a u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice za uzdržavanjem, a u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja i pravilnog donošenja odluke, sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu te iskaze stranaka.

39. Prije svega, ističe se da prema odredbi čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da tuženik u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. Dakle, ovom je odredbom posve jasno i nedvojbeno propisano da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana ovisno o okolnostima navedenim u toj odredbi. Nadalje, iz te odredbe proizlazi da obveza uzdržavanja ne može trajati ubuduće već samo do godine dana. Obveza uzdržavanja može se produljiti, pri čemu je, prema izričitoj zakonskoj odredbi, potrebno podnijeti tužbu za produljenje takve obveze, a koja se može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (čl. 298. st. 2. Obiteljskog zakona).

39.1. Ističe se da ako bi se okolnosti promijenile i tužiteljica počela ostvarivati dovoljan iznos vlastitih sredstava za život, tuženik koji je obvezan plaćati uzdržavanje može tražiti da se njegova obveza ukine ili da se iznos uzdržavanja smanji.

39.2. S tim u vezi, odredbom čl. 300. Obiteljskog zakona propisan je način prestanka uzdržavanja, a koje pravo na uzdržavanje prestaje kada bivši bračni drug koji to pravo koristi sklopi novi brak, kad taj bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, odnosno kad postane nedostojan tog prava ili kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno te prestaje smrću bivšeg bračnog druga koji daje ili onoga koji prima uzdržavanje.

39.1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da nema prihoda niti imovine, te da nije sposobna za rad jer brine o tužiteljici. Međutim, u iskazu ističe da ljeti zna povremeno raditi dok joj starija kćer pomogne oko ČGAĐ, te joj ista osigura i smještaj na moru pa na taj način zna i uštediti nešto novaca za tijekom godine. Ima pomoć dvoje djece.

39.2. U svojem odgovoru na tužbu tuženik također navodi da nije sposoban za rad, zatim da je lošeg zdravstvenog stanja i da brine još o dvoje djece te prima socijalnu pomoć.

40. Primjena načela razmjernosti propisana je člankom 282. Obiteljskog zakona gdje je navedeno da, između ostalog, bračni drugovi međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen zakonom, a koje sud također primjenjuje kod donošenja odluke.

41. Odredbom čl. 295. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

41.1. Odredbom čl. 295. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka.

41.2. Odredbom čl. 307. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju.

41.3. Člankom 299. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.

42. Uvažavajući prednje navode tužiteljice iz njenog iskaza oko njenih troškova za uzdržavanjem, utvrđeno je da ista tijekom cjelokupnog trajanja ovog postupka je uspijevala osigurati za sebe što je potrebno, te da joj je pomagala i starija kćer, a i sama je radila ljeti. Čime se ukazuje da ima dovoljno sredstava za život i da ih može ostvariti iz svoje imovine, kao i da je sposobna za rad, ali zbog brige o djetetu ne može osim ljeti zaposliti se.

42.1. Tijekom trajanja razvoda braka, sama je brinula o djeci koja su imala velike troškove i potrebna joj je bila i pomoć Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ali je uspijevala osigurati dio koji je potreban za djecu i sebe.

43. Osim toga, a primjenjujući odredbu čl. 307. st. 1. Obiteljskog zakona kojom je propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, proizlazi da tijekom cijelog postupka tužiteljica nije dokazala da je iznos koji potražuje potreban za podmirenje njezinih troškova već je upravo suprotno, u svojem iskazu navela da od svojih primanja pokrije koliko joj je potrebno te da uspije i uštedjeti. Međutim, imajući u vidu da nema riješeno još stambeno pitanje kao i da živi sa starijom kćerkom, kumom i kćerkom ČGAĐ, zatim da prima prihode od invalidnine djeteta i doplatak, prima pomoć od drugo dvoje djece da pokrije troškove , proizlazi da tužiteljica ima dovoljno sredstava za svoje uzdržavanje bez tuđe pomoći. Također proizlazi da tuženik ne bi mogao doprinositi za njezino uzdržavanje bez da ne ugrozi svoje uzdržavanje i uzdržavanje djece s obzirom dosuđenu obvezu za uzdržavanje zajedničke kćerke i obvezu uzdržavanja još dvoje djece.

44. Primjenom čl. 7 . st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl.8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tužiteljica je trebala dokazati ono što tvrdi i na čemu temelji svoj tužbeni zahtjev, dok je tuženik trebao dokazati ono čime prigovara zahtjevu tužiteljice.

45. Pri tome se napominje da je od predloženih dokaza sud ocijenio izvedene dokaze saslušanjem stranaka i dostavljene dokumentacije, pri čemu se osobna procjena stranaka oko osnovanosti zahtjeva i prijepornog iznosa uzdržavanja ne može smatrati dokazom.

46. U skladu s navedenim, sud ima ovlasti ocjenjivati samo provedene dokaze i ovlast odlučivati o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja činjenica, kao i da postupanjem prema toj ovlasti, odnosno ocjenom provedenih dokaza istinitim prihvatiti one dokaze koji su u skladu i s drugim izvedenim dokazima, imajući u vidu pritom da svaka stranka za sebe smatra da govori istinu.

47. Isto tako, važno je istaknuti da je strankama omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana im je mogućnost predlaganja dokaza kao i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u ocjeni izvedenih dokaza.

48. Stoga je sud, imajući u vidu da su između stranaka prvenstveno sporni narušeni odnosi te da su oboje starije životne dobi, roditelji punoljetne kćeri koja također treba pomoć i narušenog je zdravlja, a da sama tužiteljica navodi da uspjela sa sadašnjim prihodima osigurati si sve potrebno pa čak i uštedjeti, odlučeno je da je zahtjev u ovom trenutku neosnovan s obzirom na to da bi uzdržavanje tužiteljice predstavljalo očitu nepravdu za tuženika kao drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati uzdržavanje , a imajući u vidu njegova primanja, zdravlje i činjenicu da brine o dvoje maloljetne djece te da mu je određena obveza uzdržavanja i punoljetne kćerke.

49. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u točki IV. izreke ove presude.

50. Nadalje, uvidom u priloženu dokumentaciju, proizlazi da je dijete stranaka punoljetno, djelomično lišeno poslovne sposobnosti, te da je majka kao njezina skrbnica nakon toga uređivala zahtjeve samo u odnosu na uzdržavanje djeteta, proizlazi da je zahtjev u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi povučen.

51. Slijedom svega navedenoga, a primjenom čl. 193. st. 1. i 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

52. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona prema kojoj o troškovima postupka u statusnim stvarima sud odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

53. S tim u vezi je sud vodio računa da su se obje stranke suglasile s razvodom braka, zatim da je tužiteljica podnijela zahtjev za uzdržavanjem zbog svojih primanja i zahtjev u ime kćerke za njezino uzdržavanje, a povodom kojeg se provodilo i vještačenje na teret tužiteljice koja nije potraživala trošak, te činjenice da su obje stranke bile zastupane po punomoćnicima, a posebice imajući u vidu i konačni uspjeh stranaka u postupku, odlučeno je da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

54. Slijedom navedenoga, sud odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

S U D A C

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka.

Smatra se da je dostava presude i rješenja obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćnici,

3. Posebnoj skrbnici, na znanje

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Maksimir, na znanje

5. Spis