Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1951/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/200, ur.broj: 513-04-25-2 od 24. lipnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/200, ur.broj: 513-04-25-2 od 24. lipnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/22- 32/8, ur.broj: 513-07-17-01/22-04 od 25. travnja 2022.
2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 182.338,89 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužitelj je obvezan na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te obveznih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
3. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog rješenja, tužitelj u tužbi navodi kako ima bogato iskustvo u području kontrole kvalitete boje, posjeduje certifikat odnosno svojevrsnu nematerijalnu imovinu, a posebno je značajno iskustvo korištenja boja i korozija u brodogradnji koja je sama po sebi specifična grana industrije. Slijedom navedenog, putem svog obrta je krenuo u poslovnu suradnju s društvom Jotun Italia SRL, Muggia, Italija, korporaciji kojoj je osnovna djelatnost proizvodnja dekorativnih boja, brodski premazi za plovila, zaštiti premazi i praškasti premazi, kao i boje, mrlje i lakovi. Uz navedeno, društvo se bavi razvojem, marketingom i prodajom sustava boja i premaza te proizvoda za površinsku obradu. Stvarni vlasnik društva je društvo Jotun A/S, Norveška. Od prosinca 2019. godine društvo je prisutno u više od 100 zemalja širom svijeta, s više od 10.000 zaposlenika, 63 tvrtke u 45 zemalja i 37 proizvodnih pogona u 21 zemlji. Bitno je istaknuti da multinacionalna kompanija nema poslovnu jedinicu ni podružnicu registriranu u [adresa]. Nadalje, s navedenim društvom iz Italije, tužiteljev obrt [obrt] nije povezan u smislu odredbi članka 49. Općeg poreznog zakona.
4. Tužitelj je s navedenim društvom Jotun Italia zaključio sporazum, odnosno pismo povjerenja za 2020. godinu te dodatak sporazuma. U bitnom, društvo Jotun će angažirati savjetnika za premazivanje kako bi obavljao djelatnost u svezi kontrole izvedbe na nanošenju premaza kada za to bude potreba. Za obavljanje svakog angažmana zaključuje se poseban ugovor o uslugama i uvjetima dogovorenim u konkretnim poslovima. Da bi se mogla obavljati takva priroda posla, nalažu se određene kvalifikacije koje tužitelj posjeduje, dakle certifikate relevantne za pojedini projekt, predmetne usluge se obavljaju u brodogradilištu ili na gradilištu ili drugdje, ovisno kako je ugovoreno za svaki pojedini angažman. U članku 2. navedenog sporazuma definirano je kako će savjetnik za premazivanje, dakle tužiteljev obrt, tijekom trajanja sporazuma osiguravati i održavati osiguranje osoblja koje će pokriti gubitke povezane s bolešću, osobnim ozljedama ili nesretnim slučajem. Dakle u slučaju ozljede, bolesti ili sličnih okolnosti savjetnik za premazivanje mora osigurati kontinuitet rada na dogovorenim poslovima. Iz navedenog proizlazi da je na tužitelju kompletan rizik u smislu ozljede, bolesti ili nesretnog slučaja, čime se dokazuje da se isti nikako ne može smatrati radnikom, odnosno zaposlenikom naručitelja posla društva isplatitelja Jotun Italia. Osim toga, uobičajena je poslovna praksa u specifičnim granama industrije, npr. brodogradnji i autoindustriji kod isporuke dijelova i sl. da se neposredno na policama kupca naručitelja robe još jednom vrši provjera radi kontrole kvalitete. Naime, zbog niza propisa i sigurnosti potrebno je izvršiti još jednu provjeru koju je u ovom slučaju tužitelj putem svog obrta radio za stranog naručitelja društvo Jotun Italija.
5. Nadalje, tužitelj navodi da svoju djelatnost obavlja isključivo sa svojim osnovnim sredstvima, nematerijalnom imovinom certifikatom/inspektor za boje i sl. . Posjeduje poslovni prostor, nije ograničen radnim vremenom, a pogotovo radno vrijeme ne uređuje isplatitelj primitaka, društvo Jotun Italija, godišnji odmor ne propisuje predmetna firma kao što ne određuje niti uredovno radno vrijeme. Tužitelj ističe kako se radi o specifičnoj vrsti djelatnosti te se radovi na brodovima, jedrilicama i sl. obavljaju u fazama i timovima pa je dinamika plaćanja također određena realizacijom dovršenih radova na pojedinim projektima i stupnjevima dovršenosti.
6. Tužitelj pritom upućuje na Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i Italije te navodi kako se predmetno društvo isplatitelj, kao jamac platac, koji nema poslovnu jedinicu niti podružnicu ne može se oporezivati u Republici Hrvatskoj, odnosno eventualno može samo putem poreza na dohodak, dok se doprinosi nikako ne mogu oporezivati u Republici Hrvatskoj.
7. Tužitelj smatra da su porezna tijela prilikom rješavanja primijenila pretjerani formalizam u odlučivanju te je predmetno rješenje proizvod mehaničke primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir kontekst i sagledavanje pravnog problema kao jedinstvene cijele, što je neprihvatljivo s aspekta zaštite ustavnih prava tužitelja. Tužitelj stoga predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
9. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
10. U sporu je održana rasprava 12. ožujka 2026. uz nazočnost tužitelja. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
11. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
13. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.
14. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.
15. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.
16. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužitelja radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada.
17. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo u provedenom postupku utvrdilo da je tužitelj 1. travnja 2017. upisan u registar poreznih obveznika za djelatnosti savjetnika, osim u području arhitektonskih djelatnosti, inženjerstva i poslovnog upravljanja, te je u 2020. godini imao pretežitog isplatitelja primitaka, spomenuto društvo Jotun Italija, od kojeg je u predmetnom razdoblju ostvario primitke putem redovnih mjesečnih uplata. Na temelju očitovanja tužitelja, ispunjenog upitnika, sporazuma o korespondencije između tužitelja i stranog društva te uvida u promet po žiro računu, porezno je tijelo zaključilo kako se radi o poslu koji ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.
18. Međutim, Sud smatra da sadržaj poslovnog odnosa između tužitelja i navedenog isplatitelja primitka ne ispunjava u cijelosti propisane kriterije prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. Ovo stoga jer porezno tijelo nije uzelo u obzir druge elemente iz poslovnog odnosa koji ne ukazuju na ispunjenje kriterija propisanih radi utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada. Naime, tužitelj posjeduje vlastita sredstva za rad i opremu, sam određuje vrijeme i način obavljanja posla, ne dobiva upute od isplatitelja primitka, isti ga ne kontrolira u načinu i opsegu pružanja usluga na tržištu te mu ne isplaćuje bilo koje druge poslovne i ostale primitke uz ugovorenu naknadu, trajanje posla vezano je uz više projekata u nizu, raskid ili produženje ugovora je moguće u svakom momentu te se posao s isplatiteljem primitka može raskinuti bez materijalnih i financijskih posljedica.
19. Elementi koje je porezno tijelo uzelo u obzir (da se radi o pretežitom isplatitelju primitaka u poreznom razdoblju, koji određuje mjesto, ali ne i vrijeme te način obavljanja posla, primitke isplaćuje mjesečno u sličnim iznosima, kojemu tužitelj podnosi izvještaje o izvršenju posla, pri čemu tužitelj ne može posao prenijeti na treću osobu) nisu prema mišljenju Suda dovoljni za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada, odnosno prikrivenom radnom odnosu, a s obzirom na to da je u predmetnom slučaju potrebno sagledati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla. pa tako i specifičnost posla koji je tužitelj u konkretnom slučaju u okviru svoje djelatnosti savjetovanja obavljao za strano društvo.
20. Stoga Sud nalazi, na temelju podataka spisa predmeta, kako u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka nije utvrđeno dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Zbog toga se za sada ne može ocijeniti da je tužitelj, u pogledu primitaka ostvarenih iz tog posla, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
21. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Splitu 26. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis.
