Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-12/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, suca za mladež Nives Nikolac i suca Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. HĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. HĆ, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Kzd-83/21-58 od dana 16. svibnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. HĆ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim opt. HĆ zbog šest u stjecaju počinjenih kaznenih djela, kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, te je optuženog, nakon što mu je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako od kaznenih djela, i to za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, te za svako od četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, te primjenom čl. 56. i čl. 57. KZ/11 optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca ima izvršiti, dok je za preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca određeno da se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 optuženom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. rujna 2021. do 23. ožujka 2022.

1.2. Temeljem čl. 70. st. 1. KZ/11 optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

1.3. Temeljem čl. 70. st. 2. KZ/11 određeno je da će se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

1.4. Temeljem čl. 70. st. 3. KZ/11 određeno je da izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.

1.5. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 i 130/20, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi je oslobođen od obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

3. Protiv presude žalbu je podnio i optuženik po svojoj braniteljici, Rei Atelj, odvjetnici u Zadru, također zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se primjenom čl. 56. i čl. 57. KZ/11 optuženiku izrekne blaža kazna.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije precijenio olakotne okolnosti koje je utvrdio na strani optuženika u vidu priznanja kaznenih djela i isprike žrtvi, CĆ, njegovoj izvanbračnoj supruzi, a s druge strane da je „propustio dovoljno otegotno cijeniti“ utvrđene otegotne okolnosti, dok da je kao otegotnu okolnost propustio cijeniti i posljedice koje su proizašle iz optuženikovog postupanja.

7.1. Tako državni odvjetnik ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri kao otegotnu okolnost cijenio optuženikovu raniju osuđivanost, odnosno optuženikov raniji život u kojemu isti da je bio zlostavljač svoje obitelji, te da uvjetne osude na koje je isti ranije bio osuđivan očito nisu na optuženika u dovoljnoj mjeri utjecale da se suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Također, državni odvjetnik navodi kako je optuženikovo bezobzirno, bešćutno i krajnje omalovažavajuće postupanje prouzročilo niz ozbiljnih posljedica kod maloljetnih žrtava, a što da je sud u potpunosti propustio optuženiku cijeniti kao otegotnu okolnost.

7.2. Zbog svega navedenog državni odvjetnik je stava da se djelomičnom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja pa predlaže da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

8. S druge strane, optuženik u žalbi koju je podnio po svojoj braniteljici navodi kako smatra da bi se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja mogla ostvariti i blažom kaznom obzirom da je optuženi u cijelosti priznao učin kaznenih djela i pokazao iskreno kajanje, te da je u istražnom zatvoru proveo 6 mjeseci, koje vrijeme da je bilo dovoljno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, a što sve da jesu one osobite olakotne okolnosti radi kojih da je sud trebao daljnjom primjenom zakonskih odredbi iz čl. 56. i čl. 57. KZ/11 optuženiku izreći jedinstvenu kaznu zatvora koja bi bila primjerenija svim okolnostima slučaja.

9. Suprotno žalbenim navodima i državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je pravilno na strani optuženika utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti. Od olakotnih okolnosti optuženikovo priznanje kaznenih djela i izraženo žaljenje zbog počinjenja istih, kao i činjenicu što je optuženik oštećenoj izvanbračnoj supruzi na raspravi uputio ispriku, a od otegotnih okolnosti optuženikovu dosadašnju osuđivanost u sedam navrata, između ostalog i zbog istovrsnih kaznenih djela, nasilničkog ponašanja u obitelji iz čl. 215.a KZ/97 i kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. KZ/97.

9.1. Nakon što je na strani optuženika utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom istih, ispravno optuženiku, nakon što mu je najprije za svako od počinjenih kaznenih djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci i primjenom čl. 56. i čl. 57. KZ/11 prema optuženiku primijenio djelomičnu uvjetnu osudu odredivši da se izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo, tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi također 1 godinu i 3 mjeseca, kojom kaznom će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju u cijelosti ostvariti cilj i svrha kažnjavanja.

10. U odnosu na žalbene navode optuženika kako priznanje, izraženo kajanje, isprika upućena oštećenoj, kao i vrijeme koje je optuženi proveo u istražnom zatvoru, predstavljaju osobito olakotne okolnosti, koje bi bile osnov za izricanje blaže kazne, kod činjenice da su optuženiku za 5 od ukupno počinjenih 6 kaznenih djela, i to za kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i 4 kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, utvrđene pojedinačne kazne na granici donjeg minimuma, a za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 samo dva mjeseca iznad zakonskog minimuma, to obzirom na optuženikovu raniju višestruku osuđivanost, između ostalog i za istovrsna kaznena djela, nasilničkog ponašanja u obitelji i zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, nije bilo nikakvog osnova da se optuženiku, niti ublaže pojedinačno utvrđene kazne zatvora, a niti je bilo osnova za izricanje optuženiku blaže jedinstvene kazne zatvora kako to optuženik u svojoj žalbi predlaže.

10.1. Što se tiče vremena koje je optuženik u predmetnom postupku proveo u istražnom zatvoru, isto se ne može cijeniti kao olakotna okolnost na strani optuženika, ali mu se, sukladno čl. 54. KZ/11, uračunava u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora.

11. U odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud propustio kao otegotnu okolnost cijeniti posljedice koje je optuženikovo ponašanje prouzročilo kod maloljetnih žrtava počinjenih kaznenih djela, treba istaknuti da su posljedice koje su kod maloljetnih žrtava prouzročene počinjenjem predmetnih kaznenih djela navedene i opisane u činjeničnom opisu kaznenih djela povrede djetetovih prava za koja je optuženik pobijanom presudom proglašen krivim, tako da su iste posljedice, koje je optuženik prouzročio maloljetnim žrtvama počinjenjem predmetnih kaznenih djela svakako bile od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, a kojom kaznom će se, kako je naprijed i navedeno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uzimajući u obzir i protek vremena, skoro 5 godina, od počinjenja predmetnih kaznenih djela, u cijelosti ostvariti cilj i svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

12. Slijedom iznijetog, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda državnog odvjetnika i optuženika, a niti su ispitivanjem pobijane presude nađene povede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 482. ZKP/08 žalbe državnog odvjetnika i optuženika trebalo odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Šibeniku, 26. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić