Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-289/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Primorcu i Toniju Primorcu, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ASKET d.o.o., OIB: 33574721500, Poreč, Molindrio 18, zastupanog po punomoćnicima odvjetničkog društva Bulj & Srdelić d.o.o. Split, radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj 29 Pr-901/2021-43 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj 29 Pr-901/2021-43 od 23. veljače 2024.

II. Tužiteljici se ne dosuđuju troškovi sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Utvrđuje se nedopuštenim otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2021., za obavljanje poslova "pomoćnog radnika u turizmu" kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. rujna 2021., te tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u visini od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura) sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je u cijelosti osporila žalbene navode predlažući da se žalba odbije kao neosnovana te je ujedno zatražila i trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj žalbeni sud ocijenio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. , 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženik ukazuje u žalbi jer izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži valjane razloge i o svim odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između razloga i sadržaja izvedenih dokaza, tako da se presuda može ispitati.

8. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje koje tuženik pobija, na osnovu provedenih dokaza, njihovom pravilnom ocjenom učinjenom u smislu odredbi članka 8. ZPP-a. potpuno i pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke, te je za odlučna i činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim razlozima dovedena u sumnju, prihvaća i ovaj sud.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tužiteljici dao tuženik zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa odlukom od 27. rujna 2021. te da radni odnos tužiteljice nije prestao.

10. Prema odredbi članka 116. stavak 1. („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede i zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interes obiju ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, prema odredbi članka 116. stavak 2. ZR-a, ugovor se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Člankom 135. stavak 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu, a koji ugovor o radu je otkazao poslodavac.

11. U provedenom postupku utvrđeno je sljedeće:

-kako nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2021. na radnom mjestu pomoćni radnik u turizmu (43).,

-kako nije ni sporno da je tuženik dana 27. rujna 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu toga Ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok (6-8).

-da ono što je sporno u ovom postupku bilo potrebno utvrditi je li Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice dopuštena ili ne. ,

-da iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. rujna 2021. proizlazi da je tuženik tužiteljici izvanredno otkazao Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa bez prava na otkazni rok.,

-da iz obrazloženja te odluke u bitnome proizlazi da se je tužiteljica tijekom radnog odnosa u više navrata postupala na način da je na terminalu elektroničkog sustava za evidenciju radnog vremena i kontrolu prolaza, prilikom dolaska i odlaska s radnog mjesta, odnosno prije početka i na kraju radnog vremena, pored vlastite beskontaktne kartice, evidentirala i beskontaktne kartice drugih radnika poslodavca (i angažiranih studenata) s očitim ciljem da se prikaže da su isti radnici (i angažirani studenti) ispunili dnevnu radnu obvezu, odnosno proveli u radu određeni broj sati, a što ne odgovara stvarnom stanju budući da isti nisu ni pristupili na radno mjesto. Da je tužiteljica u očitovanju na poziv za iznošenje obrane potvrdila istinitost navedenog pri čemu je takvo postupanje obrazložila ranijim usmenim nalozima radnice KG

TG kao neposredno nadređene osobe.,

-da je tuženik tužiteljici dana 21. rujna 2021. uputio poziv na iznošenje obrane na koji se je tužiteljica očitovala 23. rujna 2021. te izjavila da je izvršavala izravne usmene naloge prve nadređene osobe u hijerarhiji poslovanja tvrtke pa stoga smatra da nije prekršila kodekse ponašanja i izvršavanje svojih redovitih radnih zadataka i obaveza. Navedeno da je izvršavala uz saznanje da je njoj prva nadređena osoba za takvo nešto dobila izričite upute i zahtjeve direktora tvrtke i predstavnika vlasnika UG.,

-da je zakonski zastupnik tuženika UG u svom je iskazu izjavio da je nezakonito, nedopušteno ponašanje od strane tužiteljice utvrđeno prošle godine (2021.) kada je došla inspekcija i kada se je utvrdilo niz drugih nepravilnosti i kada je tužiteljica došla u njegov ured u kojem su još bili njegov otac, odvjetnik Bulj i on gdje je tužiteljica plačući rekla da je pogrešno evidentirala prisutnost drugih radnika na poslu. Da nije greškom to napravila i da je nalog dobila od KG. Da je u svom iskazu opisivao slučaj radnika PG (angažiranog studenta) za kojeg da je utvrđeno da je u evidenciji prisutnosti prikazan da je bio na radnom mjestu a u stvari nije bio. Uz to ime spomenuo je i imena GG i SG, ali da se njihovih likova ne sjeća i da o njima ne može ništa reći već samo da je čuo za njih u kontekstu spominjanja PG

-da iz iskaza svjedoka RG, inače otac zakonskog zastupnika tuženika, proizlazi da je tužiteljica pristupila u njihov ured kada su njegov sin, odvjetnik Bulj i on bili u [adresa] zbog situacije sa zaplijenjenim alkoholom od strane Carinske inspekcije, te rekla a zna za alkohol, a na pitanje da li zna još nešto da je rekla da je čipirala prisutnost drugih radnika na poslu koji ustvari nisu došli raditi i da je to učinila po nalogu KG. Još je izjavio da mu je žao što se to dogodilo jer da je tužiteljica super radnik ali da se taj njen postupak nije mogao tolerirati.

-da iz iskaza svjedokinje AG, inače bivše zaposlenice tuženika koja je radila kao voditelj nabave sedam godina, a prestala je 2022. proizlazi da ne zna za probleme evidentiranja radnika koji nisu došli na posao. Opisala je situaciju da bi aparat za evidenciju znao signalizirati za karticu koju je provukla (za sebe) na način da bi počeo pištati, a ona bi tada još jednom provukla tu karticu. Što se tiče tužiteljice izjavila je da je po njenom saznanju ona bila dobra i vrijedna i koliko zna nije dobila nikakvu opomenu u vezi sa svojim radom.

-da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je čula za slučaj od radnika koji su pričali po Aquaparku za alkohol kojeg je zaplijenila carinska inspekcija. Nakon toga su u prostorije Aquacolorska došli UG i RG te odvjetnik Bulj koji su je navečer pozvali u kancerariju. Odvjetnik Bulj da ju je pitao da li zna što se dogodilo s tim alkoholom, a ona im je rekla da ne zna, ali da je čula od drugih radnika da o tome pričaju. Nakon toga ju je pitao da li je čipirala radnika na što da je odgovorila da je, da je to bio PG, a da to uradi da joj je rekla nadređena radnica KG. Pojasnila je da je bila prisutna telefonskom razgovoru između KG i UG krajem mjeseca kolovoza 2022. u jutarnjim satima prije otvaranja parka za posjetitelje u 10 sati. Razgovor da je bio stavljen na razglas te je čula da su spomenuli PG, a UG da je rekao da se provuče njegova kartica na što je KG rekla da je ovdje TG (ona) i da bi ona to mogla učiniti. Njih dvoje da su razgovarali na hrvatskom jeziku. To je i učinila i to da je bio taj jedan jedini put. Pojasnila je da je prva nadređena osoba u hijerarhiji poslovanja tvrtke po njoj KG, kao i da nije dobila nikakvu opomenu u vezi svog rada kod tuženika te da je par dana prije spornog događaja RG sa suprugom bio u firmi i bio je jako zadovoljan s njenim radom.,

- kako iz radnog lista za PG (88-89) proizlazi da je on u mjesecu rujnu 2021. bio na poslu od 01. do 12. rujna 2021.,

12. Imajući u vidu iskaze navedenih svjedoka te stranaka prvostupanjski sud zaključuje da je poslodavac za problem u vezi evidentiranja nekih radnika saznao nakon što je u prostorijama Aquacolors bila carinska inspekcija (14. rujna 2021.) kojom prilikom je zaplijenila alkohol. Kada su došli predsjednik uprave UG, njegov otac RG i njihov odvjetnik Boris Bulj koji su razgovarali s radnicima, pa tako i s tužiteljicom kojom prilikom im je priznala da je po nalogu KG evidentirala prisutnost jednog radnika (PG) kad on nije bio na radnom mjestu. Inače je tužiteljica bila vrijedan i marljiv radnik protiv koje nikada ranije nije bilo pritužbi u vezi s njenim radom.

13. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženik se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s izvedenim dokazima.

14. Međutim, pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

15. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima tuženika nisu s uspjehom dovedeni u pitanje.

16. U ovoj fazi žalbenog postupka nije sporna ispunjenost formalnih zakonskih pretpostavki iz članka 116. stavak 2. ZR-a za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu i članka 133. ZR-a za traženje sudske zaštite prava iz radnog odnosa, niti je utvrđeno postojanje formalnopravnih propusta u postupku koji je prethodio otkazivanju u smislu članka 119. stavak 2. ZR-a i članka 150. ZR-a.

17. Osporavana Odluka o otkazu sukladno članku 120. stavak 1. i 2. ZR-a sadrži obrazloženje iz kojeg jasno i određeno proizlazi koje ponašanje i na temelju čega tuženik kao poslodavac smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a drugo je pitanje dokazanosti i osnovanosti takvih navoda iz Odluke o otkazu.

18. Žalbom tuženika prvenstveno se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za narav i težinu tužiteljevog postupanja predmetne prilike te ocjenjivanje istog u odnosu na termin osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te se posljedično tome osporava pravilnost zaključka suda o nepostojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu.

19. Sadržajem žalbe tuženik izdvaja dijelove iskaza saslušanih osoba te iznosi subjektivnu ocjenu tih iskaza. Vezano za opisane žalbene navode ističe se da je prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze, kao što je već rečeno, pravilno primijenio članak 8. ZPP-a, zbog čega neosnovano tuženik svojom subjektivnom prosudbom iznosi (i citira) dijelove iskaza saslušanih svjedoka.

20. U odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, na dokazivanje kojeg je bio usmjeren najveći dio postupka, sud prvog stupnja je analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrdio stvarnu težinu razloga za izvanredni otkaz.

21. Naime, provedenim dokazima nije utvrđeno da PG ne bi bio na radnom mjestu odnosno na poslu u periodu od 01. do 12. rujna 2021., već da je do ponašanje tužiteljice o evidentiranju njegove nazočnosti samo u jednom slučaju iako stvarno nije bio nazočan rezultiralo prethodnim nalogom nadređene osobe KG koja je bila neposredno nadređena tužiteljici. Dakle, tuženik ničim nije dokazao da bi takvo tužiteljičino ponašanje bilo učestalo i odnosilo se na više radnika, obzirom da tuženik ni ne navodi o kojim osobama je riječ i u kojem vremenskom periodu, a na njemu je teret dokaza. Uostalom tužiteljica je postupala samo po nalogu neposredno joj nadređene osobe a to je nesporno bila KG.

22. Navedenim, kada se ima u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, tada i prema stajalištu ovoga suda u konkretnom slučaju postupci tužiteljice ne predstavljaju tako osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa između poslodavca i radnika ne bi moguć i zbog čega bi bilo opravdano radniku izreći najdrastičniju mjeru po prava radnika iz radnog odnosa - izvanredni otkaz ugovora o radu.

23. Ocjena o tome ima li postupanje radnika značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ne može se uopćiti. Pritom postojanje druge osobito važne činjenice, kao opravdanog razloga za izvanredni otkaz mora biti takvo da se od poslodavca ne može zahtijevati da nastavi radni odnos s radnikom ako ta činjenica narušava taj radni odnos.

24. Da bi se moglo smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz, potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašaju radnika koje je teška povreda obveza iz radnog odnosa prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza. Pritom pojedinačni postupak radnika valja ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu posljedice takvog postupka radnika.

25. U konkretnom slučaju treba imati u vidu kako nije utvrđeno da bi tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika imala zabilježen neki takav ili sličan propust, kao i okolnost da se radi o propustu u evidentiranju radnikove nazočnosti i to samo u jednom slučaju što je rezultiralo prethodnim nalogom nadređene osobe KG.

26. Svakako treba naglasiti da je ovaj sud mišljenja kako svaki radnik treba raditi savjesno i u skladu sa zakonskim propisima koji su u konkretnom slučaju dijelom povrijeđeni, ali ne u tolikoj mjeri da je bilo opravdano tužiteljici dati izvanredni otkaz, a tim prije što je ista postupala po nalogu nadređene osobe.

27. Radi navedenog pravilno je odlučeno kada je utvrđeno da Odluka o otkazu u konkretnom slučaju nije dopuštena i kada je posljedično tome udovoljeno i dijelu tužbenog zahtjeva na utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao kod tuženika.

28. Odluka o troškovima postupka pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a u svezi Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje u tekstu: Tarifa). Tuženik određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

29. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

30. Zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

U Splitu, 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević