REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Hvaru

Broj: Pp-11815/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje Olivere Dedić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EČ zbog prekršaja iz članka 109. stavku 1. točki 2. u svezi čl. 166. st. 2. toč. 4. u svezi st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 956/25, dalje: Zakona o mirovinskom osiguranju) i dr., povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split (dalje: Državni inspektorat) klasa: UP/I-116-01/25- 02/156, urbroj: 443-02-03-11-25-8 od 14. kolovoza 2025. godine, nakon provedene glavne rasprave dana 24. ožujka 2026. godine u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti ovlaštenog tužitelja, dana 26. ožujka 2026. godine objavio je

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 181. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)

o d b i j a  s e o p t u ž b a

protiv

okrivljenika:

EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina pok. E i U, rođenog **.**.1964.  u [adresa],  s prebivalištem u [adresa], SSS, ugostitelja, zaposlenog u vlastitom obrtu, s mjesečnim primanjima od oko 800 eura, dobrog  imovnog  stanja,  u  izvanbračnoj zajednici,  otac  četvero  punoljetne  djece, državljanina  RH,  prekršajno  nekažnjavanog, vlasnika [obrt],  sa  sjedištem  u [adresa],

zbog prekršaja opisanog u članku 109. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjivog po čl. 166. st. 2. toč. 4. u svezi st. 3. istog Zakona, počinjenog na način:

1) da nije za radnika UČ, državljanina Nepala, dostavio podatke o početku osiguranja u zakonskom roku. Naime temeljem čl. 109. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisana je obveza poslodavca da dostavlja podatke za vođenje matične evidencije, konkretni podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz čl. 11. st. 1. ovog Zakona – najranije osam dana prije početka rada a najkasnije prije početka rada. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, predmetna radnik je s radom na poslovima pomoćnog kuhara započeo 14.07.2025.g., a poslodavac je podnio prijavu na HZMO dana

16.07.2025.g., dakle nakon proteka zakonskog roka,

zbog prekršaja iz članka 88. stavak 1. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), što kažnjivog po članku 247. stavak 2. toč. 1. i st. 8. istog Zakona, počinjenog na način:

2) da prema stanju spisu i utvrđenim činjenicama, državljanin Nepala, UČ je u razdoblju od 14.07 do 16.07.2025. g. obavljao poslove pomoćnog kuhara za poslodavca u gostionici KOD KAPETANA, a koji objekt posluje u sastavu i na adresi sjedišta [obrt] sa sjedištem u [adresa], i to bez ishođene dozvole na boravak i rad. Dakle poslodavac je zaposlio odnosno koristio rad državljanina treće zemlje koja nije imao potrebnu dozvolu za boravak i rad odnosno potvrdu o prijavi rada,

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat podnio je dana 14. kolovoza 2025. godine pod gore navedenom poslovnom oznakom optužni prijedlog protiv okrivljenika EČ zbog prekršaja navedenih u izreci presude.

2. Na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.

3. Iskazujući na glavnoj raspravi okrivljenik EČ negirao je počinjenje predmetnih prekršaja. U bitnom je naveo da nisu točni navodi iz predmetnog optužnog akta, navedeni radnik kod njega nije radio neprijavljeno, on je sa njim sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme dana 14. srpnja 2025. godine, odmah je krenuo u postupak pribavljanja njegove radne dozvole kao i uredne prijave na HZMO i HZZO. U trenu inspekcijskog nadzora dana 16. srpnja 2025. godine, isti nije imao uredne papire jer je taj postupak bio u tijeku kako je to prethodno naveo, te u tom smislu ostaje pri navodima iz svoje izjave tijekom inspekcijskog nadzora. Navedeni radnik nakon inspekcijskog nadzora nije nastavio raditi kod njega, a on je uplatio kaznu od 3.981,68 eura po osnovi usmenog rješenja inspektora od 16. srpnja 2025. godine, o čemu je predočio dokaz. On nije prekršajno kažnjavan za gospodarske prekršaje, njegov obrt inače posluje uredno i podmiruje sve obaveze koje proizlaze iz istoga. Inače živi u obiteljskoj nekretnini sa suprugom i sinom, uzdržava se isključivo od primanja iz svog obrta koji je sezonskog karaktera pa veći dio godina nema primanja, te ujedno nema nikakve posebne imovine.

4. Tijekom dokaznog postupka u dokazne svrhe sud je pročitao zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 16. srpnja 2025. godine, ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. srpnja 2025. godine, obrazac eM-1P prijave o početku osiguranja na HZMO od 16. srpnja 2025. godine, potvrda – nalog za Nacionalno plaćanje od 21. srpnja 2025. godine, te je izvršio uvid u preslik dozvole boravka broj: 9234506 izdanu dana 16. prosinca 2024, od PP Velika Gorica za UČ kao i prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenika iz koje proizlazi da je isti prekršajno kažnjavan za prometni prekršaj.

4.1. Iz potvrde – naloga za Nacionalno plaćanje od 21. srpnja 2025. godine, utvrđeno je da je okrivljenik dana 21. srpnja 2025. godine u Državni proračun RH uplatio novčanu kaznu po zapisniku od 15. srpnja 2025. u iznosu od 3.981,68 eura.

5. Odredbom članka 109. stavka 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da p odatke za vođenje matične evidencije obveznici dostavljaju u sljedećim rokovima : podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona – najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada. Člankom 166. st. 2. toč. 4. u svezi st. 3 istog Zakona propisano je da će se obveznik doprinosa – fizička osoba kazniti novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 1320,00 eura ako ne dostavi podatak o početku, prestanku i promjeni u poslovanju ili to učini nakon isteka propisanog roka prema članku 109. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona.

5.1. Člankom 88. st. 1. Zakona o strancima propisano je da d ržavljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje:

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona

– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana

– na temelju potvrde o prijavi rada ili

– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

5.2. Člankom 247. st. 2. toč. 1. i st. 8. istog Zakona propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kazniti poslodavac – fizička osoba ako državljanin treće zemlje nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka

(članak 88. stavak 1. podstavak 1.)

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud smatra kako je okrivljenik upravnom mjerom odnosno uplatom novčanog iznosa za neprijavljenog radnika već kažnjen za isti prekršaj, pa se radi o presuđenoj stvari (članak 181. st. 1. toč. 4. Prekršajnog zakona).

7. Naime u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela „ne bis in idem“ koje je zajamčeno člankom 29. stavka 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je okrivljeniku usmenim rješenjem Državnog inspektorata Klasa: UP/I-116-01/25-02/156, Urbroj:443- 02-03-11-25-1 od 15. srpnja 2025. godine, zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti u njegovom ugostiteljskom objektu zbog neprijavljenog rada radnika UČ (koji je radio bez dozvole za boravak i potvrde o prijavi rada nadležnim evidencijama), te mu je naloženo da u roku od tri dana od dana izricanja rješenja 22. srpnja 2025. godine uplati iznos od 3.981,68 eura. U skladu sa praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodvstva ne može biti jedini kriterij relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. Mjerilima „Engel“ ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila „Engel“, predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 08. lipnja 1976. godine). S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter, pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljeniku stavlja na teret da je počinio prekršaje iz čl. 109. stavku 1. točki 2. u svezi čl. 166. st. 2. toč. 4. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i prekršaja iz čl. 88. stavak 1. u svezi čl. 247. st. 2. toč. 1. i st. 8. Zakona o strancima, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena (jer iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik dana 21. srpnja 2025. godine platio iznos od 3.981,68 eura za iste propuste odnosno za isti činjenični supstrat), u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije. Prema tome kako je okrivljenik plaćanjem novčanog iznosa od 3.981,68 eura prije podnošenja optužnog prijedloga kažnjen za iste događaje, radi se o presuđenoj stvari, te je stoga sud na temelju članka 181. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona, donio presudu kojom se protiv okrivljenika optužba odbija, kako je i odlučeno u izreci presude.

10. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo odbijanjem optužbe, troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Hvar, 26. ožujka 2026. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Olivera Dedić,v.r.

Lara Menđušić,v.r

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti: okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, u spis