Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-70/2026-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Vuke Adžića Katalinića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženika IO, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku od 18. prosinca 2025. posl. br. K-547/2025-20, u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika IO kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku od 18. prosinca 2025. posl. br. K-547/2025-20 proglašen je krivim opt. GO da je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 2. KZ/11, a kažnjivo po stavku 1. navedenog članka zakona, pa mu je na temelju čl. 311. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, a na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvana je djelomična uvjetna osuda koja je opt. ĐO izrečena presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. Kov-709/2024 od 4. prosinca 2024., pravomoćna 21. prosinca 2024., te je uvjetovani dio kazne zatvora iz te presude u trajanju od jedne godine i šest mjeseci uzet utvrđenim, a opozvana je i uvjetna osuda koja je opt. ĐO izrečena presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. K- 130/2024 od 25. ožujka 2025., pravomoćna 25. ožujka 2025., te kazna zatvora iz te presude u trajanju od jedne godine uzeta utvrđenom, pa je opt. GO na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja od 3. studenog 2023. do 4. studenog 2023., vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. kolovoza 2024. do 4. prosinca 2024. i od 18. rujna 2025. pa nadalje (istražni zatvor protiv optuženika IO ukinut je rješenjem Općinskog suda u Sisku posl. br. K-547/2025-17 od 2. siječnja 2026., kada je optuženik pušten na slobodu).

1.2. Na temelju čl. 148. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik GO je oslobođen od obveze podmirenja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka braniteljice po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženika ŽO osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, te optuženi GO po braniteljici Meliti Marić Nekić, odvjetnici u Sisku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom "preinačiti pobijanu odluku".

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Sisku podnio je opt. GO, po braniteljici, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, ističući da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu i prestroga.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalbe državnog odvjetnika i opt. IO nisu osnovane.

6. Optuženi GO u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe kako je sud paušalno cijenio vjerodostojnost iskaza svjedoka te bez razloga ocijenio iskaz svjedoka BO neistinitim i lažnim.

6.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik u inkriminiranom razdoblju, iako svjestan da mu je presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. Kov-709/2024 od 4. prosinca 2024., pravomoćna 21. prosinca 2024., izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava, bake ŠO i djeda AO, u trajanju od dvije godine, putem svog mobilnog uređaja na mobilni uređaj bake ŠO uputio više poziva na koje se njegova baka nije javljala te jedan poziv na koji se javila. Pri tome, prvostupanjski sud ispravno nije prihvatio kao vjerodostojnu obranu optuženika da je njegov otac RO komunicirao s njegovom bakom, žrtvom ŠO, upravo iz razloga jer je on imao zabranu komuniciranja s bakom, te da njegova baka ŠO ima slab sluh, brka njega, njegova oca i brata i da je njegov mobitel u navedenom razdoblju bio na stolu kod roditelja, pa ju je s njegova mobitela mogao zvati bilo tko. Jednako tako, osnovano prvostupanjski sud nije cijenio kao istinit i vjerodostojan iskaz svjedoka BO, oca optuženika, da je on zvao žrtvu ŠO s optuženikova mobitela. Naime, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da nije ni životno ni logično da bi imenovani svjedok zvao žrtvu samo da vidi hoće li se javiti, a onda je i razgovarao s njom, a da joj u tom razgovoru ne bi rekao, pa makar i na kraju navodnog razgovora, da je to on, otac optuženika, posebno imajući u vidu, kako to ističe prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, da je njegovu sinu, opt. ĐO, izrečena sigurnosna mjera i činjenicu da bi žrtva taj razgovor mogla prijaviti policiji. Sasvim opravdano prvostupanjski sud cijeni nelogičnim objašnjenje tog svjedoka da žrtvi nije rekao da je to on, otac optuženika, jer da se radi o starijoj osobi. Na daljnju neuvjerljivost iskaza ovog svjedoka, koji tvrdi da je nakon nekoliko dana od tog poziva kazao žrtvi ŠO da je on zapravo zvao, što međutim žrtva ŠO u svom iskazu uopće nije spomenula, naprotiv, sasvim suprotno, tvrdila je da ju je nazvao i da je razgovarala upravo s optuženikom. S druge strane, prvostupanjski sud je iskaz žrtve ŠO osnovano prihvatio u cijelosti kao istinit, budući je isti potkrijepljen i materijalnim dokazom, zapisnikom o očevidu s fotodokumentacijom. Naime, žrtva ŠO u svom svjedočkom iskazu je kazala da je na zaslonu svog mobitela vidjela optuženikovo ime, a optuženika je prepoznala i po glasu, a glas je prepoznala jer je ona optuženika, svog unuka, i othranila (iz iskaza svjedoka BO također proizlazi da je optuženik 25 godina svog života proveo živeći upravo s bakom ŠO i djedom OO). Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da žrtva ŠO, baka optuženika, nema nikakvog razloga neosnovano lažno teretiti optuženika, svog unuka ŽO, kojeg je ona još od njegova djetinjstva čuvala i uzdržavala, što je potvrdio i otac optuženika, svjedok RO, a prema njegovim navodima je i danas emotivno jako vezana za unuka, optuženog ŽO.

6.2. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim to žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

7. U radnjama optuženika, kako to prvostupanjski sud ispravno obrazlaže, ostvarena su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 2. KZ/11, za koje je optuženik proglašen krivim, a koje djelo je kažnjivo po čl. 311. st. 1. KZ/11.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik tvrdi da prvostupanjski sud nije pridao dovoljan značaj otegotnim okolnostima utvrđenim na strani optuženika, zbog čega da visina pojedinačno izrečenih kazni i visina izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine nije podobna za ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. S druge strane, optuženik smatra da je izrečena kazna prestroga, ističući da prvostupanjski sud na strani optuženika nije našao niti jednu olakotnu okolnost, iako je takvih bilo, kao na primjer da je optuženik u vrlo bliskom odnosu sa žrtvom i da prije u njihovu odnosu nije bilo nikakvih problema i da nikada ni na koji način naudio žrtvi.

8.1. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je s pravom optuženiku cijenio otegotnim da je ranije osuđivan i to dva puta, zbog kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, između ostalih i na štetu iste žrtve kao i u ovom predmetu, svoje bake ŠO, što ukazuje da optuženik svoje ponašanje nije uskladio s općeprihvaćenim društvenim normama te je nastavio s činjenjem kaznenih djela, njegovu prekršajnu osuđivanost, između ostalog dva puta zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, da je predmetno kazneno djelo počinio na štetu osobe starije životne dobi, svoje bake koja se brinula o njemu od njegova djetinjstva i uzdržavala ga, pa polazeći od stupnja krivnje koji je kod optuženika maksimalan, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je utvrđena kazna zatvora za kazneno za koje je optuženik proglašen krivim u ovom postupku, za kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. KZ/11, na temelju čl. 311. st. 1. KZ/11, u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, u konkretnoj situaciji primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine na koju je osuđen opt. GO, nakon što mu je prethodno na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvana djelomična uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. Kov-709/2024 od 4. prosinca 2024., pravomoćna 21. prosinca 2024., te je uvjetovani dio kazne zatvora iz te presude u trajanju od jedne godine i šest mjeseci uzet utvrđenim (u odnosu na činjenicu da je prvostupanjski sud na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvao djelomičnu uvjetnu osudu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku od 4. prosinca 2024. posl. br. Kov-709/2024-18, na način da je uzet kao utvrđen samo dio uvjetovane kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, ukazuje se da je tom presudom opt. GO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i 11 mjeseci, od koje se kazne primjenom djelomične uvjetne osude jedna godina i pet mjeseci izvršava, a jedna godina i šest mjeseci uvjetuje na rok kušnje od pet godina, pa je kod opozivanja uvjetne osude zapravo trebalo uzeti kao utvrđenu tu ukupnu jedinstvenu kaznu, te primjenom čl. 54. KZ/11 uračunati u jedinstvenu kaznu u međuvremenu izdržani dio te kazne od jedne godine i pet mjeseci koju je optuženik po toj djelomičnoj uvjetnoj osudi trebao izvršiti), a opozvana je i uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. K-130/2024 od 25. ožujka 2025., pravomoćna 25. ožujka 2025., te kazna zatvora iz te presude u trajanju od jedne godine uzeta utvrđenom. Tom će se kaznom utjecati prvenstveno na optuženika, ali i na sve ostale članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno, te da se izrečene sudske odluke trebaju i moraju poštivati. Ovakva kazna je primjerena i da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

8.2. Glede navoda optuženika u žalbi, da mu je kao olakotnu okolnost trebalo cijeniti da je u vrlo bliskom odnosu sa žrtvom, dakle svojom bakom ŠO, upravo suprotno, činjenica da kaznena djela čini na štetu svoje bake koja je starije životne dobi i koja se o njemu brinula i uzdržavala ga od njegova djetinjstva, je zapravo okolnost koja bi se trebala cijeniti kao otegotna, kako je prvostupanjski sud to i uradio. U odnosu na tvrdnju žalitelja da mu je kao olakotnu okolnost trebalo cijeniti i to što u odnosima između njega (optuženika) i žrtve, njegove bake ŠO, nikada nije bilo nikakvih problema i da joj ni na koji način nije naudio, radi se o paušalnoj tvrdnji, budući je stvarnost upravo suprotna, jer je opt. GO već u dva navrata osuđivan da je na štetu svoje bake ŠO (i djeda AO) počinio kazneno djelo prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kada mu je izricana uvjetna osuda, odnosno djelomična uvjetna osuda, a koje su opozvane trenutno pobijanom presudom.

9. Kako navodi podneseni u žalbama državnog odvjetnika i opt. IO nisu osnovani, a pobijanom presudom nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje ovaj sud u skladu s čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbe državnog odvjetnika i optuženika IO te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš