Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-65/2026-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Vuke Adžića Katalinića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženika KM, zbog kaznenih djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika KM podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2025. posl. br. K- 1726/2025-27, u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika KM kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2025. posl. br. K-1726/2025-27 proglašen je krivim opt. KM da je u stjecaju počinio jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, pa je opt. LM na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo prijetnjom na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvana je uvjetna osuda opt. LM izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K- 1287/2024 od 21. kolovoza 2024., pravomoćna 21. kolovoza 2024., te je izrečena kazna zatvora po toj presudi u trajanju od pet mjeseci uzeta kao utvrđena, pa je opt. KM na temelju 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 3. KZ/11 opt. LM izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene mu jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, s time da optuženik dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđen ima izvršiti, a dio kazne u trajanju od također deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te izvrši posebnu obavezu iz čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u neuvjetovani dio izrečene jedinstvene kazne uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. svibnja 2024. do 21. kolovoza 2024. te od 20. lipnja 2025. pa nadalje (istražni zatvor protiv optuženika KM ukinut je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Kv-67/2026-3 od 20. siječnja 2026., kada je optuženik pušten na slobodu).

1.2. Na temelju čl. 62. st. 2. toč. 5. u svezi čl. 63. st. 2. KZ/11 optuženiku LM je izrečena posebna obveza odvikavanja od ovisnosti o alkoholu u terapijskoj zajednici uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, koja može trajati najdulje 3 godine.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik KM je oslobođen od obveze podmirenja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1.-5. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik KM, po braniteljici Katji Butković, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe za kazneno djelo prijetnje, "a u krajnjem slučaju" ublaži izrečena kazna "u skladu sa stupnjem krivnje i svrhom kažnjavanja".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba opt. KM nije osnovana.

6. Optuženik KM nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u tvrdnji da u pogledu odlučnih činjenica pobijana presuda ne sadrži jasne, potpune i provjerljive razloge, osobito u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo prijetnje, jer da iz obrazloženja presude ne proizlazi na temelju kojih konkretnih okolnosti prvostupanjski sud zaključuje da su riječi prijetnje koje se optuženiku stavljaju na teret u danim okolnostima predstavljale objektivno ozbiljnu prijetnju podobnu da drugoga ustraši ili uznemiri. Nadalje, prvostupanjski sud da nije proveo detaljnu i preciznu analizu samog sadržaja navodne prijetnje, njezina vremena, načina i konteksta izgovaranja te da je umjesto toga ozbiljnost prijetnje izveo pretežito iz ukupnog tijeka događaja, dinamike sukoba i naknadno izraženog straha oštećenice, što ne omogućuje pouzdanu provjeru je li sud ozbiljnost prijetnje utvrdio na temelju objektivnih kriterija ili ju je izveo iz subjektivnog učinka i općeg dojma o odnosu stranaka.

6.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama opt. KM, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, razlozi o odlučnim činjenicama, pa tako i u odnosu na kazneno djelo prijetnje, potpuno su jasni i bez proturječnosti te protivno prigovorima žalbe prvostupanjski sud je savjesno ocijenio, dakle i u odnosu na kazneno djelo prijetnje, svaki dokaz za sebe i u vezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu optuženika i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djela za koja je opt. KM proglašen krivim, pa tako, uz kazneno djelo tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, i za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, poglavito za kazneno djelo prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZPK/08, a niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

7. Optuženi KM u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe da prvostupanjski sud ozbiljnost prijetnje izvodi pretežito iz ukupnog tijeka događaja, dinamike sukoba i naknadno izraženog straha oštećenice te da prvostupanjski sud ne obrazlaže na temelju kojih konkretnih okolnosti navodna prijetnja nadilazi razinu verbalne manifestacije fizičkog napada i poprima obilježja samostalnog kaznenog djela.

7.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje i u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik inkriminirane prigode, u cilju da zastraši svoju intimnu partnericu oštećenicu NM, uputio joj riječi prijetnje da će je ubiti. Naime, prvostupanjski sud je analizirajući ukupan tijek događanja između optuženika i oštećenice inkriminirane prigode osnovano prihvatio iskaz oštećenice NM kao istinit, zaključujući da se u sam tijek zbivanja inkriminiranog događaja životno i logično uklapa i upućivanje riječi da će optuženik oštećenicu ubiti. Riječi prijetnje koju je optuženik uputio oštećenici inkriminirane prigode, prethodno je vrijeđajući pogrdnim riječima da je glupača i kurva te fizički nasrćući na nju, udarajući je više puta otvorenim dlanom u predjelu lica, da će je ubiti, a potom je snažno odgurujući, kojom prilikom je oštećenica glavom udarila o zid i pala na pod, doista jesu ozbiljne i podobne da se oštećenicu ustraši i uznemiri, kao i bilo koju drugu osobu, a to je i bila namjera optuženika, dakle ustrašiti i uznemiriti oštećenicu. Osnovano prvostupanjski sud obrazlaže da za ostvarenje kaznenog djela prijetnje i nije odlučno je li se oštećenica doista ustrašila i uznemirila, odnosno je li namjera optuženika dovela do posljedica, već je odlučno da se doista radi o prijetnji koja je ozbiljna i podobna izazvati strah i uznemirenost osobe kojoj su te riječi upućene ili bilo koje druge osobe.

7.2. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim uz kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženik u žalbi navodi da se u predmetnom slučaju radi o samo jednom kaznenom djelu, a ne o dva kaznena djela u stjecaju, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, jer da iz opisa samog događaja proizlazi da su navodne riječi prijetnje izrečene neposredno prije fizičkog sukoba te da su se odnosile na isto pravno dobro, tjelesni integritet oštećenice, koji je odmah potom i bio povrijeđen. Međutim, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su se u ponašanju optuženika inkriminirane prigode ispunila sva objektivna i subjektivna obilježja oba kaznena djela za koja se teretio optužnicom državnog odvjetnika, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11. Naime, nije točno da je optuženik inkriminirane riječi prijetnje uputio oštećenici neposredno prije fizičkog sukoba, već nakon što ju je vrijeđao pogrdnim riječima da je glupača i kurva i nakon što je na nju fizički nasrnuo na način da ju je više puta udario otvorenim dlanom u predjelu lica, uslijed čega je oštećenica NM pala na pod i kada se pridigla tada je optuženik, u cilju da je zastraši, rekao da će je ubiti te je potom snažno odgurnuo, kojom prilikom je oštećenica udarila glavom o zid i pala na pod. Dakle, izrečena prijetnja usmrćenjem oštećenice od strane optuženika inkriminirane prigode i pod naprijed navedenim okolnostima nadilazi razinu verbalne manifestacije prethodnog vrijeđanja i fizičkog nasrtaja optuženika na oštećenicu i poprima obilježje samostalnog kaznenog djela budući se prijetnja odnosi na najveću moguću vrednotu, život određene osobe.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženi KM tvrdi da prvostupanjski sud nije dovoljno razmatrao dinamiku i uzajamnost događaja, već njegovo postupanje promatrao izdvojeno, bez cjelovitog sagledavanja situacije.

9.1. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio osobne i obiteljske prilike, da je prema vlastitom kazivanju prije počinjenja kaznenih djela živio u skloništu za beskućnike u koje će se vratiti nakon što bude pušten na slobodu, po njegovim riječima, i da se liječi od alkohola da bi ostvario pravo na sudjelovanje u odgoju svoje troje malodobne djece koja su izdvojena iz obitelji, a kao otegotne okolnosti raniju prekršajnu i kaznenu osuđivanost, zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i zbog kaznenog djela prijetnje na štetu bivše izvanbračne supruge, da je u predmetnom slučaju nasrnuo na žensku osobu, te su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda optuženiku za svako od kaznenih djela za koja je proglašen krivim utvrđene odgovarajuće kazne, za kazneno djelo tjelesne ozljede na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo prijetnje na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, te nakon što je na temelju čl. 58. st. 1 KZ/11 optuženiku opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K- 1287/2024, da je izrečena kazna zatvora u tom predmetu od pet mjeseci uzeta kao utvrđena, na temelju čl. 51. KZ/11 optuženi KM osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene mu jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, s time da optuženik dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđen ima izvršiti, a dio kazne u trajanju od također deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te izvrši posebnu obavezu iz čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11 odvikavanja od ovisnosti od alkohola u terapijskoj zajednici uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, kojom kaznom će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda s uspjehom ostvariti svrha kažnjavanja, osobito utjecati na optuženika da uoči koje su posljedice protupravnog postupanja u partnerskim odnosima, odnosno da se ni psihičko ni fizičko nasilje neće tolerirati, ovakva kazna je primjerena i da se izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

10. Iz iznesenih razloga žalbu optuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš