Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-341/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Irena Tušak Miletić odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4985/2019-29 od 19. veljače 2024. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-4985/2019-30 od 20. veljače 2024., dana 26. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4985/2019-29 od 19. veljače 2024. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-4985/2019-30 od 20. veljače 2024. , te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-4985/2019-29 od 19. veljače 2024. koje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-4985/2019-30 od 20. veljače 2024. odbačen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje.
2. Protiv tog rešenja žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešne primjene odredba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži pobijano rješenje i usvoji prijedlog za povrat u prijašnje stanje te stavi izvan snage prvostupanjsko rješenje broj P-4985/2019-26 od 7. lipnja 2022. kojim se tužba smatra povučenom a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn/497,71 EUR, uz dužnost tuženika da naknadi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV 25,00 EUR i pristojbe na žalbu od 53,09 EUR što ukupno iznosi 178,09 EUR.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donio je navodeći da je na ročištu dana 7. lipnja 2022. donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom temeljem odredbe članka 295. stavak 2. ZPP-a, da je punomoćnik tužitelja 27. lipnja 2022. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta u kojem navodi da je supruga tužitelja 15. lipnja 2022. u poštanskom sandučiću zatekla navedeno rješenje o povlačenju tužbe, a da je tužitelj od 6. lipnja do 20. lipnja 2022. bio nepokretan u krevetu. Nadalje, sud navodi da je tužitelju 20. travnja 2022. dostavljen poziv za ročište 7. lipnja 2022. na koje nije pristupio, da od 7. lipnja 2022. prema odredbi članka 118. stavak 3. ZPP-a teče rok od 8 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, pa kako je tužitelj prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio 27. lipnja 2022. istekom prekluzivnog zakonskog roka od 8 dana od dana saznanja za propuštanje iz članka 118. stavak 2. ZPP-a, to je njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbačen.
5. Međutim, navedeno nije pravilno.
6. Odredbom članka 118. stavak 2. ZPP-a propisano je da se prijedlog mora podnijeti u roku od 8 dana, računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje – od dana kada je za to saznala. Odredbom članka 118. stavak 3. ZPP-a propisano je da ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onog dana kada je istekao rok u kojem je radnju trebala poduzeti, odnosno onog dana kojeg je održano ročište na koje je pozvana. Odredbom članka 118. stavak 4. ZPP-a propisano je da nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
7. Dakle, sukladno odredbi članka 118. stavak 2., 3. i 4. ZPP -a za povrat u prijašnje stanje postoje dva zakonska roka uz koje je vezano pravo na podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje i to: subjektivni i objektivni rok. Subjektivni rok propisan je odredbom članka 118. stavak 2. ZPP-a i traje 8 dana i računa se od prestanka razloga za propuštanje ili od saznanja za propuštanje. Objektivni rok propisan je odredbom članka 118. stavak 4. ZPP-a i traje 2 mjeseca te se uvijek računa od dana propuštanja. Nakon što protekne objektivni rok nije moguće tražiti povrat u prijašnje stanje bez obzira kada je stranka saznala za propuštanje.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 27. lipnja 2022. zbog propuštenog ročišta 7. lipnja 2022., dostavio liječničku potvrdu od 27. lipnja 2022. kao dokaz da je u vremenu od 6. lipnja 2022. do 20. lipnja 2022. morao mirovati zbog dijagnoze M54, a u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 27. lipnja 2022. tvrdi da je to zdravstveno stanje bilo uzrokom njegovog propuštanja ročišta dana 7. lipnja 2022. i da je razlog propuštanja prestao najranije 20. l ipnja 2022.
9. Slijedom iznijetoga, budući je tužitelj dokazao navedenom liječničkom potvrdom od 27. lipnja 2022. postojanje opravdanog razloga zbog kojeg nije mogao pristupiti na ročište 7. lipnja 2022. i taj razlog je prema sadržaju navedene liječničke potvrde prestao najranije 20. lipnja 2022., pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 118. stavak 2. ZPP-a kada je pobijanim rješenjem odbacio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje. Naime, prema odredbi članka 118. stavak 2. ZPP - a prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora se podnijeti u roku od 8 dana, računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, dakle to je u konkretnom slučaju od 20. lipnja 2022., a ne od propuštenog ročišta 7. lipnja 2022.
10. Zbog navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 365. stavak 3. ZPP - a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, te odlučiti kao u izrijeci.
11. Temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je da se o žalbenom trošku tužitelja odluči u konačnoj odluci.
U Karlovcu 26. ožujka 2026.
Sutkinja
Vinka Vrančić