Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-19/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Miroslava Rošca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kvm- 177/2025-20 (Kzd-9/2022) od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba os. ŠS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kvm-177/2025-20 (Kzd-9/2022) na temelju čl. 564. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP) prema os. ŠS opozvana je uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-9/2022-4 od 8. rujna 2022. te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio os. ŠS putem branitelja Ivice Kučinca, odvjetnika iz Valpova zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. i čl. 564. st. 2. ZKP) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje: ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka os. ŠS upire da mu je prije donošenja prvostupanjske presude trebalo biti omogućeno da se očituje o prijedlogu za opoziv uvjetne osude i da pred vijećem neposredno izloži svoje tvrdnje i izloži eventualno nove dokaze te da je imao opravdane razloge zbog kojih se nije odazvao na sjednice izvanraspravnog vijeća 23. siječnja 2026. te 6. veljače 2026., konkretno zbog novog zaposlenja koje je zasnovao 1. siječnja 2026. u Linzu (Austriji). Kako mu je na taj način onemogućeno pravo na obranu, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i čl. 564. st. 2. ZKP.

6.1. Iako upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, takvu povredu ne obrazlaže, već sadržajno ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP, da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 564. st. 2. ZKP (koja propisuje da će sudac u postupku opoziva uvjetne osude ispitati osuđenika, ako je dostupan, i provesti potrebne izvide radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku), odnosno da mu je time povrijedio pravo obrane. Razmatrajući prethodno navedene žalbene navode prvostupanjski sud nije osuđeniku povrijedio pravo obrane jer se, iako uredno pozvan, nije odazvao na dvije sjednice izvanraspravnog vijeća koje su održane 23. siječnja 2026. i 6. veljače 2026., a osim toga, njegove interese na tim sjednicama zastupao je izabrani branitelj koji je dostavio sudu prevedenu materijalnu dokumentaciju koju mu je proslijedio osuđenik i koju je sud razgledao i pročitao tijekom sjednice (radi se o ugovoru o najmu stana, ugovoru o zasnivanju radnog odnosa, rodnom listu za dijete osuđenika ŠSM, podnesku nadležnog tijela Njemačke u Saveznoj državi Baden- Württemberg). Ujedno je prvostupanjski sud pribavio izvješće Probacijskog ureda Osijek te ispitao JSM iz Probacijskog ureda Osijek na sjednici vijeća 23. siječnja 2026. Stoga, to što su sjednice vijeća održane u odsutnosti uredno pozvanog osuđenika, nije dovelo do toga da bi mu bilo povrijeđeno pravo obrane, a da bi isto utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj upire da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da nije izvršio posebnu obvezu koja mu je naložena bez opravdanog razloga, a da nije cijenio činjenicu da ima još četvero djece koje je u obvezi uzdržavati, da nema imovine, da ne ostvaruje redovne prihode, a da je na račun z.z. ošt. mlt. uplaćen na ime alimentacije i iznos od 4.608,00 eura od strane nadležnog tijela Njemačke. Ujedno, da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegov prijedlog za zakazivanje još jedne sjednice oko uskršnjih blagdana u kojem bi vremenu ishodovao kredit ili pozajmicu, a da je u međuvremenu izvršio dvije uplate i to 17. veljače 2026. iznos od 220,00 eura i 27. veljače 2026. iznos od 1.500,00 eura.

7.1. Nije u pravu osuđenik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvenstveno valja istaći kako je presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-9/2022-4 od 8. rujna 2022., koja je postala pravomoćna 30. rujna 2022. opt. ŠS proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a potom mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

8. Na temelju čl. 56. st. 4. KZ/11 u vezi s čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11 opt. ŠS naložena je posebna obveza da uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju po presudi Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj P-239/2012-19 od 30. travnja 2013., koja je postala pravomoćna i ovršna 16. svibnja 2013., po kojoj je presuđen da za uzdržavanje svoje mlt. kćeri JS plaća mjesečni iznos od 1.000,00 kn, dok za to postoje zakonski uvjeti te da u roku od tri godine od dana pravomoćnosti presude plati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja po navedenoj presudi djetetu JS u ukupnom iznosu od 110.000,00 kn / 14.599,50 eura i da ubuduće redovito doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta JS, a na temelju odredbe čl. 58. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko opt. ŠS u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11 ili je teško ili uporno krši.

9. Prema podacima u spisu predmeta, prvostupanjski sud je prilikom donošenja naprijed citirane presude i određivanja posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 10. imao u vidu mogućnosti osuđenika i zaključio da je navedeni novčani iznos u mogućnosti isplatiti na ime uzdržavanja djeteta mlt. JS u vremenu od tri godine od pravomoćnosti presude, pri čemu je cijenio njegove materijalne mogućnosti s obzirom da je tijekom tog razdoblja živio i radio u Njemačkoj i Austriji.

10. Pored toga, iz spisa predmeta proizlazi kako se u postupku opoziva uvjetne osude osuđenik nije odazivao na dva ročišta, da je u Probacijski ured Osijek prvi puta pristupio u studenom 2022. navodeći da se preselio u Austriju gdje i radi, da je svjestan da treba doprinositi za uzdržavanje kćeri, mlt. djeteta JS, da ima još troje djece za koje plaća uzdržavanje, da je uplaćivao iznose od po 100,00 eura navodeći da više od toga ne može zbog drugih izdataka, a kasnije i zbog gubitaka zaposlenja te da je do 27. svibnja 2025. uplatio 1.100,00 eura koje se odnosi na redovito mjesečno uzdržavanje. Isto proizlazi i iz iskaza z.z. mlt. ošt. BS koja je tijekom postupka opoziva iskazala da je kroz cijelo razdoblje na njene račune od pravomoćnosti presude, osuđenik uplatio svega 1.100,00 eura na ime alimentacije, a da je od ročišta 23. siječnja 2026. osuđenik nije kontaktirao niti ponudio nastaviti plaćanje dužnog uzdržavanja.

11. Prvostupanjska presuda postala je pravomoćna 30. rujna 2022. te je rok za ispunjenje posebne obveze osuđeniku istekao 30. rujna 2025. godine, iako se u smislu odredbe čl. 58. st. 8. KZ/11 uvjetna osuda može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršenje obveza iz čl. 62. Kaznenog zakona, dakle do 30. rujna 2026. Pritom os. ŠS svoju obvezu redovnog mjesečnog uzdržavanja kroz cijelo razdoblje od pravomoćnosti presude, dakle kroz tri godine, niti jednom nije isplatio u cijelosti (1.000,00 kn), već u jedanaest navrata po 100,00 eura, (protuvrijednost 1.000,00 kuna iznosi oko 133,00 eura), iako je to nedvojbeno, i za ovaj sud, bio u mogućnosti. Naime, isti je radio u Njemačkoj, potom u Austriji gdje je, prema podacima prema Ugovoru o radu koji je dostavo zasnovao radni odnos 1. siječnja 2026. Međutim, kako se u inozemstvu nalazi duži niz godina, logično je i životno zaključiti kako je kroz to vrijeme temeljem ugovora o radu ili "radom na crno" ostvarivao prihode od kojih je uzdržavao kako sebe, tako i svoju obitelj, a da pri tome nije odvajao dio zarade koju je ostvario i za uzdržavanje mlt. djeteta JS. Tako iz dostavljenih uplatnica (str. 46-58 spisa Kvm-177/2025) proizlazi da je osuđenik platio 18. siječnja 2023., 13. ožujka 2023., 9. svibnja 2023., 14. lipnja 2023., 11. kolovoza 2023., 8. listopada 2023., 12. studenog 2023., 16. siječnja 2024., 13. kolovoza 2024., 12. rujna 2024. te 14. studenog 2024. po svega 100,00 eura, što je manje od 1.000,00 kuna koliko je iznosio obrok mjesečnog uzdržavanja po pravomoćnoj i izvršnoj presudi. Pri tome, to što je prema žalbenim navodima u veljači 2026. uplatio 220,00 eura te iznos od 1.500,00 eura, a o čemu nije dostavio niti dokaz, nije od utjecaja na zakonitost odluke prvostupanjskog suda. Kraj takvog stanja stvari, osnovano je prvostupanjski sud os. ŠS opozvao uvjetnu osudu.

12. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da su se stekli uvjeti iz čl. 58. st. 5. KZ/11 u vezi s čl. 564. st. 4. ZKP/08 da se os. ŠS opozove uvjetna osuda i odredi izvršenje kazne u trajanju od 10 mjeseci. Iz navedenog razloga proizlazi da žalbeni navodi osuđenika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost presude prvog stupnja slijedom čega ju je valjalo kao neosnovanu odbiti.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a ni povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 482. ZKP/08.

Osijek, 26. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović