Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-85/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović.članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici Željko Petrišić i Mateja Petrišić Geltzenlichter iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja DJEČJEG VRTIĆA RADOST NOVSKA iz Novske, Ulica Ivane Brlić-Mažuranić 1, OIB: 65737381445, kojeg zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta iz Garešnice, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Pr-15/2024-20 od 19. prosinca 2025., u sjednici održanoj 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Uvažava se žalba tužiteljice-protutuženice, pa se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Pr-15/2024-20 od 19. prosinca 2025. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke, tako da se sudi:

1. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice-protuženice koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Dječjem vrtiću Radost Novska iz Novske, Ulica Ivane Brlić-Mažuranić 1 da tužiteljicu ŠA iz [adresa] vrati na rad i omogući joj obavljanje poslova ugovorenih Odlukom o zasnivanju radnog odnosa broj 1/93 od 30. prosinca 1992., Odlukom o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme broj 28/1993 od 9. veljače 1993., Ugovorom o radu od 29.ožujka 1996. i aneksom ugovora o radu od 1. rujna 1996., u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

2. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Određuje se raskid radnog odnosa koji je tužiteljica ŠA iz [adresa] imala zasnovan kod tuženika Dječjeg vrtića Radost Novska iz Novske, Ulica Ivane Brlić Mažuranić 1i to na temelju Odluke o zasnivanju radnog odnosa broj 1/93 od 30.prosinca 1992., Odluke o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme broj 28/1993 od 9. veljače 1993., Ugovora o radu od 29. ožujka 1996. i aneksa ugovora o radu od 1. rujna 1996., te se utvrđuje da je sa danom 30. listopada 2024. prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika.

Nalaže se tuženiku Dječjem vrtiću Radost Novska iz Novske, Ulica Ivane Brlić Mažuranić 1 isplatiti tužiteljici ŠA iz [adresa] na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 14.152,32 eura (četrnaest tisuća sto pedeset i dva eur i trideset i dva cent cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 19.12.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Pr-15/2024-20 od 19. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjevi tužiteljice-protutuženice.

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom V. izreke, presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Pr-15/2024-20 od 19. prosinca 2025., tako da sada glasi:

"Nalaže se tuženiku-protutužitelju da naknadi tužiteljici-protutuženici troškove postupka u iznosu od 1.500,00 eura u roku od petnaest dana."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice- protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita tuženikova-protutužiteljeva (u daljnjem tekstu: tuženik) Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika Klasa:112-02/24-01/08, URBROJ: 2176-68-04/04-24-1 od 29.8.2024. kojom se tužiteljici otkazuje Odluka o zasnivanju radnog odnosa broj 1/93 od 30. prosinca 1992., Odluka o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme broj 28/1993 od 9. veljače 1993., Ugovor o radu od 29. ožujka 1996. i aneks ugovora o radu od 1. rujna 1996., te da navedena Odluka ne proizvodi nikakve pravne učinke (točka I. izreke). Istom presudom određen je raskid radnog odnosa koji je tužiteljica imala zasnovan kod tuženika, i to na temelju Odluke o zasnivanju radnog odnosa broj 1/93 od 30.prosinca 1992., Odluke o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme broj 28/1993 od 9. veljače 1993., Ugovora o radu od 29. ožujka 1996. i aneksa ugovora o radu od 1. rujna 1996., te je utvrđeno da je s 30. listopada 2024. prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika (točka II. izreke). Tom je odlukom naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 14.152,32 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 19.12.2025. do isplate (točka III. izreke). Nadalje je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se naloži tuženiku da je vrati na rad i omogući joj obavljanje poslova ugovorenih Odlukom o zasnivanju radnog odnosa broj 1/93 od 30. prosinca 1992., Odlukom o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme broj 28/1993 od 9. veljače 1993., Ugovorom o radu od 29.ožujka 1996. i aneksom ugovora o radu od 1. rujna 1996., u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka IV. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka V. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica je pobija u dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužiteljica je zatražila troškove žalbenog postupka.

2.2. Tuženik navedenu presudu pobija u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Tuženik je također, zatražio troškove žalbenog postupka.

2.3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika osporila sve žalbene navode kao neosnovane te je predložila da se žalba kao takva odbije, dok tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

3.1. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju stranke jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog stranaka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika od 29. kolovoza 2024. kojom joj mu je tuženik otkazao ugovor o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem, a slijedom toga i zahtjev da je tuženik vrati na posao, a predmet spora je i tuženikov protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

6. Između stranaka nije sporno da je odlukom o otkazu ugovora o radu od 29. kolovoza 2024. tuženik, tužiteljici otkazao ugovor o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem, kao što nije sporno ni da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, kojem nije udovoljeno, a nije sporno ni to da je pravovremeno zatražila sudsku zaštitu svojih prava.

6.1. Tuženik je otkaz ugovora o radu tužiteljici donio pozivom na odredbu članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

7. Prema stanju spisa i utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje

- da je tužiteljica kod tuženika u radnom odnosu od 30. prosinca 1992.,

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu 29. ožujka 1996. za obavljanje poslova radnog mjesta odgojitelja,

- da iz pisanog upozorenja od 25. travnja 20204. na obveze iz radnog odnosa proizlazi kako je tuženik izdao tužiteljici to upozorenje na temelju zaključka sa sjednice Etičkog povjerenstva uz obrazloženje da je tužiteljica počinila povredu obveza iz radnog odnosa i da je dužna ispunjavati obveze iz radnog odnosa, a u tom upozorenju navodi se da joj u slučaju daljnjeg kršenja obveza iz radnog odnosa prijeti mogućnost otkaza ugovora o radu zbog ponašanja opisanog u Etičkom kodeksu koje je utvrdilo Etičko povjerenstvo,

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 29. kolovoza 2024. proizlazi kako je ovu odluku tuženik donio na temelju odredbe članka 30. stavka 2. podstavak 12. Statuta i članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, uz obrazloženje da je nakon sjednice Etičkog povjerenstva i nakon izricanja upozorenja koju je izglasalo Etičko povjerenstvo, poslodavac mišljenja da izricanje pisanog upozorenja predstavlja preblago sankcioniranje povreda iz radnog odnosa,

- da iz obrazloženja te odluke proizlazi kako je tijekom ožujka 2024. tuženik kao poslodavac došao do saznanja da su između tužiteljice i druge odgojiteljice RA narušeni međuljudski odnosi, nakon čega su s njima obavljani razgovori i došlo se do saznanja o zlostavljanju djece od strane tužiteljice,

- da iz iskaza svjedokinje ZA koja je u vrijeme donošenja odluke o otkazu tužiteljici obnašala dužnost ravnateljice tuženika, proizlazi da se u odluci o otkazu radi o istim povredama zbog kojih je tužiteljica dobila pisanu opomenu i zbog kojih je kasnije dobila i otkaz,

- da iz iskaza svjedoka MA, DA, AA i NA, proizlazi kao su oni svi neko vrijeme radili u grupi s tužiteljicom i da su od nje učili kako postupati sa djecom, da je ona kvalitetno i stručno obavljala svoj posao i da nikada nisu čuli da bi tužiteljica povisila ton, psovala pred djecom, vrijeđala djecu, niti nisu vidjeli da bi ikada udarila neko dijete,

- da iz iskaza svjedokinja PA i HA proizlazi kako nisu radile u grupi s tužiteljicom, a one da su članovi Etičkog povjerenstva tuženika i sudjelovale su u donošenju odluke da se tužiteljici izda pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa,

- da je svjedokinja IA članica Upravnog vijeća tuženika i da ona nije radila u grupi s tužiteljicom,

- da iz iskaza svjedokinje KA proizlazi kako je prisustvovala tome kada je tužiteljica u garderobi udarila dijete JA po glavi, a jednom je na terasi dječak JA dotrčao i smijao se i tužiteljica ga je potom udarila po glavi s nekim tvrdim predmetom, a da je jednom prilikom tužiteljica presvlačila tog dječaka i počela je vikati na njega da ne gura ruku u pelenu, da neće biti ništa od njega, da je glup i ona da je čula da je nešto pljesnulo i dijete je počelo plakati, kao što je čula da je tužiteljica tom istom dječaku zviždala i govorila mu ''dođi, dođi'' odnosno ponašala se je prema njemu kao da doziva psa, kao što da se i neprimjereno ponašala prema djevojčici UA govoreći joj da je glupa, da ne zna naći svoj krevet i dr. , a u svim ovim slučajevima da je bila prisutna jer ona nakon ručka ulazi u sobe i čisti stolove,

- da iz iskaza svjedokinje RA u bitnom proizlazi kako je s tužiteljicom radila u istoj grupi od 2. listopada 2023. do 1. srpnja 2024. i u tom periodu tužiteljica da je vrijeđala jednu djevojčicu po imenu UA govoreći joj ''kozo'', ''glupačo glupa'' i dr., kao što je znala i dječaka JA vrijeđati i jednom kada je skinuo čarape za vrijeme spavanja obratila mu se je riječima ''zašto si skinuo čarape majmune jedan, ti nećeš znati obući čarape do petog razreda osnovne škole'' i tada ga je lupila po prstima dva tri puta, a prilikom jednog ručka ova svjedokinja da je snimala jednu djevojčicu kako bi pokazala njezinoj majci da ona doista jede u vrtiću i tom prilikom da je jedan dječak plakao i tužiteljica je vikala na njega da će ga baciti kroz prozor i tada da se dogodilo da je svjedokinja snimajući djevojčicu snimila i tužiteljicu, nakon čega da se tužiteljica počela derati na svjedokinju da to odmah izbriše te da je tužiteljica znala upotrebljavati vulgarizme pred djecom,

- da iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi kako kod tuženika kao odgojitelj predškolske djece radi 33 godine i da nikada nije dobila nikakvu pismenu niti usmenu opomenu vezanu za njezin rad s djecom, a njezini problemi da su počeli kada je u ožujku 2024. kod tuženika došla pedagoginja, kojoj se požalila na otežanu komunikaciju s kolegicom RA, kao i na to da ona kasni na posao i da ranije odlazi s posla i da ne vodi dobro radnu evidenciju, što da se i pedagoginja uvjerila, pri čemu je iskazala i to da nikada u svom radnom vijeku nije digla ruku na nijedno dijete niti je djeci uputila ružne riječi, a kada je saznala za što je terete RA i spremačica da je burno reagirala jer da je sve to laž, tada da je dobila pisano upozorenja, nakon čega je radila jedan tjedan dana te je potom otišla na bolovanje i po povratku s bolovanja radila dva tjedana u područnom objektu, pa tjedan do dva u centralnom objektu da bi nakon toga otišla na godišnji odmor i po povratku s godišnjeg odmora i to zadnja tri dana u kolovozu kada je došla raditi kako bi pripremila sobe za početak nove godine i da je bio petak kada je došla kući i dobila odluku o otkazu,

- da dalje iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je skupa s RA radila u grupi s 19 djece u dobi od tri do pet i da nijedno dijete nije od strane liječnika kategorizirano da ima poteškoće, odnosno posebne potrebe, a njoj da nitko nikada nije dolazio u kontrolu, niti je ikada neki od roditelja imao primjedbi na njezino ponašanje prema djeci.

8. Na temelju nespornog utvrđenja da je tuženik, tužiteljici izdao pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa i da tužiteljica nakon tog pisanog upozorenja nije nastavila s povredama iz radnog odnosa, kao i utvrđenja da je potom tužiteljica dobila odluku o otkazu ugovora o radu zbog istih povreda zbog kojih ih joj je izdano pisano upozorenje, prvostupanjski je sud zaključio da se u ovom slučaju nisu stekli uvjeti za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice kao radnice u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a, zbog čega tuženikovu odluku o otkazu tužiteljici utvrdio nedopuštenom.

8.1. Nadalje je prvostupanjski sud analizirajući iskaze svjedokinja KA (koja kod tuženika obavlja poslove spremačice) i RA (koja kod tuženika obavlja poslove odgojiteljice), zaključio da nemaju razloga za iskazivanjem nečeg što nisu čule ili vidjele, odnosno da nemaju razloga za izmišljanjem ozbiljnih i teških događaja, navodeći kako su one decidirano iskazivale imena i prezimena djece i opisujući detaljno situacije i neprimjerno ponašanje tužiteljice prema toj djeci, pa je njihove iskaze prihvatio neposredno uvjerljivim, a iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica i verbalno i fizički napadala djecu u predmetnom vrtiću, vrijeđajući ih, udarajući ih po glavi i po prstima, dozivajući dijete s posebnim potrebama zviždanjem kao da doziva psa, omalovažavajući djecu, koristeći neprimjereni rječnik pred djecom, a takvo ponašanje tužiteljice prema djeci u vrtiću da je neprimjereno i neprihvatljivo nego i nedopustivo i po ocjeni tog suda da je neprihvatljivo da tužiteljica obavlja posao odgajatelja u vrtiću.

8.2. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je opisanim ponašanjem tužiteljica narušila ugled tuženika i da je između stranaka došlo do trajnog gubitka povjerenja, pa da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, zbog čega je odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da je tuženik vrati na posao, a prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom radnog odnosa tužiteljice s danom odjave iz radnog odnosa 30. listopada 2024., pri čemu je tužiteljici dosudio i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, u visini od osam njezinih bruto plaća.

9. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda u pogledu nedopuštenosti odluke o otkazu prihvaća i ovaj sud, a u odnosu na preostali zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na posao i protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu ne prihvaća jer su žalbenim navodima tužiteljice dovedeni u sumnju, dok žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

10. Naime, prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

10.1. Odredbom iz članka 119. stavkom 1. ZR-a, propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Prije svega, ističe se, da je svako verbalno i fizičko napadanje djece bilo gdje, pa tako i u vrtiću, vrijeđajući ih, udarajući ih, omalovažavajući ih, koristeći neprimjereni rječnik pred djecom, takvo ponašanje odraslih prema djeci neprimjereno i neprihvatljivo i za svaku osudu.

12. U ovom slučaju u kojem je nesporno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prije redovitog otkazivanja ugovora o radu tužiteljicu pisano je upozorio na kršenje obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza, upozorenjem od 25. travnja 2024., a što je u skladu s citiranom odredbom iz članka 119. stavka 1. ZR-a, pa kako je taj sud nesporno utvrdio i da tužiteljica nakon toga nije počinila nove povrede iz radnog odnosa i kako je utvrdio da je tuženik, tužiteljici odluku o otkazu donio zbog istih povreda, zbog kojih joj je dao i pisano upozorenje, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se nisu stekli uvjeti za donošenje odluke o otkazu u smislu odredbe iz članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a.

12.1. U pogledu žalbenih navoda tuženika koje se odnose na ovlasti Etičnog povjerenstva tuženika, kao i tvrdnji da je ono dalo pisano upozorenje isključivo na temelju svojih ograničenih ovlasti, ističe se, da iz sadržaja pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 25. travnja 2024. (list 55 spisa) proizlazi kako je tuženik donio to upozorenje pozivajući se upravo na odredbu iz članka 119. stavka 1. ZR-a.

12.2. Budući da pisano upozorenje iz članka 119. stavka 1. ZR-a ima za cilj upozoriti radnika da čini određenu povredu iz radnog odnosa i pružiti mu priliku da je više ne čini, a istovremeno ga upozoriti, ako nastavi s tom povredom da postoji mogućnost otkaza. Kako tužiteljica prema utvrđenju prvostupanjskog suda nakon pisanog upozorenja nije nastavila s povredama koje su joj se stavljale na teret tim upozorenjem, to tuženik nije odluku o otkazu mogao temeljiti na istim povredama za koje je tužiteljicu upozorio pisanim upozorenjem, a niti je to upozorenje bilo "blago" imajući u vidu sadržaj članaka Etičkog kodeksa vrtića koji su navedeni u upozorenju, suprotno žalbenim navodima tuženika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kad je prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice i utvrdio da odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena.

13. Međutim, prvostupanjski sud prema mišljenju ovoga suda nije pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na posao nakon što je utvrdio da otkaz nije dopušten i kada je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom radnog odnosa, jer osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je nastavak radnog odnosa između stranaka mogući i da tuženik ničim nije dokazao da je naštetila ugledu i poslovanju tuženika.

13.1. Naime, prema stanju spisa i utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da bi povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret počinila tijekom ožujka 2024. i da je nakon toga tužiteljica obavljala poslove svog radnog mjesta odgojitelja sve do donošenja odluke od otkazu ugovora o radu 29. kolovoza 2024., dakle, više mjeseci je radila, iako je određeno razdoblje bila na bolovanju i godišnjem odmoru, pa kada se imaju u vidu i činjenice koji su utvrđene tijekom postupka, da tužiteljica kod tuženika radi kao odgojiteljica od 1992., znači, u trenutku otkaza pune 32 godine, da tuženik za to vrijeme nikada nije imao primjedbi niti upozorenja na njezin rad s djecom, što nisu imali ni roditelji djece, a što sve ukazuje da je radni odnos između stranaka moguć.

13.2. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka MA, DA, AA i NA, svih radnika tuženika, koji su iskazali da su oni neko vrijeme radili u grupi s tužiteljicom i da su od nje učili kako postupati sa djecom, i da je ona kvalitetno i stručno obavljala svoj posao i da nikada nisu čuli da bi tužiteljica povisila ton, psovala pred djecom, vrijeđala djecu, a niti nisu vidjeli da bi ikada udarila neko dijete, pa činjenica, koja proizlazi iz zapisnika sa sjednica Etičkog povjerenstva i iz iskaza tužiteljice, a to je, da je narušena komunikacija između tužiteljice i RA (koja kod tuženika radi od srpnja 2023.), ne bi bila odlučna u pogledu daljnjeg radnog odnosa između tužiteljice i tuženika, jer iste mogu raditi u grupi s drugim odgojiteljima. Ovo i iz razloga što je sam tuženik, a nakon što je saznao za narušene odnose između njih dvije donio pisano upozorenje tužiteljici, a RA usmenu opomenu, što proizlazi iz zapisnika sa sjednice Etičkog povjerenstva od 18. travnja 2025., zaključio da tužiteljica može nastaviti s radom i nakon čega je tužiteljica i nastavila s obavljanjem svojih poslova odgojitelja, da bi potom nakon više mjeseci dobila odluku o otkazu.

13.3. Stoga, prema mišljenju ovoga suda nije pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica da je tuženik vrati na posao, a shodno tome nije pravilno postupio ni kada je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu koji tužiteljica ima sklopljen s tuženikom u smislu odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a, kojom je propisano, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, zbog čega je odluku u ovom dijelu trebalo preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na posao u smislu odredbe iz članka 124. stavka 1. ZR-a, a odbiti protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

14. Budući da je uvažena žalba tužiteljica i preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, to je na temelju odredbe iz članka 166. stavka 2. ZPP-a, trebalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

14.1. Tužiteljici je zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika na temelju odredbi iz članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, priznat trošak prema Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.- u daljnjem tekstu: Tarifa), i to jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća četiri radnje (sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 24. veljače 2025., zastupanje na ročištu 27. veljače 2025. i sastavljanje podneska od 21. ožujka 2025.), a za svaku daljnju radnju u visini od po 50 bodova, i to za zastupanje na pet ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (14. travnja 2025., 28. svibnja 2025., 9. rujna 2025., 22. listopada 2025. i 21. studenog 2025.) u visini od 250 bodova, ukupno 500 bodova, koji bod pomnožen s vrijednošću boda od 2,00 eura određen Tbr. 54. Tarife, čini iznos od 1.000,00 eura, što u pripadajući PDV- e, čini trošak prvostupanjskog postupka od 1.250,00 eura, kojem iznosu treba pribrojiti i trošak za sastavljanje žalbe prema Tbr. 10. točki 2. Tarife od 250,00 eura (sadržan je i PDV-e) jer je tužiteljica uspjela u cijelosti sa svojom žalbom, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.500,00 eura, a koji joj je iznos u obvezi naknaditi tuženik, dok tuženiku trošak ne pripada jer nije uspio u parnici.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 373. točke 3. ZPP-a te članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić