Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6719/2025-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ulica Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici PF, dipl. iur., zaposlenici tužitelja, temeljem generalne punomoći Su-50/12, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja PF, dipl. iur., zaposlenice tužitelja po gen. pun. Su-50/12 i zamjenika punomoćnika tuženika DF, odvjetničkog vježbenika, dana 26. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 5.991,18 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.03.2026. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 21.10.2025. tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja KF stradao u prometnoj nesreći dana 26.12.2013. Nesreću je skrivio GF upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod osiguranim kod prednika tuženika broj police [broj police], a za što je oglašen krivim presudom Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-84/2014 koja je postala pravomoćna 15.04.2014. Rješenjem tužitelja broj 999537 od 28.12.2016. priznato je KF radi ozljede izvan rada 50% (predmetna prometna nesreća) i 50% bolesti pravo na invalidsku mirovinu. S obzirom da je osiguranik tužitelja doživio više ozljeda izvan rada zatraženo je očitovanje vještaka o uzroku invalidnosti te je očitovanjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 27.02.2017. utvrđeno da jedino ova prometna nesreća ima utjecanja na smanjenje radne sposobnosti, jer je osiguranik tuženika zadobio kompresivni prijelom C4-C6 kralježaka. Rješenjem tužitelja broj 999537 od 30.11.2024. priznato je KF pravo na invalidsku mirovinu zbog 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, 50% bolesti i 30% navedene ozljede izvan rada. Za prethodno razdoblje isplate mirovine do 30.11.2019. u tijeku je parnica pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-13537/2019, a za razdoblje od 31.10.2022. odgovornost tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-6137/2022 od 30.10.2024. Tužitelj je u razdoblju od 01.11.2022. do 30.09.2025. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 19.970,60 eura, što predstavlja štetu za tužitelja. Budući da je predmetna prometna nesreća uzrok invalidnosti 30% tužitelj potražuje iznos od 5.991,18 EUR. S obzirom na gore navedeno, temeljem članka 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) tužitelj u tužbi predlaže donošenje sljedeće presude:

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19.11.2025. navodi da tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj koji se dogodio 26. prosinca 2013. godine, te činjenicu da je osiguranik imao kod prednika tuženika sklopljen ugovor o osiguranju, broj police [broj police]. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik ističe da se u ovakvim i srodnim slučajevima primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju, čime je potraživanje neutemeljeno u pogledu mjerodavne primjene materijalnog prava. Predmetnu pravnu dilemu primjene propisa na temelju kojeg se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25.kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr. S obzirom na izneseno, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže tužitelja odbiti s istim te ga obvezati da nadoknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

3. Tužitelj u podnesku od 15.12.2025., a očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, u bitnome navodi da je člankom 164. st. 1. ZOMO propisano je da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Navedenom odredbom utvrđena je pasivna legitimacija osiguravajućih društava i ista upućuje na utvrđivanje visine šteta prema čl. 161. ZOMO-a te je izričito navedeno da je pravo tužitelja na naknadu štete izvorno pravo čime se sprječava primjena čl. 27. ZOOP-a koja se odnosi na subrogacijske zahtjeve nositelja osiguranja. Odredbom čl. 164. st. 5. propisano je da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz st. 1. do 3. tog članka mjerodavne odredbe ZOMO-a. Zakon o mirovinskom osiguranju svojim člancima u potpunosti uređuje materiju naknade štete nastale isplatom mirovine: što predstavlja štetu za Zavod; od koga Zavod ima pravo potraživati štetu; u kojem opsegu ima pravo istu potraživati; od kada teče zastara, itd. Budući da ZOMO isključuje iz primjene opći zakon, analogno se niti jedan drugi zakon ne može primijeniti bilo u vidu uređivanja opsega štete, odgovornih osoba, zastare ili bilo čega drugog. Budući da je čl. 27. st. 3. ZOOP u koliziji sa čl. 164. st. 5. ZOMO, uzimajući u obzir čl. 161. st. 2. i čl. 170. ZOMO-a potrebno je primijeniti jedino ZOMO za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Čak kad bi se i uvažio pogrešan stav tuženika da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis u materiji koje se tiču obveza osiguravatelja, pravilo lex posterori derogat legi priori sprečava primjenu istog. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 115/18) je zakon koji je stupio na snagu 1.1.2019. pa je upravo taj Zakon onaj koji bi derogirao Zakon o obveznim osiguranjima u prometu iz 2005. Nadalje, tužitelj smatra da tuženik samo paušalno osporava visinu mirovine. Tužitelj je uz tužbu dostavio obračune isplata navedenih mirovina koji predstavljaju javnu ispravu. Tužitelj je uz tužbu dostavio i primjerak rješenja kojim je priznato pravo na mirovinu. Rješenje o priznanju prava na mirovinu jest također javna isprava te predstavlja osnov tužbenog zahtjeva. Navedeni obračuni bili bi javne isprave i temeljem čl. 140. a Zakona o mirovinskom osiguranju (157/13). Tužitelj dodaje da potražuje kamate u skladu s čl. 165. ZOMO.

4. Tijekom postupka sud je proveso sve dokaze predložene po strankama, te je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU karlovačke, PPP Karlovac od 26.12.2013. (list 4 – 8 spisa), dopis ODO-a u Karlovcu upućen tužitelju 14.10.2019. (list 10 – 11 spisa), presudu Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-84/2014 od 31.03.2014. (list 12 – 15 spisa), rješenje tužitelja KLASA: UP/I-141-02/16- 01/03439097193, URBROJ: 341-25-05/3-16-122625 (broj spisa 999537) od 28.12.2016. (list 16 – 19 spisa), nalaz vještaka – revizora Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29.08.2016. za osiguranika KF (list 20 – 27 spisa), dopis Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom tužitelju od 27.02.2017. (list 28 spisa), rješenje tužitelja KLASA: UP/I-141-02/16-01/03439097193, URBROJ: 341-25-05/3-24-170289 od 30.11.2024. (list 30 – 37 spisa), nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 28.08.2024. za osiguranika KF (list 38 – 45 spisa), presudu ovoga suda posl.br. P-6137/2022-23 od 30.10.2024. (list 46 – 50 spisa) i u tužiteljev obračun isplate mirovine osiguraniku KF za razdoblje od 01.11.2022. do 30.09.2025. (list 52 spisa).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU karlovačke, PPP Karlovac od 26.12.2013. (list 4 – 8 spisa), dopis ODO-a u Karlovcu upućen tužitelju 14.10.2019. (list 10 – 11 spisa) i u presudu Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-84/2014 od 31.03.2014. (list 12 – 15 spisa), s tim da isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja KF ozlijeđen u prometnoj nesreći dana 26.12.2013., a koju nesreću je skrivio GF upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod prednika tuženika, broj police [broj police], a za što je GF oglašen krivim presudom Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-84/2014 od 31.03.2014., koja presuda je postala pravomoćna 15.04.2014.

7. Uvidom u rješenje tužitelja KLASA: UP/I-141-02/16-01/03439097193, URBROJ: 341-25-05/3-16-122625 (broj spisa 999537) od 28.12.2016. (list 16 – 19 spisa), nalaz vještaka – revizora Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29.08.2016. za osiguranika KF (list 20 – 27 spisa), dopis Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom tužitelju od 27.02.2017. (list 28 spisa), rješenje tužitelja KLASA: UP/I-141-02/16-01/03439097193, URBROJ: 341-25-05/3-24-170289 od 30.11.2024. (list 30 – 37 spisa) i u nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 28.08.2024. za osiguranika KF (list 38 – 45 spisa) sud je utvrdio:

-da je tužitelj svojim rješenjem od 28.12.2016. (list 16 – 19 spisa) priznao svom osiguraniku KF pravo na invalidsku mirovinu počevši od 29.08.2016., zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i to zbog ozljede izvan rada 50% i 50% zbog bolesti, a sve na temelju utvrđenja iz nalaza vještaka – revizora Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29.08.2016. za osiguranika KF (list 20 – 27 spisa),

-da iz nalaza vještaka – revizora Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29.08.2016. za osiguranika KF (list 20 – 27 spisa) proizlazi da je osiguranik tužitelja KF više puta stradao u prometnim nesrećama, među kojima i u ovdje predmetnoj prometnoj nesreći iz prosinca 2013.

- da iz dopisa Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom tužitelju od 27.02.2017. (list 28 spisa) proizlazi da jedino ovdje predmetna prometna nesreća od 26.12.2013. ima utjecaja na smanjenje radne sposobnosti osiguranika tužitelja KF, jer je KF u toj nesreći zadobio kompresivni prijelom C4-C6 kralježaka i čini 50% uzroka njegove invalidnosti,

- da je tužitelj svojim rješenjem od 30.11.2024. (list 30 – 37 spisa) priznao svom osiguraniku KF, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kako posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, 50% bolesti i 30% ozljede izvan rada koje nisu u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske, pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 23.02.2023., a sve temeljem nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 28.08.2024. za osiguranika KF (list 38 – 45 spisa), s tim da niti iz rješenja tužitelja od 30.11.2024. (list 30 – 37 spisa), a niti iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 28.08.2024. za osiguranika KF (list 38 – 45 spisa) ne proizlazi da je potpuni gubitak radne sposobnosti KF u omjeru od 30% (opisan kao ozljede izvan rada koje nisu u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske) posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći od 26.12.2013.

8. Uvidom u presudu ovoga suda posl.br. P-6137/2022-23 od 30.10.2024. (list 46 – 50 spisa) sud je utvrdio da je istom presudom naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužitelju iznos od 6.326,98 EUR sa kamatama i troškovima postupka, a na ime razmjernog dijela invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku KF (koji je bio ozlijeđen u prometnoj nesreći od 26.12.2013. koju je skrivio osiguranik tuženika i koje ozljede su uzrok u omjeru od 30% upućivanja KF u invalidsku mirovinu) u razdoblju od 01.12.2019. do 30.04.2022.

9. Uvidom u tužiteljev obračun isplate mirovine osiguraniku KF za razdoblje od 01.11.2022. do 30.09.2025. (list 52 spisa), a primjenom odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 01.11.2022. do 30.09.2025. isplatio svom osiguraniku KF na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 19.970,60 EUR, a da 30% od tog iznosa jest iznos od 5.991,18 EUR.

10. Imajući u vidu da je sporni odnos stranka u ovom predmetu trajao u razdoblju od 01.11.2022. do 30.09.2025., a jer je tada tužitelju nastala šteta isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku KF, te kako tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika GF, to se odštetna odgovornost tuženika (tj. odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju) procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), s tim da je isti stav izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 388/18 od 25.08.2020. i Rev 954/22 od 25.01.2023.

11. Neosnovano smatra tužitelj da se ovdje primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO/13) i Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 96/25 – dalje: ZOMO/25), odnosno odredbe čl. 161. i 164. ZOMO/13 –a na koje se tužitelj poziva, a sve stoga jer, kako je već izneseno, tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika, pa se postojanje i opseg odštetne odgovornosti tuženika procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju ZOOP- a. Naime, između tužitelja i tuženika ne postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu jer osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Upravo je čl. 8. st. 1. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelju u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP.

12. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a određeno je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP-a određeno je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a određeno je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Dakle, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe čl. 27. ZOOP-a i utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu (tj. da je tužitelj u utuženom razdoblju od 01.11.2022. do 30.09.2025. isplaćivao invalidsku mirovinu svom osiguraniku KF, a kojemu je priznato pravo na invalidsku mirovinu dijelom (u omjeru od 30%) zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju - prometnoj nesreći od 26.12.2013., za nastanak koje odgovoran osiguranik tuženika GF i koja nesreća nije osiguraniku tužitelja priznata kao ozljeda na radu), to je sud utvrdio da je tuženik temeljem odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku KF, a koja stvarna šteta se utvrđuje primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

14. Kako tužitelj, a na kojemu je temeljem odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221. a ZPP- a, teret dokazivanja, nije dostavio niti preložio niti jedan dokaz na okolnost utvrđivanja stvarne štete sukladno odredbi 27. st. 3. ZOOP-a u ovom slučaju, odnosno nije dokazao da uopće postoji pozitivna razlika između iznosa između pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojom osiguraniku zbog povrede na radu, to je sud utvrdio da, a primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, ne postoji pozitivna razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju, pa stoga nema mjesta primjeni odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a u korist tužitelja, a na teret tuženika, radi čega je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I.

15. Odluka o naknadi parničnog troška tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti. Tuženiku je kao potreban priznat i dosuđen trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te je tuženiku priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja koji se sastoji od sastava odgovorna na tužbu (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištu od 23.02.2026. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 200 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 400,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 100,00 EUR, to ukupno iznosi 500,00 EUR, te je upravo ovaj iznos sud dosudio tuženiku kao u izreci ove presude u točci II. Sud je tuženiku temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos dosudio i zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, a visina kamatne stope određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) jer se radi o "ostalim" odnosima.

U Zagrebu, dana 26. ožujka 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte