REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg. J. F. Kennedyja 11

P-2750/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, radi isplate iznosa od 5.446,71 EUR , nakon održane glavne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Oib: 52848403362, Zagreb, Slovenska 24, isplatiti tužitelju CROATIA osiguranju d.d., Oib: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, iznos od ukupno 5.446,71 EUR / 41.038,23 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn počevši od 17.11.2020. pa do isplate, obračunate u razdoblju od 17.11.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

-na iznos od 1.990,84 EUR / 15.000,00 Kn počevši od 08.11.2022. pa do isplate, obračunate u razdoblju od 08.11.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

-na iznos od 1.879,79 EUR /14.163,27 Kn počevši od 13.12.2022. pa do isplate, obračunate u razdoblju od 13.12.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

-na iznos od 248,85 EUR / 1.874,96 Kn počevši od 22.12.2022. do isplate, obračunate u razdoblju od 22.12.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se 19. rujna 2020. u 18,25 sati, na otvorenom dijelu ceste Ž3034, između mjesta Veliki Raven i mjesta Tkalec, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali vozač CČ, upravljajući vozilom osiguranika tuženika reg. oz. KŽ 183CK te vozač ZČ, upravljajući traktorom osiguranika tužitelja reg. oz. KŽ 444BK s prikolicama. Do nezgode je došlo na način što vozač CČ, upravljajući vozilom reg. oz. KŽ 183CK nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima ceste, uslijed čega je nepravovremeno i nepravilno započeo radnju pretjecanja traktora reg. oz. KŽ 444BK s prikolicama kojim je upravljao ZČ, a koji je prije poduzetog pretjecanja od strane vozila osiguranika tuženika, već započeo radnju skretanja u lijevo na poljski put koji se nalazi sa lijeve strane kolnika, što je zbog nepažnje vozača CČ, koji se nije prethodno provjerio da li radnju preticanja može poduzeti bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu, rezultiralo naletom na vozilo osiguranika tužitelja reg. oz. KŽ444BK. U nastaloj nezgodi, oštećena PČ nalazila se kao putnica u osobnom vozilu reg. oz. KŽ 183CK kojim je upravljao osiguranik tuženika CČ te je zadobila tjelesne ozljede. Povodom nastale nezgode obavljen je očevid od stanje PU Koprivničko- križevačke, PP Križevci te je predmet u odnosu na sudionike nezgode proslijeđen na daljnje postupanje nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru. S obzirom da je u predmetnoj nezgodi od 19. rujna 2020. putnica u vozilu reg. oz. KŽ 183CK PČ zadobila tjelesne ozljede, tužitelj je temeljem podnesenog odštetnog zahtjeva oštećene PČ po polici osiguranja od automobilske odgovornosti vozila reg. oz. KŽ 444BK, br. 010913248665, isplatio joj ukupno iznos od 10.893,43 EUR/ 82.076,54 kn s osnova zaostale neimovinske te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade, proizašle od ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi i to: 16. studenoga 2020. iznos od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn, 7. studenoga 2022. iznos od 3.981,68 EUR / 30.000,00 kn, 12. prosinca 2022. iznos od 3.759,58 EUR /28.326,52 kn i 21. prosinca 2022. iznos od 497,71 EUR/3.750,00 kn. Navedene isplate izvršene su temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 010913248665 važeće za vozilo reg. oz. KŽ 444BK u periodu od 17. kolovoza 2020. do 17. kolovoza 2021. Budući da je vozilo krivca reg. oz. KŽ 183CK na dan nezgode bio obvezno osigurano kod tuženika policom osiguranja od auto odgovornosti br. 211011342764, tužitelj ističe kako je tuženik odgovoran za nastalu štetu u predmetnoj nezgodi te da je isplatom odštete oštećenoj PČ stekao pravo regresa prema tuženiku, sukladno mjerodavnom čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ukazuje i da je u izvansudskom postupku pozvao tuženika na platež regresnog duga u visini 50% cjelokupno isplaćene odštete tj. iznos od 5.446,71 EUR / 41.038,23 kn (od ukupno plaćenih 10.893,43 EUR/ 82.076,54 kn), no isti je odbio platiti dugovanje slijedom čega tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i činjenicu nastanka štetnog događaja, međutim osporava odgovornost, odnosno bilo kakav doprinos osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće te ističe da je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovoran osiguranik tužitelja. Ukazuje kako u zadanim vremensko prostornim uvjetima osiguranik tuženika nije mogao izbjeći nalet vozila osiguranika tužitelja na svoje vozilo, kako je osiguranik tuženika u cijelosti zauzeo položaj kretanja pretjecanim kolničkim trakom, a osiguranik tužitelja je okretom preko lijevog ramena trebao provjeriti prometnu situaciju u kolničkom traku kojeg presjeca, što je propustio učiniti, zbog čega je izazvao predmetnu prometnu nesreću. Tuženik ne spori visinu štete koju je tužitelj naknadio oštećenim osobama, jer to trebao učiniti s obzirom na sve okolnosti i odgovornost svojeg osiguranika. S obzirom na iznijeto, tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u tužbi te se usprotivio navodima iz odgovora na tužbu, dok je tuženik ostao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZČ (list 329. - 331. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. strojarstva FČ (nalaz i mišljenje: list 304. – 315. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka na ročištu 10. veljače 2026.: list 329. – 331. spisa).

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatom iznosa od 5.446,71 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose glavnice od dana dospijeća, odnosno dana kada je tužitelj izvršio isplate svom osiguraniku pa do isplate, a koji predstavlja polovicu iznosa koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 010913248665 povodom štetnog događaja koji se dogodio 19. rujna 2020., i to na ime zaostale neimovinske te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade , a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika temeljem odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

7. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija i visina utuženog potraživanja.

8. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva odnosno odgovornost osiguranika tuženika te posljedično tuženika za nastanaka istog, s obzirom na tuženikovu tvrdnju kako je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovoran osiguranik tužitelja.

9. Tijekom postupka, a imajući u vidu sporne okolnosti, izveden je dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđenja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, i to po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva FČ. U nalazu i mišljenju (list 304. – 314. spisa) stalni sudski vještak je nakon što je proučio i analizirao spis te detaljno iznio nalaz u odnosu na oštećenja na vozilima i masu vozila, sudarni položaj i mjesta sudara, brzine vozila, dinamiku nezgode te mogućnost izbjegavanja sudara, iznio mišljenje kako je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika s prednjim više desnim dijelom naletjelo na prednji lijevi bočni dio traktora osiguranika tužitelja, u predjelu prednjeg kotača. U trenutku sudara uzdužne simetrale vozila su međusobno zatvarale kut od oko 25° do 35°. Mjesto sudara se nalazilo izvan kolnika ŽC-3034, oko 0,5 m od lijevog (istočnog) ruba kolnika gledano u smjeru kretanja vozila, na poljskom putu na koji je skretao traktor osiguranika tužitelja. Brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila je oko 72 km/h, dok je sudarna brzina traktora osiguranika tužitelja iznosila oko 19,8 km/h. Tehnički je moguće da su se vozila i prije sudara kretala ovim sudarnim brzinama. Vozač vozila osiguranika tuženika je ovaj štetni događaj pokušao izbjeći radnjom skretanja u lijevo. Međutim u tome nije uspio, pa je do sudara ipak došlo. Iz analize proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika već bilo najmanje 2,2 s u radnji pretjecanja traktora osiguranika tužitelja koji je vukao dvije prikolice, kada je vozač traktora poduzeo radnju skretanja u lijevo. Ovom radnjom skretanja, vozač traktora osiguranika tužitelja je presjekao put kretanja vozilu osiguranika tuženika. Kako je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, vozač traktora osiguranika tužitelja je prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo okretanjem glave u lijevu stranu i provjerom prometne situacije iza sebe mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika u lijevoj (južnoj) prometnoj traci, u radnji pretjecanja, pa da je tada odustao od radnje skretanja u lijevo i propustio vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. U trenutku kada je vozač traktora poduzimajući radnju skretanja u lijevo prednjim lijevim kotačem prešao preko središnje linije kolnika, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo u sebi lijevoj (istočnoj) prometnoj u radnji pretjecanja, udaljeno oko 30 m od mjesta sudara, pa da je u tom trenutku vozač vozila osiguranika tuženika i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 30 m, dok mu je zaustavni put iz sudarne brzine bio duži i iznosio oko 40,7 m. Na raspoloživom putu od oko 30 m vozač vozila osiguranika tuženika bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustavio svoje vozilo prije mjesta sudara, čime bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut, da se kretao brzinom manjom od 59,8 km/h . Vještak je nadalje mišljenja kako tehničkim putem nije moguće utvrditi trenutak kada je vozač traktora uključio lijevi pokazivač smjera. Ako je vozač traktora radnju skretanja u lijevo najavio pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera, dok osiguranik tuženika još nije započeo s radnjom pretjecanja, tada bi osiguranik tuženika odustajanjem od radnje pretjecanja izbjegao ovaj štetni događaj. Ukoliko je vozač traktora radnju skretanja u lijevo najavio paljenjem lijevog pokazivača smjera u trenutku kada se osiguranik tuženika već nalazio u radnji pretjecanja, tada je osiguranik tuženika zvučnim signalom trebao obavijestiti vozača traktora da se nalazi u radnji pretjecanja. U tom bi slučaju vozač traktora odustajanjem od radnje skretanja u lijevo izbjegao ovaj štetni događaj. Zaključno, vještak navodi kako je na dijelu prometnice na kojem je došlo do štetnog događaja kolnik bio podijeljen isprekidanom središnjom linijom, dok je brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim znakom na 80 km/h.

10. Tuženik nije imao primjedbi na izrađeni nalaz i mišljenje, dok je tužitelj istom prigovorio jer vještak nije dostatno cijenio kretanje osiguranika tuženika u kontekstu prilagođavanja brzine kretanja prometnoj situaciji u kojoj se našao i izbjegavanja naleta na vozilo osiguranika tužitelja.

11. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu održanom 7. listopada 2025. (list 325.-328. spisa) stalni sudski vještak u cijelosti je ostao ostajem kod pismeno izrađenog nalaza i mišljenja. U odnosu na tužiteljeve primjedbe iznesene u podnesku od 29. rujna 2025. vještak je naveo kako se mjesto sudara nalazilo izvan kolnika s lijeve strane, gledano u smjeru kretanja vozila, a traktor je od prelaska središnje linije kolnika pa do mjesta sudara prešao put od oko 8,2 metra u vremenu od oko 1,5 sekundi, pa proizlazi zaključak da se vozilo osiguranika tuženika u cijelosti nalazilo u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja kada je traktor poduzeo radnju skretanja lijevo. Naime, vozilo je prije sudara s traktorom moralo proći dužinu dvije prikolice koje je traktor vukao te sići s kolnika sa svoje lijeve strane. Odgovarajući na tužiteljev upit vezan uz iskaz vještaka da je sudarna brzina osobnog automobila bila oko 72 km/h, kojom se brzinom osobni automobil kretao prije nego što mu je traktor počeo predstavljati opasnost te ako smatra da je riječ o istoj brzini, da li je osobni automobil u tom trenutku poduzeo radnju kočenja, vještak je odgovorio da policija prilikom vršenja očevida na kolniku nije pronašla nikakve tragova od kotača vozila osiguranika tuženika pa stoga nema elemenata za izračun brzine kretanja tog vozila neposredno prije sudara. Tehnički je moguće da se i prije sudara kretalo sudarnom brzinom. S obzirom da je osobni automobil prije sudara skrenuo lijevo pokušavajući izbjeći sudar, vještak pretpostavlja da je s obzirom na ovo kratko vrijeme i malu udaljenost između vozila, osiguranik tuženika najvjerojatnije štetni događaj pokušao izbjeći samo radnjom skretanja odnosno bez kočenja. Na daljnji upit da li bi posljedice bile manje da je osobni automobil i kočio, vještak je odgovorio da bi odgovor na to pitanje bio u sferi nagađanja, dok je na upit koliko je dugo osobni automobil bio na lijevoj strani kolnika prije nego što je traktor za njega počeo predstavljati opasnost, odgovorio kako na lijevoj prometnoj traci nisu pronađeni nikakvi tragovi vozila osiguranika tuženika te se stoga ne može utvrditi trenutak kada je osiguranik tuženika došao u lijevu prometnu traku. Nadalje, na upit kakvu je preglednost ispred sebe imao vozač osobnog automobila, vještak je odgovorio da je prema skici policije i fotografijama fotoelaborata, mjesto štetnog događaja ravno i pregledno tako da je vidljivost bila dobra. Na pitanje može li vještak iz trenutnog stanja spisa reći kakvo je bilo ponašanje traktora i prikolice prije skretanja ulijevo, vještak je odgovorio da na temelju stanja spisa nije moguće utvrditi način kretanja traktora prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo. Zaključno, na tuženikov upit je li s tehničkog aspekta radnja osiguranika tuženika otklonom upravljača ulijevo bila primjerena u odnosu na vremensko prostorni kontekst te opasnost koju je osiguranik tuženika uočio sa svoje desne strane, vještak je odgovorio da je reakcija vozača osiguranika tuženika skretanjem ulijevo na opasnost koja mu dolazi s desne strane, na relativno maloj udaljenosti, predstavljala reakciju prosječnog vozača.

12. Prema ocjeni ovog suda, navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, u dijelu u kojem se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem. Stoga ovaj sud nalazi da je isti sačinjen pravilno, stručno i objektivno, te ga kao takvog prihvaća u cijelosti.

13. Nadalje, tijekom postupka saslušani osiguranik tužitelja, svjedok ZČ (list 329.-331. spisa) naveo je u bitnome da je tog dana išao po kukuruznu hranu te su stoga prikolice traktora bile prazne. Dolazio je sa sporednog puta iz Velikog Ravena i izlazio je na glavnu cestu te je skrenuo desno prema Tkalecu. Po toj se cesti vozio možda 1 km i trebao tada skrenuti lijevo u polje. Više od 100 metara prije nego što je trebao skrenuti dao je žmigavac za skretanje u lijevo. Neposredno prije skretanja se pomaknuo malo udesno kako bi mogao skrenuti ulijevo. Pošto se uvjerio da s druge strane iz smjera Tkaleca ne dolazi ni jedno vozilo, započeo je radnju skretanja ulijevo. Kada je već bio skrenuo u lijevo i traktor je bio na tom putu u koji je skrenuo, na stražnju lijevu gumu traktora i u sredinu traktora ga je lupio taj drugi automobil i pogurao ga cca 10 m po grabi. U trenutku kada ga je taj automobil udario, prikolica je bila još u skretanju, a traktor je bio na polju u koje je skretao. Odgovarajući na upit da li misli da ga je vozač tog vozila mogao zaobići da je krenuo skretati udesno, svjedok je odgovorio da ne zna ali misli da je kada ga je uočio trebao prikočiti i pustiti da on skroz skrene. Na upit kada je zapazio vozilo koje ga je udarilo, svjedok je odgovorio da ga je vidio kada je udario u njegovo vozilo. Zaključno, na upit je li neposredno prije nego što je započeo radnju skretanja u lijevo obavio provjeru u retrovizor i zatim okretanjem glave ulijevo provjerio tzv. mrtvi kut, svjedok je odgovorio da je, da se tu radilo o traktoru s dvije prikolice i da naravno da je morao pogledati i u retrovizor i u mrtvi kut prije skretanja.

14. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, a što između stranaka nije sporno.

15. Imajući u vidu Nalaz i mišljenje vještaka, posebice u dijelu u kojem navodi kako je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, kako je vozač traktora osiguranika tužitelja prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo okretanjem glave u lijevu stranu i provjerom prometne situacije iza sebe mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika u lijevoj prometnoj traci, u radnji pretjecanja, pa da je tada odustao od radnje skretanja u lijevo i propustio vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo , da u trenutku kada je vozač traktora poduzimajući radnju skretanja u lijevo prednjim lijevim kotačem prešao preko središnje linije kolnika, a vozilo osiguranika tuženika se nalazilo u sebi lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja, udaljeno oko 30 m od mjesta sudara, pa da je u tom trenutku vozač vozila osiguranika tuženika i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara bi došlo, prema ocjeni ovog suda osiguranik tužitelja radnju skretanja u lijevo poduzeo je bez da se uvjerio da to skretanje može izvršiti na siguran način.

16. Okolnost na koju ukazuje tužitelj, a koja se odnosi na paljenje lijevog pokazivača smjera, prema ocjeni ovog suda nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari imajući u vidu da se vozilo osiguranika tuženika kretalo dopuštenom brzinom, i to na dijelu kolnika podijeljenog isprekidanom središnjom linijom odnosno gdje je dopušteno pretjecanje. Pri tome sud nije prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz svjedoka ZČ u dijelu u kojem opisuje dinamiku kretanja svog vozila prije sudara te u dijelu kojim opisuje mogućnost uočavanja vozila prije sudara iz razloga što je isti u suprotnosti s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka , a isti iskaz ni ne predstavlja adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje sporne činjenice u ovom postupku.

17. Dakle, tužitelj u ovom postupku nije dokazao, iako je to sukladno odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan, da su ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete propisane odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a pa je slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 1045., čl. 1067. st. 2. i čl. 963. ZOO-a te primjenom odredaba čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

19. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25 dalje: OT) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, sastav podneska od 7. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, sastav podneska od 5. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, sastav podneska od 5. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR te za zastupanje na ročištima održanim 5. lipnja 2024., 7. listopada 2025. i 10. veljače 2026., za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 750,00 EUR. Dakle, tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 1.562,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

20. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

SUTKINJA :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.