Poslovni broj: UsI-2649/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja GC, [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Darku Staniću, odvjetniku u Splitu, Mažuranićevo šetalište 11, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policije uprave dubrovačko – neretvanske, Postaje granične policije Gruda, Gruda 48, OIB: 36162371878, nakon javne rasprave održane i zaključene 26. veljače 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko – neretvanske, Postaje granične policije Gruda Klasa: UP/I-216-04/25-01/4060 Urbroj: 511-03-09-25- 1 od 1. listopada 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-04/25-01/4060 Urbroj: 511-03-09-25-1 od 1. listopada 2025. protjeruje se tužitelj iz Europskog gospodarskog prostora (točka 1.), prestaje mu zakonit boravak i određuje zabrana ulaska i boravka u EPG u trajanju od dvije godine, računajući od dana napuštanja EGP-a (točka 2.).

2. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenog rješenja tvrdnjama da se isto temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i nepravilnoj primjeni materijalnog prava te povredi tužiteljevih procesnih prava. Iz obrazloženja rješenja ne proizlazi na koji su način utvrđene bitne okolnosti za ovaj slučaj, na kojim činjenicama i dokazima se temelji odluka o protjerivanju. Primjenom mjerila G na konkretan slučaj i ustanovljene sudske prakse ESLJP odlučivanje u ovom postupku potpada pod članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovo stoga jer posljedica protjeravanja i zabrane povratka tužitelja u Republiku Hrvatsku u naravi odgovara kaznenopravnoj sankciji propisanoj Kaznenim zakonom. Postupanjem upravnog tijela povrijeđeno je načelo pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, jer tužitelj kao neuka stranka kod usmenog izjašnjavanja i davanja izjave 1. listopada 2025. nije upozoren na pravo na odvjetnika, niti je upozoren na posljedice njegovih radnji ili propuštanja. Takvo postupanje predstavlja povredu privilegija protiv samooptuživanja koji je sastavni dio prava na pošteno suđenje. Posebne odredbe Zakona o strancima ne mogu opravdati kršenja prava, niti se javni interes i zaštita sigurnosnog sustava mogu koristiti kao opravdanje za kršenje tužiteljevih prava. Zato pribavljene dokaze i tužiteljevu izjavu smatra nezakonitim dokazima koje je trebalo izdvojiti iz spisa predmeta, jer se na njima ne može temeljiti osporeno rješenje. Pored toga, smatra da je povrijeđeno i načelo razmjernosti, kao i da se radi o nedopuštenom miješanju u tužiteljeva ustavna i konvencijska prava (pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog života). U izloženom, smatra da je osporeno rješenje nezakonito te ga kao takvog predlaže poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome opisuje tijek postupka i iznosi u njemu utvrđene činjenice na kojima se temelji osporeno rješenje. U postupku je utvrđeno da tužitelj u Republici Hrvatskoj obavlja poslove vozača teretnog vozila bez dozvole za boravak i rad. Tijekom postupanja policijski službenici su tužitelju izašli u susret i s obzirom na činjenicu da je prevozio 150 živih svinja, omogućili da iz Crne Gore dođe novi tegljač i prikači prikolicu sa živim svinjama i napuste Republiku Hrvatsku, bez uhićenja. Tuženik ne nalazi prepreke za protjerivanje, jer se ne radi o osobi koja spada u kategoriju posebne zaštite od protjerivanja. Tuženik polazi od činjenice da nezakoniti rad stvara nelojalnu konkurenciju na domaćem tržištu rada i ima negativan učinak na ukupno gospodarsko stanje i migracijska kretanja u Republici Hrvatskoj. Radi se o prekršajima kod kojih je zabilježen značajan porast, koji se odražavaju u povredi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju te Zakona o radu. Tuženik ocjenjuje da će se izrečenom mjerom utjecati na tužiteljevu svijest o neprihvatljivosti nezakonitog rada i boravka, a druge osobe odvratiti od ponašanja koje predstavlja stvarnu i ozbiljnu opasnost za interese društva. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 26. veljače 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz spis tuženog tijela.

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama je sporno je li rješenjem kojim se tužitelj protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od dvije godine, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

9. Donošenju rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku ukratko iznosi:

- tužitelj je 1. listopada 2025. zatečen u Općini Konavle, na MCGP Karasovići, u upravljanju teretnim vozilom s prikolicom;

- na zapisniku Klasa: UP/I-216-04/25-01/4060 Urbroj: 511-03-09-25-2 od 1. listopada 2025., tužitelj je naveo da je 30. rujna 2025. počeo raditi za tvrtku „Gvojić“ te je u mjestu Markušica ukrcao 150 živih svinja koje je trebao odvesti u Albaniju, za dogovoreni mjesečni iznos od 1 000 eura te je isti zapisnik, nakon što mu je pročitan, bez primjedbe vlastoručno potpisao;

- spisu je priložen i zapisnik o ispitivanju BC u svojstvu osumnjičenika koji je potvrdio da je tužitelja, po preporuci zaposlenih osoba u njegovoj tvrtki, primio na probni rad te je za istog namjeravao predati dozvolu za boravak i rad.

10. Iznesena utvrđenja nesporno upućuju na zaključak da je tužitelj zatečen na poslovima vozača teretnog vozila bez prethodno pribavljane dozvole za boravak i rad stranaca u Republici Hrvatskoj koju traži odredba članka 88. Zakona o strancima ("Narodne novine", br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25).

11. Sud ne drži da su u postupku povrijeđena tužiteljeva prava niti nalazi povrede na koje u tužbi ukazuje. Predmetni postupak vodi se prema načelima Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) prema kojem se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari (članak 30. stavak 1.). To je u konkretnom slučaju i napravljeno te je tužitelj, kao stranac, na jeziku koji razumije potvrdio za ovu upravnu stvar odlučnu činjenicu, a to je obavljanje rada bez za to traženih dozvola. Uostalom, ta činjenica, osim tužiteljeve izjave, proizlazi iz isprava koje su okviru svoje nadležnosti sačinile službene osobe (policijski službenici, inspektor cestovnog prometa na zapisniku Klasa: 340-06/25- 02/5101). Pored toga, tužitelju je kritične prilike izdan i prekršajni nalog Klasa: 511-03- 09-25-1-KL-211-07-25-1-18657 te se isti prema priloženoj izjavi odrekao prava na žalbu (prigovor). Tužiteljevu je izjavu potvrdio i BC, za čije je trgovačko društvo te poslove obavljao. U upravnom postupku sukladno članku 58. stavak 1. ZUP-a službena osoba utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje. Dakle, dokazivanje u upravnom postupku na podliježe ograničenjima koje vrijede u kaznenom postupku. Činjenica nezakonitog boravka i odluka o protjerivanju i zabrani ulaska i boravka u EGP vezana je za objektivno utvrđene činjenice, a ne za tužiteljevo očitovanje na okolnost boravka i rada. Zato je tužiteljevo pozivanje na povredu načela pomoći stranke u konkretnom slučaju bespredmetno.

12. Prethodna utvrđenja osnov su za primjenu odredbe članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima prema kojoj se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako, između ostalog, počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja.

13. Prema Zakonu o strancima:

- rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti (članka 192. stavak 1.);

- zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina (članak 192. stavak 5.).

14. Tužitelju je mjera protjerivanja odmjerena u trajanju od dvije godine, što se u okviru zakonom danog raspona, čini optimalnim trajanjem s obzirom na razlog protjerivanja. S pravom tuženik naglašava da se radi o postupanju koje predstavlja sve veći izazov za postojeći pravni poredak i koje kao takvo zahtjeva odgovor kojim se izražava namjera spriječiti i onemogućiti boravak i rad stranaca u Republici Hrvatskoj bez prethodno pribavljenih radnih dozvola ili dozvola za boravak i rad stranaca. Zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine, s jedne strane odgovara potrebama javnog interesa, te s druge, strane predstavlja razumno ograničenje tužiteljevog prava kojim upravno tijelo nije nadmašilo svrhu radi koje im je takva ovlast dana, kao i cilj koji se time želi postići.

15. Kod izloženog, sud ne nalazi da je donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, zbog čega se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

16. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 26. ožujka 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis