Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-987/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 zastupane po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-398/2023-52 od 4. lipnja 2025., na sjednici vijeća 26. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe tužitelja i tuženice kao osnovane te ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-398/2023-52 od 4. lipnja 2025. u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju preplaćene anuitete za razdoblje od 30. studenoga 2019. do 30. studenoga 2024. u iznosu od 9.645,85 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.865,45 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 4. lipnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da ukine presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim mu nije priznati trošak postupka u iznosu od 340,00 EUR-a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te mu dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 340,00 EUR-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženice je osnovana, a posljedično osnovanosti žalbe tuženice osnovana je i žalba tužitelja.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da je nesporno tužitelj kao korisnik kredita i tuženičin pravni prednik Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. kao banka kreditor dana 2. listopada 2006. zaključili ugovor o kreditu broj 146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: ugovor o kreditu), kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 95.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita s ugovorenim rokom otplate 30 godina i ugovorenom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,95% godišnje, te da se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 447,00 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF kreditora na dan plaćanja, time da je dospijeće anuiteta svakog posljednjeg dana u mjesecu, a namjena kredita je bila kupnja obiteljske kuće,

- da je predmetni kredit u otplati,

- da iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je kredit u valuti CHF bio jedini kredit koji je tada mogao dobiti obzirom na iznos potreban za kupnju kuće, a isti mu je prezentiran kao najpovoljniji i za isti mu nisu bili potrebni jamci ni ostavljanje određenog postotka odobrenog kredita banci kao depozita, da mu prilikom dogovaranja i ugovaranja predmetnog kredita nitko od službenika prednika tuženice nije na razumljiv i jasan način objasnio značenje ugovorene promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, da mu djelatnik banke nije objasnio da je CHF valuta utočišta niti što to znači ,

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu pojedinačno pregovarale sa potrošačima o parametrima koji utječu na promjenu kamatnih stopa niti su potrošačima dale objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope niti su informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), te odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 14/2014, 110/2015 i 14/2019, dalje: ZZP/14

- da je nalazom financijskog vještaka Matije Mikaca utvrđeno da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa i tečaja u razdoblju otplate kredita od 30. studenoga 2019. do 30. travnja 2023. ukupno više platio iznos od 9.645,85 EUR-a (vještak je u dopuni nalaza od 13. siječnja 2025., a prema kojoj je dopuni tužitelj postavio konačni zahtjev, izračunao razliku zbog promjena kamatnih stopa u iznosu od 520,94 EUR-a (proizlazi tzv. negativna razlika) i razliku zbog rasta tečaja u iznosu od 10.166,62 EUR-a, nakon čega je od razlike zbog rasta tečaja oduzeo tzv. negativnu razliku zbog promjene kamatnih stopa te utvrdio ukupnu razliku u iznosu od 9.645,85 EUR-a – opaska ovog suda),

- da je prigovor zastare neosnovan jer je prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. u slučaju restitucijskih zahtjeva kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara je ponovno počela teći od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jer do podnošenja tužbe 3. lipnja 2023. nije protekao rok opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO),

te pozivajući se na odredbe čl. 59., 81., 84. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP/03), odredbe čl. 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/07), odredbe čl. 3., 8., 320., 322. i 324. ZOO-a, odredbe čl. 5. i 3.1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., kao i pravna shvaćanja izražena u odlukama Suda Europske unije u predmetu broj C - 472/2010, broj 26/2013 od 30. travnja 2014. i spojenim predmetima C-154/2015, C- 307/2015 i C-308/2015,

zaključuje da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, a o kojoj je ništetnosti odlučio kao o prethodnom pitanju, slijedom čega je na temelju čl. 1111. ZOO-a obvezao tuženicu da tužitelju isplati iznos od 9.645,85 EUR-a, sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije, na koji iznos je primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa navedenog pod točkom I. izreke, zaključivši da je tuženica nepošteni stjecatelj.

8. Tuženica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi č. 190. i čl. 186.b. ZPP-a navodeći da je prvostupanjski sud nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja, te da je pravilnom primjenom procesnog prava tužbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu jer je u trenutku zaključenja prethodnog postupka tužbeni zahtjev bio neodređen. Daljnjim žalbenim navodima osporava zakonitost prvostupanjske presude navodeći da je:

- utvrđenjem kako tuženica nije dokazala da je prilikom ugovaranja predmetnog ugovora o kreditu tužitelju dala sve relevantne informacije osnovom kojih bi tužitelj bio u mogućnosti donijeti promišljenu odluku o preuzimanju obveza po predmetnom kreditu ugovorenom uz valutnu klauzulu u CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu odnosno ugovorenoj visini iste (t. 17. obrazloženja) premda je tužitelj sam iskazao kako ugovor nije pročitao i nije proveden dokaz saslušanjem radnice koja je sudjelovala u zaključenju predmetnog ugovora ČM, predložene radi saslušanja na okolnosti pregovaranja i obaviještenosti tužitelja o spornoj ugovornoj odredbi, počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP-a,

- automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502. c) ZPP, te je ujedno pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo,

- nepravilno utvrđena visina zahtjeva, dok je odbijanjem provođenja dopune nalaza i mišljenja primjenom kunske kamatne stope bez obrazloženja počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP-a,

- ocjenom da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1115. ZOO-a,

- je pogrešnom primjenom materijalnog prava i to odredbi čl. 216., čl. 225. te čl. 241.

ZOO-a odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, utvrđeno je da je prvostupanjski sud povrijedio tuženičino pravo na pravično suđenje, jer je protivno zahtjevu načela jednakosti oružja i prava na pristup sudu, odbio jedini dokazni prijedlog tuženice radi utvrđivanja obaviještenosti tužitelja o rizicima ugovaranja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom jednostranom odlukom banke i valutnom klauzulom u CHF, a koji teret dokazivanja je na tuženici, te je time onemogućio tuženicu u dokazivanju okolnosti koje bi u ovom konkretnom slučaju isključile direktni učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama U-III/4372/2021, U-III/5458/2021 obje od 30. lipnja 2022. i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021., iz kojih u bitnome proizlazi da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti točno određenog potrošača - ovdje tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a istovremeno tvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, jer je isto protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

10. Obzirom da zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ne može se ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava, pa je stoga, ne upuštajući se u ocjenu ostalih žalbenih navoda, valjalo prihvatiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Slijedom osnovanosti žalbe tuženice uvažena je i žalba tužitelja kojom pobija odluku o troškovima postupka.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje ČM (zaposlenice tuženice koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu) na okolnost jesu li tužitelju, usprkos između stranaka zaključenog tipskog ugovora o kreditu, dane na neki drugi način (usmeno po djelatniku tuženice) potpune informacije o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF na određivanje njegove novčane obveze te je li tužitelj, ako je doista bio kako to tvrdi tuženica u potpunosti obaviješten, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Prvostupanjski sud će, po provedenom dokaznom postupku, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrditi odlučne činjenice radi ocjene jesu li ispunjene pretpostavke za direktnu primjenu pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenom čl. 502.c ZPP -a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019), a što je prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu temeljenom na ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valuti obveze vraćanja kredita u CHF. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu, 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun