Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-842/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen, Klagenfurt, Austrija, Paulitschgasse 5-7, OIB: 24250429800, zastupano po punomoćniku ŠR, protiv I. ovršenika GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci i II. ovršenice SR iz [adresa] bb, koju zastupa punomoćnik Duje Žagar, odvjetnik u Rijeci, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr- 1592/2022-28 od 4. prosinca 2024., 26. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-1592/2022-28 od 4. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem dopunjuje se rješenje navedenog suda poslovni broj Ovr-1592/2022-20 od 29. veljače 2024. na način da se dodaje toč. III. koja glasi:

" Prihvaćaju se zahtjevi 1. ovršenika GR te 2. ovršenika SR te se nalaže ovrhovoditelju da 1. GR naknadi trošak ovrhe u iznosu 625,00 eura te da 2. ovršeniku SR naknadi trošak ovrhe u iznosu 625,00 eura, u roku od 8 (osam) dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj, navodeći sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) u vezi članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 dalje: OZ-a), predlažući ovom sudu da preinači pobijano rješenje, podredno da ga ukine te premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz obvezivanje ovršenika na trošak naknade sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je u ovom predmetu rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr- 3903/2009 od 7. prosinca 2009. određena ovrha na nekretnini i svim računima ovšenika

- da su I. ovršenik i II. ovršenica po punomoćnicima ponaosob 23. veljače 2024. podnijeli žalbe nakon proteka roka, u bitnom navodeći kako ovrhovoditelj nema više tražbinu prema ovršenicima jer je istu ustupio solemniziranim ugovorom trećoj osobi, izričito se protiveći stupanju novog ovrhovoditelja, navodeći kako stoga u konkretnom slučaju nije moguća promjena ovrhovoditelja tijekom ovršnog postupka, popisujući pritom trošak navedenih žalbi, u iznosima od po 1.250,00 eura

- da je povodom navedenih žalbi prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Ovr-1592/2022-20 od 29. veljače 2024. obustavio postupak ovrhe u predmetnoj ovršnopravnoj stvari u odnosu na ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen, Austrija i ovršenike, te ukinuo sve do tada provedene ovršne radnje, u odnosu na nekretninu koja je predmetom ovršnog postupka (točka I. izreke), te usvojio u cijelosti prigovor nepostojanja aktivne legitimacije na strani ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen, Austrija (točka II. izreke)

- da su potom ovršenici podnescima od 4. ožujka 2024. predložili donošenje dopunskog rješenja, navodeći da je sud propustio odlučiti o zatraženom trošku žalbi ovršenika

6. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud u bitnom navodi da se postupak ovrhe smatra dovršenim, među ostalim i obustavom ovrhe, pa kako je ovrhovoditelj dužan ovršenicima naknaditi troškove koje im neosnovano prouzročio, a isti zatražili trošak sastava spomenutih žalbi, da im sukladno Tbr 10. t. 4 Tarife (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pripada po 500,00 eura, uvećano za PDV, dakle ukupno po 625,00 eura ponaosob.

7. U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi da je zahtjeve ovršenika za naknadu troška trebalo odbaciti kao nepravovremene, obzirom da su podneseni prije pravomoćnosti rješenja kojim je postupak dovršen, da sud nije mogao donijeti dopunsko već samostalno rješenje o trošku, da ustupom tražbine nije neosnovano prouzročio ovršenicima troškove, obzirom da navedeno nije krivnja istog, podredno navodeći kako je nastali trošak eventualno trebalo priznati kao ostali trošak, odnosno u iznosu 25% iznosa nagrade u smislu Tarife.

8. Odredbom čl. 14. st. 5. OZ-a propisano je da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Stavkom 6. navedenog članka propisano je da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

8.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

9. Tbr. 13. t. 1. Tarife propisano je da odvjetniku pripada za sastavljanje pravnih lijekova - nagrada iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6., u vezi s Tbr. 10.

10. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud naložio ovrhovoditelju da ovršenicima naknadi troškove postupka, sukladno članku 14. stavku 5. OZ-a. Naime, ovrhovoditelj je tijekom postupka ustupio svoju tražbinu trećoj osobi i time prestao biti aktivno legitimiran, dok su se ovršenici protivili subjektivnoj preinaci na strani ovrhovoditelja što proizlazi iz žalbenih navoda od 23. veljače 2024., radi čega je i doneseno rješenje od 29. veljače 2024., kojim je obustavljen ovršni postupak, pa iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je do obustave došlo krivnjom ovrhovoditelja, dok je podnošenje navedenih žalbi bilo nužno za donošenje spomenutog rješenja.

10.1. Navedeno je sukladno i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1315/2021-4 od 15. veljače 2022. kojim su ukinuta rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda (u situaciji kada je ovrhovoditelj ugovorom o ustupu tražbine ustupio predmetno potraživanje trećoj osobi, a kojoj promjeni ovrhovoditelja i stupanju novog ovrhovoditelja u predmetni ovršni postupak se ovršenik usprotivio), temeljem utvrđenja da do obustave postupka nije došlo zbog nemogućnosti namirenja tražbine, već zbog postupanja ovrhovoditelja, koji je svojom radnjom doveo do obustave postupka, a time ovršenici prouzročio neosnovane troškove, pa da je suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, trebalo primijeniti odredbu čl. 14. st. 5. OZ-a.

11. Neosnovano ovrhovoditelj smatra da su podneseni zahtjevi preuranjeni odnosno nepravovremeni, obzirom da zakonskom odredbom (čl. 14. st. 6. OZ-a) nije definiran početak roka, već samo krajnji rok pa se stoga zahtjev za naknadu troškova može podnijeti i za vrijeme trajanja postupka, te da o njemu sud može odlučiti i prije pravomoćno završenog postupka.

12. Nadalje, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud uistinu nije trebao povodom zahtjeva za naknadom troškova donositi dopunsko, već samostalno rješenje, međutim navedeno je bez utjecaja na zakonitost istog.

13. Konačno, neosnovano ovrhovoditelj smatra da su navedene žalbe ostali podnesak u smislu Tbr. 11. t. 8. Tarife, već je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Tbr. 13. t. 1. Tarife, koja se odnosi na sastav pravnih lijekova, a sukladno kojoj bi ovršenicima pripao i viši iznos od ovdje dosuđenog, međutim uslijed izostanka takvih žalbenih navoda (od strane ovršenika), istima za sastav žalbe pripada po 625,00 eura.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano rješenje, pa je stoga odlučeno kao u izreci.

Split, 26. ožujka 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević