Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-1007/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sutjeska Paić, odvjetnica u Splitu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr – 4307/2017-61 od 22. listopada 2026., 26. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr – 4307/2017-61 od 22. listopada 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Utvrđuje se da se iz iznosa od 5.627,45 eura (ranije 42.400,00 kn) dobivenog prodajom nekretnina označenih kao 1/3 čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], 1/3 čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i 1/3 čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] za koji iznos je ovrhovoditelj kao kupac bio oslobođen od polaganja kupovnine, prijebojem namiruju slijedeća njegova potraživanja:

- troškovi sudskih pristojbi 532,88 eura (ranije 4.015,00 kn)

- troškovi procjene vrijednosti nekretnine 663,61 eur (ranije 5.000,00 kn)

- troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi na glavnicu od 20.117,75 eura a koja iznosi 3.100,27 eura

- troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi na glavnicu od 3.112,22 eura (ranije 23.449,00 kn) a koja iznosi 480,54 eura

- djelomično glavnicu u iznosu od 850,15 eura čime je kupovnina iscrpljena u cijelosti.

II Utvrđuje se da je tražbina ostala djelomično nenamirena u prvoj glavnici do iznosa od 19.325,6 eura, cjelokupnoj drugoj glavnici u iznosu od 3.112,22 eura, te preostaloj kamati.

III Ovrhovoditelju se obistinjuje daljnji trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.548,31 eur dok se za više zatraženo u iznosu od 6.423,27 eura zahtjev ovrhovoditelja za naknadom daljnjih troškova odbija kao neosnovan.

IV Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem od dana 21. prosinca 2016. godine posl. br. Ovr-6228/2016 godine dovršena“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj, pobijajući to rješenje u odnosu na točku III. izreke zbog razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje ZPP) u vezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16, dalje u tekstu OZ-a). Žalbu se predlaže uvažiti i preinačiti prvostupanjsko rješenje u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i vratiti na ponovan postupak. Ovrhovoditelj u žalbi popisuje troškove žalbenog postupka.

3. Ovršenik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju pobijanim rješenjem je odlučeno o namirenju vjerovnika - ovrhovoditelja nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu

– ovrhovoditelju iz iznosa dobivenog prodajom nekretnina, utvrđen je trošak ovršnog postupka te je ovrha dovršena. Dakle predmet je u svom krajnjem stadiju kada se odlučuje o zadnjoj ovršnoj radnji i dovršava ovrha. S tim u svezi preostalo je još samo raspraviti o ovoj žalbi na trošak ovršnog postupka.

6. Ispitivanjem pobijanog dijela rješenja o namirenju i dovršetku ovrhe i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede postupka u smislu odredbe članka 365. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a pa se pravilnost i zakonitost ovog rješenja mogu ispitati.

7. Ovrhovoditelj u žalbi navodi kako je pobijanom odlukom pogrešno utvrđena vrijednost predmeta spora jer da bi se u ovršnom postupku ista određivala prema visini tražbine koju ovrhovoditelj potražuje, a ne prema tražbini koju on naplati, pa da bi s obzirom na činjenicu da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu radi namirenja tražbine u iznosu od 23.229,96 eura, a sukladno kojem iznosu je i obistinjen trošak sastava prijedloga za ovrhu i doneseno rješenje o ovrsi, proizlazilo da upravo taj iznos predstavlja vrijednost predmeta spora. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud trebao za svaku pojedinu radnju u postupku primijeniti stopu od 250 bodova, sukladno vrijednosti predmeta spora iznad 13.300 eura. Žalitelj navodi kako je sud ispravno utvrdio radnje koje je ovrhovoditelj poduzeo ali da je pogrešno primijenio vrijednost bodova po radnji.

8. Naime, općim pravilom o troškovima postupka sadržanim u odredbi članka 14. OZ-a propisana je parcijalno prethodna i konačna obveza stranaka vezano za troškove ovrhe, što znači da se o tim i svim drugim pitanjima koja se tiču troškova postupka s obzirom da nisu potpuno ili nisu uopće regulirana OZ-a supsidijarno i na odgovarajući način primjenjuju pravila ZPP-a, koja se temelje na principu svrsishodnosti, racionalnosti i pravednosti.

9. U vezi određivanja vrijednosti predmeta spora u ovoj situaciji kada postoji znatna razlika u iznosima tražbine ovrhovoditelja i vrijednosti nekretnine koja se prodaje u ovršnom postupku potrebno je u obzir uzeti odredbu članka 39. ZPP-a koji određuje da se, ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja za stanovito potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje prema iznosu potraživanja koje treba osigurati, ali da ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, će se kao vrijednost predmeta spora uzet vrijednost predmeta zaloga.

10. Nije sporno kako u konkretnom slučaju ovrhovoditelj namiruje tražbinu u iznosu od 23.229,96 eura iz vrijednosti nekretnina čija je vrijednost Procjembenim elaboratom oznake OE:54/2018-VJ od 23. svibnja 2018. procijenjena na iznos 69.000,00 kn (strana 77 prvostupanjskog spisa). Slijedom navedenog njegovo pravo namirenja je, u ovom postupku, ograničeno vrijednošću tih nekretnina odnosno dijelova nekretnina koje su u ovom postupku predmet ovrhe.

11. Pobijanom odlukom je vrijednost predmeta spora u ovom postupku određena u iznosu od 43.566,75 kn odnosno 5.782,30 eura. Ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora i da je istu trebao utvrditi u iznosu od 69.000,00 kn odnosno 9.157,93 eura prema fiksnom tečaju konverzije. U navedenom slučaju bi se radilo o povredi materijalnog prava na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a i koju ovrhovoditelj ističe u žalbi.

12. Naime, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/2025, dalje u tekstu Tarifa) i to Tbr 7.1. odvjetniku bi i na temelju ispravno utvrđene vrijednosti predmeta spora (sukladno vrijednosti nekretnina u postupku) pripadao jednak broj bodova. Navedeno iz razloga što se i utvrđena vrijednost predmeta spora i ona koju je trebalo utvrditi nalaze u istom cjenovnom razredu odnosno u rasponu od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura, u kojem bi iznos pripadajućih bodova bio 100.

13. Dakle, pored ovakvog stanja stvari jasno je kako ta povreda nije bila odlučna za odluku u ovoj stvari jer bi pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti i ovrhovoditelju dosuditi jednaki iznos troška. Slijedom navedenog, povreda materijalnog prava nije bila od utjecaja jer nije dovela do bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti niti do nevaljane odluke u ovoj pravnoj stvari.

14. Za istaknuti je kako se žalbom ne dovodi u pitanje vrijednost koju je u pobijanoj odluci sud utvrdio za svaku pojedinu radnju već se samo paušalno ističe kako bi za svaku radnju trebalo priznati 250 bodova uvećano za PDV. Navedeni žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda jer je isti pravilno utvrdio za koje radnje ovrhovoditelju valja priznati puni iznos bodova a za koje mu umanjiti iznos. Prvostupanjski sud je za to u pobijanoj odluci naveo valjane razloge pa se u tom dijelu ista ocjenjuje zakonitom i pravilnom.

15. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako razlozi zbog kojih ovrhovoditelj pobija predmetno rješenje ne utječu na njegovu pravilnost. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a, a ovrhovoditelj u svojoj žalbi nije isticao konkretne povrede koje bi bile počinjene donošenjem pobijanog rješenja. Stoga je, postupajući na temelju članka 380. točka 2. u vezi sa člankom 368. stavkom 2. i člankom 381. ZPP-a, valjalo odbiti ovrhovoditeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

16. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 26. ožujka 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac