Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-41/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, koje zastupa punomoćnik Stjepan Brčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika VĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj 21. Pu Ovr-508/2015-16 od 03. travnja 2024., 26. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj 21. Pu Ovr-508/2015-16 od 03. travnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha pokrenuta prijedlogom za ovrhu od 24. ožujka 2014.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj, pobijajući to rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), primjenjujući odredbu 457. ZPP-a , a vezano uz članak 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13, dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže pobijano rješenje stavi van snage te nastavi s ovršnim postupkom na plaći i na novčanim sredstvima ovršenika.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije utemeljena.

5. Iz stanja spisa proizlazi:

- Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-479/14 od 14. travnja 2014. određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1988/04 od 26. travnja 2004. a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja;

- ovršenik je podnio žalbu na navedeno rješenje i sud ga je rješenjem od 30. svibnja 2014. uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;

- ovrhovoditelj je 09. studenog 2021. podneskom sudu predložio da pozove Financijsku agenciju da se očituje o razlozima nepostupanja po predmetnoj osnovi;

- sud je zaključkom od 08. prosinca 2022. naložio Financijskoj agenciji da se u roku od 30 dana očituje postupa li po predmetnom rješenju o ovrsi odnosno je li potraživanje ovrhovoditelja podmireno i ako je u kojem iznosu;

- Financijska agencija je 20. prosinca 2022. obavijestila sud kako je predmetna osnova isknjižena iz Očevidnika sukladno članku 12. stavku 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje u tekstu ZPONS);

- 29. siječnja 2024. navedeni dopis Financijske agencije je dostavljen ovrhovoditelju.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene ovršne radnje. Navedeno je obrazložio pozivajući se na odredbu članka 72. stavka 2. Ovršnog zakona koji određuje kako će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

7. Žalitelj u svojoj žalbi u bitnom navodi kako je sud prije obustavljanja ovrhe dužan obavijestiti ovrhovoditelja o nemogućnosti ovrhe i upozoriti ga da će ovrhu obustaviti ukoliko u roku od 2 mjeseca od obavijesti ne predloži novo sredstvo i predmet ovrhe, sve sukladno članku 5. stavku 4. OZ-a no kako isti nije ostavio ovrhovoditelju nikakav rok. Ovrhovoditelj navodi kako mu sud nije niti dostavio podnesak Financijske agencije te kako isti nije imao nikakav podatak o provedbi ovrhe. Nadalje ovrhovoditelj navodi i kako je Financijska agencija neosnovano isknjižila osnovu ovrhovoditelja i prestala s izvršavanjem te kako samim time ovrha ne bi postala nemoguća tako da ne bi bili ispunjeni uvjeti za njenu obustavu. Kako stanje nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenika ne mora biti trajno te da se u budućnosti može očekivati priljev sredstava. Ovrhovoditelj također ističe kako primjena odredbi OZ-a na način kojim se onemogućava da pravomoćno rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini po računu ostaje upisano u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje odnosno koja onemogućava primjenu odredbi o trajnoj blokadi računa ovršenika ide na štetu ovrhovoditelja i kako je suprotna svrsi ovršnog postupka.

8. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a, te je utvrdio kako nisu počinjene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.

9. Prema odredbi članka 12. stavka 1. ZPONS-a ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

9.2. Odredbom iz članka 5. stavka 3. OZ-a propisano je da, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe te da će u tom slučaju sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja, s time da će se ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustaviti ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

9.3. Odredbom članka 5. stavka 4. OZ-a propisano je da će se, ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz članka 5. stavka 3. OZ-a, ovrha obustaviti.

9.4. Odredbom članka 72. stavka 2. OZ-a propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

10. Iz e spisa predmeta proizlazi kako je podnesak Financijske agencije o isknjiženju osnove otpremljena punomoćniku ovrhovoditelja 25. siječnja 2024. te kako je istu ovrhovoditelj zaprimio 26. siječnja 2024. Također, iz spisa proizlazi kako se na navedeni dopis Financijske agencije ovrhovoditelj nikada nije očitovao odnosno kako u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe predmetne ovrhe nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe iz članka 5. stavka 3. OZ-a. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredbe članka 5. stavka 4. OZ-a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev- 236/2024-2 od 2. listopada 2024. zauzeo stav kako se kod dostave potvrde Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS-a, a u svrhu obavještavanja ovrhovoditelja u smislu članka 5. stavka 4. OZ-a, uopće ne radi o odluci suda, jer sud u vezi toga nije dužan donijeti nikakvu odluku, pa ni u obliku zaključka. Ono što je sud dužan u smislu članka 5. stavka 4. OZ-a svodi se na obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe, a za dostavu takve obavijesti OZ ne propisuje oblik radnje suda.

12. Dakle, kada je prvostupanjski sud proslijedio potvrdu Financijske agencije ovrhovoditelju ispunio je svoju obvezu obavješćivanja ovrhovoditelja iz članka 5. stavka 4. OZ-a i time ga jasno upoznao, a što je i svrha obavještavanja, o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je ovrhovoditelju istekao rok propisan člankom 5. stavkom 4. OZ-a, obustavio predmetnu ovrhu i ukinuo sve provedene ovršne radnje. Time bi odluka u njenom bitnom dijelu bila pravilna i zakonita. Prvostupanjski sud to obrazlaže pozivajući se na odredbe članka 72. stavka 2. OZ-a, a ispravno bi bilo pozvati se na članak 5. stavak 4. OZ-a. Ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako bi se u navedenom slučaju radilo o povredi materijalnog prava na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a i koju ovrhovoditelj ističe u žalbi. Međutim pored ovakvog stanja stvari jasno je kako ta povreda nije bila odlučna za odluku u ovoj stvari jer bi pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti i postupak obustaviti. Slijedom navedenog, povreda materijalnog prava nije bila od utjecaja jer nije dovela do bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a niti do nevaljane odluke u ovoj pravnoj stvari.

14. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih ovrhovoditelj pobija predmetno rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 368. stavkom 2. i 381. ZPP-a valjalo odbiti ovrhovoditeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

15. Daljnji žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima zapravo sadržajno daje kritiku ovršnog zakona i postupanja Financijske agencije i suda, ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost ovog postupka ni pobijanog rješenja jer je, kao što je već ranije navedeno, isto osnovano i pravilno.

16. Ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer isti nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

17. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 26. ožujka 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac