REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-799/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Valter Šram, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, 26. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, prema tuženiku SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 9.020,40 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamata koje na taj iznos teku od 18. siječnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Prebijaju se tražbina tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587 prema tuženiku SU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz točke I izreke ove presude i tražbina tuženika SU OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 s osnova pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2017. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587 prema tuženiku SU OIB:

1 67.964,23 kuna uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 35356058999 za isplatu iznosa od 9.020,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 2344/10 od 23. prosinca 2013. naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju SU isplati ukupan bruto iznos od 31.540,48 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te da tužitelju isplati parnične troškove u iznosu od 11.250,00 kuna, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14 od 15. rujna 2014. Ističe da je SU u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013. i presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14 od 15. rujna 2014. naplatio pljenidbom sa žiro računa Republike Hrvatske ukupan iznos od 67.964,23 kuna (sada 9.020,40 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450). Nadalje, navodi da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-1803/14 od 16. studenog 2016., povodom izvanrednog pravnog lijeka Republike Hrvatske ukinuta presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14 od 15. rujna 2014. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013., te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Naznačenim postupanjem, tuženik da je bez osnove primio iznos koji mu je dosuđen sada ukinutom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013. i presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14 od 15. rujna 2017. Dakle, radi se o osnovi koja je naknadno otpala ukidbenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1803/14 od 16. studenog 2016. na temelju odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, pa se smatra da te sudske odluke nikada nisu donesene i kao takve one ne mogu proizvoditi nikakve pravne učinke. Ukazuje na sadržaj odredbi čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da se prije podnošenja ove tužbe obratila tuženiku za zahtjevom za mirno rješenje spora od 27. travnja 2017. sa nacrtom tužbe, temeljem čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, te da je tuženik zahtjev za mirno rješenje spora zaprimio 8. rujna 2017. ali da se na isti nije očitovao niti je izvršio povrat primljenih iznosa po primitku navedene odluke - rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1803/14 od 16.11.2016. Slijedom navedenog na temelju čl. 1111., 1115 . i 1117. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će tuženiku naložiti da tužiteljici isplati iznos od 67.964,23 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenog 2016. pa do isplate, kao i da tužiteljici nadoknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14 od 15. rujna 2014. naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju SU isplati ukupan bruto iznos od 31.540,48 kuna s pripadajućom zateznom kamatom te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kuna , te da je tuženik na temelju navedenih presuda u postupku izravne naplate novčane tražbine od tužiteljice naplatio ukupan iznos od 67.964,23 kune, a da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1803/14 od 16. studenog 2016. ukinute navedene presude Županijskog suda u Puli-Pola i Općinskog suda u Puli-Pola i da je predmet vraćen na ponovni postupak te da je naznačenim postupanjem tuženik bez osnove primio iznos koji mu je dosuđen ukinutim presudama pa da tužiteljica tužbom od tuženika traži da joj vrati stečeno bez osnove. Međutim, ističe kako tužiteljica u tužbi ne navodi (što joj nije moglo ostati nepoznato) da je u ponovljenom postupku ovaj sud donio pravomoćnu presudu poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2017. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, a koja presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1284/17-3 od 13. studenog 2019. na način da je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod t. I. kojim je tuženici Republici Hrvatskoj naloženo da tužitelju SU isplati naknadu plaće u iznosu od 31.540,48 kuna sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno pod t. I. izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak, te da je u cijelosti potvrđena odluka o parničnom trošku pod t. I. i t. III. izreke, dok je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod t. I. izreke i odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji čine bruto naknadu plaće dosuđene tužitelju. S obzirom na navedeno, tuženik drži da je neosnovana tužiteljičina tvrdnja da je tuženik stekao bez osnove iznos od 67.964,23 kuna, jer je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud donio pravomoćnu presudu poslovni broj P-2/17 od 19. svibnja 2017. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu glavne tražbine i parničnog troška (identično kao i u ukinutoj presudi ovog suda poslovni broj P-2344/10-23 od 23. prosinca 2013.), a odbijen je samo za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bruto plaće. Slijedom svega iznijetog tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, osim u dijelu u kojem tužiteljica traži isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bruto plaće dosuđene tuženiku.

2.1. Tuženik je u odnosu na predmetno potraživanje tužiteljice istaknuo prigovor radi prebijanja s obzirom da prema tužiteljici ima dospjelu i istovrsnu tražbinu na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-2/2017 od 19. svibnja 2017.

3. U ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Puli-Pola je 30. ožujka 2020. pod poslovnim brojem P-25/2020 već donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 67.964,23 kuna (sada 9.020,40 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenog 2016. pa do isplate (t. I izreke) te je ujedno tužiteljici naložio da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (t. II izreke), dok je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.000,00 kuna (t. III izreke).

3.1. Navedena presuda je povodom žalbe tužiteljice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-561/2020-2 od 23. listopada 2020. u točci I i II izreke te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. U nastavku postupka pročitan je zahtjev za izravnu naplatu, potvrda od 17. ožujka 2015., rekapitulacija obračuna poreza i prireza iz plaća za razdoblje od 07/2007 do 06/2008, obračun obveza iz plaće u ovršnom postupku za 2007. i 2008., dopis i Ministarstva obrane od 16. srpnja 2015., 22. srpnja 2015., 03. travnja 2019. i 11. ožujka 2019., izvještaj FINE, zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom, specifikacije izvršenja osnove za plaćanje, presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 2344/10-23 od 23. prosinca 2013., presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14-2 od 15. rujna 2014., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1803/14-2 od 16. studenog 2016., presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2017., presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1284/17-3 od 13. studenog 2019., nalaz i mišljenje vještaka od 12. svibnja 2022., očitovanje vještaka od 12. veljače 2026., te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj Pr-2/17.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 9.020,40 EUR (ranije 67.964,23 kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016., a za koji iznos tvrdi da je tuženik naplatio od tužiteljice u postupku izravne naplate na temelju osnove koja je naknadno otpala , odnosno na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 2344/10 od 23. prosinca 2013. koja je naknadno ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1803/14 od 16. studenog 2016.

7. Pri tome između parničnih stranaka nije sporno:

- da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013. naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju SU isplati ukupan bruto iznos od 31.540,48 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da tužitelju isplati parnične troškove u iznosu od 11.250,00 kuna , a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14 od 15. rujna 2014.;

- da je tužitelj u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013. naplatio pljenidbom sa žiro računa Republike Hrvatske ukupan iznos od 67.964,23 kune;

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1803/14 od 16. studenog 2016. ukinuta presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-4814 od 15. rujna 2014. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013. te je predmet vraćen na ponovno suđenje;

- da je u ponovljenom postupku ovaj sud donio pravomoćnu presudu poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2017. kojom je (ponovno) u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1284/17 od 13. studenog 2019. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženici Republici Hrvatskoj naloženo da tužitelju SU isplati naknadu plaće u iznosu od 31.540,48 kuna sa zateznom kamatom na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak, te u cijelosti u pogledu odluke o parničnom trošku, dok je u manjem dijelu preinačena i to u odnosu na preostali dio točke I. izreke na način da je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji čine bruto naknadu plaće dosuđene tužitelju.

8. Sporno je među strankama ima li tužitelj pravo na isplatu po osnovi presude koja je ukinuta ako je u ponovljenom postupku donesena za isto potraživanje nova pravomoćna presuda, a s obzirom na po tuženiku istaknut prigovora radi prebijanja.

9. Dakle, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 2344/10 od 23. prosinca 2013., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-498/14-2 od 15. rujna 2014., Republika Hrvatska je kao tuženica obvezana da PU kao tužitelju isplati iznos od 31.540,48 kuna i to na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od njihova dospijeća pa do isplate (i to na iznos od 168,70 kuna od 15. kolovoza 2007. do isplate, na iznos od 161,34 kuna od 15. rujna 2007. do isplate, na iznos od 6.396,61 kuna od 15. listopada 2007. do isplate, na iznos od 3.186,54 kuna od 15. studenog 2007. do isplate, na iznos od 2.699,26 kuna od 15. prosinca 2007. do isplate, na iznos od 6.179,91 kuna od 15. svibnja 2008. do isplate, na iznos od 6.824,21 kuna od 15. lipnja 2008. do isplate, na iznos od 5.923,91 kuna od 15. srpnja 2008. do isplate), te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kuna. U postupku izravne naplate na temelju navedene pravomoćne presude 16. lipnja 2015. pljenidbom sa žiro računa Republike Hrvatske naplaćen je ukupan iznos od 67.964,23 kune, kako to proizlazi i iz specifikacija Financijske agencije o izvršenju osnove za plaćanje P-2344/10, a što između stranaka nije sporno.

9.1. Rješenjem broj Revr-1803/14-2 od 16. studenog 2016. Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14-2 od 15. rujna 2014. i Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10-23 od 23. prosinca 2013. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, a koje rješenje su parnične stranke zaprimile 18. siječnja 2017.

9.2. Donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1803/14-2 od 16. studenog 2016. otpala je osnova na temelju koje je povodom zahtjeva SU za izravnu naplatu od Republike Hrvatske naplaćen iznos od 67.964,23 kune, te je u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. u vezi s čl. 1115. i čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) od zaprimanja navedene revizijske odluke tuženik dužan tako primljeni iznos vratiti tužiteljici, odnosno tužiteljica ga ima pravo tražiti natrag.

10. U ponovljenom postupku (povodom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1803/14-2 od 16. studenog 2016.) Općinski sud u Puli-Pola je donio presudu poslovni broj P-2/17 od 19. svibnja 2017. kojom je Republici Hrvatskoj kao tuženici (ponovno) naložio da na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom isplati iznos od 31.540,48 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne dijelove tog iznosa teku od njihova dospijeća pa do isplate (i to na iznos od 168,70 kuna od 15. kolovoza 2007. do isplate, na iznos od 161,34 kuna od 15. rujna 2007. do isplate, na iznos od 6.396,61 kuna od 15. listopada 2007. do isplate, na iznos od 3.186,54 kuna od 15. studenog 2007. do isplate, na iznos od 2.699,26 kuna od 15. prosinca 2007. do isplate, na iznos od 6.179,91 kuna od 15. svibnja 2008. do isplate, na iznos od 6.824,21 kuna od 15. lipnja 2008. do isplate, na iznos od 5.923,91 kuna od 15. srpnja 2008. do isplate) te da mu naknadi parnični trošak (sada) u iznosu od 13.437,50 kuna. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1284/17-3 od 13. studenog 2019. i to u dijelu u kojem je Republici Hrvatskoj naloženo da SU isplati naknadu plaće u iznosu od 31.540,48 kuna zajedno da zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno u prvostupanjskoj presudi, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te u dijelu u kojem je Republici Hrvatskoj naloženo da SU naknadi parnični trošak u iznosu od 13.437,50 kuna, dok je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji čine bruto naknadu plaće dosuđene tužitelju i to na način da je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Protiv navedene odluke stranke nisu izjavile revizija.

10.1. Stoga, tuženik u postupku osnovano navodi kako s osnova pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2/17 od 19. svibnja 2017. prema tužiteljici ima dospjelu i istovrsnu tražbinu u smislu odredbe čl. 195. ZOO.

11. Radi utvrđenja razlike između predmetnih potraživanja parničnih stranaka, povodom istaknutog prigovora radi prebijanja, a s obzirom na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1284/17-3 od 13. studenog 2019. u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na porez i prirez na dohodak, u postupku je određeno provođenje financijskog vještačenja po vještaku financijske struke Galprom d.o.o.

11.1. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo kako je presudom Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013., potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14-2 od 15. rujna 2014., presuđena obveza tuženici (ovdje tužiteljici) Republici Hrvatskoj isplate tužitelju (ovdje tuženiku) SU iznosa od 31.540,48 kuna na ime razlike plaće sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose do isplate te iznosa od 11.250,00 kuna na ime nadoknade parničnog troška. U skladu s navedenim ovdje tužiteljica Republika Hrvatska podmirila je obvezu po navedenoj presudi 16. lipnja 2015. i to u ukupnom iznosu od 67.964,23 kuna, a od kojeg iznosa se iznos od 12.212,92 kuna odnosi na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (glavnica 6.308,09 kuna i zatezne kamate 5.904,83 kuna), iznos od 6.781,20 kuna na prorez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada (navedeni se iznos odnosi samo na glavnicu, te na isti nisu obračunate ni isplaćene zatezne kamate), iznos od 35.722,85 kuna na ime neto plaće (glavnica 18.451,19 kuna i zatezne kamate 17.271,66 kuna) te iznos od 13.247,26 kuna na parnični trošak (glavnica 11.250,00 kuna i zatezne kamate 1.997,26 kuna). Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1803/14-2 od 16. studenog 2016., kojeg su stranke zaprimile 18. siječnja 2017., ukinute su presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-498/14-2 od 15. rujna 2014. i Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2344/10-23 od 23. prosinca 2013. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2016. ponovno je suđena obveza Republike Hrvatske da isplati tužitelju SU razliku plaće u ukupnom iznosu od 31.540,48 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose do isplate te iznos od 13.437,50 kuna na ime nadoknade parničnog troška, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1284/17-3 od 13. studenog 2019. i preinačena na način da je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza i prireza na dohodak koji čine bruto plaću dosuđenu tužitelju. Vještak zaključuje da su danom donošenja pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2017. ispunjene pretpostavke prijeboja međusobnih potraživanja odnosno obveza tužiteljice i tuženika. Nadalje, vještak utvrđuje da na dan 19. svibnja 2017. potraživanje tužiteljice Republike Hrvatske iznosi ukupno 50.206,57 kuna te da se isto odnosi na neto plaću u iznosu od 18.451,19 kuna, zatim na zatezne kamate na neto plaću od datuma dospijeća zaključno sa 15. lipnja 2015. u iznosu od 17.271,66 kuna, na parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kuna, na zateznu kamatu na parnični trošak obračunatu za razdoblje od 23. prosinca 2013. do 15. lipnja 2015. u iznosu od 1.997,26 kuna te na zateznu kamatu na iznos od 48.970,11 kuna (isplaćena neto plaća uvećana za zateznu kamatu + parnični trošak uvećan za zateznu kamatu, odnosno 18.451,19 + 17.271,66 + 11.250,00 + 1.997,26) za razdoblje od 18. siječnja 2017. do 18. svibnja 2017. u iznosu od 1.236,46 kuna. Također, utvrđuje da potraživanje tuženika SU na dan 19. svibnja 2017. ukupno iznosi 52.068,17 kuna te da se isto odnosi na neto plaću u iznosu od 18.451,19 kuna, na zatezne kamate na neto plaću obračunatu od datuma dospijeća zaključno sa 15. lipnja 2015. u iznosu od 17.271,66 kuna, na zateznu kamatu na neto plaću obračunatu od 16. lipnja 2015. do 18. svibnja 2017. u iznosu od 2.907,82 kuna te na parnični trošak u iznosu od 13.437,50 kuna. Prijebojem međusobnih potraživanja parničnih stranaka na dan 19. svibnja 2017. za iznos od 50.206,57 kuna ostaje obveza tužiteljice u iznosu od 1.861,60 kuna, utvrđena kao razlika između dospjelog potraživanja tužiteljice odnosno obveze tuženika u iznosu od 50.206,57 kuna i dospjelog potraživanja tuženika odnosno obveze tužiteljice u iznosu od 52.068,17 kuna. Na dan 11. svibnja 2022. obveza tužiteljice ukupno iznosi 2.450,72 kune, a ista se odnosi na iznos od 1.861,60 kuna na ime glavnice (razlika potraživanja tuženika koja nije ušla u prijeboj) te iznos od 589,12 kuna na ime obračunate zatezne kamate na iznos glavnice od 1.861,60 kuna za razdoblje od 19. svibnja 2017. do 10. svibnja 2022.

11.3. Vještak je u nalazu i mišljenju pojasnio kako izračun potraživanja tužitelja koji se odnosi na razliku do punog iznosa bruto plaće nije izvršen iz razloga što se osnov tužiteljevog potraživanja odnosi na stjecanje bez osnove u kojem slučaju svatko treba vratiti ono što je primio, a tuženik je primio neto plaću uvećanu za zateznu kamatu i nadoknadu parničnog troška uvećanu za zateznu kamatu . Razliku uplate do punog iznosa presuđene bruto plaće sa pripadajućom zateznom kamatom tužitelj je uplatio u korist državnog proračuna i to u korist doprinosa za mirovinsko osiguranje na ime generacijske solidarnosti i pripadajućeg poreza na dohodak i prireza tom porezu . Obveza poreza na dohodak i prireza tom porezu nastaje danom isplate neto plaće a s obzirom na to da je tužitelj istovremeno (16. lipnja 2015.) podmirio neto plaću i porez i prirez na dohodak nije bio u obvezi obračunati i podmiriti zateznu kamatu što, ispravno, i nije učinio. S obzirom da je obveza tužitelja istovjetna u pogledu visine i ročnosti po presudama Općinskog suda u Puli-Pola i to ukinutoj poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013. i pravomoćnoj poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2017. pa se iste prebijaju za isti iznos i danom uplate (u korist državnog proračuna) dana 16. lipnja 2015.

11.4. Nadalje, vještak je dodatno u očitovanju od 12.veljače 2026. naveo kako su na dan uvođenja sustava koji se temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji u Republici Hrvatskoj i to 1. siječnja 2002. osobe koje su bile mlađe od 40 godina automatski ušle u (za njih obvezno) članstvo u II. stup mirovinskog osiguranja, dok su stariji od 40 godina ostali samo u I. stupu (premda su i oni mogli dobrovoljno ući u drugi stup). Doprinosi za mirovinsko osiguranje plaćaju se iz bruto plaće i to za članove I. i II. stupa mirovinskog osiguranja po stopi od 15% za doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti te po stopi od 5% za doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (koji doprinos se uplaćuje na osobni račun u odabranom fondu i mirovina im se isplaćuje uz I. stup), dok se za članove samo I. stupa plaća po stopi od 20% za doprinose za mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti. Vještak je utvrdio kako tuženik SU nije bio član II. stupa mirovinskog osiguranja već samo I. stupa što znači da mu je doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti obračunat po stopi od 20% iz bruto plaće i uplaćen u državni proračun.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je isti sačinjen objektivno i stručno, u skladu s pravilima struke poštujući nalog zadan od strane suda, te s obzirom da ni parnične stranke nisu imale primjedbe na isti.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužiteljica ima dospjelo novčano potraživanje prema tuženiku i to u iznosu od 9.020,40 EUR (67.964,23 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. siječnja 2017., odnosno od dana dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka u smislu odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO, a ne od dana donošenja odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka. Iako je dio tog iznosa uplaćen na račun tuženika, a dio u korist državnog proračuna i to u korist doprinosa za mirovinsko osiguranje na ime generacijske solidarnosti (s obzirom da je tuženik član samo I. mirovinskog stupa) i pripadajućeg poreza na dohodak i prireza tom porezu, ocjena je ovog suda kako u konkretnom slučaju ne postoji zapreka da se utvrdi postojanje potraživanja tužiteljice i u tom dijelu i to u situaciji kada se povodom istaknutog prigovora radi prebijanja ne nalaže bilo kakva isplata odnosno vraćanje stečenog bez osnove, a da su sve predmetne isplate iako nisu izvršene tuženiku izvršene u njegovu korist te da se s obzirom na to da je obveza tužiteljice (u dijelu koji se uplaćuje u korist državnog proračuna) istovjetna u pogledu visine i ročnosti po presudama Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-2344/10 od 23. prosinca 2013. i poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2017. iste prebijaju za isti iznos i danom uplate (u korist državnog proračuna) dana 16. lipnja 2015.

14. Tuženik je dokazao da ima tražbinu prema tužiteljici po osnovi pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Pr-7/17 od 19. svibnja 2017., a kako se radi o istovrsnim (novčanim), dospjelim i uzajamnim tražbinama u smislu odredbe čl. 195. ZOO osnovan je s time u vezi istaknut prigovor radi prebijanja.

14.1. Naime, kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je potraživanje tuženika prema tužiteljici (s osnova neto plaće uvećane za zateznu kamatu i nadoknade parničnog troška uvećanog za zateznu kamatu) veće od potraživanja tužiteljice prema tuženiku, te da tužiteljica 16. lipnja 2015. nije podmirila i zateznu kamatu na uplaćeni iznos poreza na dohodak i prireza tom porezu, a da s obzirom na to da je obveza tužiteljice (u odnosu na razliku do punog iznosa bruto plaće) istovjetna u pogledu visine i ročnosti po presudama Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 2344/10 od 23. prosinca 2013. i poslovni broj Pr-2/17 od 19. svibnja 2017. te da se iste prebijaju za isti iznos i danom uplate (u korist državnog proračuna) 16 . lipnja 2015., valjalo je prihvatiti kao osnovan prigovor radi prebijanja te s time u vezi u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku. Naime, u postupku je utvrđeno postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku, ali je zbog istaknutog prigovora radi prebijanja uslijed postojanja tražbine tuženika prema tužiteljici koja premašuje visinu tužiteljičine tražbine tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, a iz kojeg razloga je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Puli-Pola, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužitelju

- tuženiku po pun.