REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-48/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća i Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, te Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 16. lipnja 2025. broj K-286/2024, u sjednici održanoj dana 26. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola optuženi GT je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08), oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu je podnio optuženik po braniteljici mr. Veri Glasnović Gjoni, odvjetnici iz Pule-Pola, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
7. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj prvenstveno prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza navodeći da pogrešno prvostupanjski sud zbog određenih odstupanja oštećenika na raspravi o riječima koje su mu izgovorene, od onoga što je iskazao pri prvom ispitivanju ima određene sumnje i da na temelju toga i činjenice da svjedok KT nije mogao ponoviti sve što mu je rekao oštećenik, smatra da nema dokaza o počinjenju kaznenog djela. Nadalje, žalitelj ističe da je oštećenik ispitan na raspravi nakon tri godine od počinjenja kaznenog djela i logično je da se ne može sjetiti svih riječi, ali kada se usporedi izjava dana na raspravi koje su riječi izgovorene i ona kod prvog ispitivanja u bitnome se sadržajno radi o prijetnjama. Pritom je sam oštećenik iskazao da se svega bolje sjećao pri prvom ispitivanju, a što je životno i logično. Jednako tako se osporava vjerodostojnost iskaza srodnika optuženika, ZTM, koji je navodno sve vidio i čuo iako ga u svojoj obrani optuženik nije spominjao kao očevica. Također, pozivanje suda na ponašanje optuženika u obavljanju svoje profesije nema poveznicu sa samim događajem.
8. Po ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom žalitelj prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza jer izostanak brižljive i kritičke vrijednosne ocjene dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, ukazuje na sumnju u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Naime, a kako to ističe i žalitelj, oštećeni ČT je prilikom prvog ispitivanja naznačio upućene mu riječi koje sadrže prijetnju, a koje su i navedene u činjeničnom djelu izreke presude, a na raspravi je iskazao da mu je optuženik rekao „da bi ga sada istukao da tu nema ljudi, da će ga pojesti mrak kada se bude najmanje nadao, da ne zna u što se uvalio“. Uspoređujući te iskaze u bitnome nema razilaženja jer iz oba iskaza proizlazi da su izgovorene prijetnje, pri čemu nakon proteka tri godine od samog događaj je životno i logično da se oštećenik nije mogao sjetiti svake izgovorene riječi, a što je i pojasnio na raspravi. Također, neosnovano prvostupanjski sud, pozivajući se na iskaz svjedoka KT, zaključuje da iz iskaza tog svjedoka ne proizlazi da bi oštećenom bile upućene upravo izrečene prijetnje. Naime, svjedok KT nema neposrednih saznanja o samom događaju ali je bio decidiran navodeći da mu se obratio oštećenik, koji je bio vidno uzrujan i uznemiren i rekao je da su mu upućene prijetnje što u stvari potvrđuje iskaz oštećenika neovisno od toga što se svjedok nije mogao sjetiti o kakvim se točno prijetnjama radilo, a da se radilo o prijetnjama je sud trebao povezati iskaz tog svjedoka s iskazom oštećenika i u dijelu gdje svjedok navodi da je uputio oštećenog da sve prijavi policiji, što je oštećenik i učinio. Jednako tako je propušteno cijeniti dio iskaza svjedoka KT da su komunalni redari svakodnevno izloženi neugodnim situacijama i da nikada prije mu se oštećenik nije obratio s pritužbom do ovog događaja, pa se s tim u svezi ukazuje, kako to navodi i žalitelj, koji bi motiv oštećenik imao prijaviti osobu koju ne poznaje.
8.2. Nadalje, u analizi obrane optuženika i iskaza oštećenog prvostupanjski sud je propustio imati u vidu da je nesporno da je oštećenik kao komunalni redar ispisao kaznu optuženiku zbog nepropisnog parkiranja, što optuženik niti ne osporava, optuženik ne osporava da je rekao oštećenom da mu ne napiše kaznu, pri čemu i oštećenik iskazuje da kada je napisao kaznu je došao optuženik kojeg ne poznaje i tražio da mu poništi kaznu i da mu je objasnio da ukoliko u roku 72 sata plati kaznu onda uplaćuje 250,00 kuna, a ne 500,00 kuna. Jednako tako je prvostupanjski sud propustio imati u vidu da je optuženik bio taj koji je sljedećeg dana po izlasku iz banke prišao oštećeniku i ponovno prigovorio za ispisanu kaznu kao što je propustio cijeniti da nije životno niti logično da bi oštećenik tražio od optuženika da ga udari i da ga je dirao prstima i unosio mu se u lice, imajući u vidu da je kazna napisana dan ranije i predmet je za oštećenika bio gotov, a takvo što nije životno niti logično. Kada bi se događaj desio kako to prikazuje optuženik, tada se postavlja pitanje zašto bi se oštećenik obratio svom nadređenom koji ga je uputio da sve prijavi policiji. I konačno, a na što upire i žalitelj, iznoseći svoju obranu optuženik nije spomenuo da je u blizini bio i njegov srodnik GTM što bi bilo logično da navede pa je s više kritičnosti trebalo analizirati iskaz tog svjedoka koji iskazuje da je vidio kako oštećenik provocira optuženika. Zaključno treba navesti da je točno da plaćanje štete ne znači automatski i da je kazneno djelo počinjeno ali se ta okolnost ima cijeniti povezano s ostalim dokazima.
9. Slijedom svega navedenog žalitelj je svojim prigovorima doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa je odlučeno kao u izreci na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.
10. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud obnoviti dokaze i imati će u vidu ovo drugostupanjsko rješenje. Po učinjenom, a nakon brižljive i kritičke vrijednosne ocjene dokaza, donijeti će novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti na način kako to propisuje odredba članka 459. ZKP/08.
Velika Gorica, 26. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
