Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1006/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja ČI, rođenog **.**.1998. u mjestu Merdin, Republika Turska, državljanina Republike Turske, boravi u Prihvatnom centru za strance Ježevo, Obedišče Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, I. Rudolfa Fizira 3, OIB: 36162371878, kojega zastupa SI, službena osoba, radi ograničenja slobode kretanja, 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso , KLASA: UP/I-216-03/26-03/6, URBROJ: 511-19-48-26-2 od 19. veljače 2026.
II Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.
III Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: UP/I-216-03/26-03/6, URBROJ: 511-19-48-26-2 od 19. veljače 2026. tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance i to na najkraće moguće vrijeme, a najdulje tri mjeseca od uručenja osporavanog rješenja.
2. Tužitelj pobija osporavano rješenje u cijelosti, navodeći da je njime povrijeđen zakon te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što je rezultiralo nezakonitom odlukom. Smatra da je ograničenje slobode kretanja određeno bez valjanog obrazloženja, jer tuženik nije konkretno naveo koje se bitne činjenice i okolnosti trebaju utvrditi. Stoga predlaže saslušanje tužitelja radi razjašnjenja spornih činjenica. Predlaže poništiti osporavano rješenje, naložiti puštanje tužitelja, tužitelju odobriti besplatnu pravnu pomoć i naložiti tuženiku isplatu troškova pružene pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 26. ožujka 2026.
6. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja jer iz Zapisnika o saslušanju stranca, KLASA: UP/I-216-03/26-03/6, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 19. veljače 2026., koji je tužitelj potpisao, proizlazi da je tužitelj saslušan i da je potvrdio činjenice na kojima je utemeljeno osporavano rješenje.
7. Prema članku 54. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje: ZMPZ) tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:
1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega,
2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske
4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama
5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine
6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite
7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
8. Iz osporavanog rješenja u bitnome proizlazi da je tužitelju ograničena sloboda kretanja jer je navedeno potrebno kako bi se utvrdile sve činjenice relevantne za podneseni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu, a koje nije moguće utvrditi bez ograničenja slobode njegova kretanja, jer postoji opasnost od bijega budući da je u četiri navrata napustio područje Hrvatske. Pored navedenog, tužitelj je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: PP-149/26 od 8. siječnja 2026. proglašen krivim radi počinjenja prekršaja iz članaka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira radi čega je kažnjen kaznom zatvora od 20 dana uvjetno 6 mjeseci.
9. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu mjere ograničenja slobode kretanja smještajem tužitelja u prihvatni centar.
10. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka, posebice zapisnika o ispitivanju tužitelja iz upravnog postupka, proizlazi da je tužitelj u četiri navrata, nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu 14. svibnja 2024., napustio područje Republike Hrvatske bez opravdanog razloga da bi potom bio vraćen u Republiku Hrvatsku. Navedeno u dostatnoj mjeri ukazuje na opasnost od bijega tužitelja, odnosno na potrebu ograničenja njegova kretanja smještajem u prihvatni centar kako bi se mogle utvrditi sve relevantne činjenice za odluku o njegovom zahtjevu. Pored navedenog, tužitelj je tijekom upravnog postupka izjavio da je nezakonito boravio u [adresa], Švicarskoj i Austriji ali je uvijek bio vraćen u Republiku Hrvatsku, kao i da želi otići u Njemačku gdje u gradu Leipzigu ima prijatelje i poznanike preko kojih bi pokušao naći posao i tamo tražiti azil. Stoga, sud smatra opravdanim ograničenje slobode kretanja u smislu članka 54. stavka 2. točaka 1. i 6. ZMPZ-a.
11. Ocjena je suda da primjena blažih mjera (članak 54. stavak 1. točke 1. do 4. ZMPZ-a) u konkretnom slučaju nije svrhovita, s obzirom na upornost tužitelja u napuštanju Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite i područja Republike Hrvatske nakon podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a isti nema dostatnih financijskih sredstava. Nadalje, rok ograničenja slobode kretanja sud smatra primjerenim okolnostima konkretnog slučaja koje ukazuju na potrebu razmatranja tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a isti je određen unutar propisanog raspona.
12. Sud otklanja navode tužitelja o nedostatnom obrazloženju osporavanog rješenja budući da se iz istog mogu utvrditi odlučne okolnosti o razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja, a naprijed su izneseni razlozi zbog kojih je u odnosu na tužitelja bilo opravdano odrediti predmetnu mjeru.
13. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika i pod točkom I izreke ove presude odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.).
14. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Zoran Bauer pa je točkom III izreke ove presude naloženo tuženiku da mu po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) za sastav tužbe i pristup na raspravu od 26. ožujka 2026.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Sutkinja:
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju po opunomoćeniku, putem e-komunikacije
2. Tuženiku
3. U spis
