Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1875/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽUA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srećku Vukiću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 191 B, protiv tuženika PROSPERUS – INVEST d.o.o., OIB: 58670915471, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. iz Zagreba, Ivana Lučića 2 A (Eurotower), radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 02.02.2026. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tužitelja, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 26. ožujka 2026. godine,

presudio je

I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika od 10.09.2025. o redovitom otkazu ugovora o radu, te da radni odnos tužiteljice ŽUA iz [adresa], i tuženika PROSPERUS – INVEST d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku PROSPERUS – INVEST d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, vratiti tužiteljicu LUA iz [adresa], na radno mjesto "voditeljice Jedinice za administrativne poslove (Head of Back office)" za koje je imala sklopljen ugovor o radu s tuženikom, a u slučaju nemogućnosti uzrokovane objektivnim razlozima na ono radno mjesto koje u najvećoj mjeri odgovara radnom mjestu za koje je imala sklopljen ugovor o radu, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 625,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 26.03.2026.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13.10.2025. navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 03.01.2022. na radnom mjestu "voditeljice Jedinice za administrativne poslove (Head of Back office)". Tužiteljica je dana 18.09.2025. zaprimila Odluku tuženika od 10.09.2025. o redovitom otkazu ugovora o radu, kojom joj je otkazan ugovor o radu. U zakonskom roku od 15 dana tužiteljica je protiv navedene Odluke tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 25.09.2025. i kojem nije udovoljio, već je osporio tužiteljičine navode iz zahtjeva sa tvrdnjom da je odluka o otkazu zakonita, opravdana te je donesena sukladno odredbama ZR-a. Tužiteljica smatra da je Odluka poslodavca od 10.09.2025. nezakonita jer je u suprotnosti s čl. 115 ZOR-a. Smatra da poslodavac nije imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu, odnosno tuženik nije dao detaljno obrazloženje o postojanju razloga za prestanak potrebe za radom tužiteljice. U točki 1. Odluke o otkazu tuženik navodi da se Ugovor o radu tužiteljici otkazuje zbog gospodarskih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu). Međutim, u obrazloženju predmetne Odluke ne navodi nikakve gospodarske razloge u smislu svrhe i intencije čl. 115. ZR/14. Nadalje, u obrazloženju Odluke o otkazu tuženik je naveo, između ostaloga, da temeljem reorganizacijskih promjena u Društvu ukida organizacijsku Jedinicu za administrativne poslove (Back office) u kojoj radnica radi kao voditeljica. Tuženik nije donio pisanu odluku kojom bi promijenio organizacijsku strukturu, odnosno proveo navodnu reorganizacijsku promjenu. Osim toga, tuženik nije naveo kojom odlukom, kojeg sadržaja, te kada je proveo navodnu reorganizacijsku promjenu u Društvu. Naknadno, tuženik u svom odgovoru na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava navodi da je navodno 01.09.2025. donesena Odluka jo ukidanju radnih mjesta, ali istu uz navedeni odgovor nije dostavio. Iz obrazloženja Odluke o otkazu nije vidljivo što je sa ostalim radnim mjestima u Jedinici za administrativne poslove (Back office), odnosno na koji način je navodna reorganizacijska promjena imala utjecaja na iste. Tuženikovo obrazloženje o navodnim reorganizacijskim promjenama je paušalno, neosnovano i nedokazano iz kojih razloga je Odluka o otkazu nezakonita. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je nedopuštena tuženikova Odluka od 10.09.2025. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao; kojom će naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radnom mjesto na kojem je radila prije otkaza, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinom znanju, stručnosti, odnosno na radno mjesto koje bi u najvećoj mjeri odgovaralo radnom mjestu za koje je imala sklopljeni ugovor o radu s tuženikom, te obvezati tuženika da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da, kako je to i obrazložio u Odluci o otkazu, je kod njega prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta na kojem je bio zaposlen tužitelj, a zbog ukidanja organizacijske jedinice uslijed reorganizacije poslovanja tužitelja sukladno čl 115 st. 1. toč. 1. ZR/14. Osim radnog mjesta tužiteljice , provedenom reorganizacijom poslovanja tuženika, ukinuto je više radnih mjesta, a sve kako je obrazloženo u Odluci o ukidanju radnih mjesta od 01.09.2025. Tuženik je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje fondovima koje je od osnutka upravljalo s tri fonda, od čega su tijekom 2024. likvidirana dva fonda (PROSPERUS FGS i PROSPERUS FGS 2), te trenutno tuženik upravlja sa PROSPERUS GROWTH, zatvorenim alternativnim investicijskim fondom rizičnog kapitala s privatnom ponudom. S obzirom na navedeno, te na regulatorne promjene alternativnih investicijskih fondova sukladno kojima tuženik više neće biti u obvezi obavljanja kontrolne funkcije, smanjen je obujam poslova koje je potrebno obavljati kod tuženika, između ostaloga i količina administrativnih i računovodstvenih poslova kod tuženika. U tom smislu tuženik je Odlukom o ukidanju, ukinuo radna mjesta iz Jedinice za analizu i vrednovanje imovine fonda, Jedinice za nadzor poslovanja i upravljanje rizicima i Jedinice za administrativne poslove. Osim sa tužiteljicom, tuženik je raskinuo ugovore o radu sklopljene s ostalim radnicima zaposlenima u jedinicama koje su ukinute predmetnom odlukom i to radniku zaposlenom na radnom mjestu voditelja jedinice za potporu i radnikom na radnom mjestu financijskog analitičara. Tuženik smatra kako je pobijana odluka opravdana te da je ista posljedica gospodarskih i organizacijskih razloga. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 5 – 7 spisa), u Odluku tuženika od 10.09.2025. o redovitom otkazu ugovora o radu (str. 8 i 9 spisa), u tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava od 22.09.2025. s povratnicom (str. 10 – 12 spisa), u e-mail poslodavca od 06.10.2025 punomoćniku tužiteljice, u privitku kojega je odgovor tuženika na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava (str. 13 – 15 spisa), u Odluku tuženika od 01.09.2025. o ukidanju radnih mjesta (str. 23 i 24 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice ŽUA kao stranke na ročištu održanom 16.03.2026. (str. 31 – 34 spisa).

4.Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5.U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6.U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 10.09.2025. o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga (gospodarskih i organizacijskih), te zahtjev da se tužiteljicu vrati na rad kod tuženika na isto ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

9. U čl. 115 st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/24, 64/23), a koji se odnosi na redoviti otkaz ugovora o radu navedeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških i li organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

10. U čl. 124. st. 1. Zakona o radu/14 propisano je da u slučaju kada sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

11. U čl. 135. st. 3. Zakona o radu/14 propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

12. U konkretnom slučaju poslodavac je radniku otkazao ugovor o radu pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

13. Poslodavac, ovdje tuženik, trgovačko društvo PROSPERUS – INVEST je alternativni investicijski fond (dalje: AIF). Alternativni investicijski fondovi su posebna vrsta investicijskih fondova koji prikupljaju novac od ulagatelja i ulažu ga prema unaprijed definiranoj strategiji. Dakle, to su fondovi koji prikupljaju sredstva od ulagatelja, ulažu taj novac u razne vrste imovine i djeluju u korist ulagatelja (imatelja udjela).

14. Analizom materijalnih dokaza koji prileže spisu utvrđeno je slijedeće:

- da je tužiteljica s tuženikom dana 03.01.2022. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova voditeljice Jedinice za administrativne poslove (Head of Back office) što obuhvaća organizaciju izvršavanja i samostalno obavljanje računovodstvenih poslova (uključuje osim računovodstvenog evidentiranja poslovnih promjena i zaprimanje, obradu, te arhiviranje poslovne dokumentacije); izradu financijskih i ostalih izvještaja; plaćanje i namjeru; kadrovske poslove; praćenje likvidnosti; komunikaciju s bankama i ostalim trećim stranama vezanim za administrativne poslove; sudjelovanje u provođenju sustava upravljanja rizicima, te ostale poslove po nalogu Uprave Društva, a u slučaju potrebe radnica je dužna po usmenom ili pismenom nalogu poslodavca, odnosno neposrednog rukovoditelja, obavljati i druge poslove iz djelokruga rada poslodavca;

- da je dana 01.09.2025. Uprava tuženika donijela Odluku o ukidanju radnih mjesta u kojoj je navela da su krajem 2024. završeni procesi likvidacije PROSPERUS FGS i PROSPERUS FGS 2, te da je posljedično tome smanjen obujam poslova vezanih za računovodstvo i administraciju fondova pod upravljanjem, te da se stoga ukidaju sljedeća radna mjesta: Jedinica za analizu i vrednovanje imovine fonda, Jedinica za nadzor poslovanja i upravljanje rizicima i Jedinica za administrativne poslove (Back office), u Odluci se navodi i da je s ciljem optimizacije poslovnih funkcija, procesa i troškova, Uprava donijela odluku o delegiranju tih poslova, nova organizacijska struktura društva stupa na snagu 01.10.2025.;

- da je dana 10.09.2025. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu voditeljice Jedinice za administrativne poslove, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu) uslijed prestanka potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta na kojem je radnica zaposlena kod poslodavca a zbog ukidanja organizacijske jedinice poslodavca u kojoj radnica radi;

- da je tužiteljica dana 22.09.2025. protiv Odluke tuženika od 10.09.2025. o redovitom otkazu Ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik preuzeo 25.09.2025. poštom preporučeno;

- da se 06.10.2025. tuženik očitovao na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava na način da isti nije prihvatio;

- da je tužiteljica dana 13.10.2025. podnijela tužbu ovome sudu;

- da je tužiteljica u svom iskazu koji je dala na ročištu od 16.03.2026. iskazala između ostaloga;

- da je radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima voditeljice Jedinice za administrativne poslove u kojoj organizacijskog jedinci tuženika je bilo dvoje zaposlenih i to ona i radnica ŽU koja je obavljala poslove administratora (pomoćni poslovi); da je poslodavac nikada nije upoznao s eventualnom činjenicom da postoje gospodarski razlozi temeljem kojih bi joj trebalo otkazati Ugovor o radu; smatra da gospodarski razlozi ne postoje jer je dobit tuženika u 2024. godini iznosila oko 1,5 milijuna eura, a trend rasta dobiti se nastavio i u prvih 6 mjeseci u 2025. godini; koliko je njoj poznato radnica ŽU nije dobila otkaz; da ne zna jesu li poslovi koje je ona obavljala za tuženika i investicijske fondove koji su bili s njim povezani delegirani nekome izvan tuženika, odnosno outsorsani, odnosno ne zna je li tuženik angažirao nekog trećeg da obavlja te poslove ali zna da je dotadašnji zaposlenik Jedinice za analizu i vrednovanje fonda LU osnovao obrt ili možda tvrtku i da iste poslove koje je obavljao kod tuženika obavlja za tuženika putem svog obrta ili tvrtki ili tvrtke; isto je učinjeno i u Jedinici za nadzor poslovanja i upravljanje rizicima gdje je dotadašnja zaposlenica ZU također osnovala obrt i da radi za tuženika kao vanjski suradnik putem obrta; ne zna je li ŽU osnovala obrt ili tvrtku i da li radi kao vanjski suradnik s tuženikom; u razgovoru s NU saznala je da je ona nastavila raditi kod tuženika ali kao tajnica suvlasnika tuženika GU te da ona nije osnovala nikakvu tvrtku ili obrt koji bi obavljali administrativne poslove za tuženika.

15. Autonomno je poslodavčevo pravo odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje ali i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Sud nema ovlast miješati se u poslodavčevu poslovnu politiku jer je pravo poslodavca organizirati poslovanje na način za koji smatra najboljim. Poslodavac može otkazati ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla. Poslodavac, ovdje tuženik, u svojoj Odluci od 01.09.2025. o ukidanju radnih mjesta navodi da ukida radna mjesta, što je posredno točno, ali je zapravo ukinuo organizacijsku jedinicu u kojoj je radila tužiteljica kao voditeljica (Jedinica za administrativne poslove). Iz te Odluke ovaj sud zaključuje da bi razlog za otkazivanje Ugovor o radu bio organizacijske prirode jer je tuženik donio odluku o delegiranju, pored drugih i poslova koji su se obavljali u Jedinici za administrativne poslove u kojoj je radila tužiteljica kao voditeljica. Međutim, poslodavac nije sudu dostavio odluku o delegiranju vezano za Jedinicu za administrativne poslove, pa nije pouzdano utvrđeno jesu li poslovi koji su obavljani u toj organizacijskoj jedinici delegirani ili nisu. Organizacijske promjene u alternativnim investicijskim fondovima (AIF) odnose se prvenstveno u promjeni u strukturi fonda ili društva za upravljanje AIF-om, a uređene su zakonom o alternativnim investicijskim fondovima (NN 21/18, 126/19, 110/21, 83/23, 152/24) i pod nadzorom su HANFA-e (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga). Outsourcing (delegiranje poslova) u alternativnim investicijskim fondovima (AIF) znači da društvo za upravljanje povjerava određene funkcije trećim osobama, odnosno povjerava dio svojih poslova npr. Administraciju vanjskom izvršitelju. Delegirati se mogu i administrativni poslovi samo ako postoji opravdani razlog, da je treća osoba stručna i pouzdana, da ne postoji sukob interesa, da je osigurana kontrola i nadzor od strane UAIF-a, odnosno društva za upravljanje AIF-om. Administrativni poslovi u AIF-u nisu ključne funkcije u užem regulatornom smislu, ali su operativno vrlo važni i podliježu nadzoru. Dakle, administrativni poslovi se mogu delegirati (outsourcing) ali uz uvjete da društvo za upravljanje AIF-om ima nadzor, može intervenirati i da odgovornost ostaje na društvu za upravljanje, odnosno na UAIF-u. Nadzor provodi Agencija za nadzor financijski usluga. Iako administrativni poslovi nisu ključne funkcije bitni su za pravilno funkcioniranje fonda, mogu se delegirati ali uz stalni nadzor i odgovornost društva za upravljanje AIF-om. O outsourcingu administrativnih poslova u pravilu ne treba prethodno odobrenje ali treba o tome obavijestiti HANFA-u (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga). Zakonski temelj za outsourcing (delegiranje poslova) u AIF-u je čl. 71. st. 1. Zakona o alternativnim investicijskim fondovima koji navodi da UAIF može trećim osobama delegirati poslove koje je dužan obavljati, ako je o tome prethodno obavijestio Agenciju (misli se na HANFA-u). Dakle, osnovno pravilo je o tome obavijestiti HANFA-u. Iznimke su kada se zahtijeva odobrenje HANFA-e , a odobrenje se zahtijeva za ključne funkcije, kontrolne funkcije i sl. (čl. 71. st. 2. Zakona o alternativnim investicijskim fondovima). Iako u konkretnom slučaju tuženik navodi da ukida poslovnu jedinicu u kojoj je zaposlena tužiteljica kod tuženika a podredno i radna mjesta u toj poslovnoj jedinici radi delegiranja tih poslova, odnosno outsourcinga, tuženik nije dostavio tijekom postupka niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je on delegirao, odnosno outsourcao poslove Jedinice za administrativne poslove. Navedeno se, u Odluci tuženika od 01.09.2025. o ukidanju radnih mjesta, navodi kao jedini razlog za ukidanje poslovne jedinice u sklopu kojeg je radila tužiteljica kod tuženika a posredno i radnih mjesta koja su bila sistematizirana u sklopu te organizacijske jedinice. Sud uočava da, iako je jedini razlog za ukidanje organizacijske jedinice u kojoj je tužiteljica radila kod tuženika, delegiranje poslova te organizacijske jedinice na treće, taj razlog se uopće ne navodi u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljice, već se navodi da joj se ugovor o radu otkazuje i zbog organizacijskih razloga. Tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaze da zbog gospodarskih razloga treba otkazati ugovor o radu tužiteljici, primjerice nije dostavio financijsku dokumentaciju iz koje bi proizlazio pad, odnosno loše financijsko poslovanje tuženika. Što se tiče organizacijskih razloga u koje se može podvesti delegiranje, odnosno outsourcing poslova koje je tužiteljica obavljala kod tuženika, nije dostavljen niti jedan dokaz da je do delegiranja tih poslova došlo, kome i je li o tome obaviještena HANFA kao nadzorna agencija. Slijedom navedenoga sud nije mogao pouzdano utvrditi je li prestala potreba za obavljanjem poslova koje je za tuženika temeljem Ugovora o radu izvršavala tužiteljica, odnosno poslodavac nije dokazao kome je povjerio obavljanje tih poslova koje je i nadalje bilo potrebno obavljati te nije dokazao da bi to učinio s namjerom ekonomičnijeg i racionalnijeg gospodarenja. Poslodavac nije dokazao daje poslovao s gubitkom, nije dokazao da će zbog delegiranja poslova koje je obavljala tužiteljica doći do ekonomičnijeg i racionalnijeg gospodarenja, nije dokazao da je uopće do delegiranja tužiteljičinih poslova trećem došlo, nije dokazao da je o tome obavijestio nadzorno tijelo HANFA-u, a budući da je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti jer poslodavac, ovdje tuženik, nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga. Tvrdnje poslodavca, ovdje tuženika, o "reorganizacijskim promjenama" su paušalne. Nisu dokazane. Poslodavac nije dokazao, odnosno dostavio dokaze o "staroj organizacijskoj strukturi Društva", niti o "novoj organizacijskoj strukturi Društva" koja je trebala postati važeća na dan 01.10.2025.

17. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155 ZPP-a.

18. Tužiteljica je uspjela u ovom sporu pa joj je tuženik dužan naknaditi prouzročene parnične troškove.

19. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška.

20. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Temeljem tbr. 7 st. 2. važeće OT odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, odnosno za postupak iz radnih odnosa radi poništenja otkaza. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 500,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 125,00 €. Sveukupno je tužiteljici priznat parnični trošak u iznosu od 625,00 €.

21. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa joj je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 26. ožujka 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

22. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Srećko Vukić iz Zagreba

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. iz Zagreba