Poslovni broj: Povrv-501/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o.,OIB:83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kontakt inženjering d.o.o., OIB:82103499547, [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Perisu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 26. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Samobora, Slavka Remenarića poslovni broj Ovrv- 4354/2022 od 20. ožujka 2023. za iznos od 37,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev te se ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Samobora, Slavka Remenarića poslovni broj Ovrv-4354/2022 od 20. ožujka 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 33.755,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.462,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. ožujka 2022. protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave javnom bilježniku iz Samobora, Slavka Remenarića protiv tuženika radi naplate duga u iznosu od 254.611,18 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih računa na temelju čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4354/2022 od 20. ožujka 2023.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem u cijelosti osporava osnov i visinu duga. Tražbina u iznosu od 254.328,68 kn po računu za vodu broj 1, uvećano za zateznu kamatu, je nastala nekontroliranim istjecanjem vode uslijed oštećenja na instalacijama tužitelja za koje tuženik ne snosi odgovornost. Tražbina u iznosu od 282,50 kn je podmirena pa ne može biti predmet ovrhe. Osporava i trošak javnog bilježnika i ostale troškove postupka iz razloga jer nije dao povoda ovrsi.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-501/2023 od 3. listopada 2023. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Tužitelj u podnesku od 20. listopada 2023. ističe da se potraživanje tužitelja odnosi na isporuku vodnih usluga za dva područja u Hrvatskom Leskovcu i to [adresa] u iznosu od 37,49 EUR/282,50 kn i [adresa] u iznosu od 33.755,22 EUR/254.328,68 kn. U odnosu na potraživanje za objekt na adresi [adresa] ističe da je tuženik u cijelosti podmirio dugovanje pa povlači tužbu. U odnosu na potraživanje za objekt na adresi [adresa] ističe da je sukladno pozitivnim propisima (Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga) tuženik obveznik plaćanja vodne usluge kao vlasnik objekta na koje se predmetno potraživanje odnosi. Kvar na spojnici vodomjera koji tuženik spominje u svojem prigovoru bio je 19. veljače 2020., a utuženi račun se odnosi na razdoblje svibnja/lipnja 2020. koji je dospio 30. srpnja 2020., slijedom čega nije u vezi s utuženim računom. Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 33.755,22 EUR sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2020. do isplate i naknadu troškova postupka.

5. Tuženik u podnesku od 21. svibnja 2024. ističe da se u cijelost protivi navodima tužitelja. Istjecanje veće količine vode koju tužitelj pokušava naplatiti od tuženika došlo je zbog kvara na dijelu instalacije za koju je odgovoran tužitelj, a kojeg je 19. veljače 2020. primijetio tuženik i o istom obavijestio tužitelja. Tužitelj je 20. veljače 2020. izašao na lice mjesta i besplatno otklonio kvar. Iz pozitivnih propisa (Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga) proizlazi da isporučitelj održava vodoopskrbni priključak o svom trošku od čvora do zapornog uređaja iza glavnog vodomjera. Budući da se kvar na instalaciji dogodio na mjestu za kojeg odgovara tužitelj, to ne postoji obveza tuženika za plaćanje naknade za vodu koja je nekontrolirano istekla u tlo zbog neispravnosti instalacije. Tužitelj je tek 23. lipnja 2020. izvršio očitanje vodomjera te je sukladno tome izdao predmetni račun protiv kojeg je tuženik podnio prigovor od 17. srpnja 2020. u kojem je naveo sve okolnosti koje ističe i u ovom postupku. Da se količina obračunate vode na predmetnom računu odnosi na potrošnju iz veljače proizlazi iz fotografija vodomjera koje tuženik dostavlja u spis iz kojih je vidljivo stanje vodomjera neposredno nakon istjecanja predmetne veće količine vode prilikom popravka u veljači 2020. (9449 m3). Tužitelj je 23. lipnja 2020. izvršio očitanje vodomjera koje je pokazalo stanje 9451 m3 iz čega proizlazi da u vremenskom razdoblju od popravka kvara do očitanja predmetnog brojila je potrošeno 2 m3 vode, a što je i realna potrošnja obzirom da tuženik na predmetnom brojilu ima priključenog samo jednog sitnog potrošača. Isto potvrđuje i činjenica da je uobičajena mjesečna potrošnja tuženika na tom brojilu iznosi 1 m3, što proizlazi iz računa za vodu za ranije razdoblje. Predlaže ukinuti platni nalog i naknaditi mu parnični trošak.

6. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 3. travnja 2025. i priležeću dokumentaciju i podnesak tuženika od 9. travnja 2025. jer su isti dostavljeni suprotno odredbama čl. 299. st. 2. i 299.a. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). Sud je, sukladno čl. 299.a. st. 5. ZPP-a uzeo u obzir podnesak tužitelja od 7. svibnja 2025. i priležeću dokumentaciju jer je istu dostavio s ciljem preciziranja datuma fotografija koje prileže spisu.

7. Tužitelj je podneskom od 20. listopada 2023. povukao tužbu u odnosu na račun broj 36501044-1 čemu se tuženik nije protivio.

8. Slijedom navedenog je temeljem čl. 456. st. 1. u vezi čl. 193. st. 2. ZPP -a odlučeno kao u izreci rješenja.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 11-14), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga 23. veljače 2022. (list 26), e -mail tuženika upućen tužitelju (list 33), račun (list 44-45), fotografije (list 114-121), računi za razdoblje od prosinca 2019. do srpnja 2020., fotografije u e-spisu u jpeg formatu s podacima kada su iste uslikane (uvid u e-spis i list 161-184), izveden je dokaz saslušanjem zz tuženika (list 152), svjedoka GD (list 154) i ID (list 188), te vještačenjem po vještaku Ivanu Šturmanu (list 198-213).

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom naknade za pruženu vodnu uslugu po računu od 1. lipnja 2020. koji je dospio 30. srpnja 2020.

12. Između stranaka nije sporno da je na vodnoj instalaciji, na koju se odnosi pružena usluga, došlo do kvara na spojnici vodomjera 19. veljače 2020. koji kvar je otklonjen.

13. Sporno je da li je potrošnja vode koja se iskazuje na utuženom računu od 1. lipnja 2020. u iznosu od 9451 m3 u vezi s nekontroliranim istjecanjem vode zbog kvara na vodnoj instalaciji. Također je sporno da li je tuženi odgovoran za takvu potrošnju vode .

14. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da se potrošnja vode odnosi na nekretninu na adresi [adresa] u vlasništvu tuženika,

- da je 19. veljače 2020. zakonski zastupnik tuženika uočio oštećenje na vodnoj instalaciji koja se nalazi unutar vodomjernog okna u dvorištu navedene nekretnine,

- da je tim povodom tuženik odmah zaustavio curenje vode zatvaranjem ventila na vodnoj instalaciji i dopisom je pozvao tužitelja da ukloni navedena oštećenja obzirom se isto nalazi na dijelu instalacije za koji isti odgovara,

- da je tom prilikom tuženik snimio fotografije vodomjernog okna, vodne instalacije i "šikljanja" vode iz iste te stanja na vodomjeru,

- da je na dan 19. veljače 2020. zabilježeno stanje potrošene vode na vodomjeru u iznosu od 9449 m3,

- da je tužitelj 20. veljače 2020. po svom djelatniku otklonio kvar na instalaciji,

- da je tužitelj očitanje vodomjera izvršio 23. lipnja 2020. te je tada utvrdio stanje od 9451 m3 potrošene vode,

- da je prosječna procijenjena mjesečna potrošnja tuženika po računima tužitelja za proteklu godinu iznosila oko1 m3 potrošene vode,

- da je tužitelj izdao tuženiku račun od 10. srpnja 2020. ( s dospijećem 30. srpnja 2020.) za razdoblje potrošnje od 25. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020. u iznosu od 254.328,68 kuna,

- da je protiv navedenog računa tuženik podnio prigovor od 17. srpnja 2020.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Šturmana proizlazi da se curenje vode događa na spoju između izlazne strane vodomjerna i priključne mesingane spojnice, a što proizlazi iz fotografije na strani 114 spisa iz koje je vidljivo "šikljanje" vode iz vodne instalacije; da je predmetna fotografija prikazuje da voda curi s desne strane vodomjera na spoju s instalacijom koja ide prema korisniku i to upravo na spoju holender matice s tijelom vodomjera; da se mjesto curenja nalazi između vodomjera i zapornog ventila iza vodomjera; da to može značiti da uzrok curenja može biti istrošena ili oštećena brtva, nedovoljno pritegnuta holender matica, mehaničko oštećenje holender matice, puknuće ili rupica ili oštećenje na dosjedu tijela vodomjera; da bez slike zamijenjenog holendera i utvrđenja rupe na njemu vještak nije u mogućnosti tvrditi da je baš to uzrok curenja vode, no da je to jedan od najčešćih uzroka curenja vode; da se dio instalacije na kojem je došlo do curenja nalazi unutar vodoopskrbnog priključka, a čije održavanje je u odgovornosti tužitelja prema njegovim Općim uvjetima.

15. Sud je ocijenio istinitim iskaze zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka GD i ID kojim su isti opisuju kronologiju događaja vezanih uz utvrđenje oštećenja na vodnoj instalaciji te radnji koje su poduzeli radi uklanjanja daljnje štete i evidentiranja stanja na vodomjeru putem slikanih fotografija. Također, sud im je povjerovao da je za kvar na vodnoj instalaciji odgovoran tužitelj, koji je po pozivu tuženika odmah pristupio na lice mjesta i otklonio isti. Takvi navodi su suglasni fotografijama u spisu, nalazu i mišljenju vještaka i dopisima i e-mailovima tuženika koje je uputio tužitelju na koje isti nije odgovorio. Sud je prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje vještaka Ivana Šturmana budući da je isti obrazložen jasnim i nedvosmislenim razlozima te utemeljen na dokumentaciji u spisu (fotografije). Pri tome je sud uzeo u obzir da niti jedna od stranaka nije imala prigovore na nalaz i mišljenje.

16. Dakle, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik nije odgovoran za curenje vode uslijed oštećenja na vodoopskrbnom priključku za čije održavanje postoji odgovornost tužitelja prema čl. 27. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Uvidom u fotografiju stanja vodomjera na dan utvrđenog oštećenja vodoopskrbnog priključka proizlazi da potrošnja vode iznosi 9449 m3, dok je očitanjem od 23. lipnja 2020., koje je temelj za izdavanje utuženog računa, utvrđeno stanje potrošnje od 9451 m3. Imajući u vidu gore navedeno, sud je stava da se potrošnja vode koja je iskazana na navedenom računu odnosi na potrošnju uslijed istjecanja vode zbog kvara na vodovodnoj instalaciji koji nije odgovornost tuženika. Stoga je navedeni račun ocijenjen nevjerodostojnim u smislu obračunate naknade za potrošnju za lipanja 2020. pa tuženik nije isti u obvezi podmiriti tužitelju.

17. Temeljem čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.

18. Odluka o trošku postupka donesena je temeljem čl. 154. st.1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženika. Tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 9.462,50 EUR, a isti se odnosi na trošak sastava podneska od 21. svibnja 2024., 25. travnja 2025., 21. listopada 2025. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 9/1), podneska od 11. rujna 2025. u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9/3) i zastupanja na ročištu 12. rujna 2024., 11. travnja 2025., 12. lipnja 2025. i 12. ožujka 2026. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 8/1), uvećano za PDV, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR.

18.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 9. travnja 2025. jer isti nije bio potreban.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.