Poslovni broj Pn-5/2021
(veza spojeni spis Pn 6/2021)
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, A. Hebranga 8, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima Zdravki Periša i Mariju Depolo, odvjetnicima u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 17. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i umješača na strani tuženika, te izočnosti tuženika, 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime novčane naknade neimovinske štete iznos od 1.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 04.01.2019.g. pa do 31.12.2022.g., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime novčane naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 75,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presuda tj. 26. ožujka 2026. pa do isplate, prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.852,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 26. ožujka 2026. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 9. veljače 2021. navodi da je dana 06.11.2018.g. ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao vozačica automobila reg. oznake [registarska oznaka] (vlasništvo njezinog supruga RR) – a koju nezgodu je uzrokovao štetnik CR – vlasnik neosiguranog traktora, koji traktor je kritične zgode bio neosvijetljen i još k tome nepropisno parkiran.
1.1. Navodi da je toga dana oko 17,45 h – dakle po mraku jer je zimsko doba – se kretala Županijskom cestom ŽC-6217 iz pravca mjesta [adresa] prema mjestu Komin, na predjelu gdje se nalaze samo poljoprivredne površine – dakle nema kuća niti javne rasvjete, a da je s desne strane za njezin pravac kretanja – štetnik CR parkirao svoj traktor – očito smatrajući kako će za danjeg svjetla uspjeti obaviti radove na svojoj obližnjoj poljoprivrednoj površini – a obzirom nije sporno da se parkirani traktor po danu (!) može uočiti na dovoljnoj udaljenosti da ga vozači mogu zaobići.
1.2. Tužiteljica još navodi da je ostaviti tako parkiran traktor kad je pao mrak – krajnje je neodgovorno - jer isti:
-nije bio osvijetljen dakle nije imao reflektirajuća svjetla koja bi ukazivala na njegov položaj,
-nije bio parkiran izvan kolnika nego se sa lijevim kotačima, dakle i prednjim i stražnjim nalazio na prometnoj traci kojom se kretala supruga tužitelja.
1.3. Još navodi da se kritične zgode kretala svojim vozilom sa oborenim (kratkim) svjetlima - jer joj je ususret nailazilo drugo vozilo s kojim se je mimoišla – međutim čim se je s ovim vozilom mimoišla – ispred sebe je u djeliću sekunde ugledala traktor odnosno njegov veliki stražnji kotač kako stoji u njezinoj traci i prijeći joj nesmetani prolaz, pa joj u tom trenutku nije preostalo ništa drugo nego izvršiti radnju u prometu naglim skretanjem ulijevo radi izbjegavanja sudara s traktorom – no to joj nije pošlo za rukom jer je desnim dijelom svog vozila udarila u stražnji lijevi kotač traktora, uslijed čega je došlo i do rotacije njenog vozila, koje se potom zaustavilo iza traktora.
1.4. Dakle, prema tužiteljici ovdje se nije radilo o prepreci koja se mogla očekivati – jer obrisi (konture) velikog traktora u daljini i u mraku - ne sugeriraju da se tu radi o vozilu, a posebice nije bilo lako uočiti da se kotači traktora nalaze na cesti, dakle na prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila tužitelja – jer osnovni postulat na kojem počiva Zakon o sigurnosti prometa na cestama, dakle Načelo povjerenja u druge sudionike u prometu – nalaže da se prepreka na cesti mora čim prije ukloniti – a ostavljanje prepreke na cesti na ovakav način – izraz je krajnjeg pomanjkanja ne samo vozačke kulture – nego i empatije.
1.5. Slijedom navedeno tužiteljica se obratila tuženiku s Odštetnim zahtjevom od 02.01.2019.g. – koji je upućen tuženiku preporučenom pošiljkom dana 04.01.2019.g. (a koji datum pak valja zapamtiti zbog tijeka kamata) - no tuženik je odbio udovoljiti zahtjevu tužiteljice.
1.6. Tužiteljica još navodi da je kritične zgode, zadobila tjelesne ozljede u vidu udarca glavom o unutrašnjost vozila, dakle potres mozga sa istegnućem mišića vratne kralježnice – pa smatra da joj pripada pravična novčana naknada: -za pretrpljene fizičke bolove – 6.000,00 kn, -za pretrpljeni strah – 5.000,00 kn, -za tuđu pomoć i njegu
– 500,00 kn, dakle ukupno 11.500,00 kn.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu tužiteljice od 12. travnja 2021. osporava osnovu odgovornosti iz razloga što tužiteljica u svojstvu vozačice vozila reg. ozn. [registarska oznaka] nije poduzela kočenje na vrijeme, iako je i mogla i morala vidjeti prometnu situaciju ispred sebe, konkretno parkirani traktor, pa je mogla zaustaviti vozilo prije naleta na traktor koji se parkiran nalazio 2/3 izvan kolnika, a 1/3 na kolniku.
2.1. Također navodi da je tužiteljica u svom iskazu pred prekršajnim sudom u priloženoj presudi (bez provedenog prometnog vještačenja dinamike i kinematike nezgode što je osnovno), navela da je pokušala izbjeći sudar skretanjem u lijevo ali da nije uspjela- međutim da je zaista krenula u izbjegavanja pravovremeno, dakle kad je mogla i morala uočiti traktor, sasvim sigurno bi ga uspjela izbjeći.
2.2. Što se tiče visine štete tužiteljice, dakle imovinske i neimovinske, tuženik se ne može očitovati, jer tužiteljica nije uz tužbu dostavila nikakvu medicinsku dokumentaciju, pa se u tome dijelu protivi zahtjevu. U vezi s navedenim zakonskim zateznim kamatama na neimovinsku štetu ni ne može početi teći dok se ne dostavi medicinska dokumentacija, a kamo li od 2019.g. kako se postavlja u tužbi.
3. Tuženik je tijekom postupka preko suda pozvao CR, vlasnika traktora, da se kao umješač uključi u postupak na strani tuženika, a što je isti i učinio na raspravi od 1. veljače 2023..
4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u priložene i pribavljene isprave:- policu osigurana vozila tužitelja pod 1. (list spisa 4), - odštetni zahtjev tužitelja RR i odgovor tuženika (list spisa 5-7), - izvid štete (list spisa 8-9), - medicinsku dokumentaciju tužiteljice DR (list spisa 37-38),- zapisnik o očevidu PP Metković broj 511-03- 12-P-127/18 sa situacijskim planom, foto elaboratom broj 511-03-12-P-127/19 te prijavom prometne nesreće, zapisnikom o prisutnosti alkohola, droga i lijekova tužiteljice DR službenim bilješkama te CD-om (sve list spisa 73-91),- saslušanje tužiteljice DR,- uvid u priloženi prekršajni spis ovoga suda Pp P- 347/2019, dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Bepici Boriću,- fotografije umješača list spisa 155-156, dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Sretanu Ugrinu, medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.mr.sc. Miru Jurkoviću (list spisa 271-275), kao i saslušanje naknadno predloženih svjedoka VR, ČR i UR (list spisa 306-309).
5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , dalje ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.
6. Valja napomenuti i da je vlasnik oštećenog vozila RR, a koji je vozila ovdje tužiteljica, također pokrenuo parnični postupak protiv istog tuženika (i umješača), a ovaj sud je odlučio radi efikasnosti i ekonomičnosti odnosno svrsishodnosti postupka provesti jedinstven postupak pod poslovnim brojem Pn- 5/2021 pa je tužbu tužitelja RR i tužiteljice DR ( Pn-6/2021) spojio radi zajedničkog raspravljanja, a što su bile predložile i same parnične stranke.
6.1. Također, sud je već donio djelomičnu presudu koja je postala pravomoćna i ovršna, a ista je potvrđena od strane Županijskog suda u Splitu, Poslovni broj: Gž - 1067/2024-3 od 4. prosinca 2024., koja presuda predstavlja međupresudu u odnosu na ovdje tužiteljicu, a vezano za odgovornost nastanka štete, pa je u nastavku ovoga postupka sud raspravljao samo o visini pretrpljene štete tužiteljice.
7. Naime, među strankama dakle nije sporna aktivna legitimacija (da je tužiteljica vozila predmetno vozilo spornog dana), te pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.
7.1. Isto tako nije sporno da se tužiteljica odštetnim zahtjevom obratila tuženiku koji je isti zaprimio 4. siječnja 2019., kao i da je tuženik otklonio isplatu štete u cijelosti.
8. Sporna je visina neimovinske i imovinske štete tužiteljice, odnosno da li je ista uopće imala te vrste šteta.
8.1. Prema tuženiku i umješaču je sporna i odgovornost za štetni događaj odnosno osnova tužbenog zahtjeva (iako ovaj sud smatra isto već presuđenom stvari).
9. Dakle, sud napominje da je radi utvrđenja odgovornosti za štetni događaj, tj. samu dinamike nastanka štetnog događaja, proveo dokaz saslušanjem tužiteljice DR i dokaz prometnim vještačenjem.
10. Po provedenom postupku, a temeljem izvedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio slijedeće činjenice, a te zaključke je potvrdio i Županijski sud u Splitu u svojoj odluci Poslovni broj: Gž-1067/2024-3 od 4. prosinca 2024., a koja je postala pravomoćna, te protiv iste nije podnesen prijedlog za ponavljanje postupka (oslonom na čl. 421. st. 1. toč. 10. u svezi s čl. 421. st. 6. ZPP-a), odnosno:
- da je traktor CR bio parkiran na cesti, suprotno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/2020 – dalje: ZSPC);
- da je tužiteljica predmetnom dionicom vozila brzinom od 49,6 km/h do 52 km/h, a na tom području ograničenje brzine da je 50 km/h;
- da je tužiteljica vozila pod kratkim svjetlima;
- da je iz policijskog zapisnika, razvidno da se radi o naseljenom mjestu, na dijelu gdje rasvjeta već da je prestala postojati;
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je vozila pod snopom kratkih svjetala, jer da joj je u susret bilo dolazilo drugo vozilo, te da se odjednom pred njom pojavio traktor;
- da je jedino tužiteljica bila sudionik predmetne prometne nezgode, te drugih očevidaca da nije bilo;
- da je provedenim vještačenjem utvrđeno, da kada bi se iz suprotnog smjera kretao automobil s uključenim kratkim svjetlima, tada vozačica da je mogla vidjeti traktor prema svom vremenu reakcije izmicanja od 1,3 sekunde u prostornom intervalu od oko 17,7 metara, te u slučaju da se tada odlučila kočenjem izbjeći sudar, to da bi uspjela da se kretala brzinom od 37 km/h i manjom od navedene;
- da su oba vještaka zaključila, da tužiteljica pri vožnji kojom da se kretala između 49,6 km/h i 52 km/h, što da je granična brzina dopuštenog kretanja u naselju, gdje da je ograničenje 50 km/h, pri kratkom snopu svjetala, da je mogla uočiti traktor na cesti u udaljenosti od 17,7 metara, odnosno 26 metara prema vještaku dipl.ing. Sretanu Ugrinu, ako joj nije išao drugi automobil u susret, te isto da je zaključio i vještak dipl.ing. Bepica Borić, navodeći da je realan domet za uočavanje između 18 i 25 metara;
- da je tužiteljica i sama izjavila da nije kočila, a tragovi kočenja zaista da nisu nađeni, a iz zaključka vještaka dipl.ing. Sretana Ugrina, da se sraz vozila i traktora dogodio upravo pri brzini kretanja, sukladno položaju vozila nakon nesreće i oštećenjima;
- da predmetni traktor nije bio propisano obilježen u pogledu retrorefleksije (da nije imao kadioptere);
- da iz nalaza i mišljenja oba imenovana vještaka, zadnja svjetla traktora da ne predstavljaju kadioptere, odnosno reflektirajući prsluk, znak ili bilo što drugo, što da bi značilo da je vlasnik istog poduzeo sve da parkirani traktor ne dovede u opasnost druga vozila i bude vidljiv sudionicima u prometu;
- da od ruba parkiranog traktora (koji da je zauzeo 1,5 m ceste) do ruba uzdužne linije na kolniku, koja da dijeli cestu na dva dijela (a koja strana ceste da je široka 3,6 metara), da ima prostora 2,1 metar, a širina slobodnog prolaza, od zaustavljenoga ili parkiranog vozila, do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti, da je morala biti viša od 3 m, da bi vozilo odnosno u ovom predmetu traktor, bio propisno zaustavljen ili parkiran;
- da je tužiteljica u prekršajnom postupku oslobođena krivnje za predmetnu prometnu nezgodu.
11. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključeno je da se utužene prigode tužiteljica kretala graničnom dopuštenom brzinom, pa stoga da nema njene odgovornosti, jer da su vremenske prilike bile dobre, kolnik suh, ravan, promet rijedak, a ista da nije mogla predvidjeti parkiran i neobilježen traktor na dijelu ceste kojom se kreće, te da tužiteljica u situaciji kada joj dolazi drugi automobil u susret, predmetni traktor je mogla uočiti na udaljenosti od 17 do 18 metara, pa kako vožnja prometnim trakom da nije bila sigurna, to je parkirani traktor u cijelosti odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, pa je prema članka 78. stavka 1., odredbe članka 79. i odredbe članka 82. stavka 1. točke 12., te odredbe članka 106. sve ZSPC -a, te odredbe članka 1045. i odredbe članka 1085. stavcima 1. i 2. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO-a), utvrđena odgovornost tuženika za spornu nesreću.
12. Dakle, u okolnostima kada je, tužiteljica, u noćnim uvjetima, na mjestu gdje je rasvjeta već prestala postojati, svojim vozilom upravljala s uključenim kratkim svjetlima, jer se iz suprotnog smjera kretao automobil sa uključenim kratkim svjetlima, tada je, u tim okolnostima, tužiteljica mogla vidjeti predmetni traktor u prostornom intervalu od 17,7 metara, koji traktor nije bio propisano obilježen u pogledu retrorefleksije, odnosno, nije imao kadioptere, te kočenjem izbjeći predmetni sudar da se kretala brzinom od 37 km/h i manjom od navedene, dakle brzinom koja je i manja od brzine, koja je na tom području ograničena na 50 km/h, pa tužiteljica koja se utužene prigode, a kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka, svojim vozilom kretala graničnom dopuštenom brzinom i to od 49,6 km/h (vještak dipl.ing. Bepica Borić) do 52 km/h (vještak dipl.ing. Sretana Ugrina), nije odgovorna, a niti suodgovorna za nastanak predmetne prometne nezgode, već je za nastanak te prometne nezgode isključivo odgovoran nepropisno parkirani traktor na dijelu kolnika.
13. Treba reći i da je umješač naknadno predložio saslušavanje određenih svjedoka, a sud je iste usvojio i odlučio saslušati oslonom na čl. 299. st. 2. ZPP-a, ali samo na okolnost posljedica sporne prometne nesreće budući je sud uzročno posljedičnu vezu već utvrdio i pravomoćno presudio, a ponavljanje toga postupka nitko nije tražio.
13.1. Naime, naknadno predloženi i saslušani svjedoci sudu nisu dali bitna saznanja vezano za utvrđivanje neimovinske i imovinske štete koju potražnje tužiteljica. Dakle, to što su svjedoci sudu u svome iskazu naveli da im je tužiteljica neposredno nakon nesreće rekla da joj nije ništa nema utjecaja na priloženu medicinsku dokumentaciju i provedeno medicinsko vještačenje, jer je i sama tužiteljica navela i sam vještak ustanovio, a prema medicinskoj dokumentaciji, da je ista zaista prošla sa "lakšim" ozljedama. Međutim, sud drži da je ista gubila svijest, a to potvrđuje i medicinska dokumentacija (navedeno da su isto potvrdili prevozitelji tužiteljice), isto je izjavila i sama tužiteljica te je i sam vještak naveo da se kratkotrajna nesvjestica može dovesti u vezu sa predmetnom nesrećom i posljedicama iste. Također je pored utvrđenja vještaka i same tužiteljice i svjedokinja ČR navela da je tužiteljica bila prepadnuta, a nesporno je da je odmah primljena i na hitni bolnički prijem u Dubrovniku, pa je prema stavu ovoga suda imala razloga za zabrinutost.
13.2. Sud koristi priliku za napomenuti da su naknadno predloženi svjedoci od strane umješača (iako svi u srodstvu sa istim i žive u istom objektu, ima samo dva ulaza), u svome iskazu izjavili da sa istim nisu pričali pa je umješač tek naknadno saznao da oni imaju određena saznanja za samu prometnu nesreću, a što sud prihvaća kao životno obrazloženje, pa je cijenio i njihov iskaz. Međutim, iskaz istih ni na koji način ne bi doveo do drugačijeg zaključka suda vezano za uzročno -posljedičnu vezu same nesreće. Dakle, kada svjedoci VR i ČR navode da su vidjeli da je automobil koji je vozila tužiteljica projurilo neposredno prije same nesreće ne dovodi u pitanje utvrđenja vještaka vezano za brzinu voženje, jer vozilo može projuriti i brzinom od 50 km/h, 70 km/h i 100 km/h i više, te isto više zavisi od interpretacije samih svjedoka, a ne od utvrđene brzine.
13.3. Što se tiče navoda VR da je sa svoga balkona dok se presvlačio vidio tužiteljicu kako neposredno prije udara (u vozilu koje je projurilo) drži mobitel prema stavu ovoga suda nije činjenica koja se može bespogovorno i nesumnjivo prihvatiti, jer isti pored navoda o mobitelu nije uspio utvrditi model automobila (rekao Golf umjesto Mercedes B-klase) pa sud na osnovu samo ovoga iskaza (s obzirom na sumrak i mogućnost uočavanja korištenja mobitela u vožnji) ne može isto prihvatiti kao dokazanu činjenicu jer u automobilu ima više svjetlećih uređaja od osnovne opreme, a ako je tužiteljica nešto i držala u ruci ne znači da je bio mobitel ili nešto istovrsno mobitelu što bi je omelo u koncentraciji i potrebnoj pažnji prilikom vožnje (čl. 196. st. 3. ZSPC-a).
14. Prema čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 953. st. 1. ZOO-a osiguratelj je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju.
15. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga koji navodi da je tužiteljica imala neugodnosti radi predmetnog ozljeđivanja, privremeno u punom obimu su joj bile reducirane životne aktivnosti i radne sposobnosti, potom privremeno u polovičnom (50%) obimu. Trpjela je strah, imala je imovinsku štetu radi potrebe pomoći treće osobe.
15.1. Vještak bolove cijeni u jakom intenzitetu dvanaest sati, srednjem stupnju pet dana, te u blagom intenzitetu tri tjedna.
15.2. Navodi da je tužiteljica imala neugodnosti radi ozljeđivanja pri doživljaju prometne nesreće i transpiracije u bolnicu Dubrovnik, zatim izloženost rendgenskom zračenju glave i vrata, odlaženje na pregled u Dubrovnik izvan mjesta prebivališta te uzimanju lijekova. Tužiteljica je u punom obimu bila privremeno reduciranih životnih aktivnosti kroz petnaest dana, potom privremeno u polovičnom obimu kroz trideset dana, a pored nesvjestice je imala i istegnuće vrtnih struktura u blažem stupnju.
15.3. Navodi i da je trebala pomoć i njegu kod kuće od strane treće osobe i to kroz petnaest dana po jedan sata u danu, njoj samoj, za osobne potrebe u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene.
15.4. Vještak još navodi da je neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica doživjela tzv. primarni strah u jakom intenzitetu u trajanju od jedne minute. Primarni strah u srednjem stupnju prolongirao se kod tužiteljice nadalje kroz 20 do 30 minuta, a primarni strah nije pod utjecajem volje već autonomnog živčanog sustava, u ovom slučaju adrenergičnog sustava. "Pretočio se" potom u sekundarni strah u jakom intenzitetu što je potrajalo idućih 12 do 16 sati. Poslije je sekundarni strah bio u srednjem stupnju tri do četiri dana, a nakon još pet do šest tjedna sekundarni strah je bio u manjem stupnju (blažem intenzitetu). Atribut sekundarni strah se pridaje radi bojazni oštećenika za moguće trajne posljedice odnosno straha za konačni ishod liječenja. Tužiteljica je imala i strah od prometa i u prometu. To je uvjetni strah, bio je kod tužiteljice prisutan u uvjetima vožnje u blažem stupnju kroz tri do četiri mjeseca bilo da je u prometu sudjelovala kao vozačica ili kao putnice. Trajnih posljedica tužiteljica nema po osnovi pretrpljenog straha.
16. Valja napomenuti da je tužitelj prema dostavljenom vještvu precizirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od 7. srpnja 2025., a tuženik i umješač su se upustili u takvo raspravljanje.
17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, jer se radi o dugogodišnjem sudskom vještaku u čiju stručnost i objektivnost sud nema razloga sumnjati, a stranke nisu prigovarale nalazu niti predlagale eventualno neko novo, dodatno vještačenje (po istom ili drugom vještaku, odnosno po vještaku druge specijalnosti) iz kojeg bi proizlazila drugačija utvrđenja i zaključci od onih vještaka Jurinovića.
18. Sud je prilikom određivanja visine iznosa po osnovi povrede prava osobnosti imao u vidu činjenicu da je tužiteljica u trenutku nesreće bila u srednjoj životnoj dobi (40 godina života) te da ne postoje druge okolnosti koje su mogle utjecati na nastalu ozljedu, osim predmetne prometne nesreće.
19. Dakle, provedenim postupkom utvrđeno je da je tužiteljica ozlijeđena u predmetnoj nezgodi, da su ozljede bile takve naravi da joj stoga je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te nastala neimovinska šteta (čl. 19. st.2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a) kao i imovinska šteta (čl. 1095. ZOO-a).
19.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah sud je uzeo obzir najprije jačinu i trajanje bolova za koje se naknada traži, te pretrpljenog straha, kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka, a imajući u vidu i da je tužiteljica nesreću doživjela u blizini rijeke Neretve.
19.2. Sud je imao u vidu i druge okolnosti konkretnog slučaja i to težinu i vrstu ozljede i dob tužiteljice, pa je odlučio dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete, oslonom na čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a, pa sud drži da pravičnu naknadu predstavlja neimovinska štete iznosi od 1.500,00 EUR-a, pa je taj iznos i priznat ovom odlukom.
20. Prilikom određivanja navedenog iznosa sud je imao u vidu i notornu činjenicu povećanja troškova života i rada u odnosu na vrijeme kada su doneseni Orijentacijski kriteriji VSRH.
21. U odnosu na naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, sud je prihvatio vrijeme od 15 dan po jedan sata u danu. Visinu tog oblika štete sud je utvrdio prema tablicama Državnog zavoda za statistiku (dostupne i na mrežnoj stranici ww.dzs.hr) pa je sat vremena takvog rada izračunao u visini od 5,00 EUR-a, a s obzirom na prosječnu neto mjesečnu plaću za NKV radnika za razdoblje u kojem je tužiteljici tuđa njega i pomoć bila potrebna, uzimajući u obzir notorno povećanje troškova života u RH, te čl. 223. st. 1. ZPP-a. Kako je tužiteljici tuđa njega i pomoć, prema mišljenju vještaka, bila potrebna ukupno 15 dana po jedan sat (čemu stranke nisu prigovarale) dolazi se do visine od 75 eura (5,00 eur x 15 sati), pa je toliki iznos po tom vidu i priznat.
22. O kamatama je odlučeno temeljem čl. 29. i 1103. ZOO-a. Kamata na neimovinsku teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023), a primitak je vidljiv iz dostavnice list spisa 41 tj. od 4. siječnja 2019.
23. Na dosuđeni iznos imovinske štete (tuđa pomoć i njega) tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate.
24. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.
25. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, oslonom na čl. 155. ZPP-a tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.852,80 EUR- a, koji se odnose na slijedeće troškove:
- sastav podneska od 2. siječnja 2019. kojim je podnesen odštetni zahtjev u iznosu od 200,00 EUR-a,
- sastav tužbe od 8. veljače 2021. u iznosu od 200,00 EUR-a,
- sastav podneska od 7. srpnja 2025. dopunjenog 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a,
- zastupanje na ročištu od 28. travnja 2025., 15. listopada 2025. i 17. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 EUR-a , dakle 600,00 EUR-a, sve uvećano (1.200,00 EUR-a) za PDV 25% tj. 300,00 EUR-a,
- plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 26,55 EUR-a,
- sudska pristojba na presudu 26,55 EUR-a,
- i troškovi medicinskog vještačenja 299,70 eura.
U Metkoviću, 26. ožujka 2026.
S u d a c :
Gabriel Stanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici putem punomoćnika
2. Tuženiku putem punomoćnika
3. Umješaču osobno