REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-601/2020-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužiteljice RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Vukušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284 OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5.veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.672,01 eur sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 892,19 eur sa pripadajućim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.077,65 eur sa zateznim kamatama od 26.ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 23. srpnja 2019. u [adresa], u [adresa] stradala u prometnoj nezgodi kao pješak. Navodi da je za nezgodu odgovoran SC koji je vozilom reg. oznake [registarska oznaka] vozeći unazad po parkiralištu naletio na tužiteljicu. U njoj je zadobila tjelesne ozljede koje su joj prouzročile neimovinsku štetu u vidu boli i straha, imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja, a nakon završenog liječenja morat će ulagati pojačane napore u životu i radu. Navodi da joj je tuženik tijekom postupka isplatio iznos od 13.000,00 kn te prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu iznosa od 2.564,20 eur sa pripadajućim zateznom kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Ističe prigovor suodgovornosti na strani tužiteljice obzirom se tužiteljica neoprezno kretala po parkiralištu iza zaustavljenog vozila osiguranika. Osporava osnovanost i visinu zahtjeva i predlaže tužitelja s tužbenim zahtjevom odbiti u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a, medicinsku dokumentaciju proveo uviđaj sa prometnim vještakom te vještačenje po vještavima dipl. ing.Berislavu Šimunoviću i dr. Davoru Mayeru, saslušao svjedoka SC, saslušao tužitelja kao stranku, te proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću.

4. Na osnovu rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Nedvojbeno je da je tužiteljica doživjela prometnu nezgodu kao pješak.

6. Dvojbena je odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljici, a dvojbeno je i u kojem opsegu je tužiteljici u predmetnoj nezgodi nastala neimovinska i imovinska šteta.

7. Iz iskaza svjedoka svjedoka SC proizlazi da je taj dan ulazio u dvorište odnosno parkiralište Konzuma te je vidio da na lijevoj strani nema mjesta pa je išao u "rikverc" jer je htio parkirati iza kioska. Vidio je kada je tužiteljica izlazila iz dućana, međutim nije vidio kada je sišla dolje sa podesta pa ju je udario stražnjim dijelom automobila bliže sredini. Navodi da se cijelo vrijeme kretao kad je vidio gospođu da izlazi iz dućana. Prvi puta kad ju ju vidio bila je udaljena 5-6 metara od njegovog vozila. Kretao se 2 km/h, te je imao upaljene pokazivače smjera. Kada je vidio tužiteljicu nakon što je izašla iz dućana krenula je lijevo uz zgradu. Ističe da na tom dijelu ne postoji pješački prijelaz. Protiv njega se vodio prekršajni postupak i platio je novčanu kaznu.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da kad je izlazila iz dućana krenula je prema kiosku jer je namjeravala prijeći preko pješačkog prijelaza budući da tamo živi. Gospodina nije vidjela, već ju je samo najednom nešto udarilo u obje noge i pala je. Navodi da ju nije udario pred kioskom nego je kiosk već prošla. U odnosu na podest navodi da je to napravljeno iz razloga da vozila ne mogu ući u prostor trgovine, zbog zaštite. Ističe da ju je vozilo tuženika udarilo otprilike 15 m od kioska. Udario ju je otraga u obje noge iznad koljena. Navodi da je podest širok cca pola metra do metra. Kada je došla na podest nije vidjela nikoga. Prešla je kolnik do kioska. Nakon toga kretala se uz parkirališna vozila prema istoku odnosno prema semaforu. Kretala se bliže parkiranim vozilima. Navodi da je dobila kaznu za neopreznost u kretanju u prometu.

9. Na očevidu održanom 23.ožujka 2023. tužiteljica navodi da je izašla iz Konzuma i krenula prema semaforu i da ju je svjedok sa automobilom udario pod noge. Navodi da je sa zapadne strane došao automobil kojim je upravljao SC te ju je udario pod noge. Kada je izašla iz dućana navodi da je gledala lijevo – desno, no nije vidjela automobil. Navodi da je pala, svjedok joj je pomogao ustati se te su otišli kod liječnika i došla je policija. Tvrdi da je lijeva strana automobila udubljena te da nije iskočila ispred auta. Svjedok SC navodi da je vozio u rikverc. Navodi da je vidio tužiteljicu koja je hodala po podestu, te je ona naglo sišla sa podesta te je osjetio da je u nešto udario. Navodi da je pomogao tužiteljici da se podigne te su otišli u ambulantu i došla je policija.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimonovića proizlazi da u ovom štetnom događaju vozilo je pri vožnji unatrag udarilo u pješakinju (tužiteljicu), koja se u trenutku naleta kretala prilaznim kolnikom parkiralištu Puškarićeve ulice i vozilu je bila okrenuta stražnjom i lijevom stranom tijela. Uslijed kontakta sa stražnjim dijelom vozila, tužiteljica je izgubila ravnotežu i pala na kolnik, na desnu stranu tijela, kada je zadobila ozljede desnog lakta i desnog ramena. Kako na mjestu štetnog događaja nisu pronađeni nikakvi tragovi vezani za ovaj štetni događaj, to nije moguće utvrditi točno mjesto naleta. Prema iskazu tužiteljice na rekonstrukciji, do naleta je došlo na prilaznom kolniku parkirališta, oko 2,2 m južnije od sjevernog nogostupa. Naletna brzina vozila je bila minimalna, oko vn5 km/h. Varijanta odigravanja predmetnog štetnog događaja na način kako je to iskazala tužiteljica tehnički je moguća, dok je varijanta osiguranika tuženika tehnički neprihvatljiva. Da je osiguranik tuženika pri vožnji unatrag pažljivije pratio prometnu situaciju iza svog vozila (koristeći pri tome oba bočna i unutrašnje ogledalo), vidio bi tužiteljicu kako se kreće oko sredine prilaznog kolnika parkiralištu. Pa da je osiguranik tuženika vidjevši tužiteljicu dao zvučni signal, tužiteljica bi se pomicanjem u desnu stranu, prema parkiranim vozilima, ostavila dovoljno mjesta za siguran prolazak vozilu osiguranika tuženika, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Budući je prilazni kolnik parkiralištu na mjestu štetnog događaja širok 4,20 m, dok je širina vozila osiguranika tuženika oko 1,75 m, pa da se tužiteljica kretala uz parkirana vozila sa svoje desne strane, vozilo osiguranika tuženika bi imalo dovoljno prostora (u širini od oko 2,45 m) da prođe prilaznim kolnikom pored tužiteljice bez naleta na nju, čime bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut.

11. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Šimunovića te se isti očitovao i naveo da se tužiteljica kretala uz parkirana vozila sa svoje desne strane vozilo osiguranika tuženika bi imalo dovoljno prostora da prođe prilaznim kolnikom pored tužiteljice bez naleta na nju. Isto tako da se tužiteljica kretala sjevernim nogostupom do štetnog događaja ne bi došlo.S obzirom da je tužiteljica neposredno prije štetnog događaja vozilu bila okrenuta stražnjom lijevom stranom tijela nije mogla vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika. Navodi da su u nalazu i mišljenju opisane obje varijante odigravanja predmetnog štetnog događaja, prema iskazu tužiteljice i osiguranika tuženika. Mjesto naleta prema iskazima sudionika na rekonstrukciji prikazana su na slici 1. pisanog nalaza i mišljenja. Vještak navodi da prema iskazu osiguranika tuženika tužiteljica je neposredno prije štetnog događaja sišla sa sjevernog nogostupa i kretala se prema jugu. Prema ovako iskazanoj varijanti tužiteljica u trenutku naleta vozilu dolazila s lijeve strane i trebala je biti okrenuta desnom bočnom stranom tijela vozilu. U tom slučaju uslijed naleta vozila tužiteljica je morala pasti i ozlijediti lijevu bočnu stranu tijela, a do čega nije došlo. Iz tog razloga varijanta osiguranika tuženika tehnički nije prihvatljiva. Kako bi se utvrdio naletni položaj tužiteljice i naletni položaj vozila osiguranika tuženika pri pisanju nalaza i mišljenja konzultirao je vještaka sudsko medicinske struke a što je navedeno u samom nalazu. Na upit da li su do zaključaka vezano za predmetni štetni događaj došli na temelju materijalnih tragova ili ozljeda ili iskazanih varijanti iskazuje da prilikom očevida na kolniku, odnosno prilaznom kolniku parkirališta nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi pa je nalaz izrađen na temelju iskaza sudionika koji su isti dali. Na upit da li je moguće da se tužiteljica nakon silaska s nogostupa okrenula leđima prema vozilu i da je u tom trenutku došlo do naleta iskazuje da tu varijantu ne može isključiti, međutim za očekivati je prije silaska da je vidjela nailazak, odnosno kretanje vozila, pa bi u tom slučaju bilo za očekivati da bi ostala na nogostupu i propustila prolazak vozila. Na pitanje da li u razini mjesta štetnog događaja postoji nogostup iskazuje da isti postoji. Na upit da li je tužiteljica mogla čuti vozilo iskazuje da to ne može sa dovoljnom sigurnošću utvrditi s obzirom da se mjesto štetnog događaja nalazi uz prometnicu sa gustim, velikim prometom pa se ne može očitovati da je tužitelja mogla čuti nailazak vozila osiguranika tuženika. Na upit da li je osiguranik tuženika mogao na vrijeme zaustaviti svoje vozilo pod pretpostavkom da je vidio trenutak kad je tužiteljica s nogostupa stupila na prilazni kolnik iskazuje da je osiguranik tuženika mogao radnjom kočenja zaustaviti vozilo prije mjesta naleta budući mu je zaustavi put oko 1,1 m, a dok je udaljenost vozila u trenutku stupanja tužiteljice s nogostupa na prilazni kolnik iznosila oko 2,7 m. Nastavno iskazuje da na prilaznom kolniku parkirališta nema ucrtan pješački prijelaz pa je tužiteljica da bi došla do glavne prometnice morala prijeći prilazni kolnik parkirališta na mjestu koje je najbliže pješačkom prijelazu preko glavne ceste. Iskazuje da se prema fotografiji 1. iz pisanog nalaza i mišljenja pješački prijelaz, odnosno semaforizirano raskrižje nalazilo udaljeno oko 30 m od mjesta štetnog događaja. Nastavno iskazuje da tužiteljica nije prelazila kolnik na mjestu koje je najbliže pješačkom prijelazu. U ovako iskazanoj varijanti osiguranika tuženika tužiteljica je prije stupanja na prilazni kolnik okretanjem glave u desnu stranu mogla vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika, pa da je tada odustala od prelaska do štetnog događaja ne bi došlo.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera proizlazi da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao pješakinja, u naletu osobnog vozila koje se kretalo vožnjom unatrag. Dovođenjem u vezu ozljeda tužiteljice s materijalnim tragovima na vozilu proizlazi sljedeće:

- U naletu je uspostavljen kontakt između stražnjeg (zbog unatražne vožnje vodećeg) dijela vozila i tužiteljice.

- Uslijed naleta, tužiteljica je bila odgurnuta i pala na kolnik. Radilo se o padu na prednju desnu stranu tijela, uz dočekivanje na desnu ruku.

- Ozljeda gležnja je nastala izvrtanjem lijeve, u tom trenutku stajne noge, do čega je došlo uslijed odguravanja vozilom, dok su ozljede desne ruke nastale prilikom pada.

- Kontakt je ostvaren niskom naletnom brzinom, reda veličine 5-10 km/h.

- Najizgledniji naletni položaj jest onaj u kojem je tužiteljica u trenutku naleta bila stražnjom lijevom stranom tijela okrenuta vozilu, što odgovara varijanti iskazanoj i pokazanoj od strane tužiteljice, dok varijanta iskazana i pokazana od strane osiguranika tuženika odudara od ovog utvrđenja jer bi u tom slučaju pad očekivano uslijedio na lijevu stranu tijela.

13. Na prigovore na nalaz i mišljenje očitovali su se vještaci Šimunović i Mayer. Vještak Šimunović je naveo da je opasnost za osiguranika tuženika nastupila u trenutku kada je tužiteljica s nogostupa stupila na prilazni kolnik. Kako se štetni događaj desio oko 2,2 m južnije od nogostupa tužiteljica je u fazi prelaska prešla put od najmanje 2,2 m.S obzirom na svoju brzinu kretanja od 1,1 do 1,2 m/sek ona je ovaj put prešla u vremenu od oko 2 sek. Vraćajući vozilo osiguranika tuženika iz naletnog položaja unatrag za ovo naletno vrijeme proizlazi da se isti nalazio udaljen najmanje oko 2,7 m od mjesta štetnog događaja u trenutku stupanja tužiteljice na prilazni kolnik. Kako je naletna brzina vozila bila minimalna zaustavni put je iznosio oko 1,1 m. Stoga je osiguranik tuženika imao dovoljno prostora da radnjom kočenja zaustavi vozilo prije mjesta naleta i na taj način izbjegne predmetni štetni događaj. Navodi da je ranije iskazao da se tužiteljica kretala uz parkirana vozila sa svoje desne strane vozilo osiguranika tuženika bi imalo dovoljno prostora da prođe prilaznim kolnikom pored tužiteljice bez naleta na istu. Isto tako da se tužiteljica kretala sjevernim nogostupom do štetnog događaja ne bi došlo.

Dr. Davor Mayer je na upit tuženika da pojasni svoje utvrđenje naletnog položaja tužiteljice pojasnio da lokalizacija i priroda njezinih ozljeda sugeriraju da je kontakt s vozilom uspostavljen stražnjom lijevom stranom njezinog tijela što bi značilo da je ona tom stranom bila okrenuta stražnjem, tada vodećem, dijelu vozila.

Sa sudskomedicinskog gledišta ne može argumentirano zaključivati o prijenaletnom načinu kretanja tužiteljice koji ju je doveo u taj naletni položaj, može samo ocijeniti da ukoliko bi se radilo o pravocrtnom kretnju to bi sugeriralo da je smjer tog kretanja bio nešto ukošen na uzdužnu simetralu vozila. Ne isključuje a niti se tehničkim putem može isključiti da bi neposredno uoči trenutka naleta tužiteljica se tijelom zakrenula, primjerice jer je čula ili naslutila predstojeći nalet zbog približavanja vozila. Na upit da li je od prosječnog pješaka za očekivati da se u toj situaciji tijelom zaokrene prema desno, vještak odgovara da nema načina argumentirano tvrditi kakva bi bila reakcija pješaka u takvoj situaciji jer ona ovisi o brojnim činiteljima među ostalim percepcija naleta koja podredno ovisi o sluhu, zvuku koje proizvodi vozilo, pozadinskom zvuku koje proizvodi okolina, a također i sama reakcija osobe nepredvidiva. Navodi da se doista se ne može s apsolutnom sigurnošću rekonstruirati dinamika pada osobe iz uspravnog položaja, međutim kod nižih naletnih brzina ona ipak slijedi neke očekivane i predvidive obrasce, pa tako kod odgurivanja sa stražnje lijeve strane a pri tom bi se radilo o odgurivanju niskog intenziteta je za očekivati pad u suprotnom smjeru od smjera odgurivanja.

14. Iz provedenih dokaza, a napose provedenog vještačenja po sudskim vještacima dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i dr. Davoru Mayeru sud je utvrdio kako je štetni događaj nastao na način kako ga je opisala tužiteljica, te je za nastanak štetnog događaja pretežno odgovoran osiguranik tuženika. Naime, da je osiguranik tuženika pri vožnji unatrag pažljivije pratio prometnu situaciju iza svog vozila (koristeći pri tome oba bočna i unutrašnje ogledalo), vidio bi tužiteljicu kako se kreće oko sredine prilaznog kolnika parkiralištu pa da je osiguranik tuženika vidjevši tužiteljicu dao zvučni signal, tužiteljica bi se pomicanjem u desnu stranu, prema parkiranim vozilima, ostavila dovoljno mjesta za siguran prolazak vozilu osiguranika tuženika, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Šimonovića proizlazi da se tužiteljica kretala uz parkirana vozila sa svoje desne strane, vozilo osiguranika tuženika bi imalo dovoljno prostora (u širini od oko 2,45 m) da prođe prilaznim kolnikom pored tužiteljice bez naleta na nju, čime bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut kao i da se tužiteljica kretala sjevernim nogostupom do štetnog događaja ne bi došlo. Stoga je sud ocijenio da je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnog događaja u omjeru od 10%.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila prijelom gornjeg dijela desne palčane kosti, natučenje lijevog gležnja i puknuće tetive desnog supraspinatusa. Trajanje i intenzitet bolova: jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trajanje i intenzitet straha:

Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Smanjenje životnih aktivnosti: U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila: prijelom gornjeg dijela desne palčane kosti, natučenje lijevog gležnja, te puknuće tetive desnog supraspinatusa tj. puknuće rotatorne manžete desnog ramena. Navedena ozljeda desne ruke dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 7% koje se očitije u ograničenoj pokretljivosti desnog ramena i desnog lakta te bolovima u području desnog ramena i lakta pri dužem radu s desnom rukom. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir činjenica da je tužiteljica dešnjakinja. Tuđa pomoć i njega: Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir da je tužiteljica dešnjakinja.

16. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Žarka Rašića, te se isti očitovao i naveo da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila prijelom gornjeg dijela desne palčane kosti te ozljedu tetive koja čini tzv. rotatornu manžetu desnog ramenog zgloba. Zadobivene ozljede dovele su do posljedica ograničene pokretljivosti desnog ramena i desnog lakta. Uzimajući u obzir zadobivene i opisne ozljede tijek i način liječenja tužiteljice, dakle kontrole kirurga, fizijatra, provođenje fizikalne terapije utjecalo je na ukupnu procjenu trajanja intenziteta bolova, straha te potrebe za tuđom pomoći posebno jer se radilo o tužiteljici koja je imala ozljedu desne ruke a inače je dešnjakinja. To su sve činjenice koje su utjecale na procjenu trajanja intenziteta bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći. Što se tiče smanjenja životnih aktivnosti u pisanom nalazu i mišljenju obrazložio je u čemu se sastoji smanjenje životnih aktivnosti dakle o ograničenoj pokretljivosti desnog ramena i desnog lakta, a kao posljedica ranije navedenih ozljeda. Tijekom kliničkog pregleda izvršio je komparativno mjerenje pokretljivosti oba ramena i oba lakte te upravo temeljem toga je procijenjeno ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti. Izvršio je uvid u povijest bolesti od 13.11.2018. iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica 13.11.2018. pregledana po fizijatru i to zbog tegoba u vidu bolova u slabinskom dijelu kralježnice sa širenjem u desnu nogu. Postavljena je dijagnoza - desna strana lumboišijalgija i preporučena MR. Navodi da je bila ponovno na kliničkom pregledu zbog istih tegoba 26.11.2018. ,dok je u istoj zdravstvenoj ustanovi pregledana je vezano za predmetni štetni događaj 14.8.2019. Dakle radi se o tzv. generiranoj medicinskoj dokumentaciji gdje se prikazuje tj. štampa sva medicinska dokumentacija koje je vezana za liječenje u navedenoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

17. Odredbom čl. 1100 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu , nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredba st. 2. istog članka određuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je sud prihvatio kao argumentiranim i učinjenim u skladu s pravilima struke, sud je utvrdio da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede i to zadobila prijelom gornjeg dijela desne palčane kosti, natučenje lijevog gležnja i puknuće tetive desnog supraspinatusa. Trpjela je fizičke bolove i strah, te mu je smanjena životna aktivnost 7%. Tako je sud cijeneći sve navedeno uz činjenicu da je tužiteljica rođena 1954. godine, utvrdio da je kod nje došlo do povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, te je s obzirom na težinu povreda i okolnosti slučaja, ocijenio da joj pripada pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 3.600,00 eur na temelju odredbe čl. 1100. st. 1 ZOO-a. Na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege valjalo je dosuditi iznos od 174,90 eur (tužitelju je potrebno 66 sati tuđe pomoći x zatraženih 2,65 eur) sveukupno 3.774,90 eur. Uzimajući u obzir činjenicu da je sud ocijenio tužiteljicu suodgovornom od 10%, te da je tuženik tužiteljici tijekom postupka platio iznos od 1.725,40 eur valjalo joj je dosuditi iznos od 1.672,01 eur, dok je odbijen zahtjev za iznos od 892,19 eur.

19. Zatezna kamata na iznos neimovinske štete tužitelju je u smislu odredbe čl. 1103 ZOO-a dosuđena od dana podnošenja tužbe jer nije dokazao da bi podnio i odštetni zahtjev tuženiku.

20. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2 ZOO.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. St 2., čl. 155. I čl. 164. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 59/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst , 25/13, 89/14, 70,19, 80,22,114/22, 155/23 dalje: ZPP).Tužiteljica je uspjela u parnici po pitanju osnove 100%, a po pitanju visine 65,20% što čini uspjeh tužitelja od 165,20%. Tuženik je po pitanju osnove nije uspio u parnici, a po pitanju visine 34,80% . Kada se oduzme 165,20 od 34,80 i podijeli sa 2 dobije se uspjeh tužiteljice u parnici od 65,20%. Tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eur, tužbe u iznosu od 200,00 eur po Tbr. 8/1 Tarife, te zastupanje na ročištima 3.2.2021., 1.2.2022., 16.3.2022., 16.11.2023., 23.3.2023., 25.4.2024., 17.9.2024., 20.1.2025., 15.12.2025., 5.2.2026. po 200,00 eur po Tbr.9/1 Tarife, te sastav podneska od 3.7.2020., 15.6.2021., 7.7.2021., 11.7.2023., 11.6.2025. po 200,00 eur po Tbr.8/1 Tarife što uvećano za PDV ukupno iznosi 4.250,00 eur. Tom trošku valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u zatraženom iznosu od 164,98 eur što ukupno iznosi 4.414,98 eur. S obzirom na uspjeh u parnici od 65,20% tužiteljici pripada trošak u iznosu od 2,878,56 eur Navedenom trošku dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 3.077,65 eur.

22. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151.st.3 ZPP, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu 92,91 eur

2. tuženiku po pun.