REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5786/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Bartolić, CE i ME, [adresa], protiv tuženika: Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 12. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice tužiteljevih opunomoćenika i tuženikovog opunomoćenika po zaposlenju, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

''I Nalaže se tuženom GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, TRG STJEPANA RADIĆA 1, 10000 ZAGREB platiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10 000 Zagreb iznos od 633,92 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03.09.2025.g. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženom GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, TRG STJEPANA RADIĆA 1, 10000 ZAGREB nadoknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10 000 Zagreb parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.''

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 11. rujna 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je kao kupac električne energije na obračunskom mjestu na adresi [adresa], broj: 0115431872, kategorija potrošnje kućanstvo, tarifni model bijeli, evidentirana GE, na adresi [adresa], koja je preminula **.**.2005. Predmetno obračunsko mjesto nalazi se na adresi [adresa], stan na 2. katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija površine 62,62 čm ([adresa]) neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-17, te je tuženik upisan kao vlasnik. Odredbom čl. 2. toč. 8. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 14/06., dalje: Opći uvjeti) propisano je da je kupac električne energije pravna ili fizička osoba koja kupuje električnu energiju dok je toč. 36. propisano da je tarifni kupac električne energije kupac za kojeg se električna energija dobavlja na regulirani način i po reguliranoj cijeni u sustavu obveze javne usluge. Nadalje, sukladno čl. 37., 39. i 90. Općih uvjeta obveznik plaćanja računa za električnu energiju je kupac, bilo tarifni, bilo povlašteni, koji je kao vlasnik određene nekretnine sklopio ugovor o opskrbi, a nakon prestanka ugovora o opskrbi tarifnog kupca zbog smrti fizičke osobe, fizička ili pravna osoba koja je u posjedu nekretnine budući da opskrbljivač tarifnih kupaca može osobi koja je u posjedu nekretnine privremeno nastaviti opskrbu električnom energijom do saznanja za novog vlasnika. Sukladno čl. 39. st. 2. Općih uvjeta u slučaju prestanka ugovor o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, zbog smrti fizičke osobe, fizičke ili pravne osobe pravni sljednici koji su u posjedu nekretnine, dužni su u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe obavijestiti o tome opskrbljivača tarifnih kupaca i operatora prijenosnog sustava ili operatora distribucijskog sustava. U slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe opskrbljivač tarifnih kupaca može privremeno nastaviti opskrbu električnom energijom s fizičkom ili pravnom osobom koja je u posjedu nekretnine do saznanja za novog vlasnika, uz uvjet urednog podmirenja svih novčanih obveza sukladno čl. 39. st. 3. Općih uvjeta. Nakon smrti evidentiranog korisnika GE, tuženik nije postupio sukladno čl. 39. st. 2. Općih uvjeta, odnosno nije obavijestio prednika tužitelja HEP Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, niti tužitelja da je GE preminula. Stoga je na predmetnom obračunskom mjestu i dalje evidentirana sada pok. GE, kao korisnik. Sukladno čl. 84. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine duguje naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.). Slijedom navedenog, razvidno je da je tuženik u posjedu nekretnine i obračunskog mjernog mjesta te je obvezan snositi sve troškove koji se odnose na predmetnu nekretninu pa tako i na utrošak električne energije. Ukoliko bi tuženik osporavao osnovu i visinu duga, predlaže se izvesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine duga te elektrotehničko vještačenje na okolnost potrošnje električne energije. Na ime potrošene, a neplaćene električne energije, tuženik duguje tužitelju iznos 633,92 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon 2. rujna 2025. (datum izvatka iz poslovnih knjiga) koji se odnosi na utrošak električne energije u razdoblju od srpnja 2024. do siječnja 2025. S obzirom na dospjelu tražbinu, a tuženik nije podmirio dugovanje, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 633,92 EUR sa zateznim kamatama od 3. rujna 2025., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 6. listopada 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 30), u kojem se navodi da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao neosnovanom. Tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj u privitku tužbe dostavlja prijepise računa za navodno isporučenu uslugu opskrbe električnom energijom za nekretninu u [adresa], kategorija potrošnje- kućanstvo, a koji računi su izdani na ime GE, a ne ovdje tuženika Grad Zagreb, i to za obračunsko mjerno mjesto potrošnje koje glasi na GE, [adresa]. Dakle, tužitelj je očito isporučivao svoju uslugu GE, kojoj je i dostavljao predmetne račune na adresu nekretnine, budući da je imenovana u evidencijama tužitelja nesporno bila evidentirana kao korisnica, a koja je očigledno i ranije vršila plaćanja za predmetno mjerno mjesto. Tuženik ističe kako je obveza plaćanja električne energije prenesena na neposrednog korisnika za koji prijenos postoji suglasnost tužitelja, jer je očito da je ispostavljanjem računa upravo neposrednom korisniku stana GE, tužitelj pristao na prijenos obveze plaćanja na neposrednog korisnika (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3310/2015-2 od 12. lipnja 2017.). Slijedom navedenog, tuženik ukazuje na okolnost da tužitelj u utuženom razdoblju nikada nije ispostavljao tuženiku mjesečne račune za isporučenu električnu energiju, već je iste očito dostavljao stvarnom obvezniku GE, na adresi predmetnog stana, što se računima priloženim uz tužbu čini nespornim. Dakle, tuženik u utuženom razdoblju nije bio obveznik plaćanja cijene usluge opskrbe električnom energijom tužitelja, s obzirom da isti nije bio korisnik predmetnog stana. S obzirom da nije sporna činjenica da je tužitelj za utuženo razdoblje imao saznanja koga treba teretiti, te nije sporno da je u svojim poslovnim knjigama imao evidentiranog stvarnog obveznika predmetne tražbine, prigovor promašene pasivne legitimacije nameće se kao opravdan i jedino prihvatljiv. U tom smislu tuženik osporava i postojanje obveznopravnog odnosa s tužiteljem. Naime, sukladno čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 85/15.), odnosi između stranaka se uređuju ugovorima, te korištenje mreže sukladno čl. 4. st. 11. može početi tek nakon sklapanja ugovora, a koji ugovor između stranaka nije sklopljen. S obzirom da obvezni odnosi ne nastaju samo temeljem ugovora, već i između ostalog temeljem stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, stoga, sve i da među parničnim strankama nije sklopljen ugovor o potrošnji električne energije, tada bi pasivnu legitimaciju tuženika moguće bilo uspostaviti temeljem činjenice da je tuženik koristio električne energije bez pravne osnove kojim činom je na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije.

S tim u svezi tuženik ističe da nije korisnik predmetne nekretnine, pa da bi time (činjenicom korištenja) na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije, niti je dostavljenim ispravama to tužitelj dokazao, već je to očito GE na koju i glase priloženi računi. Isto tako, tužitelj nije dostavio niti Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca, a iz kojeg bi se moglo zaključiti temeljem čega i za koje obračunsko mjesto, te na kojoj adresi, tužitelj ima zavedenog tuženika kao obveznika plaćanja računa. Zaključno, tuženik ističe i prigovor zastare dijela tražbine, a sukladno odredbi čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.). Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa-utuženje), od 2. rujna 2025. (list 6 i 7), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 2. rujna 2025. (list 8), račun br: 2200133910-240720-0, razdoblje 1. veljače 2024. - 31. srpnja 2024., uz obračun potrošnje i akontacije-mjesečne novčane obveze za kolovoz-prosinac 2024., te račun br: 2200133910-250120-7, razdoblje 1. kolovoza 2024. - 31. siječnja 2025., uz obračun potrošnje i akontacije-mjesečne novčane obveze za veljača-lipanj 2025. (list 9-20) i zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-17, od 3. rujna 2025. (list 21-25).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za utrošak električne energije glede prostora (kategorije potrošnje: kućanstvo i tarifnog modela: kućanstvo bijeli) u [adresa].

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

6. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa-utuženje), od 2. rujna 2025. (list 6 i 7), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 2. rujna 2025. (list 8), utvrđeno je postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema kupcu: GE, [adresa], ugovorni konto:

2200133910, tražbina od kupaca za el. en. - kućanstvo (anal), po dva računa električne enerije br.: 1) 012200133910-240720-0 od 31. srpnja 2024. s dospijećem 17. kolovoza 2024. u iznosu 456,10 EUR i 2) 012200133910-250120-7 od 13. siječnja 2025. u iznosu 177,82 EUR, dakle ukupno u iznosu 633,92 EUR.

Isto također proizlazi i iz računa br: 2200133910-240720-0, razdoblje 1. veljače 2024. - 31. srpnja 2024., uz obračun potrošnje i akontacije-mjesečne novčane obveze za kolovoz-prosinac 2024., te račun br: 2200133910-250120-7, razdoblje 1. kolovoza 2024. - 31. siječnja 2025., uz obračun potrošnje i akontacije-mjesečne novčane obveze za veljača-lipanj 2025. (list 9-20)

7. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-17, od 3. rujna 2025. (list 21-25), utvrđeno je da je na zk.č.br. 2676, Stambena zgrada [adresa], 35 A i 35 B, ukupne površine 525 čm, na 18. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom- etažno vlasništvo (E-17): stan na 2. katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija površine 62,62 čm ([adresa]) neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, temeljem ovosudnog rješenja posl. br. Z-1949/20 od 4. ožujka 2022., uknjiženo pravo vlasništva u korist Grada Zagreba.

8. Slijedom navedenog, utvrđeno je da se tužiteljeva tražbina odnosi utrošak električne energije za obračunsko mjerno mjesto naziva: GE, [adresa], odnosno obračunsko mjesto broj: 0115431872, kategorija: kućanstvo, tarifa: kućanstvo bijeli, broj brojila: 00067604, za razdoblje od 1. veljače 2024. do 31. srpnja 2024., odnosno isto bi se odnosilo na akontacije-mjesečne novčane obveze.

9. Djelomično je osnovan prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) zastarijevaju za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, a što je ovdje slučaj s obzirom na kategoriju potrošnje, dok za kategoriju potrošnje: poduzetništvo vrijedi zastarni rok od tri godine. Dakle, u zastari je tražbina po prvom utuženom računu broj: 012200133910-240720-0 s dospijećem 17. kolovoza 2024., s obzirom da je tužba podnesen 11. rujna 2025., dakle protekom roka zastare.

10. Ujedno, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, predmetni izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja temelji na utuženim računima, a iz kojih je razvidno da je kao kupac zaveden: GE, [adresa], Paška 35 A, po ugovornom računu: 2200133910, što je ujedno naziv obračunskog mjernog mjesta, kao i adresa slanja računa, kako to proizlazi iz računa uz obračun potrošnje i akontacija-mjesečne novčane obveze (list 9-20) pa stoga proizlazi da je u ovom slučaju tužitelj izvršavao u utuženom razdoblju svoju obvezu isporuke električne energije na obračunskom mjestu: [adresa], odnosno obračunskom mjestu broj: 0115431872, dakle, ista je zavedena kao kupac na predmetnom mjernom mjestu, zbog čega bi ista bila i dužni platiti naknadu za istu uslugu.

No, u odnosu na potonje tuženik s pravom ističe da tužitelj nije priložio mjerodavne isprave kojim bi dokazao poglavito osnovanost ni visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iz koje bi bilo razvidno temeljem čega tužitelj tereti upravo tuženika za predmetnu tražbinu, budući da nije priložio Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca za potrošno mjesto za koje se tereti tuženik.

Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima zavedenog tuženika, kao krajnjeg kupca nije dovoljna za postojanje obveze na strani tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja koja nema nikakav pravni učinak u odnosu na tuženika. Osim toga, iz dostavljenih računa ne proizlazi nedvojbeno obračunsko mjesto, odnosno tužitelj nije pobliže identificirao nekretninu na koju se odnosi utužena tražbina, budući da nije naveo radi li se o kući s jednim stanom/poslovnim prostorom ili višestambenoj zgradi na predmetnoj adresi, pri čemu je bio dužan, ukoliko se radi o zgradi, individualizirati poseban dio (stan/poslovni prostor) u smislu njegove površine, kata i položaja u zgradi. Neovisno o navedenom, proizlazi spornim da bi tuženik bio vlasnik ili korisnik zajedničkog dijela/uređaja na predmetnoj adresi za predmetno obračunsko mjesto, odnosno da bi tuženik primio utužene račune, pa stoga nije niti mogao uložiti prigovor protiv istih, a budući da nije obveznik njihovog plaćanja, nije niti tražio njihovu dostavu. Naposljetku, tužitelj nije dokazao da ima sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom s tuženikom za predmetno mjerno mjesto.

11. Poglavito stoga što tuženik ističu da nije korisnik predmetne nekretnine pa da bi time (činjenicom korištenja) na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije, niti je dostavljenim ispravama to tužitelj dokazao, već je to očito GE na koju i glase priloženi računi. Isto tako, tužitelj nije dostavio niti Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca, a iz kojeg bi se moglo zaključiti temeljem čega i za koje obračunsko mjesto, te na kojoj adresi, tužitelj ima zavedenog tuženika kao obveznika plaćanja računa.

Stoga, osnovano tuženik osporava i postojanje obveznopravnog odnosa s tužiteljem. Naposljetku, proizlazi da predmetna tražbina nije utemeljena na očitanju brojila, već isključivo na procjeni, to tim više što su isti računi izdani na temelju akontacija-predujma, a ne stvarno učinjenih troškova po osnovi isporuke električne energije, dok akontacija-mjesečna novčana obveza nije podobna za osnovano utuženje radi utroška električne energije.

12. Sukladno odredbi čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 85/15. te 104/20.), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se ugovorom o korištenju mreže (sklapa se s HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (sklapa se s tužiteljem), pa stoga tek sklopljeni ugovor i činjenica vlasništva ili korištenja nekretnine obvezuju na plaćanje tužiteljeve usluge.

13. Slijedom navedenog, tužitelj nije uspio dokazati postojanje dospjele i nepodmirene novčane tražbine upravo prema tuženiku, odnosno pasivnu legitimaciju tuženika, jer su isti navodi tužitelja u nesuglasju s izvedenim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka, a sve s obzirom na tuženikove navode i prigovore.

14. Naime, tužitelj nije pridonio niti predložio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito da je tuženik krajnji kupac na predmetnom obračunskom mjestu, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), koje obvezuje sud da uzme kako nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

15. Zbog izloženog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno u izreci presude.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 eur (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

17. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i zastupanja na ročištu 12. veljače 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 200,00 EUR, uvećano za PDV 25% (50,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 13,27 EUR i sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 26,54 EUR. Stoga je tužitelju valjalo odmjeriti troškove postupka u sveukupnom iznosu 289,81 EUR, no, isti mu za zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.

18. Tuženik ne zahtijeva naknadu troškova postupka, pa stoga o istom nije niti odlučeno.

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 26,54 EUR i - tuženik.