REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-851/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, protiv tuženika: DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice tužiteljevih opunomoćenika, a u izočnosti tuženika, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-1679/2022, koje je 17. siječnja 2023. donijela javna bilježnica Ljubica Čaklović, Zagreb, Ilica 253, u dijelu u kojem se naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos 28,86 EUR / 217,47 HRK od zakašnjenja do plateža 6. siječnja 2023., od toga na iznos 0,01 EUR / 0,06 HRK od 11. travnja 2020. do 6. siječnja 2023. i na iznos 28,85 EUR / 217,41 HRK od 8. travnja 2021. do 6. siječnja 2023., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2023. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida predmetni platni nalog u ostatku, odnosno u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 28,86 EUR / 217,47 HRK i odluka o P o s l o v n i b r o j P o v

r v - 8 5 1 / 2 0 2 3 - 1 0

troškovima postupka kojom su nastali troškovi ovršnog postupka odmjereni u iznosu 43,54 EUR / 328,05 HRK sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 181,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio navedenoj javnoj bilježnici prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenika, sada tuženika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 28,86 EUR / 217,47 HRK i troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama. U povodu istog prijedloga navedena javna bilježnica je 17. siječnja 2023. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-1679/2022.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi je ovršenik, sada tuženik, podnio prigovor, kojim prigovara u cijelosti rješenju o ovrsi, u povodu kojega je ovaj sud 7. rujna 2023. donio rješenje posl. br. Povrv-851/2023-2, kojim je stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te su pozvane stranke u roku 15 dana iznijeti sve činjenice na kojim temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebite za utvrđenje iznesenih činjenica.

3. Podneskom predanim 12. listopada 2023. (list 36 i 37) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, zahtijevajući djelomično ukidanje predmetnog platnog naloga u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos 28,83 EUR, dok zahtijeva održanje na snazi predmetnog platnog naloga u dijelu kojim se zahtijeva isplata zateznih kamata na iznos 28,86 EUR od 8. travnja 2021. do 6. siječnja 2023. u uglavničenom iznosu 2,42 EUR i odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu 43,54 EUR, kao i daljnjih parničnih troškova, sve sa zateznim kamatama. Stoga, ovakvo raspolaganje zahtjevom u postupovnom smislu predstavlja djelomično povlačenje tužbe, u smislu čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), pa je valjalo djelomično ukinuti predmetni platni nalog u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa 28,86 EUR / 217,47 HRK, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga- pregled otvorenih stavaka za utvrđenje, od 10. studenoga 2022. (list 8), ispis naloga od 6. siječnja 2023. (list 26), preslik identifikacijske iskaznice za tuženika (list 27), račun br. 990237681/19, od 26. ožujka 2019., račun br. 990318889/21, od 23. ožujka 2021. i račun br. 990342897/20, od 26. ožujka 2020. (list 38-40), tužiteljeve Uvjete za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (bankoosiguranje) od 1. siječnja 2015. (list 41-47), policu osiguranja-Osiguranje požara i nekih drugih rizika broj 419644002046, P o s l o v n i b r o j P o v

r v - 8 5 1 / 2 0 2 3 - 1 0

od 21. ožujka 2018. (list 48) i dokaz o platežu-nalog za plaćanje iznosa 213,34 HRK, od 26. ožujka 2018. (list 49).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je prvotno zahtjev za isplatu premija po polici osiguranja od požara, odnosno konačno zahtjev za isplatu zateznih kamata na iste.

7. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga-pregled otvorenih stavaka za utvrđenje, od 10. studenoga 2022. (list 8), utvrđeno je postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku, po osnovi dugovane premije glede police osiguranja požara i nekih drugih rizika broj 419644002046, odnosno po fakturama broj: 1) 99-FKT-2020- 0342897 od 26. ožujka 2020. s dospijećem 10. travnja 2020. u iznosu 216,98 HRK od toga naplaćen iznos 216,92 HRK odnosno razlika u iznosu 0,06 HRK i 2) 99-FKT- 2021-0318889 od 26. ožujka 2021. s dospijećem 7. travnja 2021. u iznosu 217,41 HRK, odnosno sveukupno u iznosu 217,47 HRK / 28,86 EUR. Isto također proizlazi i iz računa br. 990237681/19, od 26. ožujka 2019., računa br. 990318889/21, od 23. ožujka 2021. i računa br. 990342897/20, od 26. ožujka 2020. (list 38-40).

8. Uvidom u Policu osiguranja-Osiguranje požara i nekih drugih rizika broj 419644002046 i nalog za plaćanje (list 48 i 49) utvrđeno je da je ista polica sklopljena između ovdje tužitelja, kao osiguratelj i ovdje tuženika, kao ugovaratelja i osiguranika, glede mjesta osiguranja: [adresa] (etažno vlasništvo stana veličine 86,43 čm) te je ista Polica izdana za osiguranje ugovoreno kao višegodišnje za razdoblje od 1. travnja 2018. do 1. travnja 2048. za ukupnu premiju u iznosu 861,90 EUR plativo u 30 godišnjih rata, te da premija osiguranja dospijeva na naplatu svake godine 1. travnja (pet godina) te da je tuženik platio 26. ožujka 2018. premiju po predmetnoj polici u iznosu 213,34 HRK.

9. Uvidom u obavijest (list 14) utvrđeno je da je javna bilježnica Ljubica Čaklović 22. prosinca 2022. uputila tuženiku istu obavijest o predmetnom prijedlogu za ovrhu.

10. Uvidom u ispis naloga od 6. siječnja 2023. (list 26) utvrđeno je da je tuženik 6. siječnja 2023. podmirio predmetnu utuženu tražbinu u iznosu 28,86 EUR.

11. Slijedom navedenog, utvrđeno je da se utužena tražbina u iznosu 28,86 EUR / 217,47 HRK odnosi na ostatak nepodmirenog iznosa ugovorene godišnje premije osiguranja u ukupnom iznosu 28,86 EUR / 217,47 HRK, budući da je ista djelomično podmirena po 1. utuženoj fakturi dok je preostao iznos 0,06 HRK i po 2. utuženoj fakturi u iznosu 217,41 HRK, kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8). Naime, utvrđeno je da su ovdje parnične stranke, kao ugovorne strane, 21. ožujka 2018. sklopile ugovor o osiguranju, odnosno sklopile policu osiguranja s osnove koje potječe predmetna utužena tražbina, budući da je predmetna ponuda uredno potpisana od strane tuženika, a s obzirom da su obje ugovorne strane potpisale ponudu smatra se da je ugovor o osiguranju sklopljen temeljem ponude. Tuženik je predmetnu ponudu osiguranja požara i nekih drugih rizika vlastoručno potpisao i time izjavio da opis predmeta osiguranja odgovara činjeničnom stanju, da je upoznat sa značenjem ponude pri sklapanju Ugovora o osiguranju, kao i da je primio uvjete i klauzule prema kojima se ugovaraju predmetna osiguranja. Stoga, stranke su sklopile ugovor o osiguranju, pa je stoga izdana predmetna Polica osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom se osigurava od požara stan u [adresa], kao višegodišnje za razdoblje od 1. travnja 2018. do 1. travnja 2048., uz ukupnu premiju P o s l o v n i b r o j P o v

r v - 8 5 1 / 2 0 2 3 - 1 0

u iznosu 861,90 EUR plativo u 30 godišnjih rata, te da premija osiguranja dospijeva na naplatu svake godine 1. travnja (pet godina)

12. Obveza tuženika, kao ugovaratelja osiguranja (ujedno osiguranika), platiti premiju osiguranja, utvrđena je odredbama čl. 936. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), pa se sukladno istim odredbama premija osiguranja može plaćati odjednom, a može se plaćati i u obrocima. Ujedno se napominje da je čl. 9. ZOO-a određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, s time da je sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s dužnom pažnjom (čl. 10. ZOO-a).

13. Prije svega valja reći da je ugovor o osiguranju dvostrani pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obvezuje platiti premiju osiguranja, a osiguratelj isplatiti osigurninu u slučaju nastanka štetnog događaja osiguraniku ili korisniku ili trećoj osobi. Nadalje, valja naglasiti da se ovdje radi o ugovorenom višegodišnjem osiguranju, a da se predmetna tražbina odnosi na premiju za osigurateljno razdoblje unutar ugovorenog višegodišnjeg osiguranja. Naime, ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, pri tome imajući na umu odredbe čl. 247. ZOO-a kojom se propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora i čl. 262. st. 1. ZOO-a koji propisuje da je ponuda prihvaćen kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

14. S obzirom na gornja utvrđenja, te citirane zakonske odredbe, a imajući na umu da tuženik tijekom postupka nije s uspjehom osporio osnovu niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, jer su tuženikovi navodi paušalni i neobrazloženi, dok je, naprotiv, temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da je upravo tuženik u obveznom odnosu s tužiteljem, odnosno da je isti dužan platiti tužitelju premiju po predmetnoj Polica.

15. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio nikakav odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito glede podmirenja većeg dijela predmetne tražbine, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

16. Zbog izloženog, utvrđeno je postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu 28,86 EUR / 217,47 HRK, poglavito kako to proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 8), koji se u cijelosti prihvaća kao istinit i potpun, to tim više što niti tuženik svojim navodima nije doveo u sumnju točnost istih navoda, odnosno tuženik isto nije na valjani način osporio niti je stavio odgovarajuće dokaze kojim bi pobio tužiteljeve navode i dokaze, a da je tuženik isto podmirio sa zakašnjenjem 6. siječnja 2023. (list 26). Ujedno, pored glavnice, tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, koje teku od dana nakon dospijeća predmetne premije, tj. od zakašnjenja do isplate, dakle na iznos 0,06 HRK od 11. travnja 2020. do 6. siječnja 2023. i na iznos 217,41 HRK od 8. travnja 2021. do 6. siječnja 2023., dok nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za isplatu uglavničenih zateznih kamata u iznosu 2,42 EUR jer isto tužitelj ničim ne dokazuje, te daljnje zatezne kamate na isto od podnošenja zahtjeva 12. listopada 2023. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 36) do isplate, a s obzirom na odredbu čl. 2. st. 1. ZPP-a, po stopi zateznih kamata određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. P o s l o v n i b r o j P o v

r v - 8 5 1 / 2 0 2 3 - 1 0

17. Stoga, a budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je ispunio svoju obvezu plaćanja ugovorene premije i to za predmetno osigurateljno razdoblje u utuženom iznosu 28,86 EUR / 217,47 HRK do dospijeća, već je tuženik isto ispunio sa zakašnjenjem 6. siječnja 2023., valjalo je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. u svezi čl. 936. st. 1. i 2. ZOO-a, obvezati tuženika na isplatu tužitelju zateznih kamata na dugovane premije plaćene sa zakašnjenjem i to tekuće od dana zakašnjenja do plateža, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

18. Slijedom navedenog, primjenom citiranih zakonskih odredbi, valjalo je djelomično održati na snazi platni nalog i presuditi kao pod toč. I. izreke presude, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom da tužitelj nije uspio samo u srazmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te su tužitelju priznati troškovi u skladu s vrijednosti predmeta spora, zahtjevom za naknadu troškova i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), uzimajući u obzir vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT/23.) te pravo odvjetnika na sve obavljene radnje obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

20. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

21. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od odvjetničkih troškova i to sastava prijedloga za ovrhu (Tbr. 11./2. OT) u zahtijevanom iznosu 112,50 HRK uvećanog za PDV 25% (28,13 HRK) odnosno ukupno u iznosu 18,66 EUR / 140,63 HRK i javnobilježničkih troškova i to predujma naknade javnog bilježnika u iznosu 75,00 HRK uvećanog za PDV 25% (18,75 HRK) odnosno ukupno u iznosu 93,75 HRK i ostatka naknade u iznosu 75,00 HRK uvećanog za PDV 25% (18,75 HRK) odnosno ukupno u iznosu 93,75 HRK, dakle ukupno u iznosu 24,89 EUR / 187,50 HRK, kao i daljnjih troškova zastupanja u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu 100,00 EUR uvećanog za PDV 25% (25,00 EUR) odnosno ukupno u iznosu 125,00 EUR, kao i troška sudske pristojbe za presudu u iznosu 13,27 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 181,82 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

22. Tuženiku nisu odmjereni troškovi postupka, jer isti nije postavio zahtjev za naknadu istih, kao i s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.

23. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

P o s l o v n i b r o j P o v

r v - 8 5 1 / 2 0 2 3 - 1 0

24. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 13,27 EUR i

- tuženik.