REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6612/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. prosinca 2023. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. siječnja 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. veljače 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. ožujka 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. travnja 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. svibnja 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. lipnja 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. srpnja 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. kolovoza 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. rujna 2024. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 26. listopada 2024. do isplate,
i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 6. studenog 4 kod ovog suda podnio tužbu u kojoj navodi kako je dana 28. studenog 2023. sa tuženikom sačinio ispravu (nazvanu „IZJAVA“), glede koje su potpisi stranaka ovjereni istog dana od strane javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba pod brojem OV-7989/2023, a kojom su odredile kako će tuženik platiti tužitelju iznos od 24.000,00 eura u 24 jednaka mjesečna obroka od po minimalno 1.000,00 eura, počevši od 25. prosinca 2023. nadalje. Usprkos iznijetom tuženik do podnošenja tužbe nije isplatio tužitelju niti jedan od dogovorenih iznosa slijedom čega tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate počevši s prvim dospjelim obrokom dana 26. prosinca 2023. do zadnjeg dospjelog obroka dana 26. listopada 2024., sve uz naknadu troškova postupka tužitelju, a kako to stoji u točki I. i II. izreke ove presude.
2. Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno ovim uvjetima: a. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
b. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
c. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
d. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
3. Nadalje, odredbom čl. 331.b st. 4. ZPP-a propisano je da će se odgoditi donošenje presude zbog ogluhe ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2. ovog članka prije toga pribave obavijesti, a što je sud smatrao nužnim u ovom postupku, slijedom čega je provedeno pripremno ročište, zaključen prethodni postupak i određeno provođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke.
4. Sud ukazuje kako je tuženik uredno zaprimio tužbu zajedno sa rješenjem od 22. studenog 2024. kojim se istog poziva na davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana od primitka predmetne tužbe (dostavnica na listu 11 spisa) no isti nije dao odgovor na tužbu niti je pristupio na ročište dana 10. veljače 2026. (a niti na ranije zakazana ročišta tijekom postupka – 16. svibnja 2025., 2. rujna 2025., 14. studenog 2025.) ili ispričao svoj izostanak (dostavnica na poleđini lista 19 spisa), te je sud na prijedlog tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i potom sukladno čl. 295. st. 3. ZPP-a zaključio glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari dana 10. veljače 2026. obzirom je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile nepotreban trošak za stranke.
5. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u izjavu sa lista 5 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.
6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki I. izreke presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime iznosa koji je tužitelj predao tuženiku dana 27. travnja 2023. na ime izvođenja građevinskih radova koje tuženik nikada nije niti započeo, te je tužitelj zatražio povrat navedenog iznosa, na što je tuženik pristao potpisivanjem izjave od dana 28. studenog 2023.
8. Uvidom u izjavu sa lista 5 spisa, sud je utvrdio kako je dana 28. studenog 2023. sastavljena izjava u kojoj tuženik pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavljuje kako je dana 27. travnja 2023. od tužitelja primio iznos od 24.000,00 eura na ime izvođenja građevinskih radova na adresi u [adresa] no da radove koje je započeo nije u stanju odraditi i završiti te se izričito obvezuje vratiti tužitelju iznos od 24.000,00 eura do zaključno 20. prosinca 2024. u vidu mjesečnih rata u minimalnom iznosu od po 1.000,00 eura kao i da će prvu ratu podmiriti 25. prosinca 2023. Navedena izjava je vlastoručno potpisana po tužitelju i tuženiku, a na listu 4 spisa prileži i ovjera danih potpisa na navedenoj izjavi kod javnog bilježnika Mladena Ježeka dana 28. studenog 2023. pod brojem Ov-7989/2023.
9. Nadalje, sud je proveo i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke koji u svom iskazu navodi kako je tuženika upoznao preko web stranice Njuškalo gdje je našao njegove podatke vezane za prodaju montažnih kuća koju je tužitelj htio kupiti sebi radi rješavanja stambenog pitanja. Zapisao je kontakt tuženika i istome se obratio nakon čega su se našli i osobno. Isti je donio neku dokumentaciju i primjere montažnih kuća koje nudi i koliko se tužitelj sjeća to je bio 7. mjesec 2024., a isti mu je dao ponudu za montažnu kuću u visini od 50.000,00 eura. Tuženiku je rekao da očekuje isplatu iznosa od 51.000,00 eura kroz nekoliko dana na ime nekog odštetnog zahtjeva te da bi po primitku navedenog iznosa njemu isplatio dio navedenog iznosa, točnije 24.000,00 eura kako bi isti što prije započeo sa radovima. Navedeni iznos od 24.000,00 eura predao je tuženiku dana 24. srpnja 2024. nakon što je otišao u banku u Jurišićevoj (Raiffeisenbank) gdje je od službenice banke navedeni iznos dobio isplaćen sa svog računa i to 23.000,00 eura u apoenima od po 500,00 eura i 1.000,00 eura u apoenima od po 200,00 eura. Navedeni iznos predao je tuženiku koji je čekao tužitelja u automobilu, vratio se u banku i njemu dao uputu da prebroji predani iznos, a nakon što je ponovno došao u vozilo tuženik je ustvrdio da je točan iznos kako su i dogovorili u visini od 24.000,00 eura te se obvezao da će u narednim danima izvršiti nabavku materijala potrebnog za rad i početi sa radovima. Tuženik nije započeo sa radovima u narednom razdoblju niti naknadno te je tužitelj istog kontinuirano pokušavao kontaktirati. Tuženik se prvo nije javljao, a potom ga je tužitelj uspio dobiti telefonskim putem i iznijeti svoje viđenje stvari u smislu da smatra da je prevarant, da je novac uzeo, a nije počeo sa radovima itd. Uspio je nagovoriti tuženika da navedeno prizna i izjavi pred javnim bilježnikom te je sastavljena izjava koju je i tuženik potpisao, kao i tužitelj, te je javni bilježnik istu ovjerio, a u kojoj izjavi jasno stoji kako je preuzeo navedeni iznos od 24.000,00 eura od njega, da nije izvršio radove na koje se obvezao te da duguje tužitelju navedeni iznos koji se obvezuje vratiti u tekućoj godini. Nadalje, navedenu izjavu je tužitelj predao i policiji obzirom tuženik nije plaćao navedene iznose kako se obvezao te je od policije dobio informaciju kako su obavili obavijesni razgovor sa istim u kojem je isti priznao da duguje navedeni iznos no ujedno je istaknuo policiji da on nema namjeru vratiti dugovani iznos obzirom nema novaca. Nakon toga tužitelj je pokrenuo ovaj postupak. Tužitelj navodi kako je vrijednost predmeta spora postavljena na 11.000,00 eura obzirom je punomoćnik navedene iznose i kamate na iste zatražio do dana podnošenja tužbe 6. studenog 2024. Također iskazuje kako je u trenutku kada je predao tuženiku navedeni iznos od 24.000,00 eura postupao u dobroj vjeri i povjerenju te nije zatražio potvrdu o predaji navedenog iznosa, no ponovno ističe kako je tuženik predaju i primitak iznosa od 24.000,00 eura kao i činjenicu da isti nije vratio do danas, a i tada do same izjave, dao putem izjave kod javnog bilježnika o čemu prileži i dokaz uz tužbu. Tužitelj navodi kako je protiv tuženika podnio i kaznenu prijavu povodom navedenog dugovanja, no nema saznanja je li i što postupljeno po navedenoj prijavi.
10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja obzirom je isti iskazivao životno i logično te u suglasju sa priloženom izjavom u spisu u kojoj je sud utvrdio kako istom tuženik priznaje navedeni dug od 24.000,00 eura kao i da ne osporava da nije odradio posao za koji je primio navedeni iznos te da se isti obvezuje u cijelosti vratiti tužitelju do najkasnije 20. prosinca 2024., uz napomenu kako je navedena izjava potpisana po tužitelju i tuženiku i ovjerena od strane javnog bilježnika, kako je to prethodno navedeno.
11. Prema odredbi članka 262. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO), dužnik je dužan ispuniti svoju obvezu vjerovniku, a obveza prestaje tek urednim ispunjenjem. U slučaju kada dužnik tvrdi da je obvezu ispunio, na njemu je teret dokazivanja te činjenice.
12. Nadalje, prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi dok je prema st. 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Sud ukazuje kako smatra da se u predmetnom slučaju između stranaka radilo o ugovoru o djelu prema čl. 590. ZOO-a ili ugovoru o građenju prema čl. 620. ZOO-a ovisno o obliku u kojem je isti sklopljen, a budući zakon previđa pisani oblik za valjanost ugovora o građenju te budući tužitelj ne tvrdi da je takav ugovor sklopljen, time sud smatra kako se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru o djelu za koji je zakonski dopušten i usmeni oblik. Također, obzirom se radilo o montažnoj kući koje se prodaju po principu "ključ u ruke" sud ističe kako se može raditi i o ugovoru o kupoprodaji među gore navedenim strankama prema odredbi čl. 376. ZOO-a. Kada nije riječ o kapari, jer ona pretpostavlja postojanje određenog pravno valjanog ugovora, a njega u konkretnom slučaju nema, tuženik koji je zadržao tužiteljev novac i to na ime predujma za kupnju/izgradnju montažne kuće sporni iznos drži bez pravne osnove, to ga isti mora vratiti obzirom na osnovu koja je otpala. Neovisno o tome kakvu vrstu ugovora su ove stranke sklopile i u kojoj formi, usmenoj ili pismenoj, sud ukazuje kako se u konkretnom slučaju radi o osnovi koja se nije ostvarila – conditio causa dana, causa non secuta prema čl. 1111. st. 3. ZOO -a čime je tuženik dužan vratiti navedeni primljeni iznos prema čl. 1111. st. 1. ZOO -a, a na što se isti obvezao sastavljanjem, potpisivanjem i ovjerom izjave od 28. studenog 2023. Također, okolnost da tužitelj nije naveo odgovarajuću osnovu svog tužbenog zahtjeva nije od utjecaja na odluku suda o tom zahtjevu, obzirom činjenični navodi tužbe i iskaza tužitelja danog u postupku upućuju na stjecanje bez pravne osnove, čime sud smatra kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 1111. ZOO-a.
13. Prema članku 10. ZOO-a, sudionici u obveznim odnosima dužni su postupati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.
14. Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
15. Kako se navedenom izjavom sam tuženik obvezao prvu ratu iznosa od 24.000,00 eura vratiti do 25. prosinca 2023. u mjesečnim iznosima od minimalno 1.000,00 eura time da je sveukupni iznos od 24.000,00 eura tuženik dužan vratiti do 20. prosinca 2024., to je tužitelj pravilno zatražio zakonske zatezne kamate od dospijeća prvog utuženog iznosa od 1.000,00 eura od dana nakon dana dospijeća odnosno od 26. prosinca 2023. do isplate, a za ostale utužene iznose od po 1.000,00 eura mjesečno od 26.-tog u mjesecu, slijedom čega je sud navedene kamate i dosudio kako je to tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom, kao u točki I. izreke.
16. Nadalje, sud ukazuje kako se predmetno dugovanje tuženika odnosi na iznos od ukupno 24.000,00 eura, no da tužitelj ovom tužbom potražuje iznos od 11.000,00 eura obzirom je u trenutku podnošenja tužbe isti zatražio mjesečne iznose od po 1.000,00 eura dospjele do trenutka podnošenja tužbe. Hoće li tužitelj drugom tužbom ustati protiv tuženika u drugom postupku u odnosu na preostali iznos od 13.000,00 eura koji je dospio nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije od utjecaja na ovaj postupak i isto u cijelosti predstavlja dispoziciju tužitelja kao stranke sukladno čl. 3. st. 1. ZPP-a, sve dok se ne radi o raspolaganjima stranaka koja su u suprotnosti sa prisilnim propisima i pravilima javnog morala, čemu ovdje nije slučaj.
17. Slijedom svega navedenog ovaj sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je vratio predmetni iznos na čije se vraćanje obvezao potpisanom i ovjerenom izjavom od 28. studenog 2023., a da se pravna osnova temeljem koje je navedeni iznos primio nije ostvarila, niti da postoji drugi pravni temelj zbog kojeg bi zadržavanje navedenog iznosa u imovini tuženika bilo zakonito čime je isti dužan vratiti utuženi iznos od 11.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve sukladno čl. 1111. st. 1. i 3. te čl. 1115. ZOO-a, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.
18. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) , zatraženom trošku prema troškovniku predanom na ročištu 10.2.2026., sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 11.000,00 eura pa je tako tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.200,00 eura koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 7/1, te zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima 16.5.2025. i 10.2.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima 2.9.2025. i 14.11.2025. prema Tbr. 9/5 za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% čemu je valjalo dodati i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupno zatraženom iznosu od 200,00 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23; dalje ZSP), čime je tužitelju ukupno priznat iznos od 1.200,00 eura na ime prouzročenih troškova postupka, a kako to stoji u toč. II. izreke.
20. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, dana 26. ožujka 2026.
Sudac:
Violeta Veselić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u 3 istovjetna primjerka.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na tužbu i presudu
2. tuženiku
U Zagrebu, dana 26. ožujka 2026.
Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja