REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-643/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Jerković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, radi isplate, bez održavanja rasprave, 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Kneza poslovni broj Ovrv-15860/2025 od 4. prosinca 2025. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos 711,97 eura sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 710,26 EUR od 12. prosinca 2024.,
- na iznos od 1,71 EUR od 28. prosinca 2024.,
te se za sve navedeno tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici troškove ovog postupka u iznosu 375,00 eura, u roku 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice, ranije ovršenice, radi naplate novčane tražbine u iznosu 711,97 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Javni bilježnik Tomislav Knez je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-15860/2025 od 4. prosinca 2025., protiv kojeg je tuženica podnijela pravovremen prigovor.
3. U prigovoru tuženica u cijelosti pobija rješenje o ovrsi, osporava osnovu i visinu potraživanja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.
4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-643/2025 od 17. veljače 2026., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz upozorenja na odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) o rokovima za iznošenje činjenica i predlaganje dokaza i o pisanom postupku.
5. Tužitelj u očitovanju na prigovor tuženika ističe da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje za isporučenu električnu energiju na adresi u [adresa]. Navodi da je tuženica evidentirana kao krajnji kupac električne energije za navedenu lokaciju. Također upućuje na postojanje radnog naloga koji se odnosi na isto mjerno mjesto i dodatno potvrđuje osnovanost potraživanja. Posebno osporava prigovor zastare koji je istaknuo tuženica, navodeći kako je najstarije potraživanje dospjelo krajem 2024. godine. Ističe da je postupak pokrenut unutar zakonskog roka, odnosno unutar godine dana od dospijeća računa. Zaključuje da prigovor zastare nije osnovan. Smatra da su svi navodi tuženika neargumentirani i bez pravne osnove. Predlaže sudu da nakon provedenog postupka održi na snazi izdani platni nalog, uz naknadu troškova postupka.
6. Tuženica u podnesku od 24. ožujka 2026. ističe da iz navoda tužitelja nije jasno na što se točno odnosi utuženo potraživanje vezano uz električnu energiju na navedenoj adresi. Ustraje u prigovoru osnove i visine tužbenog zahtjeva te posebno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da tužitelj svoj zahtjev temelji na računima i knjigovodstvenoj kartici. Smatra da te isprave ne dokazuju osnovu ni visinu potraživanja kada su osporene. Naglašava da takve isprave nisu javne isprave koje bi dokazivale istinitost sadržaja. Ističe da one u parničnom postupku predstavljaju samo jednostrane isprave koje same po sebi nisu dovoljan dokaz. Poziva se i na sudsku praksu koja potvrđuje takvo stajalište. Navodi da je obveznik plaćanja električne energije krajnji kupac koji je sklopio odgovarajući ugovor. Tvrdi da tužitelj nije dostavio ugovor o opskrbi niti dokaz da je ona bila vlasnik ili korisnik nekretnine u relevantnom razdoblju. Ističe da se u računu spominje ugovor koji nije priložen te smatra da ga tužitelj više ne može naknadno dostaviti. Nadalje navodi da iz radnog naloga proizlazi da je krajnji kupac bio OZ. Iz toga zaključuje da ona nije bila krajnji kupac niti obveznik plaćanja. Smatra da provođenje dokaznog postupka nije potrebno jer dostavljeni dokazi ne potvrđuju osnovanost zahtjeva. Predlaže sudu da donese odluku na temelju stanja spisa.
7. Tijekom postupka sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8-9 spisa), račun (list 28-29), radni nalog (list 30) i karticu analitičkog knjigovodstva (list 31).
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prije svega, treba se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti u kojem je postupak pisan, sukladno čl. 461. st. 3. ZPP, pri čemu sud nije održao ročište jer to nije smatrao potrebnim za raspravljanje, a niti stranke to nisu predlagale, sve sukladno odredbi čl. 461. st. 4. ZPP.
10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu električnu energiju na adresi [adresa].
11. Među strankama je prvenstveno sporno je li tuženica pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.
12. Sukladno čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 111/21 i 83/23; dalje ZTEE), krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Prema čl. 3. ZTEE, krajnji kupac je kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu.
13. Po čl. 56. st. 3. ZTEE prodaja električne energije krajnjim kupcima obuhvaća, između ostaloga, obračun potrošnje, ispostavu računa i naplatu obračunate energije na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom.
14. Sukladno čl. 57. st. 1. ZTEE, sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi električnom energijom detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača.
15. Prema čl. 8. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 100/2022 i 134/24; dalje: Opći uvjeti), Ugovorom o opskrbi električnom energijom uređuju se prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca
16. U skladu sa citiranim odredbama, opskrba električnom energijom izvršava se na temelju ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, kojeg sklapaju opskrbljivač i krajnji kupac, koji je i obveznik plaćanja električne energije.
17. Međutim, tužitelj ne dostavlja ugovor o opskrbi krajnjeg kupca za predmetno mjerno mjesto, niti navodi na koji način i temeljem čega je tuženicu u svojoj evidenciji uopće započeo voditi kao krajnjeg kupca.
18. Naime, za status krajnjeg kupca nije dovoljno da se netko vodi u internim evidencijama tužitelja kao krajnji kupac, već je potrebno da na neki od zakonom predviđenih načina dođe do sklapanja ugovora o opskrbi krajnjeg kupca.
19. Pritom se ističe i da računi i druge isprave koje tužitelj dostavlja, sami po sebi, nisu dovoljan dokaz za pružanje usluga, s obzirom na to da se radi o jednostranim ispravama izdanim od strane tužitelja (U tom smislu Županijski sud u Vukovaru u Gž 275/2022 od 2. srpnja 2024.), a osim toga ukazuje se da i iz dostavljenog radnog naloga proizlazi da je potrošač na predmetnoj adresi ĐZ, a ne tuženica.
20. Slijedom navedenoga, tužitelj dostavljenim ispravama nije dokazao da sa tuženicom ima sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom odnosno da je ona krajnji kupac u smislu odredbi ZTEE i Općih uvjeta, pa je valjalo na temelju čl. 451. st. 3. ZPP u cijelosti ukinuti platni nalog, odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude
21. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
22. Budući da je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tuženici je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu 150,00 eura (Tbr. 11/1) te trošak sastava podneska od 24. ožujka 2026. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 8/1), što uvećano za PDV od 25% daje iznos 375,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Sutkinja
Martina Klanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun. uz podnesak tuženice od 24. ožujka 2026.
2. Tuženici po pun.
