Poslovni broj: Pn-101/2024-22
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika HOK OSIGURANJA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 zastupani po punomoćniku Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja odvjetnice Kornelije Krizmanić, a u odsutnosti tuženika, 25. veljače 2026. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HOK OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, da tužitelju ET OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razliku neto plaće ukupnom iznos 1.593,45 eura:
- 49,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 11.12.2023. do isplate,
- 278,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 09.02.2024. do isplate,
- 378,92 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 08.03.2024. do isplate,
- 378,92 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 09.04.2024. do isplate,
- 507,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 09.05.2024. do isplate,
a koje kamate teku od svakomjesečnog dospijeća do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Tužitelj se sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 3.451,18 eura odbija kao neosnovanim.
III Nalaže se tuženiku HOK OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, da tužitelju ET OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.148,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena počev od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 22.studenog 2023.g. u 17,05 sati na cesti između Bršadina i Nuštra dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali TT kao vozač vozila Volkswagen Caddy registarske oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika, ST kao vozač vozila John Deer registarske oznake [registarska oznaka], i tužitelj IT kao vozač vozila MAN 18.412 FLS registarske oznake [registarska oznaka] i priključnog vozila Schmitz SCS 24/L 13.62 registarske oznake [registarska oznaka]. Tužitelj u svojoj tužbi navodi da je za prometnu nesreću isključivo kriv osiguranik tuženika TT. Tužitelj navodi da je u ovoj prometnoj nesreći zadobio lake tjelesne ozljede, te da je tuženik priznao svoju odgovornost i isplatio tužitelju naknadu štete u izvansudskom postupku. U vrijeme prometne nesreće tužitelj je bio zaposlen kao vozač teretnog vozila u obrtu „ [obrt]“. Zbog ozljeda zadobivenih u ovoj prometnoj nesreći tužitelj se nalazio na bolovanju od 23.11.2023.g. do 30.04.2024.g. Za vrijeme bolovanja tužitelj je primao naknadu plaće. Prije podnošenja ove tužbe tužitelj se obratio tuženiku radi naknade štete – isplate razlike između naknade plaće koju je ostvario i bruto plaće koju bi ostvario da je radio, ali je tuženik otklonio svoju obvezu kao pravno neutemeljenu.
Budući da je tužitelj kod poslodavca obrta „ [obrt]“ počeo raditi
02.11.2023.g., dakle dvadesetak dana prije ozljeđivanja, isti poslodavac mu nije mogao izdati potvrdu o isplati (potvrdu o visini isplaćene plaće) u zadnjih šest mjeseci prije ozljeđivanja. Iz toga razloga, a radi utvrđivanja visine izgubljene zarade tužitelj je od svoga poslodavca ishodio potvrdu o isplati plaće za vremenski period nakon povratka s bolovanja tj. od 01.05.2024.g. do 30.07.2024.g. Iz navedene potvrde je razvidno da je tužitelj u tom razdoblju ostvario prosječnu bruto plaću u iznosu od 1.191,80 eura mjesečno, odnosno 901,32 eura neto mjesečno, te na ime dodataka i naknada iznos od 122,60 eura mjesečno.
Slijedom navedenog tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu razlike bruto plaće za vremenski period od 23.11.2023. do 30.04.2024. u ukupnom iznosu od 5.044,63 eura, umanjeno za primljenu naknadu u neto iznosu za koji nije obračunavan bruto iznos, i 735,60 eura na ime dodataka i naknada, sve sa zakonskim zateznim kamatama od svakomjesečnog dospijeća do isplate.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu čini nespornim pasivnu legitimaciju kao i nastanak štetnog događaja dok osporava osnov kao i visinu štete koju tužitelj tužbom potražuje. Navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu u bruto iznosu jer tužitelj ima pravo na naknadu štete kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja. Tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata pa slijedom toga predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbenim zahtjeva i obveže ga na plaćanje parničnog troška tuženiku.
3. Podneskom od 21. kolovoza 2025. godine tužitelj je nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim sada potražuje iznos od 2.429,08 eura na ime isplate razlike bruto plaće za 12. mjesec 2023. godine, za 2., 3., 4. i 5. mjesec 2024. godine s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
4. Tuženik se podneskom od 29. kolovoza 2025. godine protivio povlačenju predlažući da sud odbije tužbeni zahtjev u odnosu na povučeni iznos, a podredno potražuje troškove parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura.
5. Budući je tužitelj podneskom od 21. kolovoza 2025. godine uredio tužbeni zahtjev na način da umjesto prethodno postavljenog tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 5.044,63 eura sada potražuje iznos 2.429,08 eura u smislu odredbe čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a) radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva koje predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (VSRH na sjednici od 26. travnja 2021. godine).
6. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe to je sud meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu kako je postavljen u tužbi.
7. U ovom parničnom postupku sud je proveo dokazne radnje te je izvršen uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to: potvrda MUP-a o prometnoj nesreći, ugovor o radu, potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, obračunske isprave za isplatu plaće, odgovor tuženika na prigovor tužitelja, potvrda o isplati, sporazum o namirenju, proveden je dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po Krešimiru Strmotiću iz [adresa], stalnom sudskom vještaku.
8. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Nesporno je:
- pasivna legitimacija
- nastanak štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja
10. Sporno je:
- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva
11. Sud je proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Krešimiru Strmotiću iz [adresa]. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da zbog bolovanja tužitelju nije isplaćena pripadajuća plaća za studeni 2023. godine i to razlika od neto iznosa za isplatu u iznosu od 49,99 eura odnosno bruto iznos od 78,11 eura. Zatim razlika za siječanj 2024. godine u neto iznosu od 278,54 eura odnosno bruto iznosu od 453,90 eura, za veljaču 2024. godine razlika neto isplate u iznosu od 378,92 eura odnosno bruto iznosu od 559,61 eura, za ožujak 2024. godine razlika neto isplate od 378,92 eura odnosno 559,61 eura, te razlika neto isplate za travanj 2024. godine u iznosu od 507,08 eura odnosno bruto iznosu od 777,85 eura, a sve kako je prikazano u tablici neostvarenih elemenata pripadajuće bruto plaće (list 55 spisa).
Nadalje vještak u svom nalazu navodi da tužitelj potražuje i iznos na ime troška prijevoza na posao i s posla u visini 122,60 EUR mjesečno. Ovaj iznos nije bruto plaća, već naknada troška. Unatoč tome što je u dijelu 11/2023 bio na bolovanju, tužitelju je isplaćena ova naknada za cijeli mjesec (u obračunu plaće se navodi razdoblje 01.11.2023.- 30.11.2023.), a nije ništa isplaćeno po toj osnovi za 12/2023-4/2024 jer nije ni imao trošak dolaska na posao i povratka s posla, obzirom da je bio na bolovanju.
12. Stranke nisu imale primjedbe niti prigovore na nalaz vještaka Krešimira Strmotića, slijedom čega je sud predmetni nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio obzirom isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu u pravilima struke, gdje je pri izradi nalaza i mišljenja vještak izvršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu.
13. Tuženik se kako u odgovoru na tužbu tako i u podnesku od 29. kolovoza 2025. godine protivio konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kojim je tužitelj na ime izgubljene zarade zatražio isplatu vještačenjem utvrđenih razlika bruto plaće, smatrajući da tužitelju pripada samo razlika neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja u odnosu na neto iznos plaće koju je primao prije štetnog događaja.
14. Prema ocjeni suda tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade i to kao razliku između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja, što je u skladu s stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Odluci Revd- 2720/2020 od 17. studenog 2020. godine.
15. Slijedom navedenog sud je sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05 i 41/08 dalje ZOO-a) i na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da tužitelju pripada razlika neto neto plaće za vrijeme trajanja bolovanja u iznosu od 1.593,45 eura i to mjesečni iznosi razlike od 49,99 eura sa za studeni 2023., 278,54 eura za siječanj 2024., 378,92 eura za veljaču 2024. godine, 378,92 eura za ožujak 2024. godine i 507,08 eura za travanj 2024. godine sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1086. ZOO-a prema dospijeću svakog pojedinog iznosa do isplate.
16. Stoga je sud donio odluku kao točci I izreke
17. S preostalim djelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen kao točci II izreke
18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje OT) sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.429,08 eura, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Sud je tako priznao tužitelju traženi trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava 3 obrazložena podneska svaki po 200,00 eura, odnosno ukupno 600,00 eura za sastav obrazloženih podnesaka. Nadalje je tužitelju priznat trošak pristupa na ročišta održana 21. svibnja 2025. i 25. veljače 2026., za svako ročište iznos od 200,00 eura, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 46,13 eura odnosno ukupno 1.526,55 eura uz pripadajuće zatezne kamate primjenom članka 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku po stopi određenoj člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
19. Tužitelj je u ovom postupku postigao uspjeh u osnovi od 100% i u visini od 32% odnosno (100%+32%=132%/2=66%).
20. Tuženik je u ovoj parnici također djelomično uspio u sporu, ali samo u osnovu na visinu tužbenog zahtjeva i to u omjeru od 34% iz čega proistječe da je uspio u parnici u omjeru od 17% (0%+34%=34%/2=17%).
21. Kada se od postotka uspjeha tužitelja u parnici od 66% oduzme postotak uspjeha tuženika od 17% proistječe da je tužitelj u konačnici uspio u omjeru od 49%.
22. Budući je sud tužitelju priznao troškove u iznosu od 1.526,55 eura sukladno postignutom uspjehu u parnici tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 748,00 eura.
23. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura jer su oni bili potrebni bez obzira na uspjeh u parnici.
24. Stoga je sud dosudio tužitelju ukupne troškove u iznosu od 1.148,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je slijedom navedenog sud donio odluku kao u točci III izreke.
U Vinkovcima, 26. ožujka 2026.
Sudac:
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST:
1. Odvjetnica Kornelija Krizmanić iz Vinkovaca – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društvo Olujić, Pezić i Partneri d.o.o., Zagreb – punomoćnik tuženika
