REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-733/2025-15
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Ždravac, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke u predmetu odobravanja privremenog boravka, 26. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj zastupan po opunomoćeniku je 9. srpnja 2025. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a koji predmet je delegiran ovom Sudu rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-26 od 11. srpnja 2025.
1.1. Tužba je podnesena radi ocjene zakonitosti propuštanja odlučivanja tuženika o zahtjevu tužitelja za produžetak privremenog boravka, pri čemu tužitelj tvrdi da je zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka podnio 24. ožujka 2025., o čemu nije dostavio dokaz u smislu članka 39. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS). Po pozivu Suda za dostavljanja dokaza o trenutku pokretanja upravnog spora se podneskom od 8. kolovoza 2025. očitovao da je zahtjev podnesen „online“, pa da ne može dostaviti takav dokaz, već se pozvao na u prilogu tužbe dostavljenu e-mail komunikaciju supruge tužitelja, ĆO datiranu s 24. ožujka 2025. sa službenom osobom tuženika iz koje proizlazi da je tužitelj zatražio odobrenje stalnog boravka, a da mu je savjetovano da u međuvremenu zatraži produžetak privremenog boravka. U prilogu tog podneska je dostavio ponovno e-mail komunikaciju supruge tužitelja sa službenom osobom tuženika od 25. srpnja 2025., iz koje proizlazi da je njegov zahtjev za odobrenje privremenog boravka pozitivno riješen.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu nije očitovao u vezi postupka privremenog boravka tužitelja već je uz podnesak od 3. studenoga 2025. Sudu dostavio odgovor na tužbu u predmetu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I- 3101/2025 koji spor se vodi radi ocjene zakonitosti propuštanja u postupku odobrenja stalnog boravka tužitelja, a iz kojeg proizlazi da je o tom zahtjevu odlučeno te je doneseno rješenje 15. svibnja 2025., ali da se opunomoćenik tužitelja oglušio na poziv radi dostave istoga, već je podnio tužbu tom Sudu radi „šutnje“.
3. Navedeni odgovor na tužbu je dostavljen tužitelju 19. studenoga 2025., u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, na koji se nije očitovao.
4. Prema članku 62. stavku 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka podnosi se najkasnije 60 dana prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje. Prema stavku 3. Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno je o zahtjevu za produljenje privremenog boravka odlučiti prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak. Ako je usvojen zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz stavka 1. ovog članka, rješenje se donosi u obliku zabilješke u spisu.
5. S obzirom na navedene odredbe, iz kojih proizlazi da se o odobrenju privremenog boravka ne donosi rješenje, već stavlja službena zabilješka, Sud je po službenoj dužnosti u skladu s člankom 49. i 61. ZUS-a izvršio uvid u podatke JRO Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske 5. ožujka 2026. te je utvrdio da tužitelj ima neprekinuto odobren privremeni boravak od 25. srpnja 2016. do 29. svibnja 2027.
6. Budući da je tužitelju neprekinuto odobren privremeni boravak, odnosno boravište u kontinuitetu, o čemu je Sud pribavio dokaz službenim putem, a imajući u vidu navode tužitelja iz podneska od 7. kolovoza 2025. da je zahtjev tužitelja pozitivno riješen te činjenicu da se o odobravanju privremenog boravka ne donosi rješenje već službena zabilješka u skladu s člankom 62. stavkom 3. Zakona o strancima, Sud je pozvao tužitelja da se na dokaz pribavljen po službenoj dužnosti očituje i predloži nastavak ovog spora.
7. Tužitelj se na sve navedeno nije očitovao, već je podneskom od 23. ožujka 2026. obavijestio Sud da je zadovoljan rješenjem tuženika, koje je doneseno i tužitelju dostavljeno tijekom spora, pa predlaže spor obustaviti i naknaditi tužitelju troškove spora za stav tužbe 1.250,00 eura (PDV uključen) i 1.250,00 eura (PDV uključen) za sastav obrazloženog podneska od 7. kolovoza 2025.
8. Iako je u navedenom podnesku tužitelja netočno navedeno da je tuženik donio i dostavio rješenje tijekom spora, jer se takvo rješenje ne donosi, već je zahtjev tužitelja pozitivno riješen o čemu se samo donosi službena zabilješka u spisu u skladu s člankom 62. stavkom 3. Zakona o strancima. Ali, imajući u vidu da je privremeni boravak tužitelju odobren prema podacima JRO Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 5. ožujka 2026. te da tužitelj ima neprekinuto odobren privremeni boravak od 25. srpnja 2016. do 29. svibnja 2027., te da je tuženik obvezan o zahtjevu za produljenje privremenog boravka odlučiti prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak, što je u konkretnom slučaju i ispoštovano jer u službenoj evidenciji nema prekida prijave tužitelja, proizlazi da je po tužbenom zahtjevu postupljeno u skladu člankom 103. stavkom 1. ZUS-a, pa su ispunjene pretpostavke za primjenu članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
9. U odnosu na zatraženi trošak ovog spora, tužitelj je bio obvezan podnijeti zahtjev za produljenje privremenog boravka najkasnije 60 dana prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak. Isti je podnio 24. ožujka 2025., a prethodni datum prijave je bio 29. svibnja 2023. Budući da mu je daljnji boravak odobren u kontinuitetu bez prekida, te nastavno od 30. svibnja 2025. do 29. svibnja 2027., proizlazi da je o zahtjevu odlučeno prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak u skladu s propisanim člankom 62. Zakona o strancima.
9.1. Ali, s obzirom na pasivnost tuženika koji niti nakon višekratnog traženja Suda nije dostavio odgovor na tužbu u odnosu na predmet ovog spora, već samo u vezi stalnog boravka, već je Sud podatke pribavio iz službene evidencije, podatke JRO MUP RH, te da jedino iz e-mail komunikacije supruge tužitelja sa službenom osobom tuženika od 25. srpnja 2025., proizlazi da je zahtjev tužitelja za odobrenje privremenog boravka pozitivno riješen, Sud nije mogao nesporno utvrditi s kojim datumom je zahtjev usvojen, odnosno kada je sačinjena zabilješka u spisu jer se rješenje ne donosi (članak 62. stavak 3. Zakona o strancima). Budući da tuženik nije dokazao suprotno, proizlazi da je tužba podnesena protekom roka za odlučivanje od 60 dana i da je osnovano podnesena.
9.2. Stoga je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), a u tužbi zatražena zatezna kamata određena je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS -a.
9.3. U odnosu na naknadu troška podneska od 7. kolovoza 2025. isti ne sadrži nikakva nova činjenična niti pravna razlaganja koja nisu mogla biti iznesena u tužbi, niti je istima tužitelj doprinijeo rješavanju ovog spora, pa je zahtjev u tom dijelu ocijenjen neosnovanim.
9.4. Slijedom iznesenoga, tužitelju pripada pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.
9.5. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke rješenja.
U Osijeku 26. ožujka 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz podnesak tužitelja od 23. ožujka 2026. i uz spis up. postupka
