REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: Pn-86/2019-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 48/II, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi naknade štete, nakon dana 20. veljače 2026. održane i zaključene javna glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IG, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb isplatiti tužitelju IG iznos od 11.630,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

- 11.200,00 EUR od 17. siječnja 2019. pa do isplate i

- 430,00 EUR od 22. prosinca 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se IG naknaditi tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb troškove parničnog postupka u iznosu od 2.406,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 19. travnja 2018. oko 20,00 sati u Radakovu upravljao vozilom reg. [registarska oznaka], u vlasništvu EG prilikom čega je došlo do prometne nezgode i do sudara s traktorom reg. oznake [registarska oznaka], kojemu je bila pridodana laka prikolica i s kojim je upravljao BG. Tužitelj je naveo da je prometnu nezgodu skrivio BG, upravljajući traktorom koji je u vrijeme prometne nezgode bio osiguran kod tuženika policom automobilskog osiguranja, broj: 011007458135.

1. 2. Tužitelj je naveo da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio brojne i teške ozljede, koje su ostavile posljedice na njegovo zdravlje te je od tuženika potraživao naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to: za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 20.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 230.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 22.000,00 kn te naknadu imovinske štete s osnove troška tuđe pomoći i njege u iznosu od 15.000,00 kn, sveukupno u iznosu od 307.000,00 kn, a pored navedenog iznosa potraživao je zakonske zatezne kamate tekuće od 21. siječnja 2019. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, odnosno činjenicu da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom automobilskog osiguranja. Tuženik je osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno istaknuo je prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak prometne nesreće navodeći da se tužitelj kretao neprilagođenom brzinom stanju i uvjetima na kolniku, pod utjecajem alkohola s koncentracijom od 1,375 g/kg alkohola u krvi, uslijed čega je vozilom naletio na prednji lijevi dio vozila osiguranika tuženika, prvo u prednji, a zatim u zadnji kotač. Napomenuo je da je dinamika nastanka prometne nesreće, utvrđena prometnim vještačenjem u prekršajnom postupku, kontradiktorna nastalim oštećenjima i iskazima vozača traktora i policajaca koji su vršili očevid neposredno nakon nezgode (nisu moguća oštećenja zadnjeg kotača traktora i zadnjeg lijevog kotača prikolice u slučaju skretanja traktora u lijevo). Tuženik je također osporio visinu zatražene neimovinske i imovinske štete. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 18. lipnja 2020., uslijed povećanja orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 460.000,00 kn.

4. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 9. listopada 2025. postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 11.630,00 EUR.

5. 1. Kako je tužitelj podneskom od 9. listopada 2025. smanjio tužbeni zahtjev, tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Tužitelj je uzvratio da je navedenim podneskom uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, pa da tuženik nema pravni interes protiviti se takvoj procesnoj dispoziciji tužitelja jer tužitelj time nije odustao od dijela tužbenog zahtjeva kako bi se odrekao pravne zaštite u tom dijelu jer se radilo o preciziranju zahtjeva, a ne o odricanju od prava. Tužitelj je naveo da je protivljenje tuženika usmjereno isključivo na pokušaj da neosnovano ostvari pravo na troškove postupka koji mu ne pripadaju te da bi drugačije tumačenje procesne dispozicije tužitelja bili suprotno svrsi parničnog postupka, načelu ekonomičnosti i dispozitivnosti, prema kojem tužitelj slobodno određuje svoj zahtjev i ima ga pravo prilagoditi dokaznim rezultatima.

5. 2. Odlučujući o tuženikovom protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe (kako to tuženik kvalificira), sud je uzeo u obzir da Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) ne poznaje procesni institut djelomičnog povlačenja tužbe. Prema odredbi čl. 191. ZPP-a, smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe, pa se niti ne može smatrati da je za isto potreban pristanak tuženika. Tužitelj smanjeni tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i raniji (viši) zahtjev, on smanjenjem zahtjeva nije odustao od traženja pravne zaštite, slijedom čega bi traženje pristanka tuženika na smanjenje tužbenog zahtjeva bilo protivno načelu dispozitivnosti i svrsi parničnog postupka. Osim toga, samo po sebi bi bilo proturječno odlučivati o dijelu zahtjeva kojeg tužitelj više ne traži. Sud je stoga meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu u iznosu koji je istaknut podneskom od 9. listopada 2025.

5. 3. Međutim, dispoziciju tužitelja u vidu smanjenja tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir kod donošenja odluke o troškovima postupka.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 6-67, 76-87 i 97-108 spisa, pročitao je zapisnik sastavljen 14. rujna 2020. na mjestu prometne nesreće te iskaz svjedoka JG na tom zapisniku, izvršio je uvid u nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića na stranicama br. 119 - 140 spisa te je pročitao iskaz tog vještaka na zapisniku o glavnoj raspravi od 25. siječnja 2021., izvršio je uvid u geodetski elaborat i priloženu dokumentaciju na str. 154-189 spisa, izvršio je uvid u očitovanje Općine Kraljevec na Sutli na str. 194 spisa, pročitao je iskaze tužitelja i svjedoka BG na zapisniku o glavnoj raspravi od 1. travnja 2021., izvršio je uvid u očitovanje Županijske uprave za ceste na str. 203 i 210 spisa, izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju na str. 231-431 spisa, u nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prof. dr. sc. Borisa Božića i prof. dr. sc. Branke Vidrih na str. 438-444 spisa te je izvršio uvid u očitovanje tih vještaka na str. 472 spisa.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Među strankama je bio nesporan nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, a sporna je bila odgovornost za štetu i visina štete.

9. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda, poslovni broj Pp P-21/2019 od 18. veljače 2019. utvrđeno je da je okrivljenik u tom predmetu (ovdje tužitelj) IG oslobođen optužbe da bi u predmetnom štetnom događaju prouzrokovao prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama na način da svoje vozilo u kretanju prilikom mimoilaženja s traktorom reg. oznake [registarska oznaka], kojemu je bila pridodana laka prikolica i kojim je iz suprotnog smjera upravljao BG, držao što bliže desnom rubu kolnika tako da obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa, stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti, uslijed čega da je došlo do udara njegove lijeve bočne strane osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] u lijevu bočnu stranu traktora, pri čemu su vozači IG i BG zadobili tjelesne ozljede, pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 47. st. 3., u svezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Istom presudom okrivljenik (ovdje tužitelj) IG je proglašen krivim što je u predmetnom štetnom događaju upravljao vozilom s količinom alkohola u krvi od 1,37 g/kg, čime je počinio prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

10. Tijekom očevida suda, koji je proveden uz sudjelovanje prometnog vještaka, tužitelj je pokazao mjesto sudara tvrdeći da je traktor očito imao namjeru skretanja udesno, zbog čega je "odvozio" prema sredini ušavši u njegov kolnički trak, radi ulaska na prilaznu cestu, koja je u vrijeme nezgode bila uža nego što je to utvrđeno tijekom očevida.

11. Svjedok JG iskazao je da je sudjelovao u ekipi za očevid nakon predmetne prometne nesreće. Dolaskom na lice mjesta naišli su na osobni automobil i traktor koji su bili u neizmijenjenom položaju u odnosu na mjesto kontakta obaju vozila, s time da vozači nisu bili prisutni očevidu jer su bili odvezeni u bolnicu. Očevid je obavljen temeljem viđenoga na terenu te su izrađene fotografije. Svjedok je na terenu pokazao mjesto gdje se nakon prometne nesreće otprilike nalazio prvi dio traktora te je naveo da je prilikom fotografiranja mjesta događaja bilo vidljivo da prikolica traktora nije prelazila sredinu kolnika. Svjedok je također naveo da je tužitelj sa svojim vozilom dolazio iz smjera Lučelnice u pravcu Radakova.

12. Osiguranik tuženika, svjedok BG iskazao je da je kritične zgode upravljao svojim traktorom marke Univerzal, a kretao se iz pravca Radakova prema Lučelnici brzinom od 18 do 20 km/h. Izjavio je da je njegov traktor bio u potpunosti ispravan te da je imao pravilnu signalizaciju, odnosno svjetla, a u vrijeme nezgode bio je sumrak. Vidio je da mu iz suprotnog smjera nailazi vozilo, koje je vrludalo po cesti, a nailazilo je jako velikom brzinom te mu je kroz glavu prošla misao: "Koji se to luđak tako vozi". Vozilo je prešlo na njegov kolnički trak i na njegovom kolničkom traku je udarilo u prvi kotač i svinulo osovinu na drugom kotaču te je preko oba kolnička traka završilo na livadi. Svjedok je izjavio da ne zna kolika je bila brzina kretanja tog voz ila, ali smatra da je bila vrlo velika. Napomenuo je da su toga dana njegovi sin, snaha i supruga vidjeli tužitelja da se na isti način, odnosno vrlo brzo i nesigurno vozio po cesti. Naveo je da njegova namjera nije bila nikakvo skretanje, već je imao namjeru pravocrtno se kretati po toj cesti jer je vozio prikolicu svom šogoru. Na spomenutu sporednu cestu on inače skreće, ali tada nije imao tu namjeru, niti je uključio pokazivač smjera za skretanje, a nezgoda se u odnosu na to skretanje dogodila 30 metara prije. U trenutku kad je ugledao tužitelja da se velikom brzinom približava, nije mogao ništa drugo poduzeti, nego smanjiti brzinu svojeg kretanja. Svjedok je također izjavio da je spomenuta prilazna cesta i u vrijeme prometne nezgode bila asfaltirana te da širina tog raskrižja nakon prometne nesreće nije promijenjena. Što se tiče promjena u vezi postavljenih električnih stupova u razdoblju od prometne nesreće do sada, svjedok je izjavio da mu se čini da su postavljeni isti drveni električni stupovi. Napomenuo je da je do prometne nesreće došlo na ravnom dijelu ceste, da je vrijeme bilo suho i da je vidljivost bila dobra. Za traktor je naveo da je širine nešto manje od 2 metra, a prikolica je bila uža od traktora, pa s obzirom na širinu kolnika, radi skretanja na sporednu cestu nije bilo potrebe za "odvažanje" na suprotni kolnički trak da bi se skretanje moglo izvršiti.

13. Tužitelj je iskazao da je svojim automobilom dolazio iz smjera Lučelnice prema Radakovu, bila je noć i kada je iza zavoja ugledao vozilo koje je dolazilo sa suprotne strane, a radilo se o traktoru, vidio je da mu ne radi prvo desno svjetlo tako da zbog toga nije primijetio da se on dijelom nalazi na njegovom dijelu kolnika, u odnosu na zamišljenu središnju liniju kolnika. Vozio je oko 70-75 km/h, a traktor je ugledao na udaljenosti od oko 50 metara, tako da je bilo premalo vremena za kočenje te je skretanjem u desno pokušao mimoići traktor, u čemu nije uspio. Naveo je da je traktor skretao s glavne ceste na sporednu, zbog čega je „odvozio“, odnosno napravio luk radi skretanja, a iza traktora je imao priključenu prikolicu te je tužitelj prvo udario u prvi lijevi kotač traktora, zatim u zadnji lijevi kotač traktora i na kraju u prikolicu. U vrijeme štetnog događaja izgled raskrižja i sporedne ceste na koju je skrenuo traktor bio bitno drukčiji u odnosu na vrijeme održavanja ročišta u ovom predmetu, jer je u vrijeme nezgode bio makadam na sporednoj cesti bez asfalta, dok je u vrijeme održavanja očevida u ovom predmetu prilaz sporednoj cesti bio znatno proširen, kao i kut skretanja na sporednu cestu, kuda je vozač traktora imao namjeru skretati. Naveo je da je policija ispravno u svoju skicu očevida označila položaj stupa električne javne rasvjete, ali da je u međuvremenu došlo do izmjene stupova te su umjesto drvenih, postavljeni betonski stupovi i to na drugom mjestu. Nadalje, tužitelj je naveo da je policija povodom predmetne prometne nezgode sastavila dva različita zapisnika, u prvom je zapisniku pogrešno bio upisan njegov smjer kretanja, a kada se žalio na taj zapisnik, drugog je dana dobio drugi zapisnik koji je bio bitno drukčiji i u kojem je bio dobro naznačen njegov smjer kretanja. Prema tužiteljevoj procjeni, prvi kotači traktora su prelazili zamišljenu središnju crtu na kolniku za oko 20 cm, dok su zadnji kotači sigurno bili preko zamišljene središnje crte preko pola metra, a možda i više. Izjavio je da je u vrijeme prometne nesreće njegov auto bio potpuno ispravan jer je mjesec dana prije toga obavio tehnički pregled. Priznao je činjenicu da je u vrijeme prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola, ali smatra da to nije bilo u nikakvoj vezi s prometnom nezgodom jer je poduzeo sve da bi tu nezgodu izbjegao.

14. 1. Prometni vještak dipl. ing. Igor Jakoplić je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je do predmetne prometne nezgode došlo prilikom mimoilaženja osobnog vozila tužitelja i traktora osiguranika tuženika s priključnom neregistriranom poluprikolicom i to na kolniku ceste široke 5,80 metara, s označenom isprekidanom razdjelnom crtom, na potpuno pravocrtnoj dionici kolnika u području pravilnog trokrakog „T“ raskrižja s nerazvrstanom cestom. Tužitelj se u trenutku sudara kroz raskrižje kretao od sjevera prema jugu po kolniku županijske ceste, a traktor se prema iskazu tužitelja trebao kretati od juga prema istoku, s namjerom skretanja s glavne županijske ceste u desno, na sporednu cestu. Mjesto sudara se obzirom na poprečnu os kolnika nalazilo na zapadnoj prometnoj traci županijske ceste namijenjenoj za kretanje osobnog vozila tužitelja, u poziciji traktora svojim lijevim gabaritom za oko 10 cm preko središnje razdjelne crte. Obzirom na uzdužnu os kolnika, mjesto sudara nalazilo se u razini južnog ruba mosta preko kojeg se nerazvrstana cesta spaja sa županijskom cestom. Sudarna brzina osobnog vozila tužitelja iznosila je oko 72 km/h, a brzinu kretanja vozila tužitelja prije nezgode nije bilo moguće utvrditi. Sudarna brzina traktora iznosila je oko 10 km/h, a obzirom na namjeru skretanja u desno u trenutku sudara je mogao biti u fazi usporavanja. Osobno vozilo tužitelja se neposredno prije sudara kretalo u bočnom zanošenju u svoju lijevu stranu . Tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije bilo moguće utvrditi razloge zbog kojih je došlo do bočnog zanošenja, a vještak je naveo da je uzrok zanošenja osobnog vozila tužitelja mogla biti destabilizacija pri oštrijem kočenju u slučaju da je tužitelj prema mjestu sudara nailazio bitno većom brzinom od sudarne, a kočenje je u tom slučaju morao započeti radi stvaranja uvjeta za mimoilaženje i prije nego je traktor počeo s bočnim pomicanjem u lijevo. Naveo je da je destabilizaciji mogao doprinijeti i nepropisno podešen pritisak u stražnjem desnom pneumatiku osobnog vozila, koji je do trenutka slijetanja osobnog vozila s kolnika nedvojbeno bio ispuhan, a pri sudaru nije bio u kontaktu s nekom preprekom, već je kod oštre rotacije osobnog vozila stražnjim desnim dijelom u desno kao posljedice sudara pneumatik mogao potpuno izgubiti već od ranije za sigurno vožnju prenizak tlak. Također je naveo da je do bočnog zanošenja osobnog vozila moglo doći i zbog interventne radnje tužitelja skretanjem oštrije u desno neposredno prije sudara, kad je uočio da se kreće u koso prema traktoru i da je sudar neizbježan. Vještak je naveo da bi do sudara došlo i da se traktor s prikolicom nalazio u potpunosti na svojoj desnoj prometnoj traci. Za traktor osiguranika tuženika vještak je naveo da tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi jesu li na traktoru bila ispravna i u trenutku sudara uključena prednja kratka i poziciona svjetla. Preostala slobodna širina zapadne prometne trake od 2,80 metara je bila dovoljna za prolazak osobnog vozila tužitelja u slučaju da se prije nezgode tužitelj kretao sudarnom brzinom s potpuno ispravnim vozilom i da je raspolagao s prosječnim psihofizičkim sposobnostima. Preglednost na mjestu nezgode je bila omogućena u duljini od najmanje 90 metara, tako da su se sudionici nezgode mogli pravovremeno uočiti i prilagoditi svoja kretanja prometnoj situaciji.

14. 2. Tužitelj je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića, navodeći da je iskaz prometnog vještaka suprotan zaključku prometnog vještaka iz prekršajnog postupka, a prema kojemu je radnja prelaska traktora osiguranika tuženika na sebi suprotnu, odnosno lijevu polovicu kolnika bila uzrok prometne nesreće te do sudara ne bi došlo da se traktor kretao svojom desnom polovicom kolnika.

14. 3. Prometni vještak dipl. ing. Igor Jakoplić saslušan je na glavnoj raspravi te je iskazao da iz prometnog vještačenja koje je provedeno u prekršajnom postupku nije vidljivo na čemu se temelji zaključak da se mjesto sudara nalazilo na tužiteljevoj prometnoj traci pola metra do metar od razdjelne crte, niti je vidljivo gdje se nalazi mjesto sudara obzirom na uzdužnu os kolnika. U slučaju kada bi se prihvatilo mjesto sudara prometnog vještaka iz prekršajnog postupka, tada bi na putu smirivanja osobnog vozila moralo obavezno doći do naleta na stup javne električne mreže koji se nalazi sa zapadne strane kolnika, na kojemu nisu nađena niti najmanja oštećenja, odnosno tragovi kontakta s vozilom. Ukazao je na okolnost da prometni vještak iz prekršajnog postupka nije bio na mjestu nezgode te da je vještačenje izradio samo temeljem podataka iz spisa te da nije izradio nikakvu svoju skicu, pa je ostalo nejasno i neargumentirano kako je utvrdio dinamiku štetnog događaja.

14. 4. Nadalje, prometni vještak je upitan da se očituje na iskaz vozača traktora BG, kojeg je dao u parnici radi naknade štete koja se vodi u predmetu poslovni broj Pn-85/2019, prema kojemu je osiguranik tuženika naveo da se mjesto sudara nalazilo 15 do 20 metara južnije od raskrižja s nerazvrstanom cestom i da je traktor odmah nakon sudara odbačen 1,5 metara ulijevo gledano u smjeru kretanja tužitelja. Vještak je odgovorio da je tehnički nemoguće da se sudar dogodio u poziciji traktora 15 metara prije raskrižja jer navedeno nije u skladu s vještakovim utvrđenjima, a pogotovo s tragovima evidentiranima od strane policije te pozicijama vozila zatečenima nakon smirivanja, s time da prije dolaska prometne policije pozicije vozila nisu bile mijenjane nakon smirivanja. U odnosu na dio iskaza o odbačaju ulijevo, vještak je naveo da je to tehnički moguće i da okvirno tako proizlazi i iz njegove skice. Pojasnio je da se prema njegovoj procjeni traktor nekoliko sekundi kretao po svojoj lijevoj strani kolnika, odnosno po pravcu na kojem se zatekao kad je došlo do sudara. Za rogove (drveni dio konstrukcije krovišta), koji su se kao teret nalazili na prikolici priključenoj na traktor naveo je da nisu bili takve duljine da bi se zbog njih moralo manevrirati s traktorom i prikolicom na drugačiji način u odnosu na praznu prikolicu, jer su isti stršali eventualno 20 do 30 cm izvan okvira prikolice. Na osvrt tužitelja da je prometna policija pogrešno ucrtala dimenzije nerazvrstane ceste vještak je izjavio da bi to u naravi za konkretnu prometnu situaciju bilo izuzetno teško, gotovo nemoguće. Naveo je da je zbog toga proveden očevid tijekom kojeg su konture nerazvrstane ceste izmjerene i ucrtane u njegov situacijski plan, s time da je usporedbe radi ucrtao i konture nerazvrstane ceste kako je to policija utvrdila te je utvrđena uočljiva razlika u odnosu na njegov situacijski plan. Napomenuo je da na zaključke iz njegovog nalaza i mišljenja ne bi bitno utjecalo da je došlo do izmjene na prometnici od dana nezgode do očevida, obzirom da je uvažio stanje kao na očevidu . Parametri, ako bi i bili dvojbeni, idu u korist tužitelja. Dodatno je naveo da se na fotografiji br. 1 prometne policije vidi stanje ušća vrlo slično stanju kakvo je zatečeno na očevidu u ovom predmetu. Također je naveo da je manevar vozača traktora približavanjem sredini kolnika, odnosno prelaska djelomično na njemu lijevu stranu kolnika, mogao doprinijeti reakciji tužitelja radi izbjegavanja sudara obzirom da tužitelj nije mogao znati u kojoj će mjeri osiguranik tuženika prijeći preko razdjelne crte.

14. 5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te iskaz prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića jer su isti dani temeljem dokumentacije u spisu, neposrednog opažanja i mjerenja na mjestu nezgode, uz analizu policijske skice očevida, osvrt na mišljenje prometnog vještaka iz prekršajnog predmeta te uz navođenje logičkih argumenata o tome zbog čega postoje razlike u prikazu mjesta događaja od strane policije u odnosu na njegov situacijski plan, zbog čega je zaključak prometnog vještaka iz prekršajnog predmeta različit od njegovog, a ujedno je iznio razloge zbog kojih su tvrdnje pojedinih sudionika prometne nesreće tehnički moguće ili nemoguće.

15. 1. Radi dokaza tvrdnji da su u razdoblju od nastanka predmetnog štetnog događaja pa do provedenog očevida u ovom predmetu vršeni radovi na mjestu predmetnog štetnog događaja i to na dijelu kolnika priključne ceste prema tzv. Rebru i proširenja ceste na kolniku ŽC 215 između Lučelnice i Kraljevca na Sutli u blizini kbr. 164B, tužitelj je predložio da se o tome zatraže podaci od Općine Kraljevec na Sutli te od Županijske uprave za ceste. Ujedno je kao dokaz tih navoda priložio geodetski elaborat ovlaštenog inženjera geodezije DG iz travnja 2008.

15. 2. Iz spomenutog geodetskog elaborata utvrđeno je da je isti izrađen u svrhu snimanja i evidentiranja nerazvrstanih puteva na području Općine Kraljevec na Sutli u svrhu rekonstrukcije istih, ali kako je elaborat izrađen znatno prije nastanka predmetnog štetnog događaja, isti ne predstavlja dokaz da su nakon nastanka štetnog događaja doista izvršeni radovi kojima bi raskrižje ili ceste bile proširene te bile drugačije konfiguracije u vrijeme provođenja očevida u ovom predmetu, u odnosu na vrijeme nastanka štetnog događaja.

16. Od Općine Kraljevec na Sutli zatraženi su podaci jesu li u međuvremenu vršeni kakvi radovi na kolniku na dijelu kojeg je došlo do prometne nezgode, povodom čega je Općina odgovorila da se radi o županijskoj cesti te da se potrebni podaci zatraže od Županijske uprave za ceste.

17. Županijska uprava za ceste odgovorila je sudu da u razdoblju od 19. travnja 2018. do kraja 2020. nije bilo nikakvih radova na županijskoj cesti Z2215 (Sveti Križ D205 – Lučelnica – Radakovo – Ž2186).

18. 1. Radi utvrđivanja posljedica predmetne prometne nesreće, odnosno ozljeda koje je u štetnom događaju zadobio tužitelj i neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sud je proveo medicinsko vještačenje koje je povjerio prof. dr. Borisu Božiću, dr. med. Neurokirurgu i prof. dr. Branki Vidrih, dr. med. Psihijatru.

18. 2. U pisanom nalazu i mišljenju vještaci su naveli da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede: potres i nagnječenje mozga, krvarenje po paučinastoj moždanoj ovojnici frontobazalno lijevo, krvarenje u predjelu desnog etmoida, nepotpuno iščašenje – subluksaciju lijevog akromioklavikularnog zgloba, natučenje glave, lijevoj ramena i lijevog koljena i posttraumatski stresni poremećaj. Vještaci su naveli da se po provedenom liječenju tužitelj i dalje žali na jače čeonosljepoočne glavobolje, bolove u predjelu lica i nosne šupljine na mjestu ranije operacije desnog etnoidnog sinusa, smetnje spavanja, vrtoglavice, bolove u vratu, lijevom ramenu i lijevom koljenu. Ima izražene kognitivne poteškoće u smislu smetnji pamćenja i koncentracije, smetnje spavanja.

18. 3. Vještaci su procijenili da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od tjedan dana, srednje jako bolove u trajanju od četiri tjedna, manje bolove u trajanju od dva mjeseca, uključujući i operaciju te oporavak nakon operacije etmoidalnog sinusa u predjelu lica i desne strane nosne šupljine. Po provedenom liječenju i dalje zaostaju čeone i sljepoočne glavobolje te bolovi u predjelu lica i nosne šupljine desno na mjestu ranije operacije, bolove u vratu, lijevom ramenu i lijevom koljenu, koje je potrebno uvrstiti u pojačane napore.

18. 4. Nadalje, vještaci su naveli da tužitelj nije trpio primarni strah jer je gubio svijest. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana te blažeg intenziteta do tri mjeseca po stradavanju.

18. 5. S psihijatrijske strane, a zbog utvrđenih simptoma iz kruga poremećaja prilagodbe tužitelj u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 5%. S neurokirurške, ORL i psihijatrijske strane smanjenje životne i radne aktivnosti iznosi 25% trajno, u kojoj mjeri postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora. Isto se očituje u zaostalim čeonim i sljepoočnim glavoboljama, bolovima u predjelu lica i desne strane nosne šupljine uz smetnje disanja na desnu nosnicu na mjestu ranije operacije etmoidnog sinusa, bolovima u vratu, lijevom ramenu i lijevom koljenu te s psihičke strane u i dalje izraženim kognitivnim poteškoćama, koje se očituju u smetnjama pamćenja i koncentracije, smetnjama spavanja i zaostalim anksiozno depresivnim smetnjama.

18. 6. Potrebu za tuđu pomoć i njegu vještaci su procijenili za prva četiri tjedna po dva sata dnevno, a potom kroz šest tjedana u opsegu od tri puta dva sata tjedno, a ista je bila potrebna za održavanje osobne higijene, osobito nakon operacije, za nabavu i pripremu jela, odvoženje i vraćanje na liječničke preglede automobilom.

18. 7. Vještaci nisu utvrdili postojanje naruženja kao posljedice predmetnog štetnog događaja, jer je operacija etmoidnog sinusa učinjena kroz nosnu šupljinu, a šepanje na desnu nogu nije posljedica predmetnog štetnog događaja.

18. 8. Povodom tužiteljevog prijedloga da se vještaci razluče ocjenu smanjenja životne aktivnosti i ostalih vidova štete s neurološkog, ORL i psihijatrijskog aspekta, sudska vještakinja za psihijatriju se pisanim putem očitovala navodeći da s psihijatrijske strane tužitelj u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 5%.

18. 9. Stranke nisu imala primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, a kako su nalaz i mišljenje izrađeni temeljem dokumentacije u spisu, pregleda tužitelja i u skladu sa zadatkom suda, sud je iste prihvatio u cijelosti.

19. Odgovornost tuženika, kao osiguravajućeg društva, za štetu koju je vozilom u pokretu prouzročio njegov osiguranik, temelji se na odredbi čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOOP) u smislu koje odredbe je osiguravajuće društvo obvezno naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (osiguranika ili vozača) u okviru ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti , a odgovornost se u konkretnom slučaju utvrđuje i prema pravilima o odgovornosti po osnovi krivnje jer se radi o sudaru dvaju vozila u pokretu, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), prema kojoj odredbi, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Za ocjenu protupravnosti radnji sudionika u prometu mjerodavan je Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja ("Narodne novine", br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.,– u daljnjem tekstu: ZOSPC).

20. 1. Odluku o odgovornosti za štetu sud je donio temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića, dovodeći ga u vezu s rezultatima očevida i iskazima sudionika prometne nezgode te s ostalim provedenim dokazima.

20. 2. Prometnim vještačenjem utvrđeno je da na skici očevida izrađenoj od strane policije nisu ispravno ucrtane dimenzije nerazvrstane ceste, ali se ističe da je prometni vještak položaj i konture ceste neposredno izmjerio na očevidu, što je prikazao u situacijskom planu te je na tako ucrtanoj podlozi utvrđivao položaje vozila i dinamiku nastanka prometne nesreće. Iz podataka dostavljenih od strane Općine Kraljevec na Sutli i Županijske uprave za ceste Krapinsko-zagorske županije utvrđeno je da nakon prometne nesreće, pa do dana održavanja očevida nije bilo radova, a da je i bilo kakvih izmjena na cesti i ako bi parametri bili dvojbeni, iz iskaza vještaka proizlazi da utvrđeni parametri na očevidu u svakom slučaju idu u prilog tužiteljevim tvrdnjama.

20. 3. Iz nalaza i mišljenja te iskaza prometnog vještaka utvrđeno je da je mjesto sudara s obzirom na poprečnu os kolnika bilo na zapadnoj prometnoj traci županijske ceste, namijenjenoj za kretanje osobnog vozila tužitelja, u poziciji traktora koji je svojim lijevim gabaritom za oko 10 cm prešao preko središnje razdjelne crte. Također je utvrđeno da se osobno vozilo tužitelja neposredno prije sudara kretalo u bočnom zanošenju u svoju lijevu stranu te da bi do sudara došlo i u slučaju da se traktor s prikolicom nalazio u potpunosti na svojoj desnoj prometnoj traci, jer je preostala slobodna širina zapadne prometne trake iznosila 2,80 metara i bila je dovoljna za prolazak osobnog vozila tužitelja u slučaju da se prije nezgode kretao sudarnom brzinom i s potpuno ispravnim vozilom te da je raspolagao s prosječnim psihofizičkim sposobnostima.

20. 4. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su prvi kotači traktora prelazili središnju liniju kolnika za oko 20 cm, a da su zadnji kotači bili preko središnje crte za pola metra, a možda i više, jer iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je traktor bio na sebi lijevoj kolničkoj traci na udaljenosti od 10 cm od središnje linije, a takvo mišljenje vještaka temelji se na utvrđenim položajima vozila na policijskoj skici sastavljenoj temeljem mjerenja tijekom očevida neposredno nakon prometne nesreće, s time da od smirivanja vozila nakon sudara pa do dolaska policije položaj vozila nije promijenjen. Sud također nije prihvatio iskaz tužitelja da je u vrijeme sudara njegovo vozilo bilo potpuno ispravno jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka prema kojemu je pritisak u stražnjem desnom pneumatiku osobnog vozila bio nepropisno podešen jer je do trenutka slijetanja osobnog vozila s kolnika nedvojbeno bio ispuhan, a uzrok tome nije bio sudar vozila jer taj pneumatik tijekom sudara nije bilo u kontaktu s nekom preprekom koja bi dovela do toga. Nije osnovana niti tvrdnja tužitelja da je prije sudara vozio oko 70 -75 km/h, a da je traktor ugledao na udaljenosti od cca 50 metara, zbog čega je bilo premalo vremena za kočenje jer iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je preglednost na mjestu nezgode bila omogućena u duljini od najmanje 90 metara, tako da su se sudionici nezgode mogli pravovremeno uočiti i prilagoditi svoja kretanja prometnoj situaciji, a da se tužitelj nije kretao bitno većom brzinom od sudarne, kočenje radi stvaranja uvjeta za mimoilaženje morao je započeti i prije nego što je traktor počeo s bočnim pomicanjem u lijevo.

20. 5. Sud također nije prihvatio iskaz osiguranika tuženika BG u dijelu u kojem je naveo da se mjesto sudara nalazilo oko 30 metara prije raskrižja sa sporednom cestom (u spisu Pn-85/2019 je iskazao da je to bilo 15-20 metara južnije od raskrižja), jer iz nalaza i mišljenja te iskaza vještaka proizlazi da je to tehnički nemoguće, s obzirom na materijalne tragove neposredno nakon nezgode, koji su evidentirani od strane policije i s pozicijama vozila zatečenima nakon smirivanja. U odnosu na razliku u iskazima tužitelja i osiguranika tuženika o činjenici je li osiguranik tuženika namjeravao traktorom skrenuti na nerazvrstanu cestu ili ne, sud je ocijenio da je ta činjenica neodlučna za utvrđivanje dinamike nastanka prometne nesreće i za utvrđivanje odgovornosti za istu. Naime, s obzirom na nedvojbeno utvrđenu činjenicu da se traktor u trenutku sudara nalazio na sebi lijevoj polovici kolnika za 10 cm u odnosu na središnju liniju, nije važno zbog čega se tu nalazio, odnosno je li to učinio kako bi napravio veći luk i olakšao si skretanje na nerazvrstanu cestu, ili zbog nečeg drugog.

20. 6. Iako tehničkim načinom na temelju evidentiranih tragova nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi razloge zbog kojih je došlo do bočnog zanošenja vozila tužitelja, razlozi tome mogli su biti:

- kretanje vozila tužitelja brzinom bitno većom od sudarne odnosno brzinom bitno većom od 72 km/h, (tehnički nije bilo moguće utvrditi koja bi to bila brzina) , što bi predstavljalo prekršaj iz čl. 51. st. 1. ZOSPC-a,

- zatim nepropisno podešen pritisak u stražnjem desnom pneumatiku tužiteljevog vozila, (koji je do trenutka slijetanja osobnog vozila s kolnika nedvojbeno bio ispuhan, a pri sudaru nije bio u kontaktu s nekom preprekom, već je kod oštre rotacije osobnog vozila stražnjim dijelom u desno kao posljedicom sudara mogao potpuno izgubiti već od ranije prenizak tlak),

- interventna radnja tužitelja skretanjem oštrije u desno neposredno prije sudara, kad je uočio da se kreće u koso prema traktoru i da je sudar neizbježan (kojoj tužiteljevoj reakciji je mogao doprinijeti manevar vozača traktora u vidu približavanja sredini kolnika i djelomičnom prelasku na njemu lijevu stranu kolnika) i

- smanjene vozačkih sposobnosti tužitelja zbog njegove alkoholiziranosti, što predstavlja prekršaj iz čl. 199. st. 7. ZOSPC-a.

20. 7. Iz svega navedenog proizlazi zaključak da je neposredni uzrok sudara bilo bočno zanošenje vozila tužitelja, a uzrok tom zanošenju vozila nije se mogao sa sigurnošću utvrditi tehničkim putem te postoje gore navedene pretpostavke o mogućim uzrocima tom zanošenju, koje pretpostavke je sud doveo u vezu s ostalim dokazima. Ako je uzrok zanošenju vozila bila bitno veća brzina kretanja automobila od sudarne brzine (u tom slučaju bi to bila neprimjerena brzina), ako je to bio neispravan pritisak u pneumatiku osobnog automobila i ako su to bile smanjene vozačke sposobnosti tužitelja zbog njegove alkoholiziranosti (1,37 g/kg apsolutnog alkohola u krvi), odgovornost za sva tri navedena uzroka je na strani tužitelja. U vezi brzine kretanja vozila tužitelja, a u prilog zaključku da se kretao bitno većom brzinom od sudarne, govori činjenica da je neistinito iskazao da se kretao brzinom od oko 70 -75 km/h i da je traktor uočio na udaljenosti od oko 50 metara. Naime, s obzirom na preglednost ceste, traktor je mogao uočiti na udaljenosti od oko 90 metara te da je pravovremeno i na pravilan način reagirao (smanjenjem brzine ili kočenjem), vozila su se mogla mimoići neovisno o tome što je traktor za 10 cm prešao preko središnje linije kolnika na sebi lijevu stranu. Tužitelj nije uvjerljivo i na dovoljno siguran način dokazao da je uzrok zanošenju njegovog vozila bio upravo manevar vozača traktora u vidu približavanja sredini kolnika i djelomičnog prelaska na stranu kolnika kojom se kretao tužitelj i koji bi izazvao tužiteljevu radnju skretanjem oštrije u desno, a koja bi dovela do bočnog zanošenja njegovog vozila te posljedično do sudara s traktorom. Sve navedeno upućuje na zaključak da je uzrok bočnom zanošenju vozila tužitelja, pa tako i uzrok nastanku prometne nesreće bila neprimjerena brzina kretanja vozila tužitelja, koji brzinu nije prilagodio stanju u prometu tako da bi poduzimanjem odgovarajuće i pravovremene radnje omogućio mimoilaženje s traktorom osiguranika tuženika. Uzrok tome je i alkoholiziranost tužitelja jer je notorno da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, što podrazumijeva nekritičnost, lažno samopouzdanje, precjenjivanje vlastitih vozačkih sposobnosti, brza i rizična vožnja, smanjen stupanj pažnje te pogrešna procjena opasnosti i rizika u prometu.

20. 8. Pored svega navedenog, činjenica da bi do sudara došlo i u slučaju da se traktor osiguranika tuženika kretao sredinom svoje desne strane kolnika dovodi do zaključka da prelazak traktora na njemu lijevu polovicu kolnika za 10 cm od središnje razdjelne crte, odnosno na tužiteljevu stranu kolnika, nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom predmetne prometne nesreće, pa stoga osiguranik tuženika nije niti djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja jer bi do sudara došlo i u slučaju da se traktor osiguranika tuženika u trenutku sudara kretao po sredini svoje desne prometne trake.

21. 1. Sud je stoga utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi za nastanak predmetnog štetnog događaja bio odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik po osnovi police osiguranja u smislu odredbi ZOOP-a.

21. 2. Kako nije dokazana odgovornost za štetu, nepotrebno je bilo ocjenjivati pojedine vidove i visinu neimovinske štete te imovinsku štetu po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom.

22. Sud je stoga u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u smislu da je tužitelju koji je u cijelosti izgubio parnicu, naloženo da tuženiku naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

23. 2. Odlučujući o visini troškova postupka, sud je uzeo u obzir da je tužitelj svojim podneskom od 18. lipnja 2020. istaknuo tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 460.500,00 kn/61.118,85 eura, da bi ga smanjio podneskom od 9. listopada 2025. na iznos od 11.630,00 eura. Takva dispozicija tužitelja u pogledu vrijednosti predmeta spora utjecala je na visinu troškova zastupanja jer prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, osnovni broj bodova prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu znatno je veći od osnovnog broja bodova prema ranije postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, prema tbr. 7. t. 1. Tarife, ako je vrijednost predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura, nagrada odvjetniku odmjerava se u visini od 100 bodova (prema vrijednosti boda od 2,00 eura to iznosi 200,00 eura), a ako je vrijednost predmeta spora od 13.272,01 eura do 33.181,00 eura, nagrada odvjetniku odmjerava se u visini od 250 bodova (500,00 eura).

23. 3. Imajući u vidu specifičnu situaciju u ovom predmetu u smislu da je promjena vrijednosti predmeta spora bitno utjecala na visinu troškova zastupanja tuženika, sud je ocijenio da bi tuženik imao pravo na odvjetničku nagradu za radnje koje su izvršene do smanjenja tužbenog zahtjeva prema vrijednosti predmeta spora od 61.118,85 eura (osnovica od 250 bodova), a za radnje koje su izvršene nakon smanjenja tužbenog zahtjeva prema vrijednosti predmeta spora od 11.630,00 eura (osnovica od 100 bodova).

23. 4. Međutim, tuženik svojim zahtjevom za naknadu troškova postupka, kojeg je predao u spis na ročištu 12. studenoga 2025. potražuje naknadu troškova zastupanja po punomoćniku u visini od 200,00 eura za svaku poduzetu radnju, dok za zastupanje na ročištu od 20. veljače 2026. (kad je vrijednost predmeta spora iznosila 11.630,00 eura), potražuje naknadu troškova zastupanja u iznosu od 500,00 eura.

23. 5. Kako sud tuženiku ne može odmjeriti troškove u većem iznosu nego što je to zatražio, isti su odmjereni na slijedeći način:

- za zastupanje na očevidu i ročištima 14. rujna 2020., 25. siječnja 2021., 1. travnja 2021., 10. studenoga 2021., 10. listopada 2022. i 12. studenoga 2025. po tbr. 9./1. i tbr. 9./7. Tarife u zatraženim iznosima od 200,00 eura za svako ročište, odnosno očevid,

- za zastupanje na ročištu 6. rujna 2022., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, po tbr. 9./5. u iznosu od 125,00 eura,

- za sastav podnesaka od 30. studenoga 2025. i 19. studenoga 2024. po tbr. 8./1 u zatraženom iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištu 20. veljače 2026. po tbr. 9./1. u visini od 100 bodova ili 200,00 eura,

- što ukupno iznosi 1.925,00 eura, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 481,25 eura, što sveukupno iznosi 2.406,25 eura.

23. 6. Preko dosuđenog iznosa troškova postupka, sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadu istih kao neosnovan.

24. Na dosuđeni iznos troškova postupka tužitelju je naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana donošenja ove presude, pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zaboku 26. ožujka 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Mirjana Helebrant, Zagreb, Ilica 48/II

2. Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22