Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-301/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti/stjecanja bez osnove/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Mateja Šokčevića u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić, u Osijeku, uz javnu objavu od 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 198-50-3397063 zaključenog između tužitelja PO kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditora dana 11.04.2006. god., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Bore Arambašića dana 11.04.2006. god. pod brojem OU-314/06, a koja u čl. 1. predmetnog ugovora glasi glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“; u čl. 2. glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“, a u čl. 9. glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.476,91 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na:

- iznos od 0,46 eur od 01.06.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,33 eur od 01.07.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,20 eur od 01.08.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,22 eur od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,89 eur od 01.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,09 eur od 01.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,14 eur od 01.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,62 eur od 01.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,62 eur od 01.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,55 eur od 01.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,55 eur od 01.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,29 eur od 01.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,10 eur od 01.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,87 eur od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,48 eur od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 11,86 eur od 01.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 11,72 eur od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,38 eur od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,98 eur od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,91 eur od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 20,88 eur od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,36 eur od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 26,32 eur od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 22,61 eur od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,89 eur od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,05 eur od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 37,87 eur od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,91 eur od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 32,96 eur od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,30 eur od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 35,48 eur od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 37,34 eur od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 42,78 eur od 01.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 51,42 eur od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 47,17 eur od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 42,00 eur od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 41,93 eur od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 40,34 eur od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 43,39 eur od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 45,51 eur od 01.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 45,91 eur od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 44,32 eur od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 45,38 eur od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,18 eur od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 41,26 eur od 01.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 53,21 eur od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 93,03 eur od 01.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 79,77 eur od 01.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,12 eur od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,12 eur od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 53,21 eur od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 53,21 eur od 01.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,39 eur od 01.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,39 eur od 01.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 63,64 eur od 01.05.2013. god. pa sve do isplate;

po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. obračunava po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 3.608,35 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od prvostupanjskog presuđenja, odnosno od 26. ožujka 2026., pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa troška od 3.608,35 EUR, tužitelj se odbija, kao neosnovan.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu prouzročenog parničnog troška u iznosu od 3.678,09 eura, kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 11. travnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 198-50-3397063 , kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,95 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 11. travnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 198-50-3397063, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, kao i prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Ivo Koški, univ. spec. oec., Osijek, J. J.

Strossmayera 77, te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

6. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.

7. Budući da tužitelj ima prebivalište u [adresa], zatim da je glavni ugovor zaključen u Osijeku, te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb, te bi time za tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 12. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana 11. travnja 2006. godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

8. Saslušanjem tužitelja sud utvrđuje da je kod tuženika realizirao kredit za kupovinu osobnog vozila, da je sve informacije vezane za predmetni kredit dobio još u auto kući u kojoj je kupovao vozilo te da mu je auto kuća sve riješila oko predmetnog kredita pa je tužitelj samo pozvan kod tuženika potpisati ugovor o kreditu a pri tom mu tuženik nije ništa objasnio glede ugovornih odredbi te nije mogao niti pregovarati s tuženikom oko ugovornih odredbi a nije upozoren niti na mogućnost porasta tečaja CHF. Tužitelj iskazuje da mu nije ponuđen nikakav drugi kredit u drugoj valuti već samo u valuti CHF, da mu je otplatna rata kredita znatno narasla već nakon par mjeseci, da u vrijeme realizacije kredita kod tuženika nije imao u svome vlasništvu niti obrt niti trgovačku firmu, da je predmetno vozilo koje je kupio sredstvima kredita isključivo koristio u privatne svrhe, da se nije nigdje drugdje raspitivao o mogućnosti kreditiranja jer ga je auto kuća u kojoj je kupio vozilo uputila na tuženika, da je u to vrijeme bio zadovoljan s kreditom a ugovorne odredbe da je razumio koliko je mogao, pa je tako razumio i da mu otplatna rata ovisi o tečaju CHF međutim da nije znao da otplatna rata može toliko porasti. Tužitelj konačno iskazuje da je kredit uredno isplaćen.

9. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Ivo Koški, univ. spec. oec., Osijek, J. J. Strossmayera 77, od 11. prosinca 2021. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaj otplate kredita, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 11.125,06 kn na ime preplate po osnovi tečajne razlike po kreditu.

10. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

13. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

14. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

16. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,95 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. citiranog Ugovora.

17. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,95 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji je iznosio 869,52 kn.

18. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 869,52 kn, obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

19. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

21. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP - a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

23. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ništetnost ugovaranja otplate glavnice kredita na način da se ista veže uz promjene tečaja CHF proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

24. Iznos od 11.128,06 kn, odnosno 1.476,91 euro koji tužitelj potražuje od tuženika iznos koji predstavlja preplatu po osnovi tečajne razlike po kreditu, u razdoblju od 11. travnja 2006. godine do 14. svibnja 2013. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

25. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike sveukupno iznos od 11.128,06 kn, odnosno 1.476,91 euro osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

26. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 ista postala pravomoćna danom 14. lipnja 2018., to se eventualna zastara glede ništetnosti ugovornih odredbi vezanih za valutnu klauzulu ima računati da zastara teče počevši od 15. lipnja 2018. godine. U ovosudnom postupku tužba je podnesena danom 30. ožujka 2021. godine, pa je stoga evidentno da u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nema zastare.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 12. svibnja 2021., 7. lipnja 2021., 25. lipnja 2021. i 15. prosinca 2021. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 9. studenoga 2021., 13. travnja 2022., 11. lipnja 2025., 28. listopada 2025., 31. listopada 2025., 21. studenoga 2025. i 12. ožujka 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT -a), pristup ročištima za objavu presude od 23. svibnja 2022. i 26. ožujka 2026. svako po 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a) što uz PDV na odvjetniče usluge od 25% te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 331,81 euro i trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 eura daje konačni iznos troška od 3.608,35 eura.

29. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 27. prosinca 2021., 4. siječnja 2022., 11. veljače 2022., 6. ožujka 2022., 23. ožujka 2022., 9. svibnja 2025., 3. lipnja 2025., 11. srpnja 2025. i 11. studenoga 2025. svaki po 250,00 eura (PDV uključen) iz toga razloga što tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod IV. izreke presude.

30. Tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak nakon što je tužitelj podneskom od 3. ožujka 2022. godine djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 2.045,96 kn / 271,55 eura, jer nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.

31. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

Osijek, 26. ožujka 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika