REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-61/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv 1. tuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja i predaje u posjed te isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja BPB, državnoodvjetničke savjetnice i punomoćnika 2. tuženika DP, odvjetnika te u odsutnosti 1. tuženika, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 2. tuženiku ŽP iseliti iz nekretnine i to 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) stan u podrumu, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi sagrađene na zk.č.br. 5225/16, zgrada mješovite uporabe br. 11, Trg Francuske Republike, površine 202 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te istu slobodnu od svih osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku BP isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, putem računa Državnih nekretnina d.o.o., iznos od 1.346,61 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 28,35 EUR od 01. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. travnja 2019 do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 01. kolovoza 2020. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 2. tuženiku ŽP isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, putem računa Državnih nekretnina d.o.o., iznos od 391,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 282,03 EUR od 14. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Republike Hrvatske radi isplate iznosa od 318,52 EUR sa zateznim kamatama, u odnosu na 2. tuženika ŽP.

V. Nalaže se 1. tuženiku BP i 2. tuženiku ŽP naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika ŽP za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.375,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 24. ožujka 2022. navodi kako je prije pokretanja ovog postupka zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, pokušao mirno riješiti spor, međutim bez uspjeha. Navodi kako je vlasnik nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) stan u podrumu, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi sagrađene na zk.č.br. 5225/16, zgrada mješovite uporabe br. 11, Trg Francuske Republike, površine 202 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. srpnja 2018. poslovni broj Z-2115/11. Navodi kako nekretninom upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenim Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ističe kako je 1. tuženik BP koristio predmetni stan bez pravne osnove u razdoblju od 16. srpnja 2018. do 31. srpnja 2020., a nije plaćao naknadu za korištenje u iznosu od 54,93 EUR mjesečno (obračunatu sukladno Odluci Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđenju visine slobodno ugovorene najamnine (NN 120/00) prema kojoj je određen iznos od 15,00 kn/m2 mjesečno (27,59 m2 x 15,00 kn = 413,85 kn). Ukupno dugovanje 1. tuženika BP iznosi 1.346,61 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. u mjesecu za prethodni mjesec. Potraživanje za srpanj 2018. (za razdoblje od 16. srpnja 2018. – dan donošenja rješenja suda broj Z-2115/11 do 31. srpnja 2018.) iznosi 28,35 EUR. Nadalje navodi kako 2. tuženik ŽP koristi predmetni stan bez pravne osnove od 1. kolovoza 2020., a od veljače 2021. pa nadalje ima dug s osnove naknade za korištenje u iznosu od 54,93 EUR mjesečno, odnosno ukupno 710,41 EUR zajedno sa zateznim kamatama. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe i iz podneska od 17. listopada 2023. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže 2. tuženiku ŽP iseliti iz predmetne nekretnine i istu predati u posjed tužitelju, kao i isplatiti mu iznos od 391,89 EUR te kojom se nalaže 1. tuženiku BP isplatiti tužitelju iznos od 1.346,61 EUR, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Odgovor na tužbu od 25. svibnja 2023. podnijeli su 1. i 2. tuženici, zastupani po punomoćniku, odvjetniku Šimi Bogovići, bez dostavljenih punomoći. Navedeni punomoćnik je uz podnesak od 25. ožujka 2024. dostavio punomoć za zastupanje 2. tuženika ŽP, dok punomoć za zastupanje 1. tuženika BP nije dostavljena.

3. S obzirom da navedeni punomoćnik nije dostavio punomoć za zastupanje 1. tuženika BP, iako mu je to naloženo raspravnim rješenjem od 18. ožujka 2024., sud je pozvao 1. tuženika na ročište zakazano za 22. svibnja 2025., na koje ročište, iako uredno pozvan (dostavnica uz list 112 spisa), nije pristupio. Zbog toga je sud rješenjem od 23. svibnja 2025. naložio 1. tuženiku BP očitovati se u roku od 8 dana odobrava li radnju podnošenja odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu održanom 18. ožujka 2024. koje je obavio odvjetnik DP bez podnesene punomoći, uz upozorenje da sud neće uzeti u obzir parnične radnje koje je poduzeo odvjetnik DP, a sve sukladno odredbi čl. 98. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

4. Tuženiku je dostavljeno navedeno rješenje putem oglasne ploče suda, sukladno odredbi čl. 143 ZPP-a, nakon što je četiri puta pokušana dostava putem pošte preporučenom pošiljkom na adresu iz tužbe, a koja je ujedno i adresa prebivališta 1. tuženika, kako to proizlazi iz Jedinstvenog registra osoba RH.

5. Stoga, kako 1. tuženik BP nije u ostavljenom roku odobrio radnje koje je obavio odvjetnik DP bez podnesene punomoći, to proizlazi kako u ovom postupku 1. tuženik BP nije podnio odgovor na tužbu.

6. U odgovoru na tužbu 2. tuženik ŽP navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Ističe kako su netočni navodi tužitelja da bi 2. tuženik ŽP bespravno stanovao u predmetnoj nekretnini. U nekretnini stanuje sa svojom izvanbračnom suprugom CP te djetetom, mlt. HP te tužitelju uredno plaća naknadu za korištenje nekretnine, a uredno podmiruju sve režijske troškove. Predmetna nekretnina je 2. tuženiku upravo dana na korištenje od strane tužitelja. Ističe prigovor prava na dom. Upućuje na odredbu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 34., st. 1. u svezi s čl. 35. i čl. 16. Ustava RH. Navodi kako je navedena nekretnina njemu i njegovoj obitelji egzistencijalno važan jer bi u slučaju udovoljenja tužbenom zahtjevu ostali bez jedinog stambenog prostora koji imaju za zadovoljenje svojih stambenih potreba. Navedena nekretnina predstavlja njihov dom budući su s predmetnom nekretninom ostvarili dovoljno jaku, stvarnu, trajnu i kontinuiranu povezanost. S tim u vezi ističe kako je, zajedno sa svojom izvanbračnom suprugom kompletno uredio predmetni stan te uložio dostatna sredstva da predmetna nekretnina, od cca 27 m2, postane njihov dostojanstven dom. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

7. Iako je tužitelj podneskom od 17. listopada 2023. specificirao tužbeni zahtjev radi isplate u odnosu na 2. tuženika ŽP, s obzirom na uplate koje je 2. tuženik ŽP u međuvremenu izvršio, a kojima je djelomično podmirio utuženu naknadu za korištenje nekretnine, radi se o djelomičnom povlačenju tužbe. Kako se 2. tuženik ŽP podneskom od 29. studenog 2023. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je, a u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a sud odlučivao o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je bio postavljen u tužbi.

8. Tijekom postupka sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora i nacrt tužbe upućen 1. tuženiku BP (list 6-13), zahtjev za mirno rješenje spora i nacrt tužbe upućen 2. tuženiku ŽP (list 14-20), zemljišnoknjižni izvadak (list 21), rješenje ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-2115/11-28 od 16. srpnja 2018. (list 22-29), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 8. veljače 2022. s fotografijama (list 30-41), prikaz korisnih površina u predmetnoj stambenoj zgradi (list 42-54), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 23. kolovoza 2021. dopis Državnih nekretnina d.o.o. od 17. prosinca 2021. upućen 2. tuženiku ŽP (list 75-77), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EP (list 98-99), CP (list 114), ĐP (list 115) i LP (list 115-116).

9. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na 1. tuženika BP i djelomično osnovan u odnosu na 2. tuženika ŽP.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za iseljenje 2. tuženika ŽP i predaju u posjed predmetnog stana, kao i za isplatu iznosa od 1.346,61 EUR u odnosu na 1. tuženika BP te iznosa od 710,41 EUR u odnosu na II. tuženika ŽP s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova naknade za korištenje nekretnine.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine - 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) stan u podrumu, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi sagrađene na zk.č.br. 5225/16, zgrada mješovite uporabe br. 11, Trg Francuske Republike, površine 202 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi i iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka. Nije sporno ni da je 2. tuženik u posjedu predmetnog stana, kao ni cijena naknade za korištenje nekretnine u visini 1,99 EUR (15,00 kn) po m2, a što je 2. tuženik ŽP učinio nespornim na ročištu održanom 18. ožujka 2024.

12. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva za iseljenje 2. tuženika ŽP, odnosno sporno je ima li 2. tuženik ŽP pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine te predstavlja li navedena nekretnina dom 2. tuženika ŽP i njegove obitelji. Kako 1. tuženik BP nije dao odgovor na tužbu, nije pristupio na održana ročišta, niti je na drugi način osporio činjenične navode tužbe, to proizlazi da su činjenice, osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na 1. tuženika BP, nesporni.

13. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 27. listopada 2022. proizlazi da se tužitelj s predmetnim zahtjevom, a sukladno članku 186.a ZPP obratio tuženicima prije pokretanja postupka. Pri tom je 2. tuženik ŽP zaprimio navedeni zahtjev 31. listopada 2022. (povratnica na listu 20 spisa), dok je 1. tuženiku BP zahtjev dostavljen putem oglasne ploče, sukladno odredbama čl. 38. st. 6. i 7. Zakona o državnom odvjetništvu (''Narodne novine'' br. 67/2018), budući da je dostava dva puta ostala bez uspjeha (pošiljke s povratnicama na listu 12-13 spisa).

14. S obzirom da nije sporno da je 2. tuženik ŽP u posjedu stana, sud je dokaze čitanjem zapisnika o izvršenom očevidu i saslušanjem svjedoka izveo u svrhu utvrđenja činjenica odlučnih za odluku o prigovoru prava na dom koji je istaknuo 2. tuženik ŽP.

15. Čitanjem zapisnika o izvršenom očevidu nekretnine od 8. veljače 2022. i 23. kolovoza 2021. utvrđeno da je prilikom očevida u stanu zatečen 2. tuženik ŽP. Saslušani svjedok EP, ranije djelatnik Državnih nekretnina, ne sjeća se konkretnih očevida i razgovora s 2. tuženikom ŽP, ali je ustrajao na onome što je navedeno u zapisniku koji je sastavio i potpisao.

16. U svom iskazu svjedokinja CP navodi kako je bila u izvanbračnoj zajednici s 2. tuženikom ŽP 11 godina. Imaju zajedničko dijete. U predmetnom stanu živjela je s ŽP u razdoblju od prosinca 2019. do ožujka 2024. U ožujku 2024. je odselila zajedno s njihovim maloljetnim djetetom, a ŽP je ostao živjeti u stanu. Zajedno su uselili u stan u prosincu 2019. Prije njih je u stanu živio BP, koji je iselio kad su oni uselili. Ne zna koji je pravni osnov imao BP za useljenje i korištenje tog stana. Planirali su otkupiti stan nakon što su uselili, nisu to realizirali. Dolazile su uplatnice za plaćanje naknade za korištenje nekretnine. Najprije od Grada Zagreba, a potom su iste glasile na Državne nekretnine. Naknada je iznosila oko 50,00 EUR i to su uredno plaćali od kad su uselili u stan. Plaćali su i sve druge režijske troškove. Nije imala i nema nekretnina u svom vlasništvu, kao ni drugotuženik ŽP. U stanu je bila poplava 2020. nakon čega su stan renovirali. Kompletno su izmijenili podove na način da su postavili laminat, kupili novi krevet, ormare, perilicu rublja, televizor, komodu, bojler, stan smo okrečili. Zajedničko dijete provodi vrijeme s ocem u tom stanu i povremeno prespava u stanu. Dok je u njemu živjela taj je stan smatrala domom. Nije upoznata s tim da postoji dug za neplaćenu naknadu za korištenje nekretnine za razdoblje 2021. i 2022., možda ako im je koji mjesec promaknulo plaćanje, tu naknadu uglavnom je plaćala ona.

17. U svom iskazu svjedok ĐP navodi kako mu je poznato da u predmetnom stanu živi njegov sin ŽP koji je uselio početkom 2019. S njim povremeno živi i CP. Njihov odnos je trenutno kompliciran, ona dolazi i odlazi, a tako je posljednjih godinu dana. Do tada su 10 godina bili zajedno. Njihovo zajedničko dijete tjedan dana živi kod ŽP, a tjedan je s majkom. Prije ŽP u stanu je živio njegov sin BP, a ne zna točno kad je on uselio, to je bilo davno. BP je kupio svoj stan prije 6 godina. Ne zna kako je BP stupio u posjed predmetnog stana. Nije mu ništa poznato o plaćanju naknade za korištenje stana. I prije rođenja djeteta je CP živjela s ŽP u tom stanu, zajedno su uselili.

18. Svjedokinja LP navodi da u predmetnom stanu živi njezin sin ŽP. Uselio je u stan 15. prosinca 2019. kada je iz stana iselio njezin sin BP. BP je u stan uselio prije otprilike 14 godina. Iselio je kad su kupili stan. On je riješio papire za otkup predmetnog stana i to je sve dogovarao s Gradom Zagrebom. Nudili su mu otkup za iznos od 35.000,00 EUR. Odustao je od kupnje, jer im je trebao veći stan, imali su dvoje djece. Mislili su da će ŽP otkupiti taj stan. Međutim, došlo je do nekih problema, pojavile su se Državne nekretnine i to se nije realiziralo. Koliko zna BP je sklapao neke ugovore kad je useljavao u stan, ali ne zna o tome detalje. CP i ŽP su joj rekli da su došle neke uplatnice za dug za neplaćenu naknadu za korištenje za period dok je BP bio u stanu pa joj je poznato da neke naknade BP očito nije platio, ali ne zna točno koliko. CP je iselila iz stana u ožujku 2024., ŽP i ona su prekinuli. Ostali su u dobrim odnosima, dijete dođe kod njega u stan, bude par dana pa onda bude s majkom, sve po dogovoru. Nakon što su ŽP i CP uselili u stan bila je velika poplava, bilo je metar vode, sve im je bilo uništeno, puno su uložili u stan, od uređenja podova do namještaja.

19. Sud je povjerovao iskazima saslušanih svjedoka jer su o bitnim činjenicama iskazivali suglasno i uvjerljivo.

20. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

21. U smislu odredbe čl. 163. ZV-a 2. tuženik ŽP je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor prava na dom, sve u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija) navodeći da je to jedini dom njemu i njegovoj obitelji, izvanbračnoj supruzi CP i njihovom zajedničkom djetetu.

22. Sukladno odredbi čl. 8. Konvencije svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35 i čl. 16 st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

23. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka, osobito iskaza svjedoka te sadržaja zapisnika o očevidu predmetne nekretnine, sud je utvrdio da tuženik u predmetnoj nekretnini živi od 2019. pa sud smatra da je u tom razdoblju uspio razviti dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da upravo tu nekretninu smatra svojim domom, a u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Konvencije.

24. Dakle, radi ocjene bi li prihvaćanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen od strane tužitelja predstavljalo miješanje javne vlasti u pravo 2. tuženika ŽP na dom, potrebno je odgovoriti bi li takvo miješanje bilo opravdano, odnosno bi li u smislu čl. 34. st. 1. u svezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. Ustava te čl. 8. st. 2 Konvencije, bilo u skladu sa zakonom.

25. U konkretnom slučaju sud smatra da bi miješanje tužitelja bilo zakonito jer je isti vlasnik stana, dok 2. tuženik ŽP nema status najmoprimca niti ima po drugom osnovu pravo koje bi je ovlastilo na posjedovanje stana.

26. Nadalje, daljnje pitanje na koje je bilo potrebno odgovoriti jest bi li takvo miješanje u pravo na dom imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, bi li miješanje u smislu prihvaćanja tužbenog zahtjeva za iseljenjem 2. tuženika ŽP bilo provedeno "radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih".

27. U odnosu na to pitanje valja reći da je prema ocjeni ovog suda miješanje u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, tužitelj je vlasnik stana, dok 2. tuženik ŽP nema pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana. Pri tom je u postupku utvrđeno da tuženik ne plaća redovito naknadu za korištenje stana te postoji dugovanje prema tužitelju s tog osnova. Drugotuženik ŽP tijekom postupka nije dostavio dokaz da bi podnio zahtjev za sklapanje ugovora o najmu za predmetni stan ili bilo kakav drugi zahtjev u svrhu reguliranja korištenja navedenog stana. Imajući na umu navedeno, u takvom kontekstu priznati pravo na dom po mišljenju suda značilo bi poslati društvenu poruku da se samovlasno postupanje, izbjegavanje reguliranja statusa sukladno zakonskim odredbama i nepodmirivanje obveza isplati više nego postupanje po zakonu i poštivanje pravnog poretka. Dakle, u interesu je državne sigurnosti, javnog reda i mira i općenito postupanja prema zakonu iseliti 2. tuženika ŽP iz predmetnog stana.

28. Konačno, pitanje na koje je još potrebno odgovoriti jest to da li bi mjera za iseljenje 2. tuženika ŽP bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. st. 2. Ustava i čl. 8. st. 2. Konvencije. Dakle, potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

29. U konkretnom slučaju, sud smatra da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u pravo na dom 2. tuženika ŽP jer 2. tuženik ŽP dom treba osigurati na drugi, zakonom dopušteni način. Pritom valja istaknuti kako se 2. tuženik ŽP nije odazvao pozivima suda te nije pristupio na ročišta održana 22. svibnja 2025. i 10. veljače 2026. radi davanja iskaza, niti je svoj izostanak opravdao. Stoga sud nije bio u mogućnosti 2. tuženika ŽP saslušati na okolnost njegovog imovnog stanja, a 2. tuženik ŽP nije dostavio niti jedan dokaz na tu okolnost. S obzirom da je 2. tuženik ŽP rođen 1987., dakle osoba je relativno mlade životne dobi, a ne proizlazi da ne bi bio radno sposoban to sud zaključuje da bi 2. tuženik ŽP mogao i trebao živjeti od rada te si od svojih primanja osigurati odgovarajući smještaj.

30. S obzirom da je, a prema iskazu koji je dala pred sudom, CP iselila iz stana 2024., a s njom i zajedničko maloljetno dijete, to navodi 2. tuženika ŽP da je taj stan dom njegovoj obitelji nisu više od relevantnog značaja.

31. U konkretnom slučaju, a imajući na umu da 2. tuženik ŽP neredovito plaća naknadu za korištenje nekretnini te s obzirom da postoji sud s tog osnova, da je 2. tuženik ŽP mlada, zdrava i radno sposobna osoba koja si mora moći osigurati i platiti drugi odgovarajući smještaj, sud smatra da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u pravo na dom 2. tuženika ŽP jer si, a s obzirom na sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, 2. tuženik ŽP dom može i treba osigurati na drugi, zakonom dopušteni način.

32. Sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnine, kao i da je 2. tuženik ŽP u posjedu nekretnine bez valjanog pravnog osnova budući da nije osnovan njegov prigovor prava na poštivanje doma, a ne proizlazi da bi 2. tuženik ŽP imao neku drugu pravnu osnovu koja bi ga ovlašćivala na posjedovanje predmetnog stana. Stoga je, temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a, tužbeni zahtjev tužitelja radi iseljenja 2. tuženika ŽP iz predmetne nekretnine valjalo prihvatiti i naložiti mu iseliti iz predmetnog stana i isti predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari.

33. Kako je 2. tuženik ŽP u posjedu predmetnog stana bez pravnog osnova, to je sud utvrdio da je nepošteni posjednik predmetnog stana, a s obzirom je znao da nema nikakvu pravnu osnovu za korištenje stana.

34. Sukladno članku 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stoga je 2. tuženik ŽP dužan naknaditi tužitelju korist koju je imao za vrijeme svog posjedovanja, a ta korist je prema ocjeni ovog suda upravo naknada za korištenje nekretnine u visini najamnine koju je tužitelj mogao ostvariti davanjem nekretnine u najam.

35. Visina mjesečnog iznosa najamnine utvrđena je sukladno Odluci Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine („Narodne novine“ broj 120/2000 – dalje: Odluka) i to u iznosu od 1,99 EUR (15,00 kn) po m2 sukladno članku II. Odluke, pa kako je predmetni stan površine 27,59 m2, to je mjesečni iznos naknade za korištenje nekretnine 54,93 EUR.

36. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje nekretnine u ukupnom iznosu od 391,89 EUR i naložiti 2. tuženiku ŽP da isplati tužitelju navedeni iznos. Kako se 2. tuženik ŽP protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud odlučio o zahtjevu postavljenom u tužbi pa je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 318,52 EUR sa zateznim kamatama, u odnosu na 2. tuženika ŽP, odbijen kao neosnovan.

37. Kako je već navedeno, 1. tuženik BP nije osporio činjenične navode tužbe pa je stoga prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na navedenog tuženika te je naloženo 1. tuženiku BP isplatiti tužitelju iznos od 1.346,61 EUR.

38. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose naknade za korištenje nekretnine, sukladno odredbi članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO). Rok dospijeća plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa naknade, a kako to potražuje tužitelj, sud smatra primjerenim. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 159/22 i 155/23).

39. S obzirom da je 2. tuženik ŽP neopravdano izostao s ročišta održanih 22. svibnja 2025. i 10. veljače 2026., na koja je uredno pozvan, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem 2. tuženika ŽP. Sud nije izveo dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini jer navedeni dokaz nije smatrao potrebnim za odluku u ovoj pravnoj stvari.

40. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredaba članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora u visini 100 bodova (Tbr. 32. Tarife), trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastavljanja podneska od 17. listopada 2023. u visini 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 3. kolovoza 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 18. ožujka 2024., 17. rujna 2024., 22. svibnja 2025. i 10. veljače 2026. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 20. veljače 2025. u visini 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), odnosno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.500,00 EUR.

41. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. rujna 2023. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

42. Iako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično odbijen kao neosnovan jer se 2. tuženik ŽP protivio djelomičnom povlačenju tužbe, trošak je tužitelju dosuđen u cijelosti budući da je do povlačenja došlo nakon što je 2. tuženik ŽP djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu (čl. 158. st. 2. ZPP-a).

43. Na dosuđeni iznos troška tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 26. ožujka 2026. pa do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a prema stopi propisanoj odredbom čl. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 159/22 i 155/23).

44. Kako 2. tuženik ŽP nije uspio u ovom postupku, to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.375,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

45. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Zakonskom zastupniku tužitelja

2. Prvotuženiku

3. Drugotuženiku